Niže temperature i prva, bojažljiva grijanja u kućanstvima podsjećaju da će uskoro nastupiti Vladin režim štednje energije, a jedna od prvih stvari bit će ograničavanje grijanja na radnim mjestima. U uredima će se grijati na 19 stupnjeva, a na hodnicima na 17. Prirodna je reakcija svih ljudi da se odmaknu od tog prostora i odu u one prostorije u kojima je toplo, ali njih neće biti. To će na jednoj strani donijeti uštedu, ali će na drugoj smanjiti produktivnost jer će ljudi samo razmišljati o tome da im je hladno, mogao bi se povećati broj prehlađenih, time i bolovanja. Kako ćemo raditi u tim uvjetima, tema je o kojoj su u Čajanci u Kući za ljude i umjetnost, Laubi, govorili Anka Mrak-Taritaš, bivša ministrica graditeljstva, i Mirko Planinić, dekan PMF-a koji je već uveo režim ograničenja potrošnje energije.
Vlašić: Uveli ste režim regulirane temperature, ljeti se ne hladi ispod 25 stupnjeva, a zimi nećete grijati iznad 19. Što očekujete?
Planinić: Prvo očekujem da će ljudi biti odgovorni. To zbog ljudi radimo, da se naviknu da ta energija ne pada s neba i da je treba razumno koristiti, da neće preko vikenda ostaviti upaljenu klimu, ili grijanje tijekom zime, a tada nema nikoga na poslu. I da će se temperatura prilagoditi onome što je ugodno za rad, ali nije pretoplo. Ne morate biti u kratkim rukavima. To je otprilike smisao tih ušteda. U suradnji s Fakultetom strojarstva i profesoricom Teom Žakulom napravili smo projekt energetske obnove naših zgrada, u što uložiti novac da nam se to vrati kroz pet godina.
Vlašić: Što to znači?
Planinić: To znači da su prof. Žakula i njezina ekipa “snimili” naše zgrade i rekli nam da, ako uložimo u dizalice topline, ta će se investicija vratiti za pet godina kroz uštedu na troškovima grijanja. Ili, ako uložimo u fotonaponske elektrane, to će nam se vratiti za četiri, pet godina na računima za struju.
Vlašić: Pritom ste računali da ćete prostore zagrijavati na 19 ili više stupnjeva?
Planinić: Pa, nismo još odredili temperaturu, ali to ćemo se lako dogovoriti. Svaki stupanj niže je oko 5 % uštede, financijski i energetski, pa ćemo vidjeti koja će nam temperatura biti u prostorima preko zime.
Vlašić: Taj je podatak iznio i ministar Filipović, ali nismo doznali koliko je to novca, a i malo je upitno što znači štedjeti nešto što ustvari nemaš?
Mrak-Taritaš: Mislim da stvari treba postaviti globalno i lokalno. Rat u Ukrajini natjerao nas je da počnemo misliti, a trebali smo misliti ranije. Na razini Europske unije postoji deklarativni Plan oporavka i otpornosti gdje govorimo o zelenim energijama, gdje govorimo o uštedama, ali realno, to nismo činili. Sve dok nam je plin iz Rusije dolazio i bio jeftin, nismo mislili na to. Moj suprug i ja živimo u stanu od 90 kvadrata i na razini godine dana smo plin platili oko tri i pol tisuće kuna. Za takav stan je to prihvatljiva cijena. Rat u Ukrajini cijelu je Europu, zato i govorim globalno, natjerao da kaže: “Ljudi, imamo problem s fosilnim gorivima, s plinom i naftom. Moramo se okrenuti nečemu drugom.” Jednako tako, Hrvatsku kao članicu EU situacija tjera na to. Sada smo došli do ušteda, ali već pet, šest godina imamo plan energetske učinkovitosti koji je, zapravo, baza svega. Taj smo projekt pokrenuli 2014. godine, nakon ulaska u EU. U startu nitko nije bio pripremljen na njega. On je bazično bio za zgrade javne namjene, za bolnice, za škole, za staračke domove, za vrtiće, tamo gdje ljudi borave. Tim ljudima ne možete smanjiti grijanje zimi ispod određene razine ili pak ograničiti hlađenje. Tamo čovjek leži, naprimjer, u bolnici. Da biste manje energije trošili, ulazite u projekt energetske učinkovitosti koji ima nekoliko aspekata. Prvi aspekt je odnos prema klimatskim promjenama, ovako globalno. Potom, imate odnos prema vlastitom novčaniku jer ćete manje trošiti za energent. Meni kao arhitektici uvijek je bilo važno, dobijete kuću koja je okej, a za dizalice topline, fotonaponske ćelije, solare dobivate određene poticaje. Tu dolazimo do problema – problem su procedure. U Saboru sam neki dan govorila. Fond za zaštitu okoliša, koji je pod ministrom Filipovićem, sada ide u javni poziv da se vlasnici obiteljskih kuća jave za poticaje za subvenciju spomenutih fotonapona, dizalica topline i solare. Za fotonapon morate dobiti elektroenergetsku suglasnost od HEP-a. HEP ima zakonski rok od 15 dana, a po tri mjeseca ne daju suglasnost.
Vlašić: Ljudi kažu da je to najdulji dio u cijelom postupku ugradnje, to se najdulje čeka.
Mrak-Taritaš: To je uloga države, da stvori uvjete da ja počnem štedjeti. Zamislite da država kaže: imamo projekt u kojem će sto tisuća domaćinstava postati energetski održivo. Zamislite što to znači za novčanike tih ljudi, za klimatske promjene i za globalnu uštedu!
Vlašić: Jeste li ostvarili uštedu ograničavanjem rada klima-uređaja?
Planinić: Jesmo. Imamo račun za struju otprilike 700 tisuća kuna mjesečno, za sve zgrade PMF-a. To je nakon poskupljenja. Kada smo smanjili rad klima-uređaja, usporedili smo s iznosima od prošle godine i ispalo je da smo uštedjeli desetak posto energije zbog toga.
Vlašić: Kako se grijete?
Planinić: Grijemo se na plin, zato smo i radili tu procjenu. Ako uložite u dizalice topline, one su efikasne na nekim temperaturama, na jako niskim temperaturama nisu jako efikasne i zato ćemo ostaviti kotlove za plin. U prosincu i siječnju možemo koristiti kotlove za plin, ali sve ove druge, “toplije” mjesece možemo pokriti dizalicama topline.
Mrak-Taritaš: Kada kupujete vešmašine, imate energetske razrede. Oni postoje i za zgrade. U našem je zakonodavstvu riješeno da zadnjih petnaest godina kod tehničkog pregleda nove zgrade morate odmah reći koji je ona energetski razred i sve su morale biti veće od B. Recimo, A razred za obiteljske kuće u kontinentalnoj Hrvatskoj, a imamo kontinentalno-mediteransku klimu, i ako je temperatura zimi oko minus 5, a ljeti do 30 stupnjeva, pokazalo se da za tu temperaturu nije bilo potrebno ugrađivati klima-uređaj. Za obiteljsku kuću izolacija stiroporom od 10 do 15 centimetara, uz dobro napravljenu ventiliranu fasadu, razlika je drastična. Ušteda nije samo u smislu smanjenja troškova, ali je treba dobro pripremiti. Sustav mora postojati.
Planinić: Stvar je u pripremi, kako kaže gospođa Mrak-Taritaš. Mi smo uložili prvo u projekt, kako i gdje staviti solarne panele, i kada ste spremni s tim projektom, samo ga priložite. Ako treba snimati stanje kada je natječaj u tijeku, onda nemate šanse.
Mrak-Taritaš: Kada smo ušli u EU, na pameti nam nije bio taj dio. Mislili smo na ulaganja u poljoprivredu, ulaganje u subvencioniranje male proizvodnje. Onda smo shvatili da je EU otišla jako daleko s time, a to znači da su se pripremili. U kući koja nema fasadu, koja ima stare prozore, pa i ne možete uštedjeti, zimi ste u deki. A najveće uštede koje se mogu ostvariti jesu u zgradama javne namjene koje se koriste 24 sata dnevno. Znači, u bolnicama i u staračkim domovima.
Vlašić: Tamo će biti i najteže regulirati tu temperaturu tako da se ona smanjuje zimi, a da se ljeti ograničava hlađenje.
Mrak-Taritaš: Naravno, doma si, kada nešto radite, možete uskladiti temperaturu pa kada nešto radite, ne grijete na 23, nego na 19 stupnjeva, a navečer možete pod dekicu. Ne morate biti, kako kaže dekan Planinić, u kratkim rukavima. Znate, ljudi se navikavaju da iza sebe gase svjetlo, da ne ostavljate otvoren prozor, da ne grijete prostor vani, a ljeti ga hladite. Kada se naviknemo, to će nam biti normalno.
Vlašić: Ja sam zimogrozna osoba i interesira me kako ću raditi. No, lako za mene, ako ja budem jedini kojem će biti hladno i neću moći tipkati tekstove u rukavicama. Možda bi umjetna inteligencija mogla pomoći da pretvara glas u tekst pa da ne moram tipkati, ali još nije na tom stupnju.
Mrak-Taritaš (smije se): Mislim da je ključno ovo što kaže dekan Planinić, ne rasipati energiju. Ljeti napravimo da nam je prehladno u prostoru, što ljudi onda naprave? Otvore prozore da se sve zagrije. Zimi nam postane prevruće jer “nahajcamo” temperaturu, pa otvorimo prozor da ohladimo prostor.
Vlašić: Neke su države kao Njemačka, Poljska i Italija najavile smanjenje javne rasvjete. Ne mislite da je to neka ušteda?
Planinić: Ne znam da se trebaju sudarati automobili zato što se ne vidi. Nije mi to neka ušteda.
Mrak-Taritaš: Imate energiju koju proizvode solari, pa ne trebate ništa gasiti. Svi moramo krenuti drugačije razmišljati, a pritom ne mislim samo na Hrvatsku nego i na razinu EU.
Vlašić: To je uvijek alibi, neka krenu oni, pa ćemo onda mi.
Mrak-Taritaš: Govorim svi, ali to moramo pokazati i vlastitim primjerom. Ljudi će doma, iz straha da će im računi biti visoki voditi brigu o tome. Poslodavci će voditi računa, ali bitno je da svi zajedno postanemo svjesni uloge vjetra, sunca. Zamislite projekt 100 tisuća energetski neovisnih domaćinstava! To je pravi projekt.
Vlašić: No, hoće li se ljudi razbolijevati zbog hladnoće, kako s malom djecom koja ne mogu biti u hladnom.
Mrak-Taritaš: Pa, naravno, ne možete biti u hladnom!
Planinić: Ali ne bi smjelo biti da ako negdje uštedite, da na drugom mjestu potrošite puno više, da zbog toga ne funkcionira proizvodnja. Mora biti baš optimalno, da se ne razbacujemo energijom, a da stvari funkcioniraju.
Vlašić: Mi nismo nogometne utakmice prebacili na poslijepodnevne termine.
Planinić: Da, naravno. Stvar je navike, a naviku je teško promijeniti. Gledajte, postoje knjige o tome kako se to radi.
Vlašić: To nije onih trideset dana koliko je dovoljno za novu naviku?
Planinić: Ne, nije. Znate, kada se mijenja neka navika, morate razumijevati proces stvaranja navike. Kada želite učiti svirati gitaru, onda vam ta gitara mora biti na vidljivom mjestu u stanu da vas stalno podsjeća da je tu. Tako je i s ovim, neka vas čeka džemper i to će vam biti znak da morate još nešto napraviti, uštedjeti malo energije.
Vlašić: Hoćemo li imati kakve financijske efekte od štednje?
Mrak-Taritaš: Dakle, hajdemo biti realni u svemu ovome. Nama je zagarantirana cijena električne energije. Cijena koja će se plaćati na tržištu bit će znatno veća od onoga što mi budemo plaćali.
Planinić: I plina.
Mrak-Taritaš: Za plin se ne usudim ni razmišljati što će biti. Dakle, država je na sebe preuzela obvezu i rekla: “Mi ćemo za kućanstva zagarantirati cijenu, ma koliko je tamo negdje na tržištu budemo plaćali.” Ja imam najmanje razloga braniti ovu Vladu, ali nastojim biti realna u svemu i realno sagledavati sve stvari. Našoj Vladi odnosno ministru Filipoviću zamjeram nešto drugo: je li on ušao u razgovore sa Slovenijom o izgradnji druge faze elektrane Krško? O tome treba sada razgovarati, u ovom trenutku! Doći će trenutak kada ćemo od plina koji je fosilni polako odustajati. Nuklearna energija je čista, no s njom je problem zbrinjavanje otpada.
Planinić: Ona spada u zelenu energiju.