U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara razgovaramo s Vukovarcem Stipom Mlinarićem Ćipom, saborskim zastupnikom Domovinskog pokreta, koji je prije 30 godina do zadnjeg dana branio svoj grad. Iz njegova Turbo voda s Trpinjske ceste poginula su šestorica branitelja, među kojima i njegov brat, koji je odveden kao ranjenik iz vukovarske bolnice i pogubljen.
Kako se osjećate ovih dana uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara?
- Prošlo je 30 godina i treba racionalno povući crtu i reći što su sve vlasti do danas u Hrvatskoj napravile. Neka novinari pitaju političare u koloni sjećanja zašto nema političke volje da se pronađu nestali. Nisam naivan da mislim da se mogu svi pronaći, ali većina se može kada bi bilo političke volje.
Zašto, po vašem mišljenju, nema političke volje?
- Ne znam. Zvučat ću grubo ako kažem da se i od toga radi biznis i da je novac u prvom planu, a ne sudbine ljudi i majke i očevi koji traže svoju djecu. Govorimo o 1861 žrtvi. Ima tu i hrvatskih i srpskih žrtava. Sve ih treba pronaći. Minimalna ljudskost nalaže da se njihovi posmrtni ostaci dostojanstveno sahrane. A mislim da volje nema ni s hrvatske, a ni sa srbijanske strane. Plenković zabada nos u Ukrajinu i Krim, a neće stisnuti Vučića i Srbiju koja nam je susjed. Postoje mehanizmi. Haški sud je ljetos donio presudu srpskim obavještajcima Stanišiću i Simatoviću u kojoj stoji da Hrvatska ima pravo na odštetu za srpske logore.
Zašto nema tužbe protiv Srbije, a preko 30.000 ljudi je prošlo kroz logore? Zašto oni nemaju pravo na odštetu? To nije pitanje novca, nego da svojoj djeci ne ostavljamo pitanje tko je kriv za rat i tko je izvršio agresiju. U toj presudi postoji osnova da Hrvatska traži odštetu i za logoraše i za pokradene umjetnine. Osim toga, zašto pred hrvatskim sudovima nije podignuta optužnica protiv Generalštaba JNA kada se zna da pobunjenici ili četnici nisu imali avione? Dosta mi je tapšanja po ramenu i obljetnica na kojima političari kao suosjećaju sa žrtvom, a nisu ništa napravili.
Dosta je patetike. Dođu na jedan dan, naplate dnevnicu, odu kući i zaborave to sve. To je bio moj motiv ulaska u politiku. Hoću da Plenković, kada god me vidi, zna što ću ga pitati. Neka to riješi. A kada riješi, ja ću se okrenuti i otići kući jer meni nije do stolice. U tom Saboru se osjećam kao kurje oko na nozi.
Jeste li ove godine posebno emotivni s obzirom na to da se obilježava okrugla, 30. obljetnica vukovarske tragedije?
- Nepravda me već 30 godina boli svaki dan, boli više od svakog pendreka kojim sam dobio u logoru. Svi roditelji znaju kako je to kad svoje dijete tri sata ne mogu dobiti na mobitel. A kako se onda osjećaju majka i otac koji 30 godina čekaju vijesti o svom djetetu? Ne zna se gdje su kosti mog prijatelja, pripadnika Turbo voda Tomislava Šestana. Njegova majka Marija mu ne može upaliti svijeću. Isto vrijedi i za Ivicu Čolaka, koji je 1990. dobio dijete.
Njegovi su roditelji umrli u najgorim mukama jer nisu našli i sahranili svoga sina. To nije patetika. Tražio sam u Saboru - prije ljetne stanke kada su gurali nakaradni Zakon o civilnim žrtvama rata - na Odboru za veterane da se održi tematska sjednica Odbora o nestalima, s čime su se svi složili. Predsjednik Odbora Josip Đakić još je nije sazvao. Kaže da Ministarstvo branitelja još nije prikupilo sve podatke. Nakon 30 godina Ministarstvu trebaju četiri mjeseca da prikupi podatke o nestalima.
Kako se danas živi u Vukovaru?
- Nažalost, cijela Slavonija je poluprazna. Nedostaju ljudi. Grad izgleda fantastično. Ima sedam osnovnih škola, pet srednjih škola, veleučilište, zatvoreni bazen, Cinestar kino, sportsku dvoranu, tri nogometna igrališta… Sve potrebno za mlade obitelji. Ali, nažalost, nema posla jer su premreženi. Ne može se zaposliti ni čistačica u školi dok to ne blagoslovi onaj tko drži vlast. Nema natječaja koji nije namješten.
U Vukovaru je na vlasti Domovinski pokret. Odnosi li se i na njih ta kritika?
- Penava je okupio mladu, školovanu ekipu i njegovi pročelnici nisu članovi nijedne stranke.
Nadate li se da će oni nešto promijeniti?
- Nadam se, ali ti su ljudi skučeni u svojim mogućnostima. Ne mogu oni puno utjecati na gospodarstvo u Vukovaru. Otvorili su gospodarsku zonu.
Kako se osjećate kad u Koloni sjećanja vidite političare prema kojima ste inače vrlo kritični?
- Ja sam s 90 posto njih prijatelj. S Deurom sam zajedno ratovao. Ali mi se gadi to licemjerje, ta prijetvornost njih koji taj dan dođu kao puni pijeteta, a zapravo su baš oni krivci što se Vukovarom ne može šetati uzdignute glave. Prosječna dob u kojoj umiru logoraši je 53 godine, što znači da ih puno neće dočekati pravdu da dobiju presudu da su bili protupravno zatočeni.
Slažete li se s analitičarima koji misle da će predsjednik Milanović ove godine biti u Vukovaru toplije dočekan nego premijer Plenković?
- Niti jedan političar neće biti dočekan ni toplije ni hladnije. Nitko ih ne doživljava. Ali oni to napušu preko medija. Nebitno je tko će koga zasjeniti. To je skretanje pozornosti. Neka novinari Plenkoviću postave pravo pitanje: što je u šest godina na vlasti napravio glede pitanju nestalih? Reći će da je donio Zakon o nestalima. Tko je odgovoran što se ništa nije provelo? Donio je zakon samo zbog zakona. Skrivaju se iza floskula.
Što taj zakon znači majkama koje traže svoju djecu? Plenković diplomatski odgovara. Medved je ljut, a ljudi oko njega su nesposobni. Plenković i Milanović trebaju narediti službama, SOA-i i VSOA-i, da pronađu nestale pa da ih pitam jesu li pregledali neke lokacije za koje ja znam.
Je li, po vašem mišljenju, točno da Milanović danas uživa poštovanje u značajnom dijelu braniteljske populacije?
- Stvarno ne znam. Ne bih govorio u tuđe ime. Imamo neke branitelje vezane preko udruga na HDZ. Ja nisam vezan ni na koga. Nikad u životu nisam bio član nijedne braniteljske udruge. Potpuno sam neovisan. U ime neovisnih branitelja mislim da je Milanović jednako odgovoran kao Plenković jer je i on bio predsjednik Vlade.
Od mene ni jedan ni drugi nemaju nikakvo poštovanje. Poštujem funkcije koje obnašanju, kulturno ću im pružiti ruku, ali njihova djela ne poštujem jer nisu ništa napravili, osim što su razjedinili braniteljske udruge da se ne bi stvarao preveliki pritisak prema Vladi. Kada je Đakić kao doživotni predsjednik HVIDRA-e - kao da smo u Sjevernoj Koreji - rekao da treba riješiti nestale?
Je li se odnos Vukovara prema HDZ-u promijenio zbog činjenice da gradonačelnik Ivan Penava više nije član HDZ-a, nego je predsjednik oporbenoga Domovinskog pokreta?
- Ne bih rekao da se išta promijenilo. Penava je govorio ovo što i ja govorim još dok je bio u HDZ-u. Zato je i otišao iz HDZ-a. Nijedna stranka ne smije svojatati Vukovar. Vukovar nije ničija stranačka prćija. Vukovar je hrvatski, a ne stranački. To Jandroković ne zna. Među 151 zastupnikom u Saboru ima jednog koji je izvlačio mrtvo tijelo Blage Zadre.
I onda šalje na obljetnicu Zadrine smrti nekog dečka. On ne razumije da su za mene Blago Zadro i Vukovar presveti da bih strančario. Znali su me novinari pitati što bi Zadro rekao na koaliciju HDZ-a i SDSS-a. Rekao sam im da ne želim mrtvom čovjeku stavljati riječi u usta. A Jandroković i neki politikanti bi umočili u politiku i dragoga Boga jer im ništa nije sveto.
Je li definitivno prekinut monopol HDZ-a na organizaciju vukovarske komemoracije?
- Ako je taj monopol ikada postojao, bio bih sretan da je prekinut. Vukovar mora biti mjesto pijeteta za sve ljude u Hrvatskoj koji žele doći taj dan. HDZ je uspio neutralizirati Knin. Ja sam na proslavu Oluje dolazio i prije deset godina, kada Plenković nije ni znao što se tamo događa. To je blagdan kada se slavi, a HDZ je uspio napraviti da nas bude na tvrđavi dvadeset. Nekad su tamo bile tisuće ljudi. Da mogu, to bi napravili i Vukovaru. A narod bez simbola je ništa.
Ima li to možda veze s epidemijom?
- Nema. Prošlo ljeto u Kninu nije bilo korone pa nije bilo puno ljudi, dok je vukovarska kolona bila veličanstvena iako je drugi val epidemije bio na vrhuncu.