Iako je po broju zastupnika, njih petero, tek treća oporbena stranka u Saboru, HSS se u novije vrijeme nametnuo kao jedan od najžešćih kritičara vladajućih, a za to je ponajviše zaslužan njegov najprepoznatljiviji zastupnik, prvi čovjek stranke Krešo Beljak. Za predsjednika HSS-a izabran je prije gotovo dvije i pol godine, u ožujku 2016. i stranku je ubrzo otrgnuo iz čvrstog zagrljaja HDZ-a, približio je SDP-u, zbog čega se od prvog dana morao suočiti s pobunjenicima u stranačkim redovima. Neki vrlo utjecajni, sada već bivši, članovi otvoreno su ga prozivali i podrivali, pa i tražili njegov odlazak, što je po mnogočemu slična situacija u kojoj se nalazi i SDP-ov predsjednik Davor Bernardić. No vrijeme je pokazalo da se Beljak mnogo uspješnije od Bernardića othrvao tim unutarnjim pritiscima i uspio se nametnuti kao lider i u vlastitoj stranci, a jasnim javnim artikuliranjem svojih stavova i u cijeloj oporbi. I šira ga javnost sve više prepoznaje kao rijetkog političara koji se o ozbiljnim pitanjima usuđuje govoriti bez dlake na jeziku.
Iako se čini da je kao i svakoga ljeta politika u drugom planu, Beljak se i u danima odmora, koje je proveo na Ugljanu, pripremao za jesen, koja će mu u Saboru, ali i u stranci, biti prepuna aktivnosti. Uza sve to već je punih devet godina gradonačelnik Samobora. U svom stilu, bez dlake na jeziku, za Globus je progovorio o nekim gorućim političkim i ideološkim pitanjima u Hrvatskoj. Za početak se osvrnuo na aktualno stanje u HSS-u i planove za budućnost stranke.
Usvajanjem Nacrta novog stranačkog programa pod nazivom “Nova Republika”, HSS je na nedavnoj Skupštini definiran kao moderna, progresivna, republikanska i zelena stranka. Znači li to da je HSS raskrstio s konzervativnom i tradicionalističkom politikom, da se potpuno odmaknuo od desnice i još više približio ljevici?
- Kao prvo, pojam ljevice i desnice na našoj se političkoj sceni sveo na podjele koje opterećuju naše društvo još od početka Drugog svjetskog rata. Smatram da se tome mora napokon stati na kraj i da se treba gledati u budućnost, a ne u prošlost. HSS je izvorna hrvatska politička stranka i politička ideja i novi program na tragu je temelja HSS-a koje su udarili braća Radić. A oni su bili sve samo ne konzervativci. Naime, konzervativci teže zadržavanju, konzerviranju postojećeg stanja ili sustava, a progresivne snage žele ga mijenjati. Kako je Stjepan Radić htio mijenjati tadašnji sustav, tako i mi sada želimo promijeniti sustav koji očito ne valja. Promjene, i to drastične, čine osnovu novog programa HSS-a, i to ćemo ponuditi biračima. Stjepan Radić je ideal kojem se želimo približiti i od kojeg želimo učiti.
Kako je uopće moguće da je 20 godina stranka zastupala više desna i konzervativna stajališta i bila bliža političkoj desnici, čak i u koaliciji s HDZ-om, a istodobno se pozivala na izvorišta u politici Stjepana Radića, koji se zalagao za republikanizam i sekularizam?
- To nije istina. HSS nikada u svom statutu ili programu nije zastupao konzervativna stajališta. To što su pojedinci svoj osobni stav predstavljali kao stranački, govori samo o nepostojanju reda i cilja u kojem je stranka išla što su birači drastično kažnjavali. S više od 300.000 glasača iz 2003. spali smo na samo 35.000 glasača 2015. Dakle, takva politika bivših čelnika koštala nas je gubitka 90 posto glasača. Brojke su neumoljive i one su glavni pokazatelj nečijeg uspjeha ili neuspjeha.
Najavljujete novi program koji će se, između ostaloga, temeljiti na borbi protiv krupnog kapitala...
- Sve dok cjelokupna državna struktura bude usmjerena prema pogodovanju krupnom kapitalu, društvo će biti u problemima, a stanovnici će se i dalje iseljavati. Krupni kapital poželjan je i dobrodošao, ali ga država mora zakonski usmjeriti i ograničiti kako bi se napravila ravnoteža između njega s jedne strane te malih i srednjih poduzetnika, obrtnika, poljoprivrednika ili proizvođača s druge strane. HSS se snažno zalaže za zaštitu i dostojanstvo svih radnika. Sada se dopušta apsolutna sloboda onima koji su moćniji da progutaju one manje. To ne može i ne smije biti koncept vođenja države jer to većinu vodi u propast.
Mnogi HSS-ovci teško prihvaćaju promjene u stranci, koju su već napustili neki istaknuti članovi poput zagrebačkog župana Josipa Kožića. Kako to objašnjavate?
- Ne bih to komentirao. Živimo u slobodnoj državi i svatko ima pravo biti u stranci u kojoj želi. Jedni odlaze, a drugi dolaze, i to je normalno, ne samo u HSS-u nego i u drugim strankama.
Jesu li točne tvrdnje da je HSS od vašeg dolaska na čelo stranke pao s 40.000 na 8000 članova? Zabrinjava li vas to?
- Broj članova nije pao, nego je vraćanjem obavezne članarine – koja je 2006. bila ukinuta – uveden i red u stranačku organizaciju te su spriječene nepravilnosti koje su se u zadnjih desetak godina itekako događale. No, oni koji nisu platili članarinu i dalje su članovi, samo ne mogu ostvarivati ista prava kao i oni koji su platili. Inače, više plaćenih članarina od HSS-a imaju samo još SDP i HDZ.
Slavonski ogranci stranke traže vašu suspenziju zbog javno izrečenog stava da Thompson nije trebao biti s hrvatskim nogometašima u autobusu koji ih je vozio s aerodroma do središta Zagreba. Je li vas iznenadio takav njihov potez i što im možete poručiti? Hoćete li vi njih suspendirati?
- Za mene je ta priča završena. HSS je demokratska stranka u kojoj svatko može iznijeti svoj stav i pokretati sve radnje ako su one u skladu s našim Statutom. Žao mi je što su naše unutarnje nesuglasice, a kojih ima u svakoj stranci, izašle u medije. No, želim istaknuti da je HSS jedinstven i da imam potpuno povjerenje u svoje najbliže suradnike i vodstvo stranke. Ovu smo priču završili na stranačkim tijelima i idemo dalje zajedno još jači. Nitko od nas nema dvojbi što je fašizam, a što antifašizam. Na kraju krajeva, HSS je prva antifašistička stranka u Hrvatskoj, Radić je osudio talijanski fašizam još 1920. i nemam namjeru 2018. raspravljati o tome. Žalosno je da u Hrvatskoj postoje snage kojima je to tema za raspravu, no takvih u HSS-u, siguran sam, nema.
Hoće li, s obzirom na zaokret ulijevo, HSS napustiti Europske pučane?
- Nema zaokreta na lijevo niti desno. HSS je stranka centra s jasno izraženim nacionalnim, a posebno socijalnim programom. Članica smo EPP-a, ali u stranci postoje različita mišljenja o tome trebamo li biti dio iste te obitelji koje je dio i Aleksandar Vučić. O tome će se svakako raspravljati, a konačnu odluku će donijeti nadležna stranačka tijela.
U kakvim ste danas odnosima s Marijanom Petir, koja je kao članica HSS-a postala zastupnica u Europskom parlamentu, a lani je izbačena iz stranke, i koja je ovih dana, u povodu 90. obljetnice smrti Stjepana Radića izjavila da ste vi “ubili” HSS kao što je Puniša Račić ubio Radića?
- Nemam komentara, o bivšima sve najbolje.
Kako planirate izaći na izbore za Europarlament iduće godine, sami ili sa SDP-om?
- Načelna odluka je da na EU izbore izađemo ili samostalno ili u koaliciji s opozicijskim strankama koje prihvaćaju naš vanjskopolitički program. Konačna odluka će biti donesena do kraja godine na stranačkim tijelima.
Zabrinjavaju li vas najave iz SDP-a da će na te izbore izaći samostalno?
- Ne, zašto bi nas to zabrinjavalo? Pa ne ovisimo mi kao stranka o SDP-u.
Je li HSS, s obzirom na novi program, prirodni saveznik SDP-u?
- Prirodni saveznici HSS-a su svi oni koji poput nas žele mijenjati društvo nabolje. Oni koji misle da je sada dobro nisu nam potencijalni saveznici ni istomišljenici. Mislim da je tu sve jasno. Sve su opozicijske stranke dobrodošle kao partneri, a koje će to biti, ovisi o njima, a ne samo o nama.
Pratite li razvoj situacije u SDP-u, koji proživljava tešku krizu, i vjerujete li da je moguće izbjeći raskol u stranci?
- Ne bih komentirao situaciju u SDP-u. Samo želim napomenuti da smatram da se ta kriza malo prenaglašava. Nitko, recimo, ne govori o krizi koju prolazi HDZ, a koja je praktički ideološki rascijepila tu stranku. To je bilo najvidljivije kod izglasavanja Istanbulske konvencije, a još teže svađe čekaju ih u budućnosti. Mislim da su oni u većem problemu nego SDP, koji barem nema ideološke podjele.
Svoj odnos s Davorom Bernardićem nazvali ste prijateljskim. Je li se tu išta promijenilo, odnosno jeste li se čuli, vidjeli i razgovarali u zadnje vrijeme?
- Gospodin Bernardić i ja znamo se još iz vremena kada ni on ni ja nismo bili na čelnim pozicijama u svojim strankama. Da, mogu reći da smo prijatelji i redovito se čujemo i vidimo. Ne razgovaramo samo o politici nego i o brojnim drugim temama.
Što biste savjetovali Bernardiću? Zašto on za sada ne želi podnijeti ostavku i mislite li da može preživjeti na čelu SDP-a ili mu je skori odlazak neizbježan?
- Mislim da ja ne bih bio dobar savjetnik gospodinu Bernardiću.
Vjerujete li u opstanak savezništva između SDP-a i HSS-a, odnosno da će dvije stranke i na iduće parlamentarne izbore ići zajedno?
- U politici nema ljubavi ni vječnih saveznika. Ali opozicijske stranke moraju surađivati pod pretpostavkom da imaju zajednički cilj. Duboko sam uvjeren da je HSS-u i SDP-u cilj zajednički, a o tome koji će model biti da se dođe do tog cilja na izborima, procijenit će vodstva i HSS-a i SDP-a kad za to dođe vrijeme.
Ako se ne uspijete dogovoriti sa SDP-om o zajedničkom izlasku na izbore, je li HSS spreman izaći samostalno i može li u tom slučaju prijeći izborni prag u nekim izbornim jedinicama i dobiti barem jednog ili nekoliko zastupnika u Saboru?
- HSS svoj puni potencijal može postići samostalnim izlaskom i trenutačno se pripremamo upravo za taj model. Sve ostalo, svi dogovori mogu biti samo nadgradnja, a ovisi o procjeni svake pojedine stranke. Zahvaljujući lošoj D’Hondtovoj metodi, previše se glasova gubi odnosno pribraja najjačoj listi, pa se mora razmišljati i tako. Konačni cilj, međutim, ostaje isti, a to je preuzimanje odgovornosti za budućnost Hrvatske, što se može jedino na izborima sa što većim brojem saborskih mandata.
Bi li HSS-u odgovarali prijevremeni izbori? Je li uopće realno da do njih dođe?
- Odgovarali ili ne, prijevremeni izbori su nužni jer trenutačna saborska većina nema izborni legitimitet. Ona je temeljena na izbornoj prijevari HNS-a, ali i nekih drugih zastupnika, i to se može popraviti jedino izborima. Neovisno o tome kad budu izbori, HSS će biti potpuno spreman.
Plenković je, suprotno vašim predviđanjima, za sada preživio na čelu HDZ-a. Znači li to da je učvrstio svoju poziciju ili i dalje mislite da su mu dani odbrojeni?
- Gospodinu Plenkoviću nije lako i imam razumijevanja za njegove osobne probleme. No, Hrvatska nema vremena. Trebamo hitne reforme i drastične rezove jer ćemo inače ubrzo propasti. U tom smislu njegove postupke tumačim samo kao osobnu kupovinu vremena, i to nije korektno prema našoj domovini.
Kakve su, s obzirom na stanje u najvećoj oporbenoj stranci, po vašem mišljenju, šanse da oporba osvoji vlast kada bi izbori bili za nekoliko mjeseci?
- Da opozicija nema nikakve šanse na izborima, kako se sugerira, mislite li da ih Plenković ne bi odmah sazvao? Ja mislim da mu je strah opravdan i da će na sljedećim izborima, kad god oni bili, sadašnja opozicija uvjerljivom pobjedom preuzeti odgovornost za budućnost Hrvatske.
Jeste li još uvijek otvoreni za suradnju s Mostom?
- Ako obećaju da neće nakon izbora opet u koaliciju s HDZ-om, uvijek možemo surađivati. Šalim se, nadam se da su sada shvatili kakve su greške dva puta napravili i vjerujem da možemo biti dobri partneri.
Kakvu budućnost predviđate Živom zidu?
- Riječ je o uglavnom mladim ljudima i mislim da imaju dobru budućnost ako budu ustrajali na svojim idejama i svom programu. To ne znači i da će biti na vlasti jer bi ideja izlaska Hrvatske iz EU, kada bi se provela, bila, po mome mišljenju, pogubna za Hrvatsku. Ne želim ni misliti kakve bi to posljedice imalo za iseljavanje iz države koje i ovako poprima dramatične razmjere. No, to je pitanje za njih, a ne za mene ni za HSS, koji je jasno proeuropska stranka. Usprkos brojim negativnostima koje nosi članstvo u EU pozitivni su efekti još uvijek jači, a, uostalom, ne vidim alternativu koja bi bila bolja. Rusija? Iran? Mislim da ljudi u Hrvatskoj više žele živjeti kao u Berlinu ili u Parizu nego kao u Moskvi ili u Teheranu.
Kada želi diskvalificirati svoje političke neistomišljenike, premijer Plenković naziva ih populistima, a čini se da i vas katkad stavlja u tu kategoriju...
- Gotovo sve što vladajući rade čisti je populizam. Reforme, od kojih bi neke bile i bolne, nisu im ni na kraj pameti. A bez reformi nema napretka i cijela priča oko kvalifikacije političkih protivnika im pada u vodu. HSS nudi reforme, a vladajući ne. Dakle, oni su populisti, a ne mi.
Ima li Hrvatska razloga strahovati od opasnog skretanja u desni ekstremizam?
- Nedostatak adekvatne prosvjetne politike u proteklih 25 godina rezultirao je ovakvom situacijom u društvu i teško ćemo se sada iz toga izvući. Jako velik broj ljudi, posebno mladih, danas ne vidi nikakav problem proglasiti pozitivnim nešto što je cijeli civilizirani svijet osudio. To, naravno, nije njihova krivnja, nego krivnja sustava koji je postupno relativizirao događaje iz prošlosti i dogodilo se to što se dogodilo. Vrlo malo ekstremnih desničara smatra da su ekstremni, nego misle za sebe da su samo obični patrioti, i ta njihova percepcija teško će se mijenjati. Strah, dakle, postoji, a bojim se da će biti sve gore i gore.
Oštro ste kritizirali Milorada Pupovca što nije bio na obilježavanju obljetnice Oluje u Kninu, iako podržava vladajuću većinu, nego je bio u Bačkoj Palanci uz srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, koji je javnosti s velikoga skupa uputio skandalozne poruke o Hrvatima i Oluji. Što bi Pupovac, po vašem mišljenju, trebao učiniti? Odreći se Plenkovića? Odreći se Vučića?
- U Hrvatskoj i te kako postoje političke snage koje se protive fašizmu i ustaštvu. HDZ to, sigurno, nije kao ni slični s kojima je Pupovac u koaliciji, kad ga ja već moram podsjećati da su na vlasti upravo zahvaljujući njemu. Pupovac bi trebao prestati podupirati ovu vladajuću većinu jer to, uostalom, ne želi ni njegovo glasačko tijelo, ili bi se trebao početi pojavljivati na svim mjestima na kojima se pojavljuju Andrej Plenković, Kolinda Grabar-Kitarović i zastupnici HDZ-a i pljeskati im.
Kako bi Vlada i cijeli državni vrh trebali reagirati ako Španjolska doista odluči Hrvatskoj poslati posmrtne ostatke Ante Pavelića i Vjekoslava Luburića?
- Da, to bi bila vrlo zanimljiva situacija. Državni vrh našao bi se tu u problemima jer znaju da bi bilo kakvo veličanje spomenutih naišlo na zgražanje u cijelom svijetu. S druge strane, ne znam kako bi to objasnili svojim biračima koji u tome ne vide ništa sporno. Mislim da Plenković moli Boga da se to ne dogodi jer bi se, ne svojom krivnjom, našao u velikim problemima. No, to bi bila i prilika da pokaže da nije tek puki populist i da mu je stalo do ugleda Hrvatske u svijetu.
Smišljate li strategiju za predsjedničke izbore i je li izglednije da HSS ima svog kandidata ili da podrži SDP-ova?
- Još je rano i sve opcije su moguće. Ali vrlo je izgledna opcija da HSS predloži svog kandidata i pozove ostale opozicijske stranke da ga podrže.
Biste li tom slučaju vi bili taj kandidat?
- Bude li HSS imao svog kandidata, to će biti najjače ime koje imamo.
Mislite li da bi Zoran Milanović bio dobar predsjednički kandidat i biste li ga vi podržali?
- To ovisi o SDP-u, kojega je gospodin Milanović član. Mislim da Milanović jako nedostaje na hrvatskoj političkoj sceni i bilo bi mi drago da se odluči na povratak.
Što mislite o mini poreznoj reformi koju Vlada predlaže o kojoj će se na jesen raspravljati u Saboru?
- Prava porezna reforma bila bi ona koja bi rasteretila gospodarstvo, koje mora biti motor razvoja države. Kada se to dogodi, gospodarstvo će, prije svega ono malo i srednje, povući naprijed cijelu državu i bit će nam svima bolje. Nema drugog načina za napredak osim rada i stvaranja novih vrijednosti, a tu država mora pomoći tako da prestane propisima i porezima ugnjetavati one koji stvaraju i rade.
