Nakon što je donedavni međimurski župan Matija Posavec uhvaćen kako je primio deset tisuća kuna te je zbog toga bio uhićen, sve priznao DORH-u i na kraju podnio ostavku, interes javnosti prebacio se s kutinskog slučaja u kojem je Adrijana Cvrtila, direktorica gradske tvrtke Eko Kutina, govorila o tome kako je pod političkim pritiscima iz HDZ-a i HSLS-a zapošljavala ljude. Korupcija je trajna tema Hrvatske, afere se smjenjuju jedna za drugom, no to kao da ne utječe na političku scenu na kojoj ostaju glavne stranke, a političari, čak i kad budu zatečeni u korupciji, politički preživljavaju.
U Globusovoj su Čajanci o korupciji govorile Nataša Novaković, šefica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, Ivana Kekin, saborska zastupnica Nove ljevice, i Mirela Ahmetović, zastupnica SDP-a.
Vlašić: Kako će izgledati politička budućnost Matije Posavca nakon što je dao ostavku uhvaćen da je primio 10 tisuća kuna? Radimir Čačić je rekao da to nije bilo mito.
Ahmetović: Ne bih uopće ulazila u to da ocjenjujem je li to bilo mito ili nije, ne raspolažem svim potrebnim informacijama, međutim zakonski propisi Republike Hrvatske prilično su jasni. Nisu najbolji, ali su jasni. U bilo koju svrhu kad se primi novac “na ruke”, a u slučaju župana Matije Posavca može se primijeniti čak i onaj zakon koji određuje da dužnosnici ne mogu primati darove vrednije od 500 kuna. Ako se radi o 10 tisuća kuna, dakle to je neprimjeren dar. Međutim, potrebno je naglasiti, bez obzira na vrijednost koja je primljena, ako se zauzvrat očekivala neka protuusluga, bilo materijalna ili na bilo koji drugi način…
Vlašić: Opisujete obilježja kaznenog djela…
Ahmetović: Apsolutno to treba istražiti i postupiti prema zakonskim propisima. Po meni, političar koji je priznao kazneno djelo koje mu je na teret nema više što tražiti u politici.
Vlašić: Je li to moguće nekako ustanoviti na razini propisa?
Ahmetović: Pod ovom vladajućom garniturom, vrlo teško s obzirom na to da su oni glavni lik korupcije u Hrvatskoj. Naravno da si glavni lik neće pucati u noge, neće si oduzeti osnovni instrument djelovanja i držanja na vlasti.
Vlašić: Na čemu temeljite ove tvrdnje?
Ahmetović: Na brojnim primjerima koji su svakodnevno u medijima gdje su članovi HDZ-a ili umiješani u koruptivne afere ili su pod optužnicama USKOK-a, a istovremeno predsjednik HDZ-a kandidira takve osobe na vrlo važna dužnosnička mjesta. Na primjer, imate slučajeve u Škabrnji, u Jasenicama, u Županji, gdje su načelnici i gradonačelnici kupovali po šest stotina kulena, dizali novac s bankomata, plaćali neviđene iznose za ručkove u pojedinim ugostiteljskim objektima i najnormalnije se ponovno kandidirali uz blagoslov predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Na sreću, nisu pobijedili na tim izborima jer su građani rekli – dosta više te korupcije, dosta trošenja našeg novca u njihove privatne svrhe.
Kekin: Svojedobno, mislim da je to bilo nakon afere Janaf, Viktor Ivančić je objavio odličnu kolumnu u kojoj je napisao da je borba HDZ-a protiv korupcije kao da pokušavate kirurški skinuti rak s karcinoma. Odnosno, da je metoda koju Plenković implementira poput protočnog bojlera. Jednog korumpiranog dužnosnika maknemo da bi drugi došao na njegovo mjesto. Tako se sve vrijeme možemo beskompromisno boriti protiv korupcije. Kontinuirano implementiramo korupciju da bismo se protiv nje borili. To je ono što HDZ radi i što možemo vidjeti na nizu primjera. Od “kaj bi ti štel biti”, a taj gospodin sjedi u Saboru i moj je kolega, od “tko je jamio, jamio je”, od “tko je ćapnuo, ćapnuo je”, a držao je većinu u Saboru. Bez gospodina Bandića ne bi bilo ni ove Vlade, a ni devastiranog Zagreba. Kako je rekao onaj koji je izgovorio da ga je sram koliko malo ima. To je također bio član HDZ-a. Mogla bi se izdati i zbirka poezije.
Vlašić: Ali, nije to ekskluzivitet HDZ-a, to postoji i drugdje, i u SDP-u.
Ahmetović: Bez namjere da subjektivno iznosim stavove protiv korupcije, moram podsjetiti da je razlika između SDP-a i HDZ-a ta da SDP svoje korumpirane političare izbacuje iz stranke. HDZ-ovci svoje korumpirane političare ne izbacuju iz stranke, nego se dogodi ovo što je kolegica Kekin rekla, samo mu nađu novu nišu. Imate situaciju s Josipom Rimac, bila je u aferi zbog onog stana, ako se dobro sjećam. To se zataškalo, a optužilo se onu drugu ženu, koja joj je de facto potpisala papire, a ne nju koja je primila stan. Ona i dalje ima taj stan. Što je napravio Andrej Plenković? Imenovao ju je za državnu tajnicu. Čini mi se da ju je imenovao i u neko tijelo za borbu protiv korupcije. Prema tome, nemojmo izjednačavati SDP koji nema milosti, barem otkad sam ja ovdje, u dijelu rukovodstva stranke, nema milosti prema svojim korumpiranim članovima. Za njih nema mjesta u SDP-u pa taman da se svedemo na dvoje ljudi. O čemu pričamo? U HDZ-u uvijek ima mjesta, samo je pitanje za koju plaću, na koju poziciju, u koje javno poduzeće. Ako nešto ćapneš dok si saborski zastupnik, nema veze, nećeš više biti saborski zastupnik, ali ćemo te postaviti za nekog savjetnika.
Vlašić: OK, ali možda HDZ računa i na situaciju koja se događa Damiru Polančecu da, nakon godina sudovanja, postupak protiv njega kreće ispočetka. Da ne govorim o bivšem ministru Rončeviću kojem je trebalo nekoliko godina da dobije presudu da je nevin.
Kekin: Imamo očiti primjer. Gospodin Sabo bivši je član SDP-a, a završio je u zatvoru jer je podmićivao, htio je kupiti politički glas. I gospodin Tušek koji sjedi u Saboru. Dakle, oni su napravili istu stvar. Samo je ovaj završio u zatvoru, a ovaj se namjerio na Viktora Šimunića, a ovoga su snimili. Gospodin Tušek sjedi u Saboru i dalje je uvaženi zastupnik HDZ-a. Gospodin Plenković je, kad je bila ta afera, rekao da je problem u tome što se gospodin Tušek eto, nesretno, “dao namamiti” i da je tako počinjena gruba politička pogreška. Pogreška je bila sadržana u tome da gospodin Tušek nije dovoljno dobro procijenio gospodina Šimunića. Ja se slažem da je to bila izuzetno glupa procjena gospodina Tušeka i svjedoči vjerojatno nešto i o toj vrsti njegovih sposobnosti. Ali suština je u tome da premijer nije vidio da je problem u tome što je gospodin Tušek pokušao nekoga potkupiti i kupiti mu glas, nego što su ga u tome uhvatili. I to je razlika, to je značajna razlika, između tih dviju stranaka, bez namjere da sada budem odvjetnica SDP-u.
Ahmetović: Ne, ne morate. Imamo još jedan, zapravo, istovjetni slučaj. Današnja korupcija u Kutini. Imate gradonačelnika Kutine Babića, koji je jasno rekao, na snimci koju je vidjela cjelokupna javnost... U aranžmanu s predsjednikom Vijeća HSLS-a nalažu doslovno uhljebljivanje i zapošljavanje direktorici Komunalca jer je to “u interesu HSLS-a”. I nema se ona što buniti na to. Dakle, jasna snimka koja pokazuje identičan slučaj kakav je bio i slučaj Sabo. Samo su Sabu strpali u zatvor, a vidjet ćemo hoće li ovoga strpati u zatvor ili neće. Međutim, ja sam sretan čovjek jer gospodin Sabo, koji je bio u zatvoru za kriminalno djelo, nije član SDP-a. A ovaj Babić, ili bilo koji drugi koji počini isto djelo, ja vas uvjeravam da će ostati član HDZ-a. Možda čak i neće davati ostavku niti će biti smijenjen s mjesta gradonačelnika. I to je žalosno!
Vlašić: Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa se, ustvari, bavi raznim oblicima korupcije i nedopuštenog ponašanja. Kako se ponašaju političari kada se pojave pred Povjerenstvom?
Novaković: Pa, prvo bih se osvrnula na ono što je do sada rečeno vezano uz namještanje poslova. Mi imamo dosta predmeta u kojima prijavitelji ukazuju na nedozvoljeno ponašanje pri zapošljavanju. Međutim, kad mi dobijemo spis, on je formalno čist. Dakle, imate povjerenstvo koje je odlučivalo, imate testove koji su najbolje riješeni i Povjerenstvo tu ne može ništa. Mi smo na jednoj sjednici imali predmete u kojima je zaposleno četiri-pet osoba povezanih s jednim dužnosnikom. Ta je procedura toliko čisto napravljena, rekla bih pretjerano čisto, ali Povjerenstvo nema nikakve ovlasti da to utvrđuje. Ja mogu sa svojim kolegama jedino utvrditi da je poštovana procedura, da je postojalo povjerenstvo za zapošljavanje, da su postojali ispiti, svih pet je imalo najbolje ispite i tih pet osoba je zaposleno. To je nama problem. Mi moramo tada donijeti odluku o nepokretanju postupka, a zapravo se svašta događa. To je jedan problem. Drugi je problem, da li bi političar, nakon što je uhvaćen u korupciji, ako povrijedi Zakon o sprečavanju sukoba interesa, smio ostati u politici, na javnoj funkciji. U Portugalu, na primjer, takav političar ne može zauzeti ozbiljne političke pozicije pet godina. To znači da ste mu kao društvo rekli nakon što je učinio nešto nedopušteno: sada pet godina ne možeš biti na seniorskoj poziciji! To je sankcija i poruka ne samo njemu nego i svima ostalima jer tu sankciju nitko ne želi. A što se tiče njihova odnosa prema Povjerenstvu…
Vlašić: Tipa, Ćorić zbog odlaska u onaj klub u Slovenskoj ulici…
Novaković: Ministar Ćorić je odgovorio. Ima dužnosnika koji uopće ne odgovore, ima gradova koji uopće ne odgovaraju, ima gradonačelnika, ima svačega. Odnos ovisi od slučaja do slučaja, ali, u principu, nitko nas ne voli. Međutim, pojedini dužnosnici su posebice bili bezobrazni prema Povjerenstvu.
Vlašić: Mislite na premijera? A što nam to govori o odnosu političara prema poslu koji rade, ako nemaju respekt prema Povjerenstvu?
Novaković: Zašto bi imali respekt, ako imate dužnosnike koji su na sudovima po 12 godina i ponovno su birani. Afere političarima ne štete! Pogledajte Grad Zagreb, koliko je afera bilo, koliko postupaka, sudova – i tko je birao Bandića? Građani Zagreba! Nije tu politika ta koja sankcionira, nego bi građani trebali sankcionirati. Međutim, ljudi gledaju kroz ono “radi nešto korisno”, i to očito funkcionira.
Vlašić: Zašto ljudi izaberu korumpirane političare, one koji krše zakone, korumpirani su?
Kekin: Ne, mislim da je u pitanju apatija. Naše glasačko tijelo je sedirano. Nije većina građana birala Milana Bandića dvadeset godina. Većina nije izašla na birališta, i to je problem. Manji dio građana ga je zapravo birao, ali u demokraciji se to ne broji. Svi biramo i kad ne biramo. To je ključ problema. Građani su sedirani tom razinom korupcije, tom brzinom afera, doslovno su u stanju blage eutanazije i zato smatraju da nemaju nikakvu moć da to promijene. Osim onog dijela koji jedan vjeruje da može promijeniti i jedan dobar dio koji je interesno vezan. Pa, Vuk Vuković, mladi ekonomist koji je doktorirao na Oxfordu, napravio je studiju, fantastično istraživanje u kojem je dokazao da je političaru potrebno da korumpira minimalno 20 posto glasačkog tijela kako bi kontinuirano ostajao na vlasti.
Novaković: I da su najkorumpiraniji oni koji su dugo na vlasti! To je također iz tog istraživanja.
Kekin: Tako je! To je to istraživanje. I sad, naravno, ako ste vi sebi kupili, a ja ne bih htjela davati jasne insinuacije, ali pogledajmo HDZ-ov kontinuirani postotak koji se pojavljuje u svakoj anketi, svaki mjesec i postotak o kojem govori gospodin Vuković, tu možemo potezati neke zaključke. U svakom slučaju, ako vam je jako bitno, onda ćete izaći na izbore. Ako mislite da ne možete ništa promijeniti, onda nećete izaći. Mislim da je u tome negdje ključ, da je to razlog zbog kojega preživljavaju naši političari. Prvo su kreirali institucije, a onda su ih oslabili tako da te institucije služe promoviranju korupcije i na taj način potpuno ubijaju u pojam glasačko tijelo i njihovu vjeru da mogu djelovati u javnom interesu.