ANALIZA GLOBUSA

Možda niste toga svjesni, ali stranci postaju hrvatsko političko pitanje broj 1

‘Strani radnici su dobrodošli ako razvijaju domaće društvo i ako nisu veća konkurencija domicilnim radnicima‘
 Damjan Tadić/Cropix

U Hrvatskoj nikada prije nije živjelo toliko stranih državljana, a njihov broj zadnjih godina nezaustavljivo raste. Stranci već čine barem oko pet posto stanovništva, a sve je više onih iz dalekih zemalja koji se od većine hrvatskih građana razlikuju po boji kože i fizionomiji, ali i vjeri, tradiciji, jeziku koji govore... Nedavno istraživanje Promocije plus pokazuje da podršku stranim radnicima u Hrvatskoj iskazuje 57 posto ispitanika, dok ih 38 posto ne podržava.

Uvozu stranih radnika sklono je 66 posto HDZ-ovih birača kao i 60 posto SDP-ovih, po čemu bi se dalo zaključiti da smo veoma gostoljubivi i tolerantni. No to je u potpunoj suprotnosti s istraživanjem Pučke pravobraniteljice po kojem 55 posto ljudi u Hrvatskoj misli da su Romi neradnici, a 25 posto ih ne bi zaposlilo u svojoj tvrtki. Kako to da većina hrvatskih građana nema ništa protiv Filipinaca i Indijaca, a ima protiv Roma koji ovdje žive stoljećima i ima ih 30 do 40 tisuća, što je barem pet puta manje nego stranih radnika?

Psiholog prof. dr. sc. Zvonimir Galić, redoviti profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i suvoditelj Studija upravljanja ljudskim potencijalima, otkriva da prema nedavnom istraživanju međunarodne organizacije European Social Survey (Europsko društveno istraživanje) 62 posto ljudi u Hrvatskoj ima pozitivan stav prema useljavanju ljudi druge rase i vjere, što je nekoliko puta veći postotak nego u nekim drugim europskim zemljama. Zašto? Zato što, tvrdi Galić, migracije kod nas još nisu društvena tema. Kada dođu u fokus i kada akteri na političkoj sceni od toga naprave provorazredno političko pitanje, tada će se ti postoci smanjivati. A to će biti uskoro.

„Naše društvo sve više postaje useljeničko i heterogeno, što pokazuje da mi nekome postajemo atraktivni, i to je dobar trend. Ali nema sustavnog rada na integraciji tih ljudi. To je ona Milanovićeva slučajna država. U pitanju je strateška stvar, a mi je prepuštamo slučaju. Država treba donijeti strateški dokument za upravljanje useljavanjem i integracijom u društvo jer to je nešto što neće stati, samo će se pojačavati. To će u idućim godinama biti politička i gospodarska tema broj jedan.

Vruća tema u kampanji?

Među tim brojnim strancima sigurno će se naći i neki problematični, a neki političari će pak to iskoristiti za skupljanje političkih bodova”, naglašava Galić, koji smatra da će ljudi i dalje odlaziti iz Hrvatske jer zapadna Europa vapi za radnom snagom, ali će nam sve više dolaziti stranci, što će usporiti, iako ne i zaustaviti, rast plaća.

Već iduće godine saznat ćemo hoće li stranci koji su u Hrvatsku došli u potrazi za poslom i boljim životom biti vruća tema u predizbornoj kampanji i tko će na njoj pokušati privući birače, a s obzirom na iskustva drugih zemalja i na zapadu i na istoku Europe u koje su stranci u većem broju pohrlili puno prije nego u Hrvatsku, očekivati je da će to biti stranke desnice koje bi Hrvatima mogle slati poruke da im stranci otimaju kruh iz ruku i nameću svoje običaje.

„Podrška ili otpor stranim radnicima ovisit će o broju i strukturi migranata. Ponajprije o njihovoj socioprofesionalnoj strukturi, sličnosti ili potpunoj različitosti od hrvatskog jezika, njihovoj vjeroispovijesti, boji kože i slično. To ne mora na pojedinačnoj razini biti netrpeljivost, nego ljudska reakcija u kojoj se lakše prihvaća slično, po principu sličan se sličnom veseli”, komentira za Globus znanstveni savjetnik na Institutu za migracije i narodnosti dr. sc. Dragutin Babić.

Dodaje da problem postaje opasan ako se ksenofobija iz primarne socijalne sfere preseli u onu institucionalnu, kada država putem svojih instrumenata, neposredno ili iz drugog plana forsira etnocentrizam i netrpeljivost prema pripadnicima određenih, ciljanih nacionalnih zajednica. Primjeri razvijenih država poput Njemačke, kaže Babić, pokazuju da podrška uvozu radne snage neće padati ako se gospodarstvo brzo i kvalitetno razvija, što u Hrvatskoj nije slučaj. Strani radnici su, zaključuje, dobrodošli ako razvijaju domaće društvo i ako nisu veća konkurencija domicilnim radnicima.

„Ventil u hrvatskom slučaju je otvorenost granica, mogućnost zapošljavanja hrvatskih građana u EU, što amortizira eventualno nezadovoljstvo ulaskom stranih radnika ili barem taj problem ne fokusira na jači način. Više je mogućih razloga eventualnom padu podrške useljavanju stranaca, od njihova većeg broja, konkurentnosti domaćim radnicima, a može biti uzrokovano i prevladavajućim ideologijama koje inzistiraju na jednonacionalnom i jednoreligijskom društvu.

Etnonacionalizam i etnocentrizam su od devedesetih konstanta u odnosu prema drugim nacijama, s različitim intenzitetom u tim relacijama. Kako bi rekao jedan autor, nema u modernosti izlaza iz nacionalizma, samo je pitanje kako i kamo će biti usmjeren. Sve navedeno nije specifičnost samo Hrvatske, iako je u istočnoj Europi taj obrazac u znatnoj mjeri zamijenio onaj socijalistički. To je bio najlakši modus dolaska na vlast i održavanja na vlasti, što lukavstvo političkog uma itekako iskoristi.

U Hrvatskoj, kao i u svim društvima s etničkim oblikom nacije, to je prije svega odnos između između etničke većine i nacionalnih manjina. U zapadnim društvima s dominantnim političkim oblikom nacije to je ponajprije odnos prema useljenicima”, objašnjava Babić. Dodaje da se Hrvatskoj taj obrazac nameće 2015. godine kada s Bliskog i Srednjeg istoka dolaze valovi izbjeglica koji su ovdje uglavnom bili u tranzitu, a u novije vrijeme to su strani radnici kao što su Nepalci, Ukrajinci, Filipinci, radnici iz država bivše SFRJ...

Dvostruki odnos

„Ostaje pitanje hoće li se smanjiti etnonacionalni pritisak na stigmatizirane etničke skupine, prvenstveno na Srbe i hoće li meta postati ovi drugi, strani radnici. To će prije svega ovisiti o njihovu broju i o tome koliko će njihov dolazak potisnuti domaću radnu snagu. Sociološki nalazi ukazuju da zapadna društva imaju dvostruki odnos prema strancima.

U tržišnoj ekspanziji, kada raste potreba za stranom radnom snagom, naglasak je više na uključenosti, integraciji, strani radnici su dobrodošli, dok u kriznim vremenima stranci postaju krivci za gospodarske i druge nedaće, što jača ksenofobiju, a i druge još teže sociopsihološke i sociopolitičke obrasce kao što su stigma, diskriminacija, fizički napadi... ”, kaže dr. Babić.

Po njegovim riječima, u procesu raspada višenacionalnih država poput bivše Jugoslavije, a u suglasju s oživljavanjem nacionalnog krajem 20. stoljeća, nacionalni identitet postaje svojevrsni nadidentitet. U slučaju Hrvatske i njezine ratne ugroženosti afirmacija i bdjenje nad tim tipom identiteta pojačano je i vrlo prisutno, što u nešto drugačijim oblicima i nižim intenzitetom egzistira i danas.

Sve dok brojevi migranata budu mali, refleksija o tome neće biti dignuta na nacionalnu razinu, nego će se ticati lokalnih sredina u kojima ima stranih radnika. No, kad ti brojevi, barem u percepciji određenih političkih grupacija, prije svih onih desne provenijencije, budu postali svojevrsna opasnost za hrvatsku naciju, a onda slijedom toga i za tek nedavno uspostavljenu državu, alarm će biti upaljen. Najprije s jakom retorikom, a onda su mogući i opasniji oblici ataka na strance”, predviđa dr. Babić.

Činjenicu da je inozemna radna snaga zainteresirana za rad u Hrvatskoj politički analitičar dr. Božo Kovačević smatra pokazateljem da smo postali punopravna članica EU i da nas percipiraju kao dio razvijenog svijeta, ali i da naše ekonomija napreduje. S druge pokazuje se i da su naši građani ambiciozniji i da ne žele raditi bilo što za bilo kakvu plaću, odnosno da smo barem po aspiracijama stanovništva dio Europske unije te da velik dio naših građana ugodno živi od rentijerstva.

„Izvjesno je da će desničarske stanke organizirati poviku protiv strane radne snage. Možda će im se u tome u tome pridružiti i sindikati, ali mislim da je trend vrlo jasan – aspiracije naših građana su europske kao i potrošačke mogućnosti mnogih. To znači da će za plaće koje se u Hrvatskoj nude za nekvalificirane poslove i dalje biti zainteresirani samo inozemni radnici. Nedvojbeno je da će konzervativci inzistirati na zaštiti domaćeg tržišta rada, ali je isto tako nedvojbeno da je potražnja za radnom snagom veća od ponude. Prostor za stranu radnu snagu otvoren je i tako će biti i ubuduće”, tvrdi Kovačević.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. veljača 2024 06:37