Ivan Miklenić nije naprečac otišao s položaja glavnog urednika Glasa Koncila. Njegova smjena se spremala dosta dugo jer je, jednostavno, čak i Josipu Bozaniću dozlogrdio politički radikalizam GK, koji je, uostalom, kompromitirao i kardinala. Ali, Miklenićevo micanje treba gledati i u širem kontekstu, ono je dio čišćenja Zagrebačke nadbiskupije od pripadnika klera koji su u zavadi s Bozanićem”, glasi objašnjenje visokopozicioniranog kaptolskog svećenika zašto je prije tjedan dana, za širu javnost neočekivano, smijenjen desničarski urednik najpoznatijeg medija Katoličke crkve u Hrvata.
A spomenuto “čišćenje” nije zahvatilo samo Miklenića i podjednako ekstremnog studentskog kapelana Damira Stojića nego i kaptolske kanonike i prebendare, koje je nadbiskup manje-više uredno eliminirao i oduzeo im pravo raspolaganja kurijama i crkvenom imovinom, a usput se riješio ekipe koja mu se suprotstavljala još otkako je odlukom Svetog Ivana Pavla II. s Krka premješten u Zagreb. Ipak, najveću je pozornost izazvao Miklenićev odlazak. Iako ne bi trebao. Glas Koncila snažno je oponirao Franjinim pokušajima uspostavljanja suradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kao i vatikanskom oklijevanju da kanonizira blaženoga Alojzija Stepinca. Ali, nije samo oko Stepinca GK bio u raskoraku s Franjinom politikom.
Recimo, dok je 2015. Jorge Bergoglio javno upozoravao da je odbijanje izbjeglica isto kao ratni zločin, u uredničkom komentaru GK hvaljena je politika Mađarske i premijera Viktora Orbana, koji je svoju državu okružio ogradama kako bi spriječio dolazak migranata. U GK izbjeglice su opisane kao opasnost za Europu: “Sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima.”
Povremeno se atakiralo i na Vladu Andreja Plenkovića, kad bi se procijenilo da gubi ideološku čvrstinu. “Treba li uništiti hrvatski narod?” pitao se u uredničkom komentaru Ivan Miklenić analizirajući temu ratifikacije Istanbulske konvencije. “Rodna ideologija, koja nema ama baš nikakvo znanstveno pokriće, prokazana je i od pape Franje, od više nacionalnih episkopata, uključujući i hrvatski, ali i od brojnih suvremenih mislilaca i intelektualaca s različitih područja širom svijeta i Hrvatske (...) kao ideologija koja je uperena i protiv postojećih obitelji i unutrašnjih obiteljskih odnosa, ali i protiv budućnosti odnosno same opstojnosti braka i obitelji jer afirmira ekstremni individualizam”, napisao je glavni urednik GK.
Ukratko, u posljednjih 20 godina Glas Koncila postao je klerikalno-nacionalističko glasilo, potpuno drukčije od nakana osnivača, koji su zagovarali reformu Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu. Osim što je Miklenić, naposljetku, dozlogrdio kardinalu Bozaniću, izvori s Kaptola tvrde da ne treba zanemariti ni apostolskog nuncija Giorgia Linguu. Izgleda da su u Glasu Koncila prečuli Linguinu proljetošnju izjavu, kad je rekao kako mu se “jako svidjelo ono što je kardinal Bozanić rekao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kad je govorio o jedinstvu s Bogom: što se više približavamo Bogu, to smo bliži jedni drugima, a to je upravo smisao ekumenizma”.
Ukratko, Ivan Miklenić je prošlost, a novo je ime Branimir Stanić, inače laik koji predaje na Hrvatskim studijima. Znači li to nagovještaj promjene uređivačke politike Glasa Koncila? Ako nam je dopušteno prognozirati, rekli bismo da se mogu očekivati za oktavu niži, ali ne i neki bitno drukčiji tonovi.