Zima je 1996. godine. Jedanaestogodišnji Luka Modrić napucava loptu na smrznutom zemljanom terenu u Zadru. Sanja o karijeri velikog nogometaša. Njegovi vršnjaci također oponašaju igrače koje vide na televizijskim ekranima. Jedan od idola u to vrijeme je Davor Šuker. Njegovi atraktivni pogoci za Hrvatsku, četiri mjeseca ranije na Europskom prvenstvu u Engleskoj, oduševili su mnoge. Napadač Seville prelazi u Real Madrid, klub s najviše naslova prvaka Europe. Popularnost mu raste.
Globalizacija i razvoj tehnologije dovode sliku nogometnih zvijezda u domove diljem svijeta. Kompanije počinju koristiti igrače u promotivnim spotovima, nastaju kompjutorske igrice s njihovim imenima, a proizvođači sportske opreme bore se međusobno u odijevanju najuspješnijih.
Igrači nastoje unovčiti tu situaciju. Otvara se rasprava o gospodarskom iskorištavanju njihova imidža, što otvara i pitanje oporezivanja. Tko i kako smije komercijalno iskoristiti ime, glas i fotografiju sportaša i umjetnika. Neki igrači već traže od klubova i do 50 posto plaće na temelju eksploatacije njihova imena, a preostali dio na temelju samog igranja nogometa.
Rasprava ulazi u španjolski parlament gdje većinu zastupničkih mjesta ima Narodna stranka desnog centra. Novi zakon usvojen je 30. prosinca 1996. Njime je određeno da nogometaši mogu primiti 85 posto plaće za igranje nogometa, a preostalih 15 posto jer klubu ustupaju pravo da se koristi njihovim imidžem. Ovaj zakon je tako omogućio igračima da se sami bave iskorištavanjem svog imidža. Istovremeno je ograničio klubove u visini isplate iznosa preko komercijalnih ugovora.
Modriću se, šesnaest godina kasnije, napokon ispunio san. Krajem kolovoza 2012. došao je u Madrid na potpisivanje ugovora. Za prvu sezonu trebao je zaraditi 4,7 milijuna eura. Ondje su mu stoga ukazali na dvije mogućnosti. Da mu Real Madrid taj iznos isplaćuje kroz redovnu plaću ili da iskoristi mogućnost 85-15. Modrić se obraća uredu Senn Ferrero iz Madrida, savjetnicima za porezna pitanja sportaša. Oni već rade s nekima od njegovih novih suigrača. Objašnjavaju mu da će u prvoj varijanti platiti oko 52 posto poreza na ukupan iznos (taj porez na dohodak je kasnije smanjen na 47 posto). U drugoj varijanti platit će taj porez samo na 85 posto plaće za igranje nogometa. No što se događa s preostalih 15 posto?
Upravljanje imidžem je gospodarska aktivnost. Ona uključuje promotivna događanja, snimanje reklama, spotova, organiziranje intervjua, slanje priopćenja za medije... Bude li se Modrić htio baviti time, ili prepustiti nekome da se bavi tom djelatnošću dok on igra nogomet, može osnovati kompaniju za upravljanje imidžem. Učini li to, Real Madrid će mu tih 15 posto isplatiti na račun te kompanije. U tom slučaju neće morati na taj dio platiti 47 posto poreza na dohodak nego oko 28 posto, koliko iznosi porez na dobit kompanija. Ta varijanta je isplativa i klubu i igraču. Real Madridu jer ima manju osnovicu za plaćanje doprinosa, a igraču jer će mu ostati više novca nakon plaćanja poreza.
Za nogometaša postoji i druga prednost. Njegova tvrtka primat će novac i od sponzora koji nemaju veze s Real Madridom. Poput Nikea čije kopačke nosi Modrić dok je sponzor Real Madrida konkurentski Adidas. Modrić pristaje na drugu opciju. Real Madrid mu zatim objašnjava da mora poslati ime tvrtke na koju će mu klub uplaćivati 15 posto plaće. Taj novac će doći od klupskih sponzora u kojima će sudjelovati zajedno Modrić i Real Madrid. Od, recimo, proizvođača kozmetičke opreme Nivee kada se u reklami na španjolskoj televiziji igrači briju uz vidljivi grb Real Madrida, a Modrić u istom spotu suši dugu kosu fenom. Ili pak od Audija u čijim su sponzorskim automobilima igrači obvezni dolaziti na treninge. Nivea i Audi uplaćuju novac Real Madridu koji zatim polovicu plaća igraču na račun kompanije koju igrač dostavi. Modrić u tom trenutku nema tvrtku za upravljanje imidžem. On i njegova supruga Vanja, koju je upoznao dok je igrao u zagrebačkom Dinamu, a ona radila u Mamićevoj zastupničkoj agenciji, traže savjet od odvjetničkog ureda Senn Ferrero o osnivanju kompanije. Senn Ferrero se obraća luksemburškoj tvrtki Atoz Tax Advisors.
Vanja i Luka Modrić s obitelji
Otvore li tvrtku u Luksemburgu, ostat će im još više novca. U Luksemburgu su porezi na dobit drastično niži, oko jedan posto, dok u krizom pogođenoj Španjolskoj moraju platiti oko 28 posto. Financijski savjetnici Atoz Tax Advisors pronalaze ondje čovjeka zaduženog za tehnički dio osnivanja poduzeća. Christophe Gaul je računovođa i izvršni direktor Estere, nekadašnje tvrtke Headstart, preko koje klijentima pomaže u prijavljivanju i osnivanju poduzeća u Luksemburgu. Obavio je svu papirologiju, čeka još samo naziv kompanije.
Ivano S.a.r.l., nazvana po tada dvogodišnjem sinu Modrićevih, otvorena je točno 16 godina nakon usvajanja zakona u španjolskom parlamentu. Vlasnik je Luka Modrić, glavna upraviteljica je Vanja Modrić, dok je upravitelj niže razine, bez odgovornosti, Christophe Gaul. Podaci tvrtke, registrirane za upravljanje Modrićevim imenom, dostavljeni su u madridsku ulicu Concha Espina 1 u sklopu stadiona Santiago Bernabéu. U tom sjevernom dijelu grada, nad kojim se uzdižu stakleni neboderi banaka i financijskih kuća, Modrić se mogao prepustiti nogometu. Potpisao je i novi četverogodišnji ugovor s Nikeom. U njegovim kopačkama u studenom je zabio svoj prvi pogodak za Real Madrid u pobjedi od 4-0 nad Zaragozom. Nike direktno uplaćuje novac na Modrićevu tvrtku u Luksemburgu.
Malo-popomalo popularnost mu raste. Ukupna plaća u Real Madridu već iduće godine raste na 5,6 milijuna eura. Njegov trener José Mourinho te suigrači Cristiano Ronaldo, Xabi Alonso, Ángel di María, Marcelo, Ricardo Carvalho, Fabio Coentrão i Karim Benzema također koriste mogućnost 85-15. Marcelo je prepustio prava na korištenje svog imidža tvrtki u Urugvaju, Alonso na portugalskom otoku Madeira, a Benzema u Lyonu.
Modrić je potpisom ugovora o radu s Real Madridom postao porezni obveznik u Španjolskoj. Svake godine mora prikazati svu imovinu i prihode ostvarene u Španjolskoj i u inozemstvu. U poreznoj prijavi za 2013. i 2014. ne spominje da ima prihode od komercijalnih ugovora no u imovinskoj kartici navodi da je vlasnik tvrtke Ivano S.a.r.l. A kako rastu Modrićeva igra i status u Real Madridu, tako se povećava i količina novca uplaćena na račun Ivana S.a.r.l. Hrvatski reprezentativac već ima potpisan ugovor sa svojom tvrtkom. Prepušta joj sva prava na svoj imidž, odnosno sav prihod od komercijalnih aktivnosti, a zauzvrat će mu Ivano S.a.r.l. isplatiti novac kada on prestane igrati nogomet. Prvih 25 posto novca će Modrić dobiti pet godina nakon završetka karijere, a svakih idućih pet preostali dio.
Luka i Vanja nastavljaju živjeti u kući od 700 četvornih metara u naselju La Moraleja sjeverno od Madrida. Godine 2015. kupuju tu kuću za koju su dotad plaćali najam. Gotovo u isto vrijeme Porezna uprava pokreće reviziju poreznih prijava nogometaša, glumaca i umjetnika. Spominje se broj od 1782 osobe pod povećalom. Mnogi nogometaši ne prijavljuju prihod od komercijalnih ugovora pa ministar financija najavljuje pregled tvrtki kojima su prepustili sva prava od takvih ugovora.
Modrić dolazi na red 18. siječnja 2016. Istražitelji pregledavaju dokumente i prostore tvrtke Ivano S.a.r.l. Tvrde da ta kompanija uopće nema zaposlenike niti materijalna sredstva, poput uredske opreme, za upravljanje Modrićevim imidžem. Jedino što ima jest adresa u Luksemburgu gdje su prijavljene i druge tvrtke, ali bez vlastitog ureda. Na račun tvrtke dolazi novac od komercijalnih ugovora na isti način kao što bi dolazio na Modrićev osnovni račun u Španjolskoj na koji mu Real Madrid uplaćuje plaću. Državno odvjetništvo 29. studenoga podiže optužnicu protiv Luke, Vanje i Ivana S.a.r.l. tvrdeći da je to bila simulacija, osnivanja fiktivne tvrtke, s jedinim ciljem da Luka Modrić ne plati 47 posto poreza na dohodak.
Za porezne prijevare veće od 120.000 eura u Španjolskoj su predviđene zatvorske kazne od jedne do pet godina te plaćanje novčanih kazni. Luku i Vanju Modrić, optužene za utaju 870.728 eura, saslušao je istražni sudac u mjestu Alcobendas pored Madrida gdje se nalazi njihova kuća i gdje administrativno pripadaju. Odbili su dati izjave nakon saslušanja, a istraga se nastavlja. Više optuženih igrača poput Marcela i Carvalha nagodilo se s Državnim odvjetništvom. Nagodbom plaćaju traženi iznos s kamatama čime otpada zatvorska kazna, a novčana se smanjuje. Prema pisanju španjolskog dnevnika El Mundo, i Modrić je Poreznoj upravi uplatio traženi iznos s kamatama, oko milijun eura, za što nema službene potvrde. Međutim, ne može se nagoditi jer istraga još nije gotova, uz ostalo zato što je otkriven i Modrićev nepoznati račun odnosno depozit na Otoku Man. Modrići tijekom svog saslušanja nisu okrivili zastupnike i savjetnike.
“Nogometaš zna jako dobro što radi njegov porezni savjetnik”, kaže Álvaro Domínguez, bivši igrač Atlètica i Borussije Mönchengladbach. “Savjetnik ne preuzima inicijativu prije nego što igraču objasni rizike koje donosi svaka radnja. Ako je riječ o prijevari, ona se radi uz dopuštenje igrača”, dodaje Domínguez koji s Udrugom španjolskih nogometaša surađuje na izradi priručnika za pomoć nogometašima u upravljanju novcem.
Ured Senn Ferrero napominje pak da nogometaš “u trenutku pregovora oko svojih financijskih uvjeta nije obvezan pristati da mu se novac za imidž uplaćuje na neku kompaniju”. On može sve primati zajedno u sklopu redovne plaće.
Nakon akcije Porezne uprave mnogi zbog nesigurnosti ne žele više koristiti mogućnost primanja 15 posto u sklopu prava na imidž, te sada pri potpisivanju ugovora traže da im se zajedno isplaćuje novac za sportski i komercijalni dio. I da se sve oporezuje kao dohodak po stopi od 47 posto. Prilikom pregovora žele znati neto iznos. Time gube dio zarade koju bi mogli ostvariti baveći se svojim imidžem dok klubovi moraju plaćati veće doprinose.
Ured Senn Ferrero tvrdi da Porezna uprava neselektivno tuži sve igrače koji su prihvatili otvoriti kompanije za upravljanje imidžem. “Ima li uopće smisla dobivati 15 posto preko neke kompanije, a onda biti optužen? Ne bi li bilo jednostavnije zabraniti to pravilo i čitavu plaću jednako oporezivati?” pitaju se u tom uredu čiji su se klijenti našli u problemima.
Nogometaši su otvarali tvrtke u poreznim oazama ili mjestima s niskim porezima pa na sudovima trebali objašnjavati da su se te kompanije doista bavile upravljanjem njihovim imidžem i da to nije bila simulacija s ciljem prijevare Porezne uprave. Mnogima se bilo lakše nagoditi i platiti traženo. Protiv nekih još uvijek traju postupci.
Španjolski ministar financija Cristobal Montoro, član Narodne stranke, tvrdi da nije tendencija neselektivno uzeti novac nogometašima niti je cilj promjena sadašnjeg pravila, već sprečavanje prijevara koje su uzele maha. Jedan od pregledanih nogometaša bio je i Karim Benzema, francuski napadač Real Madrida. No ustanovljeno je kako je on otvorio stvarnu tvrtku za upravljanje imidžem u rodnom Lyonu gdje je igrao do 2009. i dolaska u Real Madrid. Igrač je 90-postotni vlasnik tvrtke Best of Benzema čiji su suvlasnici i upravitelji članovi njegove obitelji. Oni su zaposleni ondje. Istražitelji su utvrdili da je to stvarna kompanija s gospodarskom djelatnošću.
Álvaro Domínguez, koji je zbog teške ozljede morao prekinuti igračku karijeru, sada s navršenih 28 godina kaže: “Moj je savjet mladim nogometašima da se informiraju o svemu. Izaberite dobro savjetnike, slušajte ih te uvijek razmislite o onom najgorem što se može dogoditi.” Napominje kako čitavo vrijeme postoje ljudi oko njih koji se žele okoristiti njihovim novcem i nedostatkom svijesti.
Prokazani nogometaši, globalno popularni, posramljeni su optužnicama i povlačenjem po sudovima. To bi trebao biti primjer čitavom društvu, vjeruju u Poreznoj upravi.
Domínguez, koji se želi baviti zastupništvom igrača, tvrdi da oni moraju biti dobro vođeni. “Igraču mora biti pružena usluga u svemu, a ne samo potpisivanju ugovora. U zdravstvenim, nutricionističkim, pitanjima imovine i poreza. Svemu što nogometaš treba kako bi izvukao maksimum iz svoje karijere te izbjegao probleme u budućnosti”, kaže. “No da bi se to postiglo, ne možeš imati više od tri igrača, onaj koji ih ima 20 neće se dobro brinuti o njima.”