Tako se posluje u Ini, branio se, navodno, Damir Škugor nakon što je uhićen pod sumnjom da je (na čelu peteročlane bande) maznuo milijardu kuna na preprodaji plina.
Škugor se sada pokušava opravdavati i braniti makar morao utopiti i Inu. To što se sada svi pitaju kako uopće ta velika firma funkcionira, nije najporaznije što se može zaključiti iz afere “Velika pljačka plina”.
Nije najgore to što se “to tako radi u Ini”, nego to što se to tako radi u Hrvatskoj. Još preciznije, to se tako radi u HDZ-u.
Naime, nije se Škugor probijao u svojoj menadžerskoj karijeri penjući se samo zahvaljujući svojim sposobnostima po vertikali Inine hijerarhije. Penjao se i zahvaljujući svojim bočnim i horizontalnim vezama unutar vladajuće stranke, ali tako da uvijek ostane u sjeni i po strani. Imao je dobra poznanstva (tzv. vertikale) koja su mu davala sigurnost. Unutar stranke, pogotovo dok je na vlasti, važno je biti blizu pobjedničkog klana i znati jake ljude. Tako se stvara mreža. A u dobru mrežu uvijek nešto uleti.
HDZ je, ma koliko nas Andrej Plenković uvjeravao drugačije, bio i ostao politička hobotnica koja svoje krake i pipke pruža i gura u svaku poru države i društva, od gospodarstva do nogometa, od kazališta do dječjeg igrališta. Ništa nije nebitno i sitno. Svagdje valja imati svoje ljude. Bolje da su naši nego da nisu. Ustrebaju kad-tad.
Velika pljačka plina otkrivena je u najgorem trenutku za premijera Plenkovića. Cijene plina i struje lete u nebo i, ma koliko Vlada uložila u subvencije, građani će biti šokirani računima već u listopadu. Uz to inflacija i realan pad vrijednosti plaća i mirovina. Kako ljudima objasniti da u isto vrijeme netko može opljačkati čak milijardu kuna preprodajući jeftini domaći plin? Nema nikakve koristi od zahvala institucijama “koje su odradile svoj posao”, od činjenice da je najveći dio otetoga blokiran i da neće nestati, od uhićenja i izbacivanja iz HDZ-a. Uhićivani su i izbacivani iz stranke i bitno veći igrači. Nije riječ o reputacijskoj šteti. Debela koža sve podnosi. Puno je gore. Ovo je jedna od najvećih kriza u Plenkovićevoj vladavini.
Sam Škugor nije bitan, bitan je princip. A principijelno se može pitati koliko je takvih krađa bilo po cijeloj Hrvatskoj a da nikada nisu otkrivene. Koliko se mogu omastiti oni visokorangirani kad milijarde kradu četvrtoligaši? I, na kraju, je li moguće takvo nešto izvesti bez potpore nekoga iz prvog ešalona?
To su problemi za koje Andrej Plenković nema rješenja. Jer, da ga je imao, već bi ga izvukao iz rukava u ovih šest godina. Koliko god govorio, nije promijenio HDZ i zato nije promijenio Hrvatsku.
Drugi veliki Plenkovićev problem predstavlja kumulativni efekt. Koliko je HDZ-ovih dužnosnika, od sitnih stranačkih kokošara do ministara, završilo u crnim kronikama, na sudu, u Remetincu...? Koliko je ministara moralo otići pod pritiskom javnosti ili pod suspektnim okolnostima? Koliko je afera kronološki pregazilo jedna drugu sustižući se i prestižući?
Za sve ovo sada nisu krivi ni nesuvisla oporba a ni njezin neformalni šef s Pantovčaka. Iza većine imenovanja, postavljanja i unapređenja stajao je sam premijer.
I zato Plenković mora jesti... što ono?