Hrvatska ne stoji dobro s cjepivom. Na začelju smo u EU po procijepljenosti. Kad je počelo cijepljenje prije tri mjeseca, pokazalo se da će doći do zastoja u planiranom ritmu jer su farmaceutske tvrtke koje su počele s proizvodnjom prodavale cjepivo mimo dogovora s EU, čime su ostavile dio tržišta na čekanju. Uz to, ispostavilo se da ne mogu proizvesti dogovorene količine cjepiva. Posljednja loša stvar s cjepivom bila je nedavna spoznaja da se raspodjela cjepiva ne odvija po principu proporcionalnosti prema broju stanovnika, pa je Hrvatska “izvisila” i ostala na začelju zemalja koje cijepe svoje građane. Uz to, ispostavilo se da je cjepivo AstraZenece izazvalo fatalne nuspojave u nekoliko slučajeva, što je izazvalo paniku.
O stanju s cjepivom u Hrvatskoj u Čajanci su govorili Željko Reiner, HDZ-ov potpredsjednik Sabora, Marija Selak Raspudić, Mostova zastupnica, i Sandra Benčić iz platforme Možemo!. Benčić i Selak Raspudić nisu se cijepile iz solidarnosti s građanima, iako su kao zastupnice imale tu mogućnost.
Vlašić: Sandra Benčić i ja nismo se cijepili. Od čega ćemo mi umrijeti? Od korone ili ipak imamo šansu cijepiti se prije nego što se zarazimo?
Reiner: Ne znam vaše zdravstveno stanje, ali po dobi ne spadate u onu skupinu koja sada dolazi na red. Sada se, koliko znam, cijepe osobe starije od 65 godina i oni s ozbiljnim kroničnimbolestima.
Benčić: To samo ovisi o tome gdje ste. Problem je s organizacijom distribucije cjepiva. Evo, ja znam da se u jednoj maloj općini u domu zdravlja sada cijepe ljudi u dobi od 40 do 50 godina. Zašto? Zato što su procijepili sve starije. Naime, način distribucije je bio po liječniku opće prakse i imamo veliku neujednačenost na razini Hrvatske. U Zagrebu nisu procijepljeni ni oni najstariji, a imamo i manja mjesta, gdje se cijepe i oni koji ne spadaju u rizične skupine. To znam iz prve ruke jer su ljudi pozvani na cijepljenje. Na upit kako to da sam već došao ili došla na red liječnica opće prakse je odgovorila da je to zato što su cijepljeni oni stariji i sada idemo prema mlađima. Nama model distribucije nije dobar i sada idemo prema mlađima. Nismo razmišljali na način da cjepivo treba osigurati prema broju rizičnih skupina i da se tako distribuira za cijelu Hrvatsku, da nigdje nema procjepljivanja onih koji ne spadaju u rizične skupine dokle god nisu cijepljene sve rizične skupine u Hrvatskoj. I u tom dijelu imamo nejednakosti, a to je zbog loše organizacije.
Selak Raspudić: U principu, da bi se uopće došlo do toga da se zna tko su rizične skupine, trebali smo imati aktivniji angažman liječnika obiteljske medicine koji bi proizlazio iz uputa Ministarstva odnosno Stožera, a koji bi dao uvid u to koliki je broj ljudi u rizičnim skupinama na terenu koji se žele cijepiti. Mi smo to prepustili isključivo na javljanje samim liječnicima, na volju onih koji se žele cijepiti. Ne postoji nikakva statistika o tome koliko je takvih ljudi. Ne ovisi cijepljenje samo o tome tko spada u rizičnu skupinu nego i o tome tko se od tih ljudi želi cijepiti. To je širi i veći proces koji je trebalo obaviti mnogo ranije da bismo mogli imati logičnu preraspodjelu cjepiva. Naravno, vama se postavlja pitanje, izvan ove službene medicinske povijesti, koliko ste dobro umreženi a da se niste cijepili “preko veze”, kako ide ovaj drugi, neslužbeni dio povijesti i kako su to učinili oni građani koji su mogli, neovisno o svojoj medicinskojpovijesti.
Vlašić: Aha, računate na to da ću nazvati ministra? Ili gospodina Reinera? Hoćete li me cijepiti?
Reiner: Neću vas cijepiti, ja se time ne bavim, to nije moje područje. (smije se)
Vlašić: Evo, nemam dobre dilere cjepiva. Jeste li se vi prijavili za cijepljenje?
Selak Raspudić: Nisam se prijavila s obzirom na to da sam preboljela koronu. Evo, sad imamo najnovija istraživanja koja obrću logiku i vode nas prema onome što intuitivno smatramo, a govorimo o časopisu The Lancet, da oni koji se dvostruko cijepe, dva puta, imaju imunitet gotovo kao da su preboljeli koronu. No, imamo i drugi problem koji se tiče distribucije cjepiva, a to je da nemaju sva cjepiva jednaku učinkovitost. Nisu sva cjepiva jednako omiljena. Sada imamo slučaj AstraZenece.
Vlašić: Čekajte, koje cjepivo vi favorizirate, koja smatrate najsigurnijima?
Selak Raspudić: Govori se o visokoj učinkovitosti onih koja nisu dostupna na hrvatskom tržištu poput kineskoga i ruskog cjepiva. Ovisi to i o tome koju tehniku izrade cjepiva preferirate, jeste li za moderniji ili za tradicionalniji pristup pravljenja cjepiva. Smatram problematičnim to što liječnik obiteljske medicine ima nekoliko različitih cjepiva, na primjer Pfizer i AstraZenecu. No, ona nisu jednako učinkovita za sve dobne skupine i liječnik mora odlučiti kome će dati koje cjepivo. Ne postoji ni jedan naputak, a ja sam ih pročitala sve, koji govori kome dati prednost. Da li da ove s kroničnim bolestima koji su, recimo, i stariji cijepi Pfizerom, koji je učinkovitiji za starije osobe, ili da ih cijepe AstraZenecom, ili da zažmire i idu na odabir eci-peci-pec. To ostaje liječnicima na njihovoj dobroj volji pa oni savjesniji pokušavaju stvoriti neku logiku, a neki možda daju prema simpatičnosti ili “preko veze”, kakve smo slučajeve već imali.
Vlašić: Smatrate da postoji bolje i lošije cjepivo?
Selak Raspudić: Da, cjepiva nisu identična i sva istraživanja pokazuju da imaju različitu učinkovitost, prema tome, netko će to interpretirati kao bolje i lošije, ovisno o skupini.
Vlašić: Slažete li se s ovim, gospodine Reiner?
Reiner: Gledajte, ja sam specijalist za unutarnje bolesti i profesor sam na Medicinskom fakultetu. Nisam specijalist za zarazne bolesti, nisam specijalist epidemiologije, nisam virusolog, vjerojatno sam manje stručan od gospođe Selak Raspudić i nikada se ne bih usudio takvo nešto reći, da postoje bolja ili lošija cjepiva, da treba birati između cjepiva kao između različitih kolača. Možda manje znam.
Vlašić: Gospođo Selak Raspudić, izazvani ste…
Selak Raspudić: Ovaj cinizam je potpuno nepotreban i ovakav oblik komunikacije o cijepljenju koji podcjenjuje zdravi razum naših građana i javno dostupne informacije o kojima ne ja, nego bilo tko na cesti ima pravo procesuirati ih i dati svoje mišljenje, dovode do nepovjerenja u sam sustav cijepljenja i, na kraju, do onoga što i trenutno imamo. To je da se zbog neadekvatne reakcije vlasti građani uopće ne žele cijepiti AstraZenecom u velikom broju iako su došli na red cijepljenja. Nisam davala neke paušalne tvrdnje, nego ono što je javna činjenica, a ne ulazim u samu dijagnostiku niti u ocjenjivanje cjepiva jer nisam medicinski stručnjak. Javna je činjenica i zato smo razgovarali na razini EU hoćemo li krenuti u procjepljivanje starije populacije, da nisu napravljena dovoljna istraživanja na starijoj populaciji i da ona imaju manju učinkovitost u odnosu na druga cjepiva. Ako gospodin Reiner smatra da znanost koja je javno dostupna nije relevantna i da o njoj ne smijemo govoriti niti imati sud, nego slijepo slijediti naredbe, onda je to drugo pitanje. Ja smatram da možemo razgovarati o činjenicama koje su namdostupne.
Vlašić: U redu, iako se ni ja neću složiti s vama jer se AstraZeneca nije pokazala toliko lošom. Ona se pokazala fatalnom u svojim nuspojavama i komplikacijama, ali je taj broj manji od Pfizera. Zašto je AstraZeneca sada na udaru?
Benčić: Ne bih ulazila u medicinska pitanja jer kao laik moram imati povjerenje u one agencije koje odobravaju cjepiva. Nemam drugog izbora. Možemo interpretirati razne podatke, ali kad se naposljetku suočim s time da li se idem cijepiti ili ne, cijepila bih se bilo kojim cjepivom koje je odobreno. Nemam izbora na temelju vlastitog znanja procijeniti koje je bolje, a nemamo ni dovoljno podataka na globalnoj razini. AstraZeneca je na udaru, to je pitanje globalnog rata oko cjepiva. Moram reći da je za EU ovo jedna od najvećih blamaža koju su imali, a imali su ih dosta. Kao prvo, podsjetit ću da je još u proljeće prošle godine grčki predstavnik, profesor javnog zdravstva, tražio od Europske komisije da se razmotri pristup da, kada već ulažemo tolike milijarde u istraživanje i razvoj, ali i pretfinanciranje proizvodnje, da onda EU ima udio u patentu ili, ovisno o iznosu financiranja, cijeli patent. Kada bismo imali patentna prava ili patent, tada bismo i mi mogli birati tvrtke u kojima će se proizvoditi cjepivo. To znači ne samo one koje izabere AstraZeneca ili Pfizer.
Vlašić: AstraZeneca je bila financirana.
Benčić: Da, bio je i BioNTech pretfinanciran, baš u dijelu istraživanja i razvoja. Kada su tu pogriješili, onda da kažemo i da je način ugovaranja neviđen. Nagledala sam se ugovora s Europskom komisijom, primjerice za financiranje udruga, a pročitala sam i ugovor s AstraZenecom. Ne mogu vjerovati toj razini…
Selak Raspudić: Moram intervenirati. Ne razumijem, gdje si ti vidjela tajugovor?
Benčić: Ugovor s AstraZenecom je objavljen na stranicama EK.
Selak Raspudić: Dakle, naš ministar je rekao da on ne zna detalje ugovora s proizvođačima cjepiva. Benčić: (smije se) Pa, ja ću vam ga dati, ako ga nitko nema. Ugovor je objavljen, neki dijelovi su zatamnjeni, ali vidi se tko je nositelj patenta, vide se i podaci u kojem slučaju EK eventualno može zaustaviti, odustati od nabave i krenuti u nabavu nekog drugog cjepiva. Međutim, to je toliko loše napravljeno da EK ne može to nikada napraviti jer se ti uvjeti nikada ne mogu ispuniti i vide se glavne ugovorne odredbe, što je obaveza AstraZenece, što je obaveza Europske unije.
Vlašić: Stoji li tamo odredba po kojoj će AstraZeneca isporučivati onoliko cjepiva koliko bude mogla? Benčić: Oni su rekli da će isporučivati količine na koje su se obvezali, međutim ovisno o mogućnostima, odnosno dinamici proizvodnje. EU se nije zaštitila sa svoje strane, ni što se događa ako distribucija “šteka”, ako dobivamo manje od ugovorenog, a nije se dobro zaštitila ni u slučaju ovih komplikacija koje sada imamo, a to je da su neke države iz predostrožnosti obustavile cijepljenje. Što u tom slučaju? To je meni izrazito lošepregovaranje.
Vlašić: Što reći za Hrvatsku koja u cijeloj situaciji najveći kontingent naručuje baš od AstraZenece?
Selak Raspudić: To je ono na što se trenutno izvlači cijela EU, a to je pitanje čija je odgovornost za cijeli debakl oko distribucije cjepiva koji opet nije stavio sve zemlje u jednaki položaj, pa se tako Hrvatska našla na samom začelju. Vodstvo EU nam danas govori da su nudili drugačiji model raspodjele, da se dijeli proporcionalno i da su neke zemlje, i Hrvatska, odbile taj model. Izabrali smo puno više AstraZenece i sada se postavlja pitanje što radi naš premijer. Ode u Bruxelles, naslikava se tamo, a mi gledamo te lijepe fotografije i vraća se iz Bruxellesa. Nakon toga se pojavljuje naš pravi premijer, gospodin Kurz - a tako gledam ljude koji nas obavještavaju kakvo je stvarno stanje u našoj zemlji i brinu se za naše interese - i govori nam: “Dragi Hrvati, vi ste na začelju!” Onda opet imate našeg nazovipremijera koji kaže da to nije tako i da je stvar samo u distribuciji. Nama samo kasni cjepivo. Kaže da Europa nije odgovorna i da vodstvo Europe nije problematično. Nekoliko dana kasnije taj isti premijer nalazi se na pismu s gospodinom Kurzom koji se buni prema EK kao da je, opet, njihova krivnja što nismo dobili cjepivo. A Europska komisija nam kaže: “Dragi moji, žao nam je, vi ste sami htjeli imati više slobode u odlučivanju i sada trpite posljedice.” Dakle, tko je ovdjelud?
Reiner: Možda mogu ja nešto reći, kao nestručnjak iz tog područja? Hajdemo se držati činjenica. Dakle, stvar počinje kada se počelo razvijati cjepivo. EU je u to uložila ogroman novac, u startu 9,8 milijardi eura i uložila je u nekoliko tvrtki. Jedna od tih tvrtki je bila AstraZeneca i tada se činilo da će ona doći prva na tržište s cjepivom. Sve četiri tvrtke su pokazivale naznake da će cjepivo biti vrlo kvalitetno i da će moći zaštititi od covida-19. Slijedom te logike je i donesena odluka da se u prvoj tranši nabavi 5,6 milijuna doza, a od toga najviše AstraZenece, 2,7 milijuna, Pfizera oko 1 milijun, Moderne 1 milijun, Johnson and Johnson oko 900 tisuća i Purevaxa 300 tisuća doza. Situacija je ispala malo drugačija nego se činila nekoliko mjeseci ranije. Prvi se pojavio Pfizer pa Moderna. Neke stvari nitko nije mogao predvidjeti. Kada je postalo jasno da je brzina procjene kvalitete od strane europske agencije drugačija nego se očekivala pojava cjepiva, Hrvatska je naručila dodatne doze cjepiva. Naručeno je ukupno 8,7 milijuna doza. Ideja je da se cijepe svi stariji od 18 godina, i to je sasvim dovoljna količina za procijepljenost cijele Hrvatske. Problem je što AstraZeneca, ali i ostale tvrtke ne isporučuju ono na što su se obavezale. U svakom slučaju, tvrtke ne isporučuju one doze na koje su se obavezale.
Vlašić: Osim što neke tvrtke iza leđa EU prodaju cjepivo drugim državama.
Reiner: To je posebna, druga priča. Imamo zemlje članice EU koje su počele s cijepljenjem prošli tjedan. Budimo svjesni toga. Pa nemojmo stalno govoriti da smo najgori, da ništa ne valja kod nas zato što smo uoporbi.
Selak Raspudić: Pa, nismo najgori. Treći smo odkraja.
Reiner: Priča s premijerom Kurzom. Premijer Kurz je skupa s našim premijerom i drugih pet premijera potpisao dokument u kojem se traži pravednija raspodjela cjepiva unutar EU. Usput rečeno, da nismo u EU, bogzna kad bismo dobili išta cjepiva i po kojoj cijeni.
Vlašić: Kupili biste Sputnjik V?
Reiner: Možda bismo ga kupili, možda ne bismo. Pogledajte zemlje koje nisu u našemokruženju…
Selak Raspudić: Recimo Veliku Britaniju, SAD, pa i Srbiju…
Reiner: Tamo je stvarno sada fantastično stanje! Selak Raspudić: Govorim o distribuciji cjepiva, gospodine Reiner.
Reiner: To je jedno s drugim povezano. Neke zemlje koje nisu u EU morale su ići na otvoreno tržište, ne znam po kojim će cijenama plaćati ta cjepiva i biti prepuštene otvorenom tržištu. 90 milijuna cjepiva je otišlo uSAD.
Vlašić: Ali, cijena cjepiva je toliko niska u odnosu na cijenu liječenja da to nije nikakav problem.
Benčić: Cijeli pristup, pa i taj regionalni pristup da EU nabavlja svoje cjepivo, svaka zemlja svoje…
Reiner: Pa, to sigurno nije dobro. To je trebala Svjetska zdravstvena organizacija organizirati. U ovom času imate zemlje u Africi koje si ne mogu uopće priuštiti cjepivo.
Benčić (u isti glas s Reinerom): Tako je! Što i da procijepimo cijelu Europsku uniju? Hoće li pandemije nestati zato što smo mi uzeli sve cjepivo sebi, a Afriku ostavili i tamo ljudi umiru? Ne možemo tako raditi! I kada imamo zaista globalan problem, nismo spremni globalno djelovati. Nemamo dovoljno cjepiva zato što globalni kapacitet proizvodnje nije dovoljan ni da u godini dana proizvedemo milijarde doza. To se nikada do sada nije dogodilo. Ali, da patent pripada svima, da bude javno dobro i da ga proizvode svi koji ga mogu raditi, tada bi mogli ubrzati proces proizvodnje. No, mi nismo tako radili. Svi se međusobno natječu i krše sporazum. Zato kažem da premijer može, jer ima sad pravo i mogućnost otvoriti to pitanje promjene modela na koji smo pristali jer druge zemlje krše sporazum. Njemačka je ugovorila 30 milijuna ekstra doza od Pfizera.
Reiner: Pa, to upravo radi ovim pismom, inicijativom.
Vlašić: Prevarili su nas. Jesmo li mi ispali časno bedasti?
Benčić: Neću uopće govoriti što smo ispali.
