Laknulo mi je kada se avion odvojio od zambijskog tla i otisnuo u nebo. Iako je let prema Johannesburgu bio nemiran, osjećao sam se sigurnije nego u Zambiji. Znam da to možda nije pošteno prema mnogim ljubaznim i dragim ljudima koje sam upoznao u toj siromašnoj afričkoj zemlji, pa i policajcu koji mi je na samom odlasku pregledao putovnicu, udario u nju žig i s osmijehom mi poželio sretan put... Ali puno je drugih stvari koje izazivaju nelagodu, bespomoćnost, tugu, pa i bijes.
”Otac mi je Nijemac, ali je umro kad su mi bile dvije godine pa ga se ne sjećam. Nikada nisam bio u Njemačkoj niti sam upoznao rodbinu u toj zemlji. Odrastao sam s majkom u Lusaki. Prezime mi je Schulz, pravo njemačko”, kaže nam taksist dok nas vozi prema mjestu koje se zove Boating and Sailing Club na rubu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....