Prije godinu dana Zoran Milanović postao je, skromno, peti predsjednik Republike Hrvatske. Tog 18. veljače 2020. napravio je nekoliko sitnih protokolarnih pogrešaka, ali prisegnuo je po pravilima.
Milanović do sada, zapravo, nije iznevjerio birače. Visoko na ljestvici osobnih i nacionalnih vrijednosti postavio je patriotizam, ali gledan iz vlastitog liberalnog kuta. “Patriotizam je, za razliku od sirovog nacionalizma, kritička privrženost i negacija isključivosti... Patriotizam zasnovan na najvišim vrijednostima našeg Ustava i, ako hoćete puke ljudskosti, a ne na mitovima, prošlim traumama i predrasudama”, rekao je predsjednik Milanović.
I desnica ga je ipak prihvatila. To pokazuju sva istraživanja javnog mišljenja. Podržava ga značajan dio birača HDZ-a. Odlikovanje brigadi Specijalne policije HVO-a uručio je njezinu zapovjedniku Miji Jeliću, kojeg je tužiteljstvo BiH optužilo za ratni zločin nad Bošnjacima. Potom je otvoreno stao na stranu HDZ-ova Dragana Čovića u sukobu sa Željkom Komšićem, samozvanim predstavnikom hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Ako se za četiri godine Zoran Milanović kandidira za drugi mandat, HDZ neće moći automatski pribrajati glasove dijaspore, kao do sada.
Kako god bilo, Milanoviću se, čini se, “šator” više nikada neće dogoditi.
Lijevo-liberalna javnost bila je pomalo zgrožena tim “dodvoravanjem braniteljima”. Unatoč tome, Milanoviću nije narušen rejting među SDP-ovim biračima. Istovremeno, nakon zagrebačkog potresa i usred prvog epidemijskog vala, Milanović je (po Crobarometru) među HDZ-ovim biračima imao enormnu potporu, čak 67 posto.
No, znakovito je da je tada Milanović imao potporu samo 37 posto glasača Platforme Možemo! koja okuplja urbanu ljevicu. Milanović gubi kod mlađih i obrazovanijih, ali ne zbog svoje suverenističke politike, nego zbog bespotrebnih sukoba u koje neprestano ulazi. Svađa se sa svima, od žena do B.a.b.a, od ministara do premijera... Kad se prestao javno natezati s Andrejom Plenkovićem, rejting mu se počeo popravljati.
Ali, njegove tirade iritiraju. Kad progovori, ne prestaje govoriti. Kad izađe pred novinare, kao da ni sam ne zna na kojoj temi će završiti. Može govoriti o bilo čemu bez kraja i konca, koliko god hoćete. Govori dobro i efektno, ali nikad se ne zna (a ponekad ni on sam ne zna) koga će i kako oplesti. Televizijske minute su mu prekratke, novinski stupci preplitki. Ponekad odaje dojam usamljenog čovjeka kojega, osim novinara, nikad nitko nigdje ništa i ne pita.
Ipak, Milanović je ostao kod dva svoja temeljna postulata, bezrezervne osude ustaštva i obrane antifašizma. I upravo je napuštanjem ceremonija i protokola na kojima se pojavljuju HOS-ovci s oznakom ZDS podigao letvicu koju će i vladajući HDZ, uključujući i Plenkovića, kad-tad morati nekako prekoračiti.
Znali ste koga birate, rekao nam je sam Milanović.
