Tko u Saboru ne glasa za naše prijedloge, leti iz stranke – tako su oni koji su bili na dramatičnoj sjednici Predsjedništva HDZ-a prepričali riječi Andreja Plenkovića. Velika čistka u kojoj su odstranjeni politički tajnik Davor Ivo Stier i međunarodni tajnik Miro Kovač izvedena je u samo nekoliko poteza. Prvo je Božidar Kalmeta pred zgradom HDZ-a i u dvorani za sjednice dao naslutiti da se kreće u rušenje dvojice neposlušnih tajnika koji su mjesecima nervirali stranački vrh. Sve ostalo bilo je rutinski odrađeno, pod točkom “razno”. Sam Plenković iznio je prijedlog o smjeni i za upražnjene funkcije predložio Lovru Kuščevića i Davora Božinovića, a novo mjesto namijenjeno je i Anti Sanaderu, i to na najosjetljivijem mjestu, u Saboru, gdje treba održati većinu.
I što sada? Ništa. Davor Ivo Stier u dosta pomirljivom tonu prihvatio je smjenu, tek nejasno najavio da ne isključuje mogućnost da će se kandidirati za šefa stranke “kada dođe vrijeme”, dok je Kovač bio jasniji i iskazao nezadovoljstvo potezima stranačkog šefa. Možda je nakon svega najzadovoljniji Milijan Brkić jer je jednim udarcem ostao bez dvojice stranačkih dužnosnika s kojima nije imao harmonične odnose. Pogotovo sa Stierom, jer su riječi sada već bivšeg političkog tajnika o potrebi energične borbe protiv klijentelizma navodno bile namijenjene više Brkiću nego Plenkoviću.
O razlozima smjene moglo se tog ponedjeljka navečer u HDZ-u i oko njega čuti bezbroj teorija. Sam je Plenković dvojici neposlušnih tajnika uoči početka sjednice rekao da ih smjenjuje zbog diskusija koje su imali na izvještajnom saboru. A već na saboru je bilo malo organizacijskog inženjeringa, jer je Stieru omogućeno da govori na samom početku koliko je htio, a kasnije je to ograničeno na tri minute, dok je Kovač – koji se prvi javio za riječ – pomaknut među kasnije govornike.
A pravi razlog smjene možda je najbolje opisao sam Plenković nakon sjednice. Istim uglađenim pristupom kao kad je smjenjivao Mostove ministre šef stranke hladno je poručio da je u politici najvažnije povjerenje, a njega više ne osjeća ni u Stieru niti u Kovaču. Iako postoje razlike. Sa Stierom je bio i u prijateljskim odnosima, posebno u Bruxellesu gdje su zajedno rušili Tomislava Karamarka, kada je Stier govorio: “Ja nemam ambicije biti šef, neka to bude Andrej.” Kovača je pak Plenković naslijedio iz tzv. Karamarkove Vlade, da se Tihomira Oreškovića ne spominje jer on s kadroviranjem ministara ionako nije imao veze. Maknuo ga je iz svog kabineta da bi stavio Stiera, ali je Kovaču ponudio mjesto predsjednika Odbora za vanjsku politiku u Saboru.
Dan poslije reakcije na ekspresne smjene različite su. Oni koji su skloni šefu stranke kažu da je ionako bio previše tolerantan i do sada i da je nemoguće da na mjestu tajnika budu oni koji se ne slažu s najvažnijim potezima stranke i njezina predsjednika, poput raskida suradnje s Mostom i ratifikacije Istanbulske konvencije. “Ostaje međutim pitanje je li dobro za Plenkovića da otvara toliko bokova. Sukob s predsjednicom, latentni hladni odnosi s Brkićem, mnogi nezadovoljnici u HDZ-u, pogotovo u Dalmaciji, tanka saborska većina, afera Hotmail, oslanjanje na one koji u HDZ-u nemaju prevelik rejting, sve to veže Plenkoviću ruke za energičnije reforme”, kaže nam jedan hadezeovac koji bezrezervno podržava stranačkog šefa. S druge strane, oni koji nisu dobro dočekali Plenkovićevu “metlu” tvrde da se sada vidi njegov karakter, a da je cijeli postupak oko smjene sličio praksi koju je imala bivša partija.
Bilo kako bilo, HDZ ide dalje, a Plenković na leđima nosi još teži teret. Prije svega nejasne odnose s Brkićem, koji se još uvijek javno ne izjašnjava, ali sigurno je da nije sretan zbog poteza koje je Plenković povlačio u posljednje vrijeme. Mnogi hadezeovci kažu da već i u krugu onih koji se broje kao stranački vrh ne skriva svoje ambicije. A ostaje i pitanje koliko će Plenković moći očuvati saborsku većinu ako se netko od sve brojnijih nezadovoljnika odluči na soliranje. A kombinacija je bezbroj, od one da će “puknuti film” i jednom od veterana, Darku Milinoviću, ako se nastavi kampanja protiv njega u Lici. Lako može napustiti mjesto župana i vratiti se u Sabor i krenuti po svom. Stier i Kovač pak neće u Saboru solirati, ali će pritiskati Plenkovića. Sve su nestrpljiviji i manjinci, jer se i na njih atakira na sve strane, a ništa se ne rješava. Milorad Pupovac kao najvjerniji Plenkovićev stup ima neuobičajeno strpljenje, ali i tome može doći kraj.
Ostaje, naravno, i priča o velikoj koaliciji, koja bi spasila i Davora Bernardića, koji je navodno nedavno na sastanku stranačkog vrha rekao: “Najradije bih Aleksandru Kolarić izbacio”, što nije podržao nitko. Kada bi kojim slučajem i došlo do velike koalicije, Plenković i Bernardić lako bi se mogli riješiti konkurencije u svojim strankama, a u konačnici bi onda i mogli provesti neku od nužnih reformi za Hrvatsku. Ni Kolinda Grabar-Kitarović neće mirovati. Iz njezina kruga dolaze tvrdnje da će oko demografije i blokiranih ići do kraja, bez obzira na to što Plenković misli i govori. Svoju šansu vide i Živi zid i Most.
Za formulaciju o najavi vruće jeseni sada zaista ima mjesta, jer neutraliziranjem Stiera i Kovača predsjednik HDZ-a nije riješio svoje probleme. Kao što ni Davor Bernardić nije riješio svoje prijetnjama da bi izbacio Aleksandru Kolarić.
