PAKLENI SCENARIJ ZA NOVI RAT NA BALKANU Hoće li ovaj put EU reagirati na vrijeme i spriječiti sukob na svojim jugoistočnim granicama

Šefica diplomacije EU Federica Mogherini prije nekoliko dana primila je pismo od trojice bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH (Šveđanina Carla Bildta, Britanca Paddyja Ashdowna i Nijemca Christiana Schwarz-Schillinga) u kojem je upozoravaju da bi potpora promjeni granica između Srbije i Kosova mogla prouzročiti konflikt i imati destabilizirajući utjecaj te ojačati zahtjeve za prekrajanje granica na Balkanu, a napose zahtjeve za podjelu BiH. Pozvali su povjerenicu Mogherini da hitno odbaci takve prijedloge.

Šefica diplomacije EU Federica Mogherini prije nekoliko dana primila je pismo od trojice bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH (Šveđanina Carla Bildta, Britanca Paddyja Ashdowna i Nijemca Christiana Schwarz-Schillinga) u kojem je upozoravaju da bi potpora promjeni granica između Srbije i Kosova mogla prouzročiti konflikt i imati destabilizirajući utjecaj te ojačati zahtjeve za prekrajanje granica na Balkanu, a napose zahtjeve za podjelu BiH. Pozvali su povjerenicu Mogherini da hitno odbaci takve prijedloge.

Eventualni dogovor Kosova i Srbije o razmjeni teritorija imao bi negativne posljedice za širi prostor. Naime, dvije zemlje potpisnice postaju u najmanju ruku etnički „čistije“ države. Kao da nas pogubnost tog modela pod kojim su vođeni brojni ratovi u 19. i 20. stoljeću, pa sve do ratova na prostoru bivše Jugoslavije, baš ničem nisu naučili.

U praksi, regija u kojoj se nalaze Kosovo i Srbija, u kojoj je niz problema, mogla bi potonuti u novu katastrofu: kao što u citiranom pismu ističu trojica bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH, prva bi na udaru mogla biti Bosna i Hercegovina. Kad Srbija prizna Kosovo, a pogotovo kad bi se Kosovo i Srbija dogovorili o razmjeni teritorija, Milorad Dodik bi dodatno radikalizirao svoju politiku, vjerojatno sve do konkretnih akcija prema proglašenju neovisnosti.

Eventualna razmjena teritorija između Kosova i Srbije dala bi Dodiku dodatnu snagu, sad bi on već posve razložno postavio pitanje: Ako se mogu mijenjati granice Kosova i Srbije, zašto ne i BiH?

Povijesni Sandžak, danas razdijeljen između Srbije i Crne Gore, bio bi novo potencijalno žarište. Za razliku od Miloševića, sadašnje srpske vlasti vode u Sandžaku vrlo pažljivu politiku (Vučić je jedini počasni građanin Novog Pazara!), ali u posve novoj situaciji to bi vrlo malo vrijedilo. Iako administrativno posve razjedinjeno, većinsko muslimansko stanovništvo u Sandžaku vrlo bi vjerojatno optiralo za priključivanje nekakvoj muslimanskoj BiH, u trenucima kada se izdvaja Republika Srpska. Što se u tom slučaju događa u crnogorskom dijelu Sandžaka (gdje Bošnjaci-Muslimani samo u najistočnijoj općini Rožaje imaju većinu), gdje su crnogorske vlasti također vodile pametnu politiku, još je teže predvidjeti.

Sljedeća kritična situacija proizlazi iz slabo prikrivane ambicije Albanije i Kosova da se ujedine u zajedničku državu. Iako između Albanije i Kosova postoje određene razlike, pa i rivalstva, u kontekstu ujedinjenja Srbije i Republike Srpske ujedinjenje dviju albanskih država postaje realna opcija. Zajednička bi država imala 4,5 do 5 milijuna stanovnika, s tendencijom rasta (jedina država u Europi u kojoj se povećava broj stanovnika bez priljeva izvana), i prirodno bi izazvala krizu u malenim i ionako nestabilnim susjednim državama Makedoniji i Crnoj Gori, pa i u Srbiji (u kojoj Albanci naseljavaju ne samo općine istočno od Kosova, Bujanovac i Preševo, nego i prema sjeveru, pa i prema sjeverozapadu, sve do Pešterske visoravni u srpskom Sandžaku).

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa