Tranzicija iz posthladnoratovskog međunarodnog poretka sve je razvidnija, svijet je već stupio u razdoblje multipolarizma koji obilježavaju moćna Kina, agresivna Rusija, Indija koja traži svoje mjesto, ali i regionalne skupine koje se tek moraju pozicionirati uz iskanje identiteta: EU, ali sve više i ASEAN.
Interesantan je bio skup lidera u Moskvi na proslavi Dana pobjede, u petak 9. svibnja, redom, osim trojice predsjednika, kineskog Xi Jinpinga, brazilskog Luiza Inácija Lule da Silve i egipatskog Abdela Fataha al-Sisija, čelnici država koje se detektiraju autokratskim, a mnoge bismo mirno mogli nazvati diktaturama, tako vojna hunta u Burkini Faso, Venezuela, Kuba ili Mjanmar.
Zamjetna je prisutnost velikog broja država koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza uz "predsjednike" dvije od Gruzije odmetnute pokrajine, Abhazije i Južne Osetije. Čelnici srednjoazijskih "stanova" došli su iz nužde jer su stisnuti između Kine i Rusije pa iako nastoje graditi suradnju i s EU i SAD-om, svjesni su da s dva velika susjeda, od kojih je jedan u ratnom modu djelovanja, moraju razvijati korektne odnose: odluku o dolasku bilo im je lakše donijeti jer je došao i Xi. Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, nije imao izbora, morao je doći jer istječe sporazum o kupnji plina po povlaštenim cijenama pa mu je bilo nužno kleknuti pred Putinom kako bi osigurao produljenje. Slovački premijer Robert Fico odlučio je svima u EU pokazati da smije što želi i po cijenu prosvjeda u zemlji, ali i njega najviše interesiraju ruski plin i nafta.
Rusija je pokazala da oko sebe može vezati dio zemalja što, iako je riječ o izopćenicima u međunarodnom poretku, predstavlja određeni uspjeh: Putin može reći da je parada bila potvrda njegova globalnog pola koliko god malobrojan i slab bio i što god EU i SAD o tome mislili.
Ali to je bila sekundarna, pa i tercijarna poruka iz Moskve. Važniji od Al-Sisija, Vučića i Fica bio je rezultat susreta Xija i Putina. Savršen sažetak ponudio je naslov China Daily, "Sino-Russian coordination emphasized" (Naglašena kinesko-ruska koordinacija). "Xi je rekao da sve dok Kina i Rusija održavaju stratešku odlučnost i pridržavaju se strateške koordinacije, nijedna sila ne može spriječiti dvije zemlje da ostvare svoj razvoj i preporod, nijedna sila ne može poljuljati snažne temelje dugogodišnjeg prijateljstva dvaju naroda i nijedna sila ne može zaustaviti prevladavajući trend multipolarnog svijeta i ekonomske globalizacije. Dodao je da je spreman održavati blisku komunikaciju s Putinom kako bi usmjeravao odnose Kine i Rusije", navodi kineski medij.
Putin je odgovorio da su Rusija i Kina oduvijek stajale zajedno i podržavale jedna drugu, te da je prijateljstvo između dviju zemalja neraskidivo. Izrazio je spremnost održavanja bliske strateške komunikacije s Xijem kako bi ostvarili strateške smjernice razvoja odnosa Rusije i Kine, zajedničko suočavanje s izazovima složene međunarodne situacije, produbili sveobuhvatnu stratešku koordinaciju, zaštitili zajedničke interese dviju zemalja i zajedno se zalagali za pravedniji i demokratskiji multipolarni svijet".
Xi i Putin su 4. veljače 2022. godine, dva tjedna prije ruske agresije na Ukrajinu, proklamirali "partnerstvo bez granica", logička osnova njihovih odnosa ogleda se u definiciji "nesavezništvo, nekonfrontacija i nedjelovanje protiv bilo koje treće strane", što se novim sporazumima, koji nisu objavljeni, podiglo na novu razinu. Kineski Global Times piše: "Sporazumi ne samo da unose novi zamah u odnose Kine i Rusije, već i odražavaju zajedničku odgovornost dviju zemalja u očuvanju naslijeđa Drugog svjetskog rata i doprinosu izgradnji globalnog upravljanja i ljudskog napretka."
Xi je bio jasan, proteklih deset godina donijelo je dubinsku transformaciju međunarodnog krajobraza, ali i važne prijelomnice i ostvarenja u razvoju kinesko-ruskih odnosa. "Imperativ je da ostanemo branitelji svjetskog poretka u duhu jednakosti i pravde", rekao je Xi ne trepnuvši dok Rusija vodi agresiju protiv Ukrajine. Dodajući: "Kao pozitivno stabilizirajući i proaktivni čimbenici međunarodne zajednice, Kina i Rusija trebaju nepokolebljivo stajati jedna uz drugu, odlučno podržavati sustav međunarodnih odnosa usmjeren na UN i svjetski poredak utemeljen na međunarodnom pravu te kontinuirano promicati pravedan i uređen multilateralizam diljem svijeta. Ključno je da ostanu motori globalnog upravljanja u duhu međusobne podrške."
Putin je od Xijeva posjeta dobio što je htio, veliko ime na bini s koje su zajedno promatrali vojnu paradu. Kineski predsjednik još jednom je potvrdio da je potrebno riješiti "korijenske razloge" ukrajinske krize pozvavši na pošten i trajan mir. Zbog toga je kremaljski car morao gotovo potpuno prihvatiti Xijevu globalnu viziju koja podrazumijeva sraz sa SAD-om u trenutku kad se Moskva nadala da bi mogla, pregovorima o Ukrajini, postići novu razinu suradnje s Washingtonom koja bi se temeljila na poslovnim odnosima i podjeli sfera. Kremlj će, kad je riječ o tom planu, morati u prvi plan staviti kineske interese jer bez pomoći Beijinga/Pekinga ne bi bio u stanju voditi rat. Xi je dobio sve što je htio, a koliko se čini, i dalje nije morao pristati na novi plinovod koji bi Kinu previše vezao za Rusiju u opskrbi.
Šira slika je jasna, Beijing stvara strategijsku dubinu snažnim vezivanjem Moskve uz svoje interese kako bi mu zapadni dio zemlje, slabo napučen pa stoga ranjiv, bio siguran – iako obje strane neprestano govore o sjajnoj prošlosti dviju zemalja, u Beijingu se dobro sjećaju ratova koje su vodili s Rusijom krajem 19. stoljeća kad su izgubili znatan dio teritorija, a Moskva je izbila na Pacifik. Bilo je ratova i sa Sovjetskim Savezom, u oba slučaja Kina je bila slabija i morala je popuštati. Sada se situacija promijenila, Beijing želi stabilnu Euraziju kako bi mogao i tim putem trgovati s Europom – razvija i alternativni trgovački put preko "stanova" i Kaspijskog jezera koji zaobilazi Rusiju, opreza nikad dovoljno. Zadaća Rusije u kineskoj velikoj strategiji puna je podrška Beijingu u srazu sa SAD-om na globalnoj razini te izazivanje raskola u EU i NATO na regionalnoj.
Xijev posjet Moskvi bio je dijelom i poruka SAD-u i Zapadu u cjelini da je Rusija njegov, da, upotrijebit ću tu riječ, vazal, te da bilo kakva ideja razdvajanja (obrnuti Kissinger, kako mnogi pričaju) nema izgleda. Kini u konačnici odgovara i nastavak rata u Ukrajini koji slabi EU, a dijelom i veže kapacitete SAD-a. "Xi i Putin obećali su da će se odlučno suprotstaviti onome što su opisali politikom "dvostrukog obuzdavanja" Sjedinjenih Država usmjerenu i na Rusiju i na Kinu. Zajednička izjava naglasila je namjeru obje zemlje da prodube suradnju u svim sektorima, uključujući vojni. Xi je izjavio da Kina i Rusija moraju ukloniti vanjsko uplitanje i suprotstaviti se jednostranosti i maltretiranju, zaključak je Reutersa.
Protekli tjedan na vidjelo je iznio da koordinacija, o kojoj je govorio Xi, već postoji, šira od samo Rusije i Kine. Demokratska Narodna Republika Koreja (DPRK), sjeverna, poslala je vojsku u Rusiju kako bi joj pomogla izbaciti ukrajinske trupe iz ruske pogranične oblasti Kursk i to su obje strane priznale. Ta je zemlja Rusiji dostavila i goleme količine oružja, prije svega topničkog streljiva zauzvrat primivši naftu i, što je njezinom vodstvu važnije, pomoć u svemirskom i programu balističkih projektila – možda čak i u razvoju nuklearnog naoružanja. Treća je to točka koordiniranog djelovanja. Četvrta je Islamska Republika Iran.
Trump je napravio taktičku pogrešku početkom mandata koja se polagano pretvara u strategijsku. U silnoj želji da djeluje brzo i ostvari mnogo, pokrenuo je niz istodobnih pregovora sa zemljama koje čine prvu liniju kineskog pola: s Rusijom o Ukrajini, s Iranom o nuklearnom programu i s Beijingom o carinama, a ne bi bio nesklon ni novim pregovorima sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Unom. Bijela kuća je, možda, a to bi stvarno bilo naivno, vjerovala da je riječ o odvojenim razgovorima bilateralne naravi u većini kojih će djelovati s pozicije moćne sile kao u odnosu s Londonom. što je palo u vodu čim su stigle informacije da će sjesti s Iranom. Teheran je odmah poslao ljude u Beijing/Peking gdje su stvarali zajednički pregovarački stav s Rusijom i Kinom, a nakon svakog kruga razgovora iranska je strana o detaljima izvještavala Beijing i Moskvu. Koordinacija, kako kaže Xi u Moskvi.
Jednako je tako ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov skrbio da Kina zna sve detalje pregovora o Ukrajini i poboljšanju rusko-američkih odnosa. S druge strane, EU i američki azijski partneri nisu znali da će američko-iranski pregovori početi doslovce do dan prije susreta.
Odsudan je to obrat na sceni nadmetanja velikih sila, sve donedavno Beijing je silno zavidio Washingtonu na brojnim saveznicima na koje se može u bilo kojem trenutku osloniti, savez demokracija koji je neformalno postojao još od kraja Drugog svjetskog rata, a doživio i određeni formalni oblik tijekom administracije Joea Bidena: Ideja formiranja modela vojne suradnje na Pacifiku koji bi preslikavao neke od elemenata NATO bio je oris ostvarenja te zajednice kao najmoćnijeg pola u međunarodnim odnosima. Trump je to razorio. Moskva, Beijing i Teheran su pljeskali te se i dalje ne mogu načuditi toj njegovoj iracionalnoj odluci.
Slijed događaja vezanih uz pregovore pokazuje da četiri sile okupljene oko Kine, kojima sekundiraju zemlje poput Kube i Venezuele, pa Burkina Faso i njoj slične, preslabe i nedovoljno važne da bi mogle utjecati na globalne procese – uspješno djeluju u obuzdavanju "unilateralizma" SAD-a. Njihovi su interesi jasni, Iran želi lišavanje teških sankcija kako bi mogao normalno prodavati naftu i dovesti strana ulaganja sačuvavši civilni nuklearni program.
Kini je cilj na svaki način izbjeći trgovinski rat sa SAD-om i, kako se čini prema zajedničkoj izjavi objavljenoj u ponedjeljak, na dobrom je putu. Nakon dvodnevnih razgovora u Ženevi dogovoreno je da se carine s neodrživih razina izjednačenih s embargom (američke na kineski uvoz 145, kineske na američki 125 posto) spuste na samo 10 posto uz 90-dnevnu suspenziju ranijih carina. Rusija želi sačuvati prije svega Krim, po mogućnosti što veći dio okupiranih teritorija preko kojih bi utjecala na daljnji razvoj Ukrajine. SAD u svim pregovorima želi pobjedu koja je u pravilu nedefinirana osim u trgovinskom ratu gdje ministar financija Scott Bessent pokazuje da ima znatnu razinu autonomije u djelovanju.
Pomnom promatraču u oči upada interesantan slijed u pregovaračkom pristupu triju zemalja – Sun Tzu je definirao da je zadaća dobrog vojskovođe izabrati povoljan teren uz procjenu pogodnog vremena. Nije se sve događalo prema planovima, ali Beijing je pokazao umješnost u prilagodbi što je Darwin definirao uvjetom preživljavanja. Rusija je prva počela pregovore svjesno ih odugovlačeći kako bi procijenila do kojih granica ide Trumpova tolerancija. Prošli četvrtak, 8. svibnja, Trump je ozbiljno zaprijetio Moskvi ako ne pristane na 30-dnevni prekid vatre što je više nego povoljan trenutak jer je finalu išao važan cilj, parada. Putin će u subotu odgovoriti Trumpu pozivom Ukrajini na pregovore bez preduvjeta u četvrtak u Istanbulu.
Trump oduševljeno pristaje i poručuje Kijevu da prihvati. Zelenski odustaje od uvjeta prekida vatre prije pregovora. U subotu počinju trgovinski pregovori koji su bili osjetljivi za obje strane, Kina i dalje grca u ekonomskim teškoćama i važno joj je izbjeći sukob sa SAD-om, ali ni Washingtonu nije lako jer je morao iz carina Kini izdvojiti niz tvrtki i sektora koji bi pretrpjeli ogromne štete uvozeći svoje proizvode iz Kine, primjerice Apple. Neke su se tvrtke već pripremile za carinski udar povećanjem cijena, pa je Trump morao poručiti javnosti da nije isključeno da će biti teškoća zbog carina, nije dobro odjeknula njegova poruka da ne treba svaka djevojčica imati toliko lutaka nakon što je Mattel objavio da će cijena Barbika porasti.
Potrošačko društvo ne voli takve situacije. Više sam puta napisao da ne vjerujem u slučajnosti u međunarodnim odnosima, postoje događaji koji izrone iznenada, ali analiza će brzo potvrditi da to nije slučajnost nego proces koji, zbog velikog broja događaja, nismo uspjeli obuhvatiti u cjelini tijekom razvijanja. Ne vjerujem da je Iran slučajno odgodio četvrti krug pregovora kako bi ga prebacio na prošlu nedjelju, 11. svibnja, jer su se tako Amerikanci našli u tri arene događaja od izvanredne važnosti. Rusija je vjerojatno poručivala da će, ako im se udare sankcije, potaknuti Iran da opet odgodi pregovore i bude nekooperativan, što Trump nikako ne želi jer bi se suočio s porazom i pritiskom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da napadnu Islamsku Republiku.
Kina je u ovom aspektu odnosa imala snažan položaj jer ju je Trump u više navrata pozvao da djeluje na prekid rata u Ukrajini. Vijest da je Xi od Putina tražio "pošten" mir u Ukrajini odgovor je Trumpu koji je mogao utjecati i na trgovinske pregovore nakon recentnih Xijevih poruka o koordinaciji djelovanja Moskve i Beijinga. Iran je, nakon svega, imao slobodan prostor ustrajati na svojim zahtjevima i eto ishoda iz Muscata u Omanu: "Četvrti krug neizravnih pregovora Irana i SAD-a donio je teške, ali korisne razgovore za bolje razumijevanje međusobnih stavova i pronalazak razumnih i realnih načina za prevladavanje razlika", poručili su iz Teherana. "Potaknuti smo rezultatima razgovora i radujemo se sljedećem sastanku u bliskoj budućnosti", rekao je visoki američki dužnosnik koji je želio ostati anoniman. Nema prijetnji, sve blago.
Opet o slučajnosti, nitko me ne može uvjeriti da pristanak jemenskih hutista na primirje sa SAD-om 6. svibnja – neposredno prije parade i pregovora u Ženevi i Muscatu – nije smišljen potez Moskve, Beijinga i Teherana kako bi se Trumpu dala određena pobjeda, što uvijek pozitivno djeluje na njegovu razinu tolerancije. Hutisti su pretrpjeli teške udare, veliku štetu ali nesumjerljivu s količinom utroška američkog oružja, spominje se trošak veći od milijardu dolara.
Hutisti su pristali samo na polovične američke zahtjeve, najavili su prekid napada na brodove koji plove Crvenim morem (većina brodarskih kompanija poručila je da se neće vratiti na te rute dok se ne uvjere da je opasnost stvarno prošla, što govori o povjerenju koje gaje u američke objave), ali ne i napade na Izrael. Američki masovni napadi nisu postigli cilj, uništiti infrastrukturu koju im omogućuje korištenje projektila čega su svjesni razumni brodari. Hutiste oružjem snabdijeva Iran, Rusija im je davala na korištenje sustave koji utvrđuju lokacije brodova i slične obavještajne podatke, a i Kina nudi određenu podršku kako bi osigurala da njezini brodovi mogu ploviti Crvenim morem.
Sve tri članice skupine revizijskih država polučile su solidan rezultat, kupile dodatno vrijeme, pokazale znatno unapređenje koordinacije uz očuvanje vlastitih interesa i zasad nigdje nisu pokleknule pred američkim zahtjevima.
Kad je Xi govorio o "pravednom i uređenom multilateralizmu diljem svijeta", na umu je imao ovakvo djelovanje koje udara na američke interese dovodeći prvu ekonomsku i vojnu silu svijeta u neugodan pregovarački položaj jer s njezine strane sudjeluju ljudi bez dubinskog poznavanja problematike – Steve Witkoff, posebni Trumpov izaslanik, toliko ne razumije tehniku da na tri susreta s Putinom nije koristio vlastitog, nego ruskog prevoditelja, što je takvo neshvaćanje specifičnosti međudržavnih pregovora da se s razine potpune neprofesionalnosti može svesti na – šarlatanstvo: Witkoff ne razumije ništa dok Putin i prevoditelji razgovaraju na ruskom.
Kamere se okreću prema Istanbulu i četvrtku, najavljenim pregovorima Rusije i Ukrajine. Moskva, po oprobanom receptu, unaprijed stvara pregovarački okvir u koji bi se Kijev samo trebao uklopiti. Savjetnik Kremlja za vanjsku politiku Jurij Ušakov kazao je da će pregovori u obzir uzeti i nacrt koji je napušten 2022. godine, kao i trenutačnu situaciju na terenu, dakle rezultate osvajanja u skladu s američkim prijedlogom predstavljenim Europi (de iure priznanje ruske kontrole nad Krimom, de facto nad četiri ostale ukrajinske oblasti). Nacrt iz 2022. godine, poznat kao Istanbul Communiqué, traži gotovo potpuno razoružavanje Ukrajine uz trajnu neutralnost. Izjavu treba promatrati i kao mamac na koji žele uhvatiti Kijev kako bi se iscrpio u razgovorima o pravu na pristupanje NATO-u čemu se SAD protivi (Bidenova i Trumpova administracija jednako) i protivljenje demilitarizaciji, pa neuspjeh pripisati Zelenskom i njegovoj nefleksibilnosti.
Moguće je i da Putin ponudi neke ustupke, govori se o povlačenju iz Harkivske oblasti jer je ionako riječ o operaciji koja nije polučila opipljiviji rezultat osim dodatnog razaranja. Ruska je strana svjesna da će morati pristati na određeni oblik 30-dnevnog primirja, ali će svakako postaviti oštre uvjete koje je Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, već najavio: zabrana dostave Ukrajini oružja sa Zapada u tom razdoblju (ne govori se ništa o najavljenom slanju lansera za rakete kratkog dometa Rusiji iz Irana uz neprestani dotok oružja iz DPRK). S Putinove točke gledišta, realno, 30-dnevni prekid vatre relativno je bezopasan jer ionako u posljednje vrijeme njegove trupe ne ostvaruju uspjehe na bojištu, pa nije isključeno da ga prihvati kako bi mogao produljiti pregovore i opet barem djelomično vratiti Trumpa na svoju stranu.
Važan cilj Rusije istaknuo je Putin u govoru pred novinarima u subotu navečer: "Važno nam je da milijuni Europljana, čelnici zemalja koje provode suverenu politiku, zapamte [iskustva Drugog svjetskog rata]. To nam daje optimizam i nadu da ćemo se prije ili kasnije, na temelju lekcija iz povijesti i mišljenja naših naroda, početi kretati obnavljanju konstruktivnih odnosa s državama Europe. Uključujući i one koji danas još uvijek ne odustaju od antiruske retorike i jasno agresivne akcije protiv nas. Oni još uvijek pokušavaju – to možemo vidjeti upravo ovih dana – razgovarati s nama, zapravo, na grub način i putem ultimatuma."
Kad odmaknemo slojeve geopolitike i geostrategije, u srži ostaje ekonomija. Putin želi kontrolu nad Ukrajinom kako bi Amerikanci preuzeli njezinu energetsku infrastrukturu i vratili prodaju ruskih energenata Europi. Tako jednostavno.
Komentari
0