VELIKI GLOBUSOV DOSSIER

Što nas čeka 2022. godine: Korona bi nas mogla koštati 80 milijardi kuna

Epidemija nas je dosad stajala 40 milijardi kuna. Ako se zbog otpora cijepljenju produlji, troškovi bi se mogli udvostručiti, ali novac kojim bi ih država podmirila ne postoji

Zdravko Marić

 Tomislav Krišto/Cropix

Prvo činjenice, one koje su službeno objavljene. U nepune dvije godine borba protiv epidemije izazvane koronavirusom državu je stajala 40 milijardi kuna, taj je podatak ovih dana iznio ministar financija Zdravko Marić.

Hrvatska država je, što je razumljivo, jer to su napravile i ostale europske države, preuzela odgovornost za spašavanje zdravlja nacije i nacionalnoga gospodarstva te je podmirivala određeni, nemali dio troškova prouzročenih epidemijom, od nabave cjepiva do potpora za plaće i financiranja hladnog pogona u privatnom sektoru.

Istovremeno, polovina nacije nije se cijepila. Jedni rezolutno odbijaju cijepljenje, drugi se kolebaju i opiru, a treći malo-pomalo kapituliraju i prestrašeni odlaze po prvu dozu.

Problem? Ta druga, necijepljena polovina nacije, koja opstruira cijeli projekt imunizacije, stoji nas zdravlja, jer ugrožava i cijepljenu polovinu, i novca. Usto je bolnički sustav permanentno na rubu kolapsa zbog zaraženih koji golemom većinom dolaze upravo iz kontingenta necijepljenih.

Pitanje: koliki bi trošak ti nesavjesni građani, "vakcinoskeptici", "vakcinofobi", "antivakseri", na kraju epidemije mogli uzrokovati državi odnosno "savjesnim građanima"? Ili još izravnije: koliko će milijardi kuna nestati iz državnog proračuna, ali i iz cijeloga gospodarstva, a onda i iz kućnih budžeta svih građana, zbog masovne opstrukcije cijepljenja i zbog izbjegavanja svake druge vrste epidemiološkog nadzora?

Država je nedavno objavila kako je, zbog približavanja isteka roka trajanja, a sporog ritma cijepljenja, prisiljena donirati 490.000 doza neiskorištenog cjepiva susjednim zemljama. To cjepivo bilo je namijenjeno zdravlju nacije. Unaprijed je plaćeno iz državnog proračuna.

Kolika je već danas cijena ovih, većinom nepotrebnih, izdataka: brojnih infektoloških testiranja na državni račun, nadzora provedbe mjere o obaveznim potvrdama o imunološkom statusu ("covid-potvrde"), mogućeg novog potpunog zatvaranja ili ograničene obustave kretanja i rada, liječenja necijepljenih koji zbog covida završe u bolnici, liječenja cijepljenih koji boluju od drugih bolesti, a ne mogu dobiti adekvatnu terapiju jer su bolnice svedene na odjele za covid...

Prema jednoj od svježih procjena, objavila ju je Grete Faremo, izvršna direktorica UNOPS-a (UN-ov program za infrastrukturu), kumulativni trošak samo odgođenog cijepljenja na globalnoj razini procjenjuje se na 2,3 tisuće milijardi dolara do 2025. godine. Najveći teret snosit će zemlje u razvoju. Faremo zaključuje kako "to znači izgubljeno desetljeće razvoja, s ozbiljnim utjecajima na naše buduće generacije".

Scenarija je više, nisu jednoznačni i zapravo se nijedan ne može predstaviti kao objektivna procjena bliske budućnosti. Niz pitanja može se, naime, postaviti i s potpuno suprotne točke promatranja: koliko porezne obveznike već danas stoje "poslušni građani", oni koji se uredno cijepe, testiraju, apstiniraju od izlazaka, pa i od shoppinga?

Kolika je izgubljena dobit državnog proračuna zbog manje uplaćenog poreza (jer oni koji ne izlaze ne troše) uz istovremeno visoke subvencije uglavnom malom i srednjem biznisu koji je zbog mjerama izazvane apstinencije potrošača ostao bez prihoda?

Još domaćih brojki i statistika:

U Hrvatskoj (statistiku i dodatnu pamet kradem s Ekonomskog laba Velimira Šonje) u dobnoj skupini od šezdeset naviše do sredine studenoga ove godine cijepljeno je oko 70 posto populacije. To je jedan od nižih udjela u Europskoj uniji. U ovom valu pandemije zemlje s većim udjelom cijepljenih u populaciji iznad 60 imaju manje umrlih s covidom i od covida.

Brojke su jasne: da je u Hrvatskoj cijepljeno 90 posto umjesto 70 posto ljudi u dobi od 60 i starijih, mogli bismo očekivati da broj umrlih u ovom valu iznosi 0,018 posto ukupne populacije umjesto 0,042 posto, što je stvarna, dosadašnja statistika. Ta razlika znači gotovo tisuću izgubljenih života, koji su mogli biti spašeni da se cijepljenju pristupilo jednako ozbiljno kao u većini razvijenih demokracija.

Odgovornost za neupitno visoku cijenu, ne samo financijsku, koju ćemo na kraju svi zajedno morati platiti zbog nesavjesnog, često i neshvatljivo zatucanog odnosa prema pandemiji i opasnostima koje ona donosi, nažalost ne možemo jednostavno prebaciti na "antivaksere" i pogrešno usmjerene "zaštitnike ljudskih sloboda", koji ovaj put očito nisu razumjeli potencijalnu opasnost nekontroliranog širenja virusa.

Nepovjerenje, koje je temelj ovom "pokretu otpora", ne hrani se toliko "urođenim manjkom pameti", nego prije svega statusom i arogancijom vlasti i obrazovanih elita koje podcjenjuju "puk" kojemu nekritički nameću svoje stavove.

Zbog toga, kada govorimo o društvenoj i financijskoj cijeni pandemije, mi i dalje ne možemo odvojiti financijski i društveni trošak pripadnika "pokreta otpora" od troška "poslušnih građana" i države koja je svojim, više ili manje učinkovitim, a uvijek improviziranim, mjerama pokušala novcem poreznih obveznika sanirati nastalu štetu.

Možemo, naravno, jednostavno reći da će, produlji li se pandemija zbog nepoštovanja mjera, njezina cijena s današnjih 40 porasti na 80 milijardi kuna, ili više ako se pandemijski valovi nastave unedogled, ali to se neće dogoditi jer novac kojim bi država podmirila takav izvanredni trošak ne postoji. Čak ni na kredit.

Cijena produljene pandemije u tom slučaju bit će značajan broj mrtvih, još više privremeno nesposobnih za posao, kolaps zdravstvenog sustava, dramatičan pad ekonomije zbog topljenja radne snage i, posljedično, duboko siromaštvo cijele zajednice.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. prosinac 2022 18:36