RIZIČAN POTEZ

Strah od ulaska Bugarske u eurozonu: Je li najslabija članica zrela za zajedničku valutu?

Vrati li se Borisov na vlast, a Bugarska uđe u eurozonu, EU bi mogla biti u opasnosti da sebi stvori veliki problem
 Compagnon Bruno/sagaphoto.com/Alamy/Profimedia

Početkom lipnja Sofija je predstavila konkretan plan za uvođenje eura, s 1. siječnja 2024. godine koji je identificiran kao dan promjene valute. Šanse da taj plan postane stvarnost nisu nerealne. Bugarska ispunjava sve formalne kriterije za pridruživanje zoni zajedničke europske valute. Proračunski deficit, državni dug i stopa inflacije danas su čak i iznad kriterija propisanih za ulazak u euro. Valuta zemlje, lev, već je vezan za euro.

Prošle godine Bugarska (6,9 milijuna stanovnika) pridružila se Hrvatskoj (četiri milijuna stanovnika) postajući dijelom europskog tečajnog mehanizma (ERM II) i Europske bankarske unije. To znači da je put do eura nepovratan. Doduše, usvajanje eura obaveza je svake članice Europske unije (osim Danske koja se na početku izborila za zadržavanje valute), ali sada kada je postupak pokrenut čak ni Europska središnja banka više nema mogućnost veta. Može se raspravljati samo o preciziranju datuma.

Bugarsko usvajanje eura, piše njemački magazin Der Spiegel, označilo bi prvo proširenje eurozone od pridruživanja Litve 2015., čime bi Bugarska postala 19. članica zajedničke valutne zone. Spiegel, koji u svojoj priči zbunjujući izostavlja Hrvatsku iako je za datum ulaska u eurozonu odredila siječanj 2023., što je godinu dana ranije od Bugarske, sada postavlja pitanje: ima li doista smisla za novu članicu eurozone prihvatiti zemlju koja ima trajne probleme s korupcijom, pranjem novca i financijskim nadzorom?

S odlaskom Angele Merkel Njemačka je započela i proces rastanka s njenim politikama. Merkel je 16 godina bila najjača europska političarka, spremna i zadnju kap krvi dati za vodeću ulogu Njemačke u EU, ali sada kada odlazi sve više se govori o njenim nedostacima.

Prvi je izostanak kontinuiteta reformi, koje kao da su završene s odlaskom Gerharda Schrödera, njezina prethodnika, drugi, o kojemu je ovdje riječ, jest kancelarkina sklonost da majčinski prigrli istočnoeuropske lidere koji su se okupili u Europskoj pučkoj stranci, čiji je politički puls bio pod kontrolom njezina CDU-a.

Dugo je držala leđa Viktoru Orbánu, dokle god je to bilo moguće, iako je on davno pokazao svoj prezir prema liberalnoj demokraciji po modelu Europske unije. Jednako tako bila je dobra i s tromandatnim bugarskim premijerom Bojkom Borisovom (2009. – 2021.), koji je Bugarsku učinio politički stabilnom, ali i stabilno ekonomski najslabijom članicom EU, jedinom lošijom od Hrvatske.

Dodatni problem: uz Borisova su se vezale priče o njegovim kontaktima s bugarskom, ruskom i albanskom mafijom, njegov kabinet bio je upleten u nekoliko teških korupcijskih afera, a njegov model upravljanja državom sve je više nalikovao Orbánovu, samo bez rezultata.

Populistička stranka Ima takav narod, koja je tankom pobjedom u srpnju istisnula s vlasti Borisova, nije uspjela sastaviti vladu. Novi parlamentarni izbori, treći ovogodišnji, zakazani su za studeni, zajedno s predsjedničkim. Političke analitičare iz zemalja eurozone brine neizvjesnost ishoda tih izbora.

“Sasvim je moguće da će se Borisovljev GERB - koji pripada konzervativnoj skupini Europske narodne stranke u Europskom parlamentu uz Kršćansko demokratsku uniju (CDU) Angele Merkel – vratiti na vlast, a to bi za Europu bila katastrofa”, piše Spiegel. Dogodi li se to, a Bugarska ipak uđe u eurozonu, Europska unija mogla bi biti u opasnosti da sebi stvori još jedan problem – kao da ništa nije naučila iz krize eura.

Slično situaciji u Hrvatskoj, i glasan dio oporbenih političara u Bugarskoj vjeruje da bi Euroskupina trebala preispitati svoju namjeru da uskoro prihvati Bugarsku u zonu zajedničke valute. “Bugarska ima niz sektora u kojima je kombinacija korupcije, lošeg upravljanja i izravne ili neizravne državne kontrole dovela do nakupljanja gubitaka i čimbenika nestabilnosti”, poruka je koju je putem medija Bruxellesu uputio Hristo Ivanov, šef antikorupcijske stranke Da, Bugarska!, koja je na srpanjskim izborima osigurala 12,48 posto glasova i postala četvrta najjača snaga u parlamentu.

Ivanov i njegovi istomišljenici podsjećaju na probleme s kojima se eurozona susrela nakon pristupanja Grčke (10,2 milijuna stanovnika), kad je Atena prikrivala svoje stvarne razine državnog duga i veličinu proračunskog deficita. Grčka je država 2010. gotovo bankrotirala, što je eurozonu dovelo u ozbiljnu krizu. Unatoč tome što je grčko gospodarstvo izuzetno malo u odnosu na cijelu eurozonu, grčki unutarnji problemi, uz pomoć nezajažljivih slabo nadziranih banaka u Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji, gotovo su uništili projekt europske zajedničke valute.

Oporba ne mora biti u pravu, mnogošto ovisi o izborima u studenom, a Borisov, tvrdi da će, ako pobijedi i osvoji četvrti mandat, ući u ozbiljan rat s korupcijom i provesti reforme koje će ekonomiju podići s dna Europske unije. To, međutim, pretpostavlja da reformatori imaju političku kontrolu.

Sadašnja vlada koju vodi privremeni premijer Stefan Janev nema bazu ni u jednoj od bugarskih političkih stranaka. Predsjednik Rumen Radev povjerio je Janevu, bivšem generalu i sekretaru za sigurnost i obranu u predsjedničkom kabinetu, privremenu premijersku poziciju jer nakon travanjskih izbora nijedna od stranaka nije uspjela sastaviti vladu.

Aktivisti udruga za građanska prava i antikorupcijske inicijative jednu od ključnih prepreka promjenama vide i u glavnom državnom odvjetniku Ivanu Geševu, za kojega tvrde da blokira istrage o korupciji i štititi i političare i oligarhe.

Uz sve to, dio analitičara i parlamentaraca iz Europske unije upozorava da je bugarska ekonomija lošija nego što to pokazuje službena statistika. Zemlja je doživjela desetljeće snažnog rasta počevši od 2000. godine, no bugarsko je ionako slabo gospodarstvo bilo dodatno značajno oslabljeno globalnom financijskom krizom.

Studije Europske komisije i Europske središnje banke Bugarskoj ne predviđaju osobito ružičastu budućnost. Prema izvješću ECB-a, postoji “visoka razina neizvjesnosti” kojim će ritmom u Bugarskoj u sljedećim mjesecima rasti inflacija. Bude li taj ritam prebrz, ECB upozorava na “moguće naglo pogoršanje financijskih prilika”.

Analitičari Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u svojoj posljednjoj ekonomskoj procjeni od siječnja zaključili su kako su “regulatorne prepreke konkurenciji u Bugarskoj veće nego u svim zemljama OECD-a, s izuzetkom Kolumbije i Turske”. Bugarski bankarski sektor u međuvremenu ima više loših kredita od prosjeka OECD-a. To je ujedno i jedna od točaka po kojima je Hrvatska, gdje je većina bankarskog sektora u vlasništvu banaka sa sjedištem unutar OECD-a, u boljoj i zdravijoj poziciji od Bugarske.

U usporedbi Hrvatske i Bugarske, dviju zemalja kandidatkinja za relativno skori ulazak u eurozonu, nije teško pronaći zajedničke slabe točke. Ekonomija obiju zemalja značajno je vezana za turizam. Obje zemlje imaju značajan problem s korupcijom kojoj pogoduje komplicirana, višeznačna regulativa (u Bugarskoj je taj problem naglašeniji), obje se bore s paralizom u pravosuđu.

Bugarski javni dug pritom je nizak – 23,8 posto BDP-a, što je daleko ispod u Maastrichtu postavljene granice za ulazak u eurozonu (60 posto), dok se u Hrvatskoj, uglavnom zbog protupandemijskih mjera, dug vratio na 84 posto BDP-a. Inflacija je u obje zemlje u porastu.

Hrvatskoj u tom kontekstu pomaže mali broj stanovnika (nema razloga za brigu, oni su kao pola Pariza, rekla je Merkel kad je presjekla raspravu o opasnostima hrvatskog ulaska u eurozonu), ali i relativno visoko, a svakako više od nacionalnog, povjerenje Bruxellesa u sposobnost hrvatskog državnog vrha, što ovaj put znači u izvršni trojac – premijer, ministar financija, guverner HNB-a – da Hrvatsku zadrži na stabilnom putu oporavka.

Potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis, u čijem je radnom portfelju širenje eurozone i jačanje međunarodne uloge eura, u svojoj je nedavnoj poruci Zagrebu bio jasan: “Unatoč velikim preprekama i zastojima koje zemlja trpi, Europska komisija podržat će Hrvatsku u njezinim nastojanjima da ispuni ovu vremensku crtu i priključi se eurozoni 2023. u siječnju. No, to će biti moguće postići samo ako Hrvatska ispuni sve kriterije konvergencije.”

Guverner HNB bio je oprezniji: “Do ljeta iduće godine nećemo moći biti sigurni da 2023. ulazimo u eurozonu.” To, prije svega, ovisi o daljnjem utjecaju pandemije na ekonomiju i o globalnom ubrzanju inflacije, koju, ako uhvati ritam širenja covida, središnja banka male države kao što je Hrvatska ne može kontrolirati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:36