INTERVJU ZA GLOBUS

Mario Radić: Možemo uspjeti i bez Škore, a o Penavi imam zaista dobro mišljenje

Jedan od osnivača Domovinskog pokreta iznosi svoj pogled na dramatične događaje u DP-u
 Goran Mehkek/Cropix

Domovinski pokret može uspjeti i bez Miroslava Škore. Mi ćemo sada, prvi put, napokon imati neko normalno vrijeme za konsolidaciju stranke i nesmetan politički rad. I ako na sljedećim izborima ne budemo ostvarili značajne rezultate, ja ću biti prvi koji će se povući i otići – kaže Mario Radić, vršitelj dužnosti predsjednika DP-a i donedavno Škorin zamjenik. S Radićem smo razgovarali o budućnosti Domovinskog pokreta, koji uskoro čeka izbor novog vodstva, ali i o sukobima i rasulu što su uslijedili u stranci nakon iznenadne ostavke i odlaska Miroslava Škore, a potom još nekolicine ljudi iz vrha DP-a, uključujući i Škorinu sestru Vesnu Vučemilović.

U posljednjih mjesec i pol dana u javnost je izašlo puno prljavog veša iz stranke, a svaka strana iznosila je svoju istinu. Zašto je Škoro, zapravo, otišao? U čemu je bio problem?

- Istina je uvijek samo jedna i nema tu nikakvih strana. Vodstvo Pokreta, naše Predsjedništvo i parlamentarni Klub, a nakon toga i Domovinski odbor, ostali su jedinstveni, a s druge strane tek braco i seka. Mi smo na Saboru stranke u veljači ove godine skinuli ime Miroslava Škore iz naziva stranke i ostao je samo Domovinski pokret. U to vrijeme Škoro se već nevoljko bavio politikom. Vidjelo se da je umoran od svega. Ostavku je nudio u više navrata. Prvi put je to bilo prije lokalnih izbora, kada sam ga uspio odgovoriti, a drugi put neposredno nakon lokalnih izbora, kada je tražio da cijelo Predsjedništvo podnese ostavke. Tome sam se usprotivio smatrajući da je riječ o nelogičnoj situaciji, jer što ćemo u tom slučaju? Postaviti stečajnog upravitelja stranke? Pa, netko mora nastaviti raditi i potpisivati račune, osigurati besprijekorni stranački rad i funkcioniranje prilično velike organizacije. Nakon toga Škoro je, jednostavno, uzeo u svoje ruke sva plaćanja i počeo se ponašati tako da nijedno tijelo stranke nije moglo doći u doticaj s njim. U jednom trenutku donio je odluku da se obustavljaju svi putni nalozi, svi najmovi vozila te najavio da sve mora ići preko njega. Kao razlog je naveo da je stranka u lošoj financijskoj situaciji. Predsjednik Nadzornog odbora Krešimir Bubalo odmah je otišao u računovodstvo i tamo vidio što je vidio... Jedan od najvećih nonsensa bio je da računovodstvo dva i pol mjeseca ne dobiva izvode za plaćanje, što ja osobno nisam vjerovao da je uopće moguće. Bubalo ga je odmah nakon toga zvao da se sretnu, a potom su zvali i nas ostale. Svi smo se sastali u stranci i Škoro je tada opet dao ostavku, a mi ga tada više nismo odgovarali. Bila je neopoziva, i to je bilo to. Nema govora o nekakvom tajnom sastanku niti bilo kakvim zakulisnim igrama, o čemu su neki spekulirali i lažno izvještavali, unatoč činjenici da je i bivši predsjednik sve detaljno obrazložio istoga dana, na čak četiri nacionalne televizije.

image
Goran Mehkek/Cropix

Vi ste mu bili zamjenik, kako to da o nekim stvarima, poput računa, niste znali ranije? Štoviše, već dugo kruži priča da ste vi vukli sve konce u DP-u dok je Škoro bio figura.

- Da, insinuira se dugo da sam ja taj koji je vodio Domovinski pokret. Ali, pitajte sami ljude iz stranke – tko je bio na terenu, tko je radio, tko je vukao poteze… Bio sam opterećen svim tim stvarima. Nisam čovjek koji neki projekt voli ostaviti tek tako. Ako radimo nešto zajedno, radimo to kako treba. Poslije drugog kruga lokalnih izbora došao sam na Predsjedništvo, za koje sam osobno inzistirao da se održi, kako bismo napokon počeli raditi kao stranka, a dočekalo me to da Škoro podnosi još jednu od svojih ostavki. Takva situacija nije bila normalna i tako se nije moglo funkcionirati.

Kako ste vas dvojica surađivali do tada, jeste li imali problema?

- Škoro i ja poznajemo se dugi niz godina, iz Osijeka, ali smo postali bliži i najviše se družili kad je krenula kampanja za predsjedničke izbore. Na taj način kako smo se mi družili i surađivali u zadnje dvije godine nisam se nikad ranije družio ni s kim, osim sa suprugom i obitelji. A ni on. Mi smo cijelo to vrijeme, kao stranka, imali prilično žestok tempo, poput nekog usiljenog marša – bili su predsjednički izbori, pa smo osnovali stranku, pa je ta stranka tek u travnju dobila papire temeljem kojih smo mogli nesmetano funkcionirati, pa smo odmah krenuli u kampanju za parlamentarne izbore… Nakon tih izbora krenuli smo u organiziranje i masovno širenje stranke. Osnovali smo preko 287 ogranaka, i to je ozbiljna brojka. Potom je uslijedio Sabor stranke gdje smo izabrali vodeća tijela DP-a, i već nakon toga krenuli smo s lokalnom kampanjom koja je majka svih bitaka. To je, jednostavno, bio zahtjevan i prilično naporan proces tijekom kojeg nikako nismo mogli normalno sjesti u miru i postaviti stvari na pravi način.

Zašto odmah nakon njegove ostavke niste sazvali sjednicu Predsjedništva, to je ipak bila izvanredna situacija, ostali ste bez predsjednika? To je bila i jedna od prvih zamjerki Škorine sestre Vesne Vučemilović na vaš račun.

- Zamjerka naprosto nije na mjestu, jer smo Predsjedništvo sazvali u najkraćem mogućem roku, čim su za to stvoreni svi uvjeti, s obzirom na okolnosti. Bila je to posebna i potpuno neočekivana situacija. Škoro je dao ostavku, primjerice, u 13 i 30 sati. Ja sam tada, šokiran, ali ne i iznenađen, počeo javljati ljudima što se dogodilo, a najprije sam kontaktirao glavnog tajnika stranke Darija Žepinu, koji je se nalazio na Hvaru. Umjesto da mi pomogne, što sam očekivao od njega, i on je tada dao ostavku. Moram sam brzo riješiti problem i pronaći nekoga tko će nastaviti raditi njegov posao. Zvao sam i sve ostale, a od 17 članova Predsjedništva samo su trojica bila u Zagrebu. U takvim okolnostima bilo je nemoguće sazvati sjednicu unutar dan ili dva. To je bila srijeda, a već u petak sam je sazvao za sljedeću srijedu jer je to bio prvi dan kada se većina mogla okupiti. Reakcija je bila krajnje brza. U tom trenutku ni uz najbolju volju nije bilo moguće organizirati sjednicu Predsjedništva u kraćem roku. Neki su predlagali da obavimo sastanak preko Zooma, ali smatrao sam da se ipak radi o ozbiljnom razgovoru i bitnim odlukama koje se moraju donijeti uživo. Ozbiljna smo stranka i ozbiljni ljudi i ne može se raditi zbrda-zdola.

image
Goran Mehkek/Cropix

Škorina sestra izjavila je da je i nju ostavka iznenadila. Vjerujete li u to ili smatrate da je, nakon svega što je uslijedilo, postojao neki njihov dogovor kako će nastupiti?

- Na sjednici Predsjedništva još 3. lipnja ove godine i Vesna Vučemilović je čula da je Škoro dao ostavku koju sam tada spriječio. Tako da te priče da je netko iznenađen naprosto ne stoje. Ako je netko i prije mjesec dana davao ostavku, onda to nikome ne bi trebalo biti pretjerano iznenađenje. Koliko puta čovjek treba dati ostavku da ne budeš iznenađen? Vesna Vučemilović je specifična osoba. Poslije sam čuo da su ostajali neki repovi za njom kad je odlazila i iz Osječke pivovare i Nexe grupe gdje je radila. To nije moj stil i mislim da tamo gdje si bio ne treba za sobom zatvarati vrata na najružniji mogući način. I to njezino prozivanje s kojim je krenula u prvim danima nakon ostavke nije bilo korektno prema stranci, a posebno njezin poziv Predsjedništvu kada je krivotvorila potpise 12 svojih kolega članova Predsjedništva, među kojima su i zastupnici, i to nakon naše odluke prema kojoj smo već sazvali sjednicu. Sve je to bilo ipak malo previše.

Hoće li se konačni obračun između DP-a i Škore odigrati na kraju na sudu? Škoro je podnio kaznenu prijavu protiv nekih u DP-u. Ima li osnove da vi podnesete kaznenu prijavu protiv njega s obzirom na to da se u medijima spominjalo svašta, od sumnjive prodaje njegova vina i CD-a stranci pa do nakita za asistenticu?

- Što se tiče narukvice, to nisam vidio u računima, a kad je riječ o vinu, to nije kazneno djelo, to je pitanje moralnosti samoga čina. Uostalom, Škoro je podnio kaznenu prijavu protiv knjigovotkinje, predsjednika Nadzornog odbora te glavnog tajnika da nisu dobro organizirali poslovanje. No gospodin Škoro je taj koji je bio odgovorna osoba u Domovinskom pokretu. Škoro i njegova asistentica platili su 99 posto transakcija, tako da je teško da njegova kaznena prijava može izbjeći njega samoga. Nadam se da se na kraju ipak nećemo suditi jer nije kazneno djelo ako je netko nešto radio aljkavo, mada se ni to ne može reći za troje prijavljenih. A upravo je to insinuacija kaznene prijave – da su loše organizirali posao.

Koja je bila uloga asistentice?

- Ona je bila njegov osobni izbor. Bila je s njim i u kampanji, vodila je dio njegova ureda, mada ne formalno, ali je cijelo vrijeme bila tamo. Formalno je njegov ured vodio Igor Peternel, a pod utjecajem asistentice bivši je predsjednik donosio i neke političke odluke, koje su bile suprotne mišljenjima vodećih ljudi stranke, poput primjerice izbjegavanja potpisivanja Zajedničke izjave o budućnosti EU sa svjetonazorski bliskim strankama iz Mađarske, Poljske, Austrije, Italije, Francuske, Bugarske, Slovenije, Češke i još nekih država, koje nisu spremne bespogovorno provoditi politiku Bruxellesa i Europske komisije. Domovinski pokret sebe vidi u tom društvu i takvim politikama i mi ćemo spomenutoj Deklaraciji na jesen pristupiti kao potpisnici iz Hrvatske.

Koliko će Domovinskom pokretu naštetiti Škorin odlazak? On kao pjevač uživa određenu popularnost, a i u stranci ste sigurno imali dosta njegovih fanova koji možda i ne bi bili u DP-u da nije bilo njega.

- Čak ni oni koji su mu vjerovali više nisu uz njega, nakon što je poljubio srednji prst bivše predsjednice na svadbi sina HDZ-ova saborskog zastupnika, koji je bio jedan od predvodnika blaćenja Domovinskog pokreta, ali, paradoksalno, i samoga Škore te njegove obitelji, naročito supruge. Sam je sebe ponizio, a ako je netko u politiku zaista ušao samo zato što voli nečije pjesme, onda to nije ozbiljna politika. To može biti jedna od silnica koje pokreću određenu količinu emocija, ali ne i glavna nit vodilja za bavljenje ozbiljnom politikom. S druge strane, predlažem da se naprave zidne novine, koje bi mogle mnoge osvijestiti; nakon lokalnih izbora pisalo se da smo dobro prošli, da smo se pokazali kao ozbiljna stranka koja je napravila velike rezultate i, kada dođe neki drugi predsjednik umjesto Škore, da će Domovinski pokret biti organizacija koja može još puno više napraviti. To je tekst od 2. lipnja ove godine, a bilo ih je još mnogo prije neopozive ostavke bivšeg predsjednika, a sada odjednom isti komentatori govore posve suprotno i da će nam odlazak Škore nanijeti štetu. To je pila naopako, gdje pojedini analitičari sami sebi skaču u usta, prvo im je Škoro bio teret, a sada je odjednom brend bez kojeg se ne može! Činjenica je da je brend Domovinski pokret i zato nas toliko napadaju. S druge strane, Škoro je odjednom ponovo postao miljenik onih krugova koji osjećaju strah od našeg uspjeha i antagonizirani su spram temeljnih ideja i jasnih političkih ciljeva Domovinskog pokreta.

Ipak je nakon njegova odlaska nastupilo rasulo. DP je u Saboru sa 16 zastupnika pao na osam, dio ljudi odlazi, gase se podružnice…

- To je pretenciozna tvrdnja. Zekanović i ekipa napravili su svoj klub iako su u Sabor ušli s naših lista, tako da nismo startali sa 16, nego s 12 zastupnika. Nakon toga je otišlo dvoje zastupnika, uz napomenu da gospođa Vidović Krišto nikada i nije bila naš član. Vrkljan je bio Škorin osobni izbor, a na njega su drugi zastupnici imali česte prigovore zbog šutnje spram promašenih poteza i afera ministra Beroša, u jeku koronakrize, prema kojoj sam osobno, kao i većina naših dužnosnika, i te kako kritičan od samog početka. Ugasila se tek jedna podružnica, i to ona najslabija, u Ličko-senjskoj županiji. Dovoljno je da kažem da ju je vodila Mirjana Vrkljan Radošević, sestra Milana Vrkljana, koji je otišao početkom godine. Ona je tada ostala u stranci, cijenim ženu, vrijedna je. Ali kao sestra čovjeka koji je izašao iz DP-a i koji osniva još jednu u moru stranaka kako bi se napravila nepotrebna gužva na desnici, nama je bilo logično da će se takvo nešto dogoditi prije ili kasnije. A jesmo li pogriješili što smo je ostavili u stranci, vjerujem da nismo. Kako izbaciti nekoga samo zato što je nečija sestra?! Srećom, to je organizacija koja je osvojila samo dva mandata na lokalnim izborima i po rezultatima je bila najlošija, tako da je ovo prilika da je preuzmu ljudi koji su u stanju napraviti bolji rezultat, u kraju koji je tradicionalno sklon našoj opciji.

Klub DP-a sada je na osam zastupnika. Jeste li odredili tko će biti potpredsjednik Sabora umjesto Škore, ako to bude na vama?

- Formalno-pravno još smo na deset članova, iako će nas, najvjerojatnije, biti osam. U ovom trenutku osam zastupnika imamo i mi i Most. Postoji mogućnost da se i SDP raspadne na dva kluba pa će biti bespredmetno raspravljati o mjestu potpredsjednika Sabora na ovakav način. Nama ta fotelja nije nikakav imperativ. Ako i budemo u prilici zadržati mjesto potpredsjednika, vidjet ćemo tko će na njega doći. Odluku o tome još nismo donijeli.

U DP-u uskoro počinju unutarstranački izbori, puno je nagađanja da bi novi predsjednik mogao biti vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Što mislite o njemu?

- Ivan Penava član je našeg zastupničkog Kluba u parlamentu. Ne krijemo da smo bliski s njim, uostalom, čvrsto smo ga podržali u utrci za Vukovar, gdje je pobijedio. Da bi bio kandidat, mora se najprije učlaniti u Domovinski pokret i predati kandidaturu. Ne mogu govoriti u njegovo ime. Penavu poznajem i imam dobro mišljenje o njemu. S druge strane, ja ću biti predsjednik stranačkog Izbornog stožera i voditi cijeli proces, a s obzirom na to neću se kandidirati ni za kakvu funkciju, niti želim trovati odnose među ljudima. Želim biti maksimalno demokratičan i nepristran pa zbog toga nije u redu odgovoriti na ovakav način, je li netko dobar kandidat ili nije. Međutim, o Ivanu Penavi zaista imam dobro mišljenje.

Kakva je budućnost DP-a nakon svega što se dogodilo?

- Prvi put ćemo imati normalno vrijeme i situaciju bez izbornog pritiska za konsolidaciju i predani rad. I ako mi na sljedećim izborima ne budemo ostvarili značajne rezultate, u što osobno ne vjerujem, ja ću biti prvi koji će se povući i otići. Mislim da tek sad možemo napraviti pravu stranku.

Kad pogledate svoj politički angažman još od predsjedničkih izbora pa do situacije u kojoj je Domovinski pokret danas, što smatrate najvećom pogreškom?

- Najveća pogreška bila je kad je Škoro rekao da se u drugom krugu predsjedničkih izbora zaokruži broj 3 – moj narod i da će on tako zaokružiti. U tome, recimo, nisam sudjelovao. Kad je završila kampanja, ja sam, naime, uzeo odmor, a on je s PR-agencijom koja je tada radila s nama napravio to na svoju ruku. Rekao sam odmah da, po mom skromnom mišljenju, to nije dobro. Ali sam isto tako to branio i lojalno stao iza toga kad je već izrečeno. Mislim da Škoro to nije trebao reći na takav način. Nije trebao reći da treba glasovati za Kolindu Grabar-Kitarović, niti za Zorana Milanovića, ali je trebao reći da su naši birači ljudi koji znaju razmišljati svojom glavom i neka odluče kako oni misle da je najbolje, u skladu sa svojim svjetonazorom i političkim promišljanjima. To je bio Škorin estradni potez.

Kad je riječ o izjavi da Domovinski pokret može surađivati s HDZ-om, ali samo pod uvjetom da Andrej Plenković ne bude premijer, je li to bio vaš ili Škorin stav?

- Polovinom svibnja Plenković je prvi dao izjavu da ne želi imati posla s Domovinskim pokretom. Rekao je to jednom, dvaput, triput… Spominjao je neke sanitarne kordone, etiketirao nas kao neprihvatljivu, “radikalnu desnicu”… Mi smo s PR-službama razmišljali kako odgovoriti na to a da se odmah u startu ne konfrontiramo… I na tim je sastancima dogovoreno da se ide na tu varijantu – da možemo ući u vlast i preuzeti svoj dio odgovornosti, ali da Plenković ne bude premijer. Je li to bilo pravo ili krivo, o tom potom. U jednom dijelu se slažem da to nije uobičajeno i da to nije u skladu s ranije viđenom demokratskom praksom, ali s druge strane, kad vas netko konstantno, u šest izjava, uporno proziva i provocira, onda i vi imate obvezu prema biračima i cjelokupnoj javnosti nešto reći, zauzeti vlastiti stav koji ne smije biti mlak, s obzirom na to da ni prozivke, koje mi nismo prvi započeli, nisu bile umjerene. Ako ti ne želiš s nama, a nismo ni razgovarali o tome, ne želimo ni mi s tobom. Zašto bismo? Posebno na takav način. Druga je stvar što su mediji pod kontrolom HDZ-a to iskomunicirali na način da smo mi prvi nešto njima uvjetovali, naprotiv, prvi je Plenković rekao da ne želi imati posla s nama i što nam je preostalo nego uzvratiti na čvrst, ali ipak pristojan način. To je bila naša zajednička odluka.

Kako stvari sada stoje u pogledu suradnje s HDZ-om?

- Jedno je nacionalna razina, gdje imamo konkretne političke, svjetonazorske i ideološke razloge zbog kojih nismo spremni surađivati s koalicijom koju su okupili. Uostalom, pored SDSS-a i sličnih, oni i ne razmišljaju o nama jer im nismo potrebni, a i ne slažemo se oko strateški važnih stvari vezanih uz budućnost države. Naša je politika suverenistička i antiglobalistička, nasuprot njihove koja je probriselska i komisijska. Od početka se ne slažemo s politikom Stožera i najžešći smo kritičari lockdowna od svih parlamentarnih političkih stranaka. Od početka smo podupirali i sudjelovali na prosvjedima protiv nametanja neslobode. Ne možemo se složiti s uvođenjem tzv. covid-putovnica i segregacijom ljudi po bilo kakvoj osnovi. Ne mislimo da treba pošto-poto uvesti euro, posebno ne bez javne, stručne rasprave i konzultiranja narodne volje, ako treba i referendumom, ali da ga raspiše Vlada ako joj je zaista stalo do mišljenja građana. Rezervirani smo i spram politike otvorenih vrata, kada su u pitanju novi migrantski valovi, a postoje i neke unutarnjopolitičke stvari, koje HDZ-u nameću aktualni koalicijski partneri, a gdje mi nikada ne bismo bili spremni na popuštanja. Drugo je ono što je volja njihove baze i što je naročito došlo do izražaja nakon lokalnih izbora, na terenu, gdje je većina HDZ-ovaca sklonija suradnji s Domovinskim pokretom nego s nekim lijevim opcijama. Možda je prošlo ispod radara, ali mi smo i prije Škorine ostavke napravili većinu s HDZ-om u Požegi, Velikoj Gorici, Karlovcu, Gračacu… Tako da nekakav a priori stav da ne želimo surađivati s HDZ-om nije točan, ali to mora biti u skladu s konkretnim političkim ciljevima i ono što je najvažnije – očekivanjima naših birača.

Tko je bio skloniji nekoj suradnji s HDZ-om? Naime, neki su spominjali da je to Škoro, a drugi da ste to vi zbog vaših poslovnih interesa?

- Vrijeme je već pokazalo tko je bio naklonjeniji – tko ljubi ruke i pjeva po svatovima. Ja nemam nikakve loše emocije ni prema HDZ-u ni SDP-u ili bilo kojoj drugoj stranci. Meni je važno vidjeti tko što radi, kakve donosi zakone i na koji način provodi vlast – je li to na štetu ili na korist naših građana, ljudi koji plaćaju porez u našoj državi. Što se mene osobno tiče, nijedan moj posao nije vezan s državom i riječ je o insinuacijama onih koji piskaraju po zadatku. Opseg poslovanja mojih tvrtki s državom je ispod jedan posto prihoda u svim segmentima, a politički angažman mi je u biznisu samo odmogao, za razliku od istaknutih članova nekih drugih opcija, iza kojih stoje donatori koji imaju konkretna očekivanja, koja često nisu u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima.

Vesna Vučemilović ovih je dana na Facebooku napisala da biste, iako ste privremeni predsjednik stranke, trebali predočiti svoju imovinsku karticu, hoćete li to učiniti?

- Ja ću bez problema predati svoju imovinsku karticu kad budu ostvareni zakonski preduvjeti za to. O tome ću odlučiti sam i sigurno neću raditi na zahtjev Vesne Vučemilović. Moja imovinska kartica je kristalno jasna, a ruke potpuno čiste. Već godinama imam tvrtke kroz koje sam ostvarivao i dobit i dividende, nikada nisam imao niti jednu prijavu, nikada nisam kasnio s plaćama, tako da je to pomalo zloćkasto, ali ipak razumljivo, to je taj hrvatski jal o kojem su pjesme odavno spjevane…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. rujan 2021 22:17