StoryEditor
RASPUDIĆ ZA GLOBUS

Ne bih bio u Plenkovićevoj koži i čekao goleme probleme koji nadolaze s ovako tankom i nategnutom većinom

‘Ove smiješne ankete bile su HDZ-ova igra. Nerealno su davale prednost Restart koaliciji, čime se uljuljkao dio njihovih birača‘
Nino Raspudić
 Boris Kovacev/Cropix

Nino Raspudić, doktor znanosti koji predaje talijansku književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, upustio se u politiku. Na listi Mosta ušao je u Sabor u oštroj konkurenciji s iskusnim političarima kakvi su Gordan Jandroković, Rajko Ostojić i Milan Bandić. Politika za njega nije nikakva novost jer se njome bavio kao novinski kolumnist i televizijski analitičar.

Stjecajem okolnosti, 2014. godine uređivao sam njegovu prvu knjigu sabranih kolumni nazvanu “144 plus jedan Kratki espresso”, tako da sam silom prilika morao, najčešće po drugi put, pročitati čak 150 njegovih kolumni koje su uglavnom objavljivane u Večernjem listu.

Pišući urednički pogovor, karakterizirao sam “Raspudića kao rasnog novinskog pisca i vrsnog pripovjedača, kao zajedljivog, bezobraznog i opakog polemičara koji u svađi ne bira sredstva”. Opazio sam da je “zaražen politikom”. Zadnja rečenica tog pogovora glasi: “Zato ne treba iznenaditi ako za koju godinu i završi u njoj.” I, kao što vidimo, dogodilo se upravo to.

- Očito ste vi, kao iskusan čovjek, vidjeli nešto što ja nisam. Do prije nekoliko mjeseci, prije epidemije korone, da mi je netko rekao, idu izbori i ti ćeš biti kandidat, odgovorio bih – nemoguće. Ne znam bih li do ulaska u politiku došlo samo od sebe za pet ili deset godina. Ali, dogodila se vrlo čudna situacija, pandemija korone, strah, cijeli svijet u istim problemima. S druge strane, nije to bubonska kuga da gledaš tisuće mrtvih oko sebe. Vrlo čudno stanje. Kad sam shvatio da vladajući koriste Stožer u političke svrhe i da rade perfidan predizborni PR poput onih dječjih crteža superheroja, “Moj prijatelj Vili” itd., počeo mi je zvoniti alarm. Shvatio sam, što su oni poslije i napravili, da će oni nagurati izbore na početak ljeta kako bi postigli cilj koji su na kraju i ostvarili. A to je mala izlaznost. Uspjeli su smanjiti izlaznost na 46,9 posto. Osim toga u vrijeme straha i nesigurnosti ljudi nisu skloni promjenama. Uz ta dva elementa treba dodati i anketni inženjering, jer ove smiješne ankete su bile HDZ-ova igra. To se ne događa prvi put. Ankete su nerealno davale prednost Restart koaliciji, čime se uljuljkao dio njihovih birača koji se ponašao po principu “dobit ćemo ionako” pa nisu izašli. HDZ po tim prvim anketama malo zaostaje, čime se motivira njihovo biračko tijelo koje je uglavnom uvezana klijentela. A s nama ostalima su igrali igrice. Imao sam informacije i iz HDZ-a i iz SDP-a da njihove interne ankete mojoj listi u Drugoj izbornoj jedinici daju dva sigurna mjesta, a onda se pojavi ta famozna anketa u kojoj ne prelazim prag s 4,8 posto. Nakon toga novine donose naslove “Raspudić ne prelazi prag”, a ja na kraju dobijem osam posto. Uvjeren sam da su mi tom akcijom skinuli dva posto i drugi mandat. Posljedica svega toga je da HDZ sa 60.000 manje glasova nego na prošlim izborima osvaja skoro većinu u Saboru.

image
Damjan Tadic/Cropix

Kako je to biti “politički kapitalac”?

- Kapitalac je pojam iz uobičajene metaforike koji se odnosi na krupne zvjerke. Ja već deset godina pišem izrazito čitanu kolumnu. Puno puta sam u Saboru slušao svoje sintagme i svoje argumente. I to je bila politika na neki neizravan način. “Kapitalcem” me nazvao Nikola Grmoja, želeći valjda reći da je, nakon što sam stao uz Most, to za njih bila važna politička akvizicija.

Koji su dojmovi nakon prvih zastupničkih dana u Saboru?

- Dobri su. Mislio sam da će mi trebati više vremena za savladavanje procedure i Poslovnika. Vrlo brzo sam pokopčao osnovne stvari, tako da mi je čak uspjelo da na proceduralnom pitanju dobijem vrlo iskusnog Jandrokovića. Nakon njegove seksističke izjave o Daliji Orešković kako je lijepa s palicom kojom traži povredu Poslovnika, Marija Selak Raspudić je reagirala pozivajući se na članak 238 da je to seksističko omalovažavanje zastupnice. Dok je ona govorila, dio HDZ-ovaca se bučno smijao, u staroj ulizičkoj maniri. Onda sam se ja pozvao na točku 231, na ometanje u govoru, na što je Jandroković rekao da nemam pravo. I počeo je čitati Poslovnik misleći me poklopiti, a onda je naišao na stavku o ometanju i vidio da imam pravo.

Već na prvom zasjedanju zasmetao vam je premijerov odnos prema zastupnicima. Mislite li da on namjerno i svjesno omalovažava političke suparnike ili je to stvar karaktera?

- Dijelom jedno, djelom drugo. Moje prvo saborsko obraćanje bilo je vezano za Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. Ona je donesena u prosincu 2018. i njome se ministar vanjskih poslova obvezuje jedanput godišnje podnositi izvještaj u Saboru o položaju Hrvata. Prošla je čitava 2019. godina i sedam mjeseci ove 2020. da izvješće nije podneseno. Pitao sam ga zašto krše vlastitu Deklaraciju, znači li to da se odustalo od Deklaracije ili je riječ o nemaru ili neradu ministra kojeg nam i sada nudi kao svog kandidata. Nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Osobno nisam osjetio to njegovo omalovažavanje, ali ga je pokazao prema nekim drugim zastupnicima. Dok su ljudi govorili i izravno mu se obraćali, on je tipkao na mobitel. Iznenadilo me je takvo nepoštovanje zastupnika. Druga stvar je činjenica da su oni nama program nove Vlade dostavili samo pola sata prije početka sjednice. Smatram da je to skandalozno. Svi klubovi su tražili sat vremena pauze, dobili smo 15 minuta, ali nije nam trebalo ni toliko jer su nam dali samo skraćenu verziju predizbornog programa HDZ-a.

Kako je prošao prvi susret s Gordanom Jandrokovićem nakon predizborne kampanje?

- Nismo imali bliski susret. Ja mu se obraćam s gospodine predsjedniče, a on meni s uvaženi zastupniče. Poštujem procedure i nemam primjedbi na njegovo vođenje sjednice kao predsjednika Sabora.

image
Damir Krajac/Cropix

Niste li ga u kampanji prekomjerno napadali? Jer, on je na kraju osvojio znatno više glasova od cijele vaše liste u II. izbornoj jedinici. Jesu li vam se ti napadi isplatili?

- On je osvojio manje od 30 posto preferencijalnih glasova svoje liste, a ja 60 posto glasova svoje. Razumno je postaviti pitanje kako bi Jandroković prošao da je išao kao neovisan kandidat na čelu jedne liste koja nije imala nikakve podružnice na terenu. To je kao da se utrkuje čovjek u sportskom automobilu i čovjek na dječjem romobilu. Auto je deset puta brži, a na kraju dođe ne cilj samo dvaput brže. I tko je onda tu podbacio?

Zašto se uvijek uz Plenkovića najviše napada Jandroković? Nije li u ovih nekoliko godina baš Jandroković sazrio kao političar?

- Mislim da je Jandroković pošten čovjek. Za razliku od velikog broja hadezeovaca on se nije materijalno okoristio o politiku. Međutim, ja sam ukazivao na to da je on bio oličenje partijskog poltronstva i preživljavanja. Moralno je bila problematična njegova bliskost s Ivom Sanaderom i žurno okretanje leđa čim je pao, to mu se ponovilo s Jadrankom Kosor pa s Karamarkom, a sada gledamo četvrtu epizodu s Plenkovićem.

Kako komentirate Milanovićevu odluku da ne dođe na konstituiranje Sabora?

- Mislim da je to loša odluka. Sabor je naša najvažnija politička institucija zahvaljujući kojoj smo zadržali kontinuitet državnosti u prošlosti. A ako se on zalaže da se predsjednik bira u parlamentu, to je razlog više da ga poštuje. Nije bio formalno obvezan doći na konstituirajuću sjednicu Sabora, ali smatram da je to dobar običaj.

On je najavio i neka nova, vjerojatno izvanprotokolarna ili nekonvencionalna iznenađenja. Što se još može očekivati od njega?

- Davao je neke čudne izjave i za vrijeme časničke prisege. Rekao im je, tko zna tko će vam sljedeći put doći, predsjednik ili predsjednica, da on ima uvijek spakirane kofere... On ima izravni legitimitet dobiven od građana na izborima i mislim da treba poštovati svoje obaveze i tu instituciju.

Nije li neobično, a sigurno je neuobičajeno, što ste inzistirali da samostalno sastavite cijelu svoju listu za Drugu izbornu jedinicu mimo vodstva Mosta?

- Nije bilo mimo Mosta. To je u startu bila moja pozicija. Kad me je Most zamolio da porazgovaramo sa Škorom, još prije njegova dogovora sa Suverenistima i Hasanbegovićem, ja sam bio za stvaranje što šire koalicije svih snaga koje su za promjene. Baš zbog fenomena žetončića i vidjevši kako se nakon izbora ljudima izvlače kojekakve afere, ja sam inzistirao da sam slažem listu. Jer ja sam u to uložio sav svoj integritet i čist obraz. Škoro i njegovi su podcijenili i Most i mene i na kraju je ispalo izvrsno što je to puklo. Širila se laž da sam ja nešto tražio za svoju suprugu. To nije bila njena politička opcija i nije sudjelovala u tim pregovorima niti se spominjala u bilo kakvoj kombinaciji. Tek kada je to puklo i kad sam odlučio ići s Mostom i ona je odlučila pridružiti nam se. Most je sada čista, mlada i najperspektivnija politička opcija u Hrvatskoj.

image
Damir Krajac/Cropix

Nastupili ste kao potpuni politički individualac. Kako će funkcionirati suradnja s Mostom, koji napokon želi postati prava stranka?

- Ja nisam član stranke. Most je krenuo kao široki pokret. Tako je to moglo funkcionirati jedno vrijeme. No kasnije je bio nužan proces političkog profiliranja i konstituiranja kao stranke. Puno ljudi koji su bili privučeni perspektivom moći u međuvremenu su pootpadali s Mosta. Definitivno čišćenje se dogodilo nekoliko mjeseci prije izbora kad je Most bio ispod praga u većem dijelu Hrvatske. Ljudi su radi svojih interesa počeli prelaziti drugim opcijama. Most se politički profilirao na prostoru od centra do jedne umjerene, moderne konzervativne pozicije. Ja to zovem radosni konzervativizam britanskog tipa. Iza nas je jako puno mladih ljudi. Profil naših birača pokazuje da su za nas glasale žene, visokoobrazovani i mladi. Mi smo definirali zajedničke politike i vrijednosti oko kojih se ja apsolutno slažem. Moja suradnja s Mostom je puno čvršća nego što je to pozicija punopravnih članova neke stranke. Zato sam siguran da ćemo čvrsto ostati zajedno.

Nije malo onih koji tvrde da ste vi i vaša supruga spasili Most od odumiranja. Pretpostavljalo se da mandate mogu osvojiti samo Bulj i Petrov. Jeste li ih vi spasili od političkog sunovrata?

- Dijelom je to istina. Mi smo unijeli nekakav svoj simbolički kapital. Stoga je odjeknula vijest da dvoje poznatih ljudi koji nikada nisu bili u politici ulaze u jednu stranku i kandidiraju se. S druge strane, u situaciji koronakrize i ograničavanja kretanja ne bismo bez Mosta mogli s nekakvom samostalnom listom. Nismo tu bili samo mi. Golemi uspjeh je rezultat Marina Miletića u Rijeci, Zvonimir Troskot kao stručnjak za ekonomiju i financije donosi čitavu jednu novu dimenziju, zatim mladi načelnik Podbablja Ante Kujundžić. Jako mi je žao što nije ušla u Sabor Marina Budimir, sjajna žena, odlična gradonačelnica Iloka koja je imala 5,85 posto glasova.

Koliko su Mostu, a i vama, pomagale tzv. konzervativne civilne udruge?

- Nisam siguran koliko su pomogle jer je dio njih poput Stjepe Bartulice izravno išao s Domovinskim pokretom. Dio njih je i dalje bio uz HDZ. Uz Most niste nigdje vidjeli ni kardinala ni biskupa. Vidjeli ste kardinala Puljića usred kampanje u Vukovaru s Plenkovićem.

Kako procjenjujete budućnost Škorina Domovinskog pokreta? Ipak je velika razlika između pragmatičnih poslovnih ljudi koji su se pridružili Miroslavu Škori i onog dijela koji ima prvenstveno ideološku agendu.

- Ako bih koristio boksačke metafore, Most bih u Saboru usporedio s mladim Mikeom Tysonom. On nije prevelik, nije pretežak, ali je čvrst kao kamen i razara. A Domovinski pokret je poput 200 kila teškog, debelog i nabildanog boksača koji je vrlo trom i neperspektivan. Sve ovisi o njima. Čeka ih jedan proces koji je Most već prošao. Oni su izrazito heterogeni, uz to, pridružilo im se puno ljudi iz čistog interesa. Dijelom se već vidi razočaranje zato što ne participiraju u vlasti, što s Mostom nije slučaj. Prosjek godina Mostovih saborskih zastupnika je 39, dok je, primjerice, prosjek godina koalicije Možemo!, koji se predstavljaju kao mladi okrenuti budućnosti, 50 godina! Slično je i s DP-om. Zadnjih tjedana kampanje Domovinski pokret je padao, a mi smo rasli. Da je kampanja potrajala još malo, Most bi bio jači od njih.

Nije li osnivanje zasebnog saborskog kluba Suverenista prvi znak neke buduće podjele?

- To je neuobičajena odluka. Imati više klubova daje više prostora za nastup u Saboru, ali puno je jača poruka kad imate klub od 16 članova ili jedan od 12, a drugi od četiri zastupnika. Pogotovo su ružan dojam ostavile ove svađe oko mandata Ruže Tomašić.

image
Damjan Tadic/Cropix

Kako komentirate iznenađujuće velik uspjeh lijevo-zelene koalicije Možemo?

- Oni su rezultat pada SDP-a. Svoju reputaciju izgradili su u Zagrebu, ali još ih se nije vidjelo na djelu. Vrlo ugodno je danas kritizirati Bandića i njegovu kliku. To nije teško. Oni su u opasnosti, koju je Most izbjegao, da završe kao Laburisti i Orah, da budu hit jedne sezone. Njihov je najveći problem na čemu će graditi svoju politiku nakon što Bandić padne.

Ima li ekstremista, bilo desnih, bilo lijevih, u ovom sazivu Sabora? Neki bi tu odmah spomenuli dvije dame, desnu Karolinu Vidović Krišto i lijevu Katarinu Peović.

- Trebalo bi najprije definirati što to znači ekstremist. Mi smo, prije svega, antitotalitaristi. Ekstremistima možemo smatrati ljude koji baštine i slave totalitarne režime iz naše prošlosti. A, nažalost, toga ima, čak bih rekao otvorenije na lijevoj strani s titoistima i filojugoslavenima. Oni imaju pravo misliti da je Jugoslavija bolji politički okvir za hrvatski narod nego što je to samostalna hrvatska država, ali obrana zločina totalitarizma, ubojstava ljudi bez suđenja, političkih ubojstava hrvatskih emigranata od strane Službe bezbjednosti, to je politički ekstremizam koji je nama potpuno neprihvatljiv. Jednako je tako neprihvatljivo i veličanje nacističkog, fašističkog, ustaškog, Staljinova ili bilo kojeg drugog totalitarnog režima.

Vašu predizbornu kampanju zasjenila je, na neki način, izjava o mogućoj zabrani prava na abortus čak i silovanim ženama. Što danas mislite o svemu tome?

- To je bio tipičan spin. To je priča o zecu kojeg se pusti da svi trče za njim umjesto da se razgovara o drugim stvarima. Tada je u Vladi jedna afera smjenjivala drugu. Jedanaest ministara je otišlo zbog toga. Afera vjetroelektrane/poticaji pokazala je dokle seže HDZ-ova koruptivna hobotnica. Umjesto da se govori o tome, njima je bilo bolje da se iscrpljujemo na tako složenoj temi kao što je pobačaj. Ja nisam govorio o zabranama, samo sam jasno artikulirao da se zalažem za zaštitu života od začeća do naravne smrti. Hajka dijela medija završila je u komičnim apsurdima. Tako su na cesti prema Sisku osvanuli plakati “Ženama je mjesto u kuhinji” i u potpisu Miro i Nino. A moja žena nosi Prvu izbornu jedinicu, tuče se s Plenkovićem i Bernardićem, doktorica je znanosti i konzultantica Sveučilišta u Oxfordu. Eto dokle ide isključivost i ideološko sljepilo lijevih ekstremista.

Pokazalo se da su ove izbore presudili strah od pandemije i neizvjesnosti nove ekonomske krize pa su ljudi išli na poznato i ono što im izgleda sigurno. Kako sada, izvan kampanje, procjenjujete Plenkovićev mandat?

- Ne dovodeći u sumnju njegove dobre namjere i njegove kapacitete, činjenica je da on dolazi iz jedne mašinerije kakva je HDZ koja je vrlo nemilosrdna prema vlastitim vođama kada padnu. On nije čovjek koji je imao istinski autoritet u stranci. Njega su padobranom spustili na vrh stranke. To je njegov prvi problem. Drugi je trenutak raskola s Mostom. Tada je trebao raspisati izbore. Umjesto toga, odlučio se za jednu sramotnu političku trgovinu koja je potpuno obesmislila političke procese u Hrvatskoj. Neprihvatljivo je da on poklanja Ministarstvo obrazovanja i znanosti strančici koja ima jedan posto potpore javnosti. Tako se Plenković politički potpuno kompromitirao. Način na koji je nametnuta Istanbulska konvencija je također bio problematičan. Mi sada u njegovu novom programu nismo ništa čuli o Brexitu. Postoji sve veći jaz između briselske birokracije i europskih građana. Nismo ništa čuli što će biti s EU. Je li Schengen već mrtav nakon migrantske krize i pandemije korone, dok ga mi glorificiramo?

A što očekujete u novom mandatu?

- Većina je jako tanka i nategnuta. Po meni je skandalozno ovo što se radi s nacionalnim manjinama. Dobar običaj je bio da zastupnici manjina pričekaju da se formira većina i da se onda oni pridruže većini. Za prebroditi ekonomske teškoće koje nas čekaju treba mu puno jača većina. Ja mu ne bih bio u koži i čekao goleme probleme koji nadolaze s ovako tankom i nategnutom većinom.

image
Nino Raspudić
Boris Kovacev/Cropix

Ipak, reklo bi se da je iz Bruxellesa europske novce “donio u zubima”. Je li to prvenstveno njegova zasluga kao čovjeka koji u Europi pliva kao riba u vodi? Bi li takvo nešto mogao i neki drugi političar u Hrvatskoj?

- Njegovi medijski spin-doktori žele pokazati da smo mi dobili neki veći dio kolača nego što nam pripada zahvaljujući njegovoj umješnosti i vezama. Po tome ispada da EU nije jedna poštena, fer i transparentna organizacija, nego neki mutni prostor u kojem oni koji znaju muljati i lobirati dobiju više. Gdje je tu istina? Ja ne vjerujem u besplatne ručkove.

Jeste li se odlučili fokusirati u Saboru na neke određene teme ili mislite, slično kolumnistu u novinama, biti političar opće prakse?

- Postoje općepolitička pitanja i stručno-sektorska. Ja ne mogu više znati o ekonomiji od Zvonimira Troskota, ne mogu ja biti jači narodni tribun od Mire Bulja. Postoje, međutim, neka pitanja koja su mi bliska i kojima ću se više baviti. To je ponajprije ovo što se događa u Europskoj uniji. Kod nas se Brexit medijski sramotno prezentirao, kao da su Englezi iz nekog čudnog razloga odlučili počiniti samo­ubojstvo pa će nakon izlaska iz EU ostati gladni. Ništa se od toga nije dogodilo. Najprije treba priznati da postoje neki problemi s EU. Zanima me i vanjska politika, a posebno položaj Hrvata u BiH. Naravno, zanimaju me i vrijednosno-ideološka pitanja, kultura, znanost, mediji te konkretni problemi vezani uz izbornu jedinicu u kojoj sam izabran.

Je li se napokon nešto bitno promijenilo u vašem Mostaru dogovorom oko održavanja prvih izbora nakon toliko godina?

- U svakom slučaju, to je korak naprijed. Već deset godina gradonačelnik je izvan mandata. Postavilo se praktično pitanje što ako, ne daj Bože, gradonačelnik umre. Tko će donositi svakodnevne odluke? Paradoksalno je što je grad cijelo to vrijeme nekako funkcionirao. Svaki dogovor je dobar i može značiti pomak. Mostar je najveća žrtva i talac ukupnih neriješenih pitanja u BiH.

Koliko su točne tvrdnje da ste zanemarili znanstveni rad i da su vam bili važniji kolumnističko-televizijski angažmani? Je li vam žao zbog toga?

- Moj znanstveni put je uredan, prema propisima i ne može se dovesti u pitanje. U roku sam, s najvišim ocjenama, diplomirao, magistrirao, doktorirao, čekao docentsko mjesto, nakon docenture u prvom sljedećem roku se reizabrao. Dugo i temeljito radim na knjizi o Machiavelliju koja me još dijeli od uvjeta za izvanrednog profesora u sljedećem izboru. Pritom valja imati na umu da je važan dio našeg posla na fakultetu nastava, koju sam uvijek obavljao redovito i savjesno, zbog čega sam dobivao najviše ocjene od studenata u anketama.

Što vam je bilo važnije za političku karijeru, vrlo čitana kolumna u novinama ili nešto manje gledana TV-emisija koja je išla u relativno kasnom večernjem terminu?

- Kolumna je sigurno bila važna, a po mladima koji su sada volontirali na izborima vidim da su svi čitali “Kratki espresso”. A živimo u vrijeme vizualnih medija, tako da je sigurno koristila i TV-pojavnost. Mislim da su ljudi prepoznali da sam slobodan i neovisan čovjek o bilo kome, a i tamo kad i gdje griješim, griješim svojom glavom.

Kako danas reagirate kad vas nazovu “urbanim desničarom” ili “modernim konzervativcem”?

- Što bi značilo “urbani desničar”? U šali bih mogao reći da je istina da sam rođen u gradu, a majka mi je arhitekt, urbanist, čak sam prenatalno odslušao dva semestra urbanizma... Pojam desno je fluidan kao i lijevo. U postmoderno vrijeme se i u politici puno toga promijenilo. Ako moram sebe definirati, rekao bih da sam u kulturološkom smislu prije “postmoderni” - o tome sam objavio i knjigu - nego “moderni” konzervativac. Naši ljevičari su, kulturološki gledano, često vrlo konzervativni, u lošem smislu ofucane moderne. Podigao sam u Mostaru prvi spomenik Bruceu Leeju u svijetu, a lekcije bi mi držali režimski pankeri u gradskim stanovima koji bi još cijedili šezdesetosmaške mitove na tuđi račun. Cijenim klasičnu europsku kulturnu baštinu i u tom sam smislu neka vrsta klasičara i konzervativca, u smislu jednog Rogera Scrutona. U Saboru sam s Mostom za koji smatram da je politička budućnost Hrvatske. Politički raspon mu je od centra do razborite desnice. Moja je supruga primjerice, politički gledano, klasični centar. Ja sam nešto konzervativniji. U kampanji su me prikazivali svakako. Ovisno jeste li gledali Bujicu ili čitali Feralovu siročad u Pupovčevim Novostima, mogli ste me percipirati potpuno različito jer su me jedni prikazivali kao nekakvog ljevičara, a drugi kao ekstremnog desničara. Čista dijalektika.

image
Hanza Media

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma: 01 / 22 55 374 ili Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. srpanj 2020 20:31