Kaznena prijava koju su protiv Jelene Veljače i Nataše Janjić Medančić podigle socijalne radnice, njih više od 160, rezultirala je isprikom Nataše Janjić Medančić, ali to nije zaustavilo pokrenuti postupak koji može, ako DORH prihvati prijavu, završiti i zatvorskom kaznom za Jelenu Veljaču i Natašu Janjić Medančić. Prijava je podnesena jer socijalne radnice smatraju da su u svojim komentarima na Facebooku i Veljača i Janjić koristile govor mržnje prema cijeloj grupi, svim socijalnim radnicama. Podsjetimo, Veljača i Janjić Medančić komentirale su činjenicu da je dvoipolgodišnja djevojčica Nikoll vraćena u biološku obitelj iz udomiteljske, a tamo ju je majka pretukla toliko snažno da je djevojčica podlegla ozljedama među kojima je nagnječenje mozga. Eventualni propust socijalne radnice koja je trebala provoditi nadzor nad obitelji otprije poznatoj kao nasilnoj nije utvrđen, a socijalna radnica je prebačena na drugo radno mjesto unutar sustava skrbi.
Vlašić: Zašto ste podnijeli kaznenu prijavu?
Ćurin: Kaznenu prijavu podnio sam jer su to od mene tražile socijalne radnice. Riječ je o kaznenom djelu iz članka 325. stavak 1. Kaznenog zakona koji uređuje kazneno djelo javnog poticanja na mržnju ili nasilje. Prijava je podnesena zbog određenih komentara koje su gospođe Jelena Veljača i gospođa Nataša Janjić Medančić napisale na javnim Facebook stranicama i moje stranke su procijenile da se radi o izrazima koji su podobni da potaknu mržnju protiv njih kao određene društvene skupine.
Vlašić: Podsjetimo, prije toga smo svjedočili situaciji u kojoj je dvoipolgodišnja djevojčica dovezene u Klaićevu bolnicu s teškim ozljedama koje je zadobila u obiteljskom domu, gdje ju je majka pretukla. U komentarima po društvenim mrežama su se pojavili i ovi. Što kažete na te komentare?
Raspudić: Priča je složena. Ja sam inače nesklon sankcioniranju govora, bilo čijeg. Jedno je izravno pozivanje na nasilje, ali izražavanje govora, vlastitog prostaštva i primitivizma kako su ga iskazale Jelena Veljača i Nataša Janjić, ja to osobno ne bih sankcionirao. No, ovdje je nastao jedan drugi problem. Najproblematičnija figura u cijeloj ovoj priči je ministar Aladrović, koji dan nakon takvih komentara u kojima osoba psuje krv, a to se nastavlja na način da ova druga dva puta kaže: “svi su ubojice”, “svi su krivi”, gdje se ističe kao da su uhljebi, da je sad problem što primaju plaću iz proračuna, pa bolovanja se spominju, ne znam, valjda socijalni radnici ne bi trebali ići na bolovanje kad su bolesni. Nakon svega toga Aladrović prima Jelenu Veljaču, koja nema nikakvih kvalifikacija stručnih za baviti se tim poslom niti ikakav politički legitimitet. Tu je problem.
Vlašić: Nema politički, ali ima društveni. Ona je došla na sastanak kao predstavnica inicijative, za to ne treba kvalifikacija.
Raspudić: Mi nismo zemlja Trećeg svijeta gdje ne postoje ustanove, institucije, tradicije, znanstveni radovi, stručni ljudi i sve ostalo pa da nama treba neka Angelina Jolie koja dolazi u zemlju Trećeg svijeta gdje će reći: “vi imate prava” i “one imaju prava” pa da ih treba osnaživati. Sve to je jedna farsa i ja sam javno govorio o tome nakon onog Facebook prosvjeda. Rekao sam ironično da izgleda da u Hrvatskoj imamo četverodiobu vlasti. Rekao sam da se vlast dijeli na: zakonodavnu, izvršnu, sudsku i Jelena Veljača kao vlast. Ovo je srozavanja struke. Nakon što ih je Aladrović primio ni 24 sata nakon ovakvih mrzilačkih komentara, rekao bih da je to pljuvanje po kompletnom sustavu socijalne skrbi. Umjesto da se ovaj nesretni događaj iskoristio, prvo, da se sankcioniraju oni koji su odgovorni jer netko je, očito, odgovoran što je djevojčica vraćena biološkoj obitelji unatoč tome što je postojala takva opasnost. Potrebno je ustanoviti tko su izravno odgovorni i njih sankcionirati i kazniti i ustanoviti postoje li strukturni problemi u sustavu koji su olakšali dešavanje takvih propusta od osoba koje su napravile propust. O tome je trebalo govoriti, a ne psovati javno krv socijalnim radnicima, govoriti kako su svi ubojice, svi krivi, zašto primaju plaću iz proračuna, imaju pravo na bolovanje, a sutradan nas prima ministar kao relevantne osobe. Dakle, Aladrović je problem, nije problem Veljača.
Vlašić: U ovom trenutku govorimo o kaznenoj prijavi, ne o sustavu.
Raspudić: Ne bi sigurno došlo do ovoga. Ne znam, nisam češljao komentare da bih vidio tko je neprimjerenim govorom govorio o socijalnim radnicima tih nekoliko dana kada je bilo puno opravdane ogorčenosti u javnosti. Savršeno je jasno zašto su prijavili njih dvije. To je zato što je Aladrović Veljači dao težinu i primio ih dan nakon ovakvih neprimjerenih komentara.
Vlašić: Je li uistinu komunikacija, odnosno činjenica da je ministar primio Jelenu Veljaču, razlog prijave?
Ćurin: Pa nije neposredan razlog. Razlog su objavljeni komentari, ali razlog koji izuzima, po kojem ovi komentari odudaraju od brojnih anonimnih i onih koji nisu privukli toliku pozornost, jest sigurno odjek u javnosti.
Vlašić: Po čemu su ovi drugačiji? U njima ima psovanja. Vjerojatno sama psovka nije razlog, neki ljudi psuju, drugi ne. Koji je razlog za prijavu?
Ćurin: Zbog svojstva osoba koje su objavile, gospođe Veljače i gospođe Janjić Medančić, zbog mjesta na kojem je objavljeno, a to je javno dostupan Facebook profil gospođe Veljače, zbog vremena kad je objavljeno, a nije nevažno ni ovo što je gospodin Raspudić rekao, nije nevažno što je gospođa Veljača legitimirana kao relevantan sugovornik gospodina ministra, a ranije i premijera pa su njihovi komentari time podobniji da izazovu taj efekt poticanja na mržnju. Nije isto kada određeni komentar objavi netko tko nema toliki javni doseg i utjecaj na ljude, ali ovdje je riječ o osobi koja je predvodnik inicijative koja ima pretenziju baviti se sektorom socijalne skrbi, inicijativom “Spasi me”. Kad takva osoba, gospođa Veljača, objavi komentare u kojima kaže da su svi uhljebi, psuje im krv, kasnije kaže da dobivaju plaću iz proračuna, dobivaju bolovanja, pa podobnost takvih objava od javnih osoba je osnovni poticaj. DORH, naravno, ako smatra da i neki drugi komentari koji su objavljeni na javnom mjestu i ako do njega dopre glas o tome i smatra da su njime ostvareni elementi kaznenog djela, onda po Zakonu o kaznenom postupku može i po službenoj dužnosti postupati jer se radi o djelu za koje se goni po službenoj dužnosti.
Vlašić: Kako vi gledate na sve ovo, vi zastupate gospođu Veljaču?
Sloković: Prvo treba krenuti od nekog početka. Po mome mišljenju, elemenata kaznenog djela po članku 325., a koje je prijavljeno, nema. Radi se o nekoj kaznenoj prijavi koja je, unaprijed više-manje svi znamo, osuđena na propast. To kazneno djelo štiti doista od svih načina nekog mrzilačkog govora, poticanja na mržnju i nasilje, ali samo u odnosu na određene društvene grupe. To su društvene grupe koje su same po sebi ranjive, slabije. To su društvene grupe koje su manjinske ili postoje određene tradicionalne, povijesne, diskriminacijske pojave u odnosu na te društvene grupe. Štite se grupe koje su u slabijem položaju, da li po vjerskoj, nacionalnoj, etničkoj, rodnoj pripadnosti, po seksualnom opredjeljenju, ali te grupe ne obuhvaćaju socijalne radnike niti osobe koje se bave tim poslovima s određenim javnim ovlastima. One u to nisu uključene. Dakle, govor mržnje na ovaj način kako je kvalificiran može se odnositi samo na osobe koje dovode u pitanje integritet, čast određenih društvenih grupa. Tu je taj govor mržnje koji se može postaviti i šire, ali pravno taj članak definira samo te grupe kao ranjive. Mi ne možemo pod ono “i neke druge” sada svrstati i socijalne radnike jer oni, naprosto, ne spadaju u ranjive grupe na taj način.
Vlašić: U ovoj smo zemlji imali slučaj privođenja novinara koji je na društvenim mrežama objavio onu krilaticu ACAB, svi policajci su gadovi.
Sloković: Sad vi meni objasnite da su policajci posebno štićene osobe. To je očito netko napravio pogrešno. To nije govor mržnje, a pogotovo nije govor mržnje u smislu članka 325. Taj članak točno i izričito traži da se s time aktiviraju neki drugi i to na radnje koje predstavljaju napad na te osobe. Druga stvar je da u svim komentarima i u cijeloj sudskoj praksi do sada nikad se te ranjive grupe nisu širile na taj način da bi se tu uključivali državni službenici, djelatnici tih javnih službi i slično. To ne postoji. Mi ne možemo zakon koristiti tada kad nam treba da dodamo pojedine kategorije i proglasimo ih posebno štićenim. Sada ne govorim što je uvriježeno mišljenje da se tu u govor mržnje ubacuje sve i svašta, kome što treba. Ovdje zakon točno normira, mora se raditi o povredi prava određene društvene grupe, a one su izrijekom navedene i nema širenja. Ja mislim da ono što se desilo u ovom slučaju je da se s tom kaznenom prijavom krenulo jer su to inzistirale stranke, ali ona, po meni, kao takva ne može opstati i u takvom postupanju se ne stječu obilježja tog kaznenog djela. Može se raditi o nekom drugom postupanju koje može biti inkriminirano, ali na neki drugi način, no ovdje tog obilježja nema.
Vlašić: Što su rekle vaše klijentice, kako se one osjećaju?
Ćurin: Ne mogu iznositi konkretne izjave stranaka jer sam vezan odvjetničkom tajnom, ali se mogu ne složiti s mišljenjem kolegice. Nije potrebno pozivanje na nasilje, dovoljno je da se radi o poticanju na mržnju.
Sloković: Sudska praksa vam je to odredila, ona kaže da treba biti poticanje na nasilje. I tu se već ustanovilo da je to problem. To već piše u nekoliko pravomoćnih presuda. Traži se širenje mržnje i poticanje na nasilje. To je osnovni element djela. Drugi element djela točno navodi koje su to grupe ranjive ili neke druge grupe sličnih osobina. Ali, one moraju biti u rangu ovih zaštićenih grupa, ne može se to širiti u beskraj. Ne možemo se vratiti u doba komunizma gdje nam zakoni služe za određene prilike gdje ćemo ih širiti po sistemu elasticiteta i koristiti ono što nam treba u određenoj situaciji pa da se to stavi u zakonski tekst, to više ne prolazi. Doista, smatram da je prvi problem ove kaznene prijave to da nema kaznenog djela. Ne govorim i ne opravdavam to postupanje na način da kažem da su one postupile na pravilan način, da je njihov izričaj bio pristojan, uljudan. On je bio doista šokantan, vrlo uznemirujući, ali to ne da se dogodilo to kazneno djelo. Mislim da je kaznena prijava podnesena ne zato da bi se njih odvelo u zatvor, nego da se prestane s kritikama socijalnih radnika koji su se u ovoj situaciji osjetili ugroženima.
Vlašić: Da, možda je to bio vrlo efektan PR, pokretanje pravne akcije kako bi se ušutkala svaka kritika. Kako uopće kritizirati rad nekog dijela državnog aparata?
Ćurin: Ja bih se prvo referirao na izlaganje kolegice. U sudskoj praksi su kao zaštićene skupine po članku 325. stavak 1. prepoznati, između ostalih, branitelji. Postoji pravomoćna sudska odluka. Prepoznati su i policajci. Postoji pravomoćna odluka, pa onda nema nikakvog razloga da to ne budu i socijalni radnici.
Sloković: Kolega, to vam je sudska praksa već riješila. To što vi imate kazneni nalog gdje nitko nije uložio prigovor pa je to sada postala zaštićena skupina, ne znači da je to ono što je zakonodavac htio niti da je to pravilna sudska odluka. Ja vam govorim o onome kako se iščitava ovaj tekst zakona. To nije samo naša odluka, tako je svagdje. Cijeli svijet štiti i pokušava zaštititi one grupacije koje su manje, koje su ranjivije, one koje nisu pri vlasti. Ovdje se radi o dijelu sustava. Taj dio sustava kakav god da je, a pritom ne govorim niti da su svi krivi, niti da su uhljebi, niti da bezveze dobivaju svoju plaću. Ali, oni nemaju pravo na ovu vrstu zaštite. Oni možda imaju pravo na drugu vrstu zaštite, o čemu ste morali razmišljati. Upravo zato što se išlo s najtežom kvalifikacijom, moje je razmišljanje da se na taj način pokušalo reći: Stanite sa svakom kritikom jer ćete završiti na sudu!
Prodanović: Ja mislim da smo ovdje došli u situaciju da nam forma prevalira nad sadržajem. Ove dvije žene imaju utjecaj, ali ga ne koriste da izazovu mržnju, nego da poboljšaju situaciju za koju je rečeno da predstavlja srozavanje struke. Ja bih to kontekstualizirao na način da se u situaciji zapuštene države nalazi i zapušteni socijalni sustav koji izaziva vrlo negativne posljedice. Da li se nasilje generira govorom mržnje ili revoltom građana zbog nedostatka empatije socijalnih radnika, to mi ne znamo. Sve situacije koje su dramatične su rezultat reakcije ljudi koji su revoltirani neuviđavnošću, izostankom akcije, materijalnih sredstava i drugog da se neke konkretne situacije u socijalnoj skrbi ne rješavaju. Kad govorimo o kaznenom djelu, polazimo prije svega od toga što je počinitelj htio napraviti da je reagirao na način kako je reagirao. Po meni, tu nema mjesta kaznenom djelu. A ove generalizacije tipa “ubojice”, pa to je metaforički rečeno. Ova kaznena prijava je dobrim dijelom i pranje, ispiranje nečiste savjesti ljudi koji rade taj posao. Oni ga rade na način da znaju da ga dobro ne rade. Ako radim u jednoj situaciji gdje na mene treba biti vezano dvjesto porodica, a ja znam da to ne mogu napraviti, onda nisam odgovoran nizašto. I uvijek imam alibi da nisam bio kod prvog, nego sam bio kod onog sto devedeset devetog. Ja mislim da ove žene imaju dobar poriv, da idu s pozicija mijenjati loše stanje.