Ni 400 godina ne traju rasprave o strukturi i zadaćama uvođenja civilnog, potom građanskog društva odnosno o oblicima institucionalnog jamstva da građani (su)odlučuju o javnim uvjetima svojih egzistencija. Moguće je smatrati ih i raspravama o brizi za javnu stvar (republiku) odnosno o oblicima vladavine naroda (demokraciji). Povijest novovjeke demokracije povijest je brojnih teorijskih i praktičnih mijena pa smatram opravdanim govoriti o demokratizaciji i dedemokratizaciji. Iz tog uvjerenja počeste žalopojke o krizi demokracije omogućuju odgovor da je demokracija, svojim mijenama, potragama za učinkovitijim rješenjima, stalno u krizi. Otuda i pitanje jesu li u današnjoj krizi opetovani već poznati oblici demokratskih deficita ili ona sadrži nove, do sada nepoznate forme...