
Kada je moj kolega, saborac iz novinarskog i antiratnog društvenog angažmana, odlučio da prošle godine poseti Istru sa porodicom, suočio se s potpuno nepoznatom situacijom: sin od 12 godina gotovo da je doživeo nervni slom. Istresao je niz argumenata koji mogu da se sažmu u: ‘Hrvati nas mrze, znate šta su oni radili/rade Srbima, nastradaćemo’, i sve u najcrnjim tonovima. Šokirani roditelji nikada nisu koristili takvu retoriku. Upravo suprotno, vrlo pacifistička porodica, kritička prema širiteljima stereotipa o zlim Hrvatima, sa ličnim prijateljskim vezama i sa angažmanom koji upravo promoviše normalizaciju odnosa i pomirenje. Posle nekoliko nedelja napravljen je dogovor da se ipak ide. Savladana je panika, argumenti i garancije da im se ništa neće dogoditi su...