"S ponosom ću povesti ovaj grad u bolju budućnost, bit ću gradonačelnik svih građana, i onih kojima sam bio izbor, i onih kojima nisam... Zajedno možemo učiniti ovaj grad boljim mjestom za sve, a ne samo za odabrane", poručio je u svom pobjedničkom govoru novi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević koji je svoj mandat izborio suverenom pobjedom i ostvario rezultat kakav nitko dosad nije: 199.630 glasova, odnosno 65,25 posto - 180.000 birača više nego što je dobio na parlamentarnim izborima, a 30.000 više nego što je dobivao Milan Bandić u svojim zlatnim godinama.
Tomašević nije Winston Churchill, a ni Zagreb nije u ratnom stanju, ali jest u razrušenom i devastiranom, pa bi se jedini poklik koji se mirne duše može ponuditi glavnom gradu sveo na tri teške Churchillove riječi: krv, suze i znoj. Tomašević inače nije od velikih riječi, a nije ni naročito rječit - no u pobjedničkoj noći izgovorio je poruke za pamćenje, građani su uspjeli vidjeti i osmijeh na licu, ali ostao je na zemlji, gotovo prigušen i lišen euforije.
Građane je zamolio za strpljenje, "jer ih čeka veliki posao", te izjavio da promjene neće biti ni brze ni jednostavne" - iz te rečenice jasno je da je svjestan opasnosti koja se krije u velikim očekivanjima i da će to u idućim mjesecima biti veliki teret za Možemo.
Prvi potezi tek trebaju pokazati sposobnost preobrazbe čovjeka koji je 15 godina bio tvrdoglavo uporan aktivist u prvog čovjeka glavnoga grada, kao i njegove šanse da izvede dubinsku promjenu i stane na kraj HDZ-u i Bandićevoj ostavštini koja je, kako je govorio, od Zagreba stvorila korupcijsku centralu, a institucije pretvorila u plijen.
Razloga za euforiju zapravo i nema; pred Tomaševićem je gigantski posao. Što ga čeka u Zagrebu i što čeka građane s 39-godišnjim gradonačelnikom bez repova prošlosti, ali koji, kako mu je konkurencija često prigovarala, nema ni dana “pravoga” radnog staža u realnom sektoru?
U praksi svaka nova vlast ima „sto dana poštede“. Ali ne i Tomašević. On preuzima grad u specifičnoj atmosferi: nakon smrti Milana Bandića, nakon potresa, nakon epidemije i godina rezignacije. Birači platforme Možemo, ali i drugi građani, očekuju od novoga gradonačelnika da odmah počne djelovati i žele što prije vidjeti rezultate.
Stoga pomalo neobično zvuči izjava Tomaševićeve najbliže suradnice i dogradonačelnice Danijele Dolenec da će oni sljedećih šest mjeseci dubinski raditi analize rada gradske uprave i poduzeća i tek potom poduzeti prve važne poteze.
„To je čisti dokaz političkoga neiskustva”, smatra Aleksandra Kolarić, komunikacijska stručnjakinja. "Tko će ih čekati šest mjeseci? Oni će se morati ranije suočiti sa stvarnošću žele li pokazati da znaju i mogu - a to znači da će morati definirati dvije, tri stvari koje su u stanju brzo riješiti, a bitne su njihovim glasačima, tipa uvođenje građanskog odgoja u zagrebačke škole", smatra Kolarić.
Analitičar Žarko Puhovski ne vidi da itko ima živaca čekati mjesecima da novi gradonačelnik i platforma Možemo! donesu prve važnije odluke. „Za prvi dojam na temelju kojeg će se procjenjivati kakav je doista kalibar Tomašević mora odigrati par jakih poteza brzo i odmah - tako će kupiti vrijeme da odradi teže stvari korak po korak. I taj potez ne smije biti simboličan nego neka konkretna komunalna akcija", kaže Puhovski.
Politolog Berto Šalaj upozorava da premoćna izborna pobjeda Tomislava Tomaševića i platforme Možemo! nosi apsolutnu odgovornost. „Možemo! ima svoga gradonačelnika i jasnu većinu u Gradskoj skupštini, ne moraju mjesecima pregovarati o sastavljanju većine, to im daje vjetar u leđa. Mogu odmah početi upravljati gradom. Ako ne ostvare svoj program, neće imati alibi; nitko im ne može biti kriv jer su sve poluge vlasti u njihovim rukama i snose isključivu odgovornost za to što su obećavali, a nisu ispunili", kaže Šalaj.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
