NOVI ‘GLOBUS‘

Tko bi mogao protiv Milanovića? Ugledni stručnjaci iznose konkretna imena: ‘Istaknuta HDZ-ovka bila bi dobar izbor‘

Hoće li ‘predsjednik s karakterom‘ imati pravog konkurenta u utrci za drugi mandat?

Zoran Milanović

 Željko Puhovski/Cropix

Zoran Milanović ulazi u petu, zadnju godinu svog predsjedničkog mandata i može se očekivati da će na izborima koji bi se trebali održati potkraj 2024. od birača zatražiti potporu za još jedan mandat, iako o tome nije još ništa rekao. Niti bilo tko drugi za sada nije obznanio da će se kandidirati za predsjednika države. SDP-ov čelnik Peđa Grbin i šef Reformista Radimir Čačić rekli su da će rado podržati Milanovića, kao i prošli put. To je ono što se zna, dalje se samo nagađa. No svi se slažu da aktualni predsjednik u izbornu utrku ulazi kao izraziti favorit tko god mu bili protukandidati.

Uoči prošlih izbora Milanović je, obećavši da će biti predsjednik s karakterom, kandidaturu službeno objavio šest mjeseci prije, sredinom lipnja, iako se i dosta ranije to spominjalo kao mogućnost. Ovaj su put šuškanja o mogućim imenima puno tiša i nepouzdanija. S najvećim se zanimanjem iščekuje informacija koga će u okršaj s Milanovićem poslati njegov najveći suparnik Andrej Plenković, odnosno HDZ. Na Pantovčak je Milanović nakon inauguracije održane 18. veljače 2020. došao, pobijedivši u drugom krugu 5. siječnja, upravo HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović, osvojivši 52,7 posto glasova. Iza njih je ostalo devet kandidata koji su iz igre ispali u prvom krugu.

image

Zoran Milanović

Damir Krajac/Cropix

Pet godina ranije, 2015., ime Kolinde Grabar-Kitarović zaokružilo je 50,74 posto birača, pa je uz minimalnu razliku nadigrala svog prethodnika Ivu Josipovića koji je u svoje obje izborne utrke imao podršku SDP-a. I on je tako poput nje ušao u povijest kao predsjednik koji se nije uspio izboriti za drugi mandat, za razliku od Stjepana Mesića, koji je vladao deset godina, najviše što mu Ustav dopušta, a tek je nešto malo kraće je na čelu države od 1990. do svoje smrti potkraj 1999. bio i Franjo Tuđman. Za malo manje od godinu dana znat ćemo hoće li i Milanović biti treći hrvatski predsjednik s dva mandata ili će mu netko pomrsiti planove. Globusovi sugovornici, politički analitičari, politolozi i komunikolozi, daju odgovor na pitanje kakve bi osobine trebala imati osoba koja bi se mogla dostojno suprotstaviti Milanoviću i vide li je na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni.

Komunikacijska stručnjakinja dr. sc. Gabrijela Kišiček s Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra da hrvatska javnost prilikom odabira predsjednika traži totalnu suprotnost dosadašnjem predsjedniku pa je tako nakon ozbiljnoga Tuđmana došao opušteniji i komunikativniji Mesić. Njega je naslijedio Josipović, kojega su smatrali previše suzdržanim, čak pomalo dosadnim, te je nakon njega Kolinda Grabar-Kitarović djelovala kao osvježenje.

„Izgubit će onaj tko bude kopirao Milanovića jer bi svako imitiranje bilo neautentično. Najviše šanse ima netko staložen, taktičan, kultiviran i profinjen u komunikaciji, što odgovara idealnoj slici predsjednika koji predstavlja zemlju u svijetu, netko diplomatičan s naglaskom na vanjskopolitičke vještine. To su osobine koje se očekuju od predsjednika, a koje Milanoviću nedostaju. Ne vidim takvoga”, priznaje Kišiček. Ona smatra da bi kandidat HDZ-a, u svakom slučaju, trebao imati drugačiji komunikacijski stil od Kolinde Grabar-Kitarović. To bi, dodaje, mogla biti žena, ali žena koja ima staložen, profesorski stil, kakav je karakterizirao Vesnu Pusić.

image

Marija Pejčinović Burić

Nikša Stipaničev/Cropix

„Primjerice, Mariji Pejčinović-Burić, istaknutoj HDZ-ovoj političarki, kojoj ove godine završava mandat na čelu Vijeća Europe, idu u prilog diplomatska postignuća. Ona je oličenje te racionalnosti i profinjenosti i mislim da bi bila dobar izbor. U izboru kandidata HDZ će biti u velikim problemima jer je Milanović vrsni retoričar i sučeljavanje s njim svakome će biti izazov. Borba s Milanovićem njegovim oružjem osuđena je na poraz jer je u političkom stilu koji ga karakterizira on najbolji. Treba se boriti protiv njega nečim što mu nedostaje”, govori Kišiček. Po njezinu mišljenju Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskoga sabora, iako nije retorički nevješt, ne bi bio dobar kandidat jer je daleko ispod Milanovićeve razine. Također misli da ni Kolinda Grabar-Kitarović nema šanse jer je njezina zadnja kampanja, u kojoj se svim sredstvima trudila da se svidi što većem broju birača, građanima ostala u pamćenju, a i nakon izbora katkad se ponašala neobično za bivšu predsjednicu, čak pomalo infantilno.

Kad je riječ o drugim političarkama koje bi mogle biti predsjednički kandidati, dr. Gabrijela Kišiček osvrće se na istaknute članice platforme Možemo i Mosta. „Ivana Kekin i Sandra Benčić ženska su verzija Milanovića, no ženama se takav način komuniciranja, nažalost, gleda kroz drugačiju prizmu. Žene koje su odlučne i žestoke u nastupima često se karakteriziraju kao konfliktne i agresivne, zamjera im se ono se što muškarcima ne bi zamjeralo. Od žena ponajbolje kotira Marija Selak-Raspudić, koja ima daleko iznadprosječne retoričke vještine, dobra je u argumentaciji, ali po žestini nije kao Kekin i Benčić. Mislim da ima više šanse od Nine Raspudića, kojemu u nastupu nedostaje profinjenosti. No ne mislim da bi Marija Selak-Raspudić imala šanse protiv Milanovića jer joj nedostaju godine iskustva i postignuća u politici.“

Dr. Gabrijela Kišiček smatra da dobar kandidatski potencijal ima i dr. Dragan Primorac.

„On je potpuna suprotnost Milanoviću, ima znanstvenički nastup. No na predsjedničkim izborima moraš biračima prvenstveno biti prihvatljiv kao osoba, a ne kao stručnjak. Primorca javnost dobro poznaje, ali bi se trebao rebrendirati kao toplija osoba, dok Marija Pejčinović-Burić ima čisti start i treba je samo brendirati, što je lakše. No, tko god bili kandidati, mislim da će ovi predsjednički izbori biti najmanje neizvjesni od svih dosadašnjih”, zaključuje dr. Gabrijela Kišiček.

image

Dragan Primorac

Željko Puhovski/Cropix

„Političko-strategijski gledano, Milanovića bi mogla pobijediti osoba koja mu može parirati u onim elementima u kojima je on snažan – retorička umješnost, humor i sada relativno širok ideologijski zahvat, a biti mu superiorna u onim elementima u kojima je on slab ili nikakav – konkretni rezultati i osobna žrtva za Hrvatsku u Domovinskom ratu. Ukratko, to bi morao biti kandidat koji govori izravno, razumljivo, brzo reagira i nije otuđen, osoba s kojom se prosječni građanin može poistovjetiti ili je barem osjetiti kao blisku, a istovremeno ima što pokazati u svojoj biografiji”, kazao nam je komunikacijski i politički konzultant Aleksandar Musić.

Prema njegovim riječima, Milanović je, nasuprot katkad naivnom dojmu da se radi o nekom nepredvidljivom individualcu, itekako kalkulirao, vodio računa kako u simpatijama prema sebi objediniti što šire mase društva, kako ne prijeći crvene linije ljevice i desnice. Tako je u koronakrizi glumio light antikoronaša, redovito se ulagivao postrojbama HV-a i HVO-a, koristio činjenicu netalentirane oporbe i oponirao ne toliko HDZ-u koliko Plenkoviću.

„Veći dio ljevice nije dovoljno razočarao, a solidan dio desnice je dovoljno približio sebi. Izazvati tako utaborenog kandidata strukturirani je posao od najmanje 24 mjeseca inteligentnog rada u podizanju vidljivosti i prepoznatljivosti, osim ako je kandidat general Gotovina ili Luka Modrić. Trenutno se ne nazire kandidat koji je u to krenuo na vrijeme. Ova situacija najbolje pokazuje izostanak strateškog planiranja i komuniciranja u hrvatskoj politici”, zaključuje Musić.

I politički analitičar Božo Kovačević smatra da trenutno na političkoj sceni nema pravog kandidata za predsjednika.

image

Božo Kovačević

Boris Kovačev/Cropix

„Predsjednik bi trebao imati sposobnost da, koristeći svoje znanje i sposobnosti oblikovanja svima prihvatljivih poruka, djeluje u smjeru prevladavanja političkih i društvenih podjela. Prema Ustavu, on ima male izvršne ovlasti, ali može si pribaviti uvjerljivost i utjecaj ako pokaže da je u stanju nadići političke animozitete koji su dio političkog života. Mislim da aktualni predsjednik ne uspijeva u tome. Premda je u mnogočemu što je javno rekao bio u pravu, način na koji iznosi svoje poruke stvara dojam da on produbljuje postojeću polarizaciju, a ne da je smanjuje. Predsjednik nema instrumente kojima bi izravno mogao utjecati na usklađivanje rada državnih tijela, ali to može učiniti političkim porukama koje su prihvatljive pripadnicima suprotstavljenih političkih tabora. A naš predsjednik, čini mi se, sustavno radi na produbljivanju tih podjela i zbog želje da se dopadne baš svima nerijetko pribjegava populističkom diskursu, što dovodi do devalvacije temeljnih vrijednosti liberalne demokracije, podjele vlasti i poštivanja prava manjima”, objašnjava Kovačević. Kad je posrijedi HDZ, tko god bude njegov kandidat, hendikep će mu biti, dodaje Kovačević, upravo činjenica da ga kandidira HDZ jer se Plenković ponaša kao da Ustavu piše da predsjednik mora provoditi sve što HDZ odredi. Napominje da se hrvatski premijer može pomiriti s time da u našem sustavu vlasti postoji instancija koja nije njemu podređena. Upravo zbog toga bi, tvrdi Kovačević, bilo važno da budući predsjednik ima takav autoritet koji ga čini neovisnim o opcijama u političkoj areni.

„A što se tiče kandidata iz opozicijskih stranaka, čini mi se da je njihovo dosadašnje djelovanje u prevelikoj mjeri obilježeno nastojanjem da se sve što radi HDZ dezavuira, a da pritom sami nemaju neke jasne alternativne prijedloge. Dakle čini mi se da bi idealni kandidat mogla biti neka izvanstranačka osoba koja može pridobiti birače i desnice i ljevice. To ne znači biti u svemu protiv HDZ-a, nego biti neovisan o Vladi HDZ-a, koji će vjerojatno biti na vlasti i poslije izbora. Ne čini mi se da u političkoj areni imamo takvog kandidata. Preduvjet za uspjeh je da ga ne podržavaju ni HDZ ni opozicijske stranke, ali bi ta osoba svojim moralnim integritetom i odmjerenim nestranačkim nastupima u javnosti morala biti sposobna pridobiti povjerenje birača neovisno o ideološkim razlikama. Uzor bi joj mogao biti austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen koji, unatoč tome što dolazi iz redova zelenih, nije jednoznačno stranački obilježen i uspijeva svojim odmjerenim javnim istupima pomiriti i lijeve i desne politike. Milanović uspijeva pridobivati podršku i svih koji su opozicija HDZ-u kao i onih u HDZ-u koji nisu zadovoljniji umjerenjačkom politikom Plenkovićeve Vlade. Milanovićevo je ponašanje vrlo vjerojatno uvjetovano i premijerovim bezobzirnim ignoriranjem sustava, što Milanovića čini nervoznim. Netko manje nervozan možda bi bio uspješniji u suprotstavljanju Plenkovićevoj autoritarnosti. Još postoji mogućnost da se takva osoba pojavi”, kaže Božo Kovačević.

Kakav bi kandidat imao šanse protiv Milanovića, pitali smo i komunikacijskog savjetnika Krešimira Macana.

„To je, ukratko, Dragan Primorac. On je taj profil. Desni, uspješan, ambiciozan, dokazan. Primorac je bivši HDZ-ovac, blizak je desnici i ima nevjerojatne veze po svijetu. Mogla bi to biti i žena. Lijepa žena. Nova Kolinda. Ali je nema. Karolina Vidović-Krišto nije kapacitet, previše je isključiva”, govori Macan pa nam odgovara kako bi Kolinda Grabar-Kitarović prošla kada bi se opet natjecala za Pantovčak.

„Nikad ne reci nikad, ali jednom kad si otišao, teško se vratiti. Ona nije Trump. On će biti jedan od rijetkih kojem će to uspjeti”, kaže Macan te iznosi svoje mišljenje i o Mariji Pejčinović Burić kao mogućoj Plenovićevoj kandidatkinji.

„Ona može biti samo alibi-kandidat. Na Milanovića mora ići netko čvrst i svoj. On je predsjednik s karakterom. Marija Pejčinović-Burić ima dobre veze, ali joj nedostaju ambicija i lideršip. Uvijek je bila osoba broj dva, ali ne broj jedan. Osim ako je tijekom zadnjeg mandata kao glavna tajnica Vijeća Europe izgradila lideršip. Nije se kandidirala za drugi mandat. Mogla je, ali nije. Znači da nekoga sluša. Mislim da joj fali strasti koju ima Primorac i koju je pokazala Kolinda”, objašnjava Macan te dodaje da je, po njegovim saznanjima, Primorac odlučio da neće ići na predsjedničke izbore.

image

Kolinda Grabar Kitarović

Josip Mole/Cropix

„Ima još šanse da se iza zastora pojavi neki novi Boris Mikšić koji je zamalo ušao u drugi krug s Mesićem, no ipak nije uspio preskočiti Jadranku Kosor, koja je na te izbore išla kao HDZ-ov alibi-kandidat”, podsjeća Macan. Smatra da bi Milanoviću planove eventualno mogao pomrsiti netko tko dolazi iz nekog sasvim drugog svijeta, a ne političkoga i tko nije kandidat HDZ-a.

„Teško će se naći netko tko će ići na megdan s Milanovićem, koji je u prednosti sa svojim iskustvom. HDZ će odraditi posao kao što je odradio s Jadrankom Kosor. Nekad moraš primiti metak za stranku, ali Plenković se pokazao dobar u plaćanju dugova, Martina Dalić najbolji je primjer. Da je ona Milanoviću protukandidatkinja, sigurno mu ne bi ostala dužna i bilo bi zanimljivo. Ali ona neće. Marija Selak Raspudić? Ivana Kekin? Nula bodova. Možda bi Damir Vanđelić imao neke šanse, ali vidjet ćemo hoće li se kandidirati. On je možda taj igrač sa strane koji može preskočiti bezličnoga HDZ-ova kandidata i ući u drugi krug”, komentira Macan, koji među HDZ-ovcima ne vidi nekoga tko bi mogao pobijediti Milanovića. Gordan Jandroković bi, dodaje, u tom srazu sigurno izgubio. No do izbora, zaključuje Macan, ipak ima još dovoljno vremena da se do ljeta oko nekog imena stvori šušur, a da se u rujnu ozbiljno krene u kampanju.

Bivši SDP-ovac Viktor Gotovac tvrdi da je Ivan Šimonović savršen kandidat jer ima karijeru u diplomaciji bez ikakve mrlje i smirena je osoba koja ne antagonizira, s kojom je vrlo ugodno razgovarati i nemoguće se posvaditi.

„To su kvalitete s kojima se teško natjecati. Milanoviću bi bilo teško nametnuti Šimonoviću svoj ritam. Siguran sam da ga Plenković dobro poznaje”, ističe Gotovac, koji smatra da bi Šimonović imao veće šanse da se sam kandidira pa da ga HDZ podrži nego da bude HDZ-ov kandidat. Također, dodaje, iako će Milanović kao kandidat imati podršku SDP-a, za njega je važnije da ističe svoju neovisnost jer on politički više vrijedi od SDP-a.

image

Ivan Šimonović

Ranko Šuvar/Cropix

„Milanović će i tako će dobiti sve glasove SDP-ovih birača. Obadvije stranke su ljudima dosadne. Birači traže snažne osobe, a ne one koji će se skrivati iza stranke. Marija Selak-Raspudić i Ivana Kekin nemaju šanse. Ljudi koji su stranački prepoznati ne vrijede više od svojih stranaka, a to nije dovoljno ni za ulazak u drugi krug. Možda da se pojavi netko politički nezavisan. Pada mi na pamet Zvonimir Boban koji ima iza sebe karijeru, poznat je, obrazovan... No on nije politički aktivan i mislim da je dobar s Milanovićem, pa ne bi išao s njim u sraz. I Severina Vučković je pokazala veliku borbenost i ima jasnu vizuru u društvu kao borkinja za prava žena”, predlaže Gotovac i zaključuje da će Milanovića biti vrlo teško pobijediti, pogotovo ako HDZ osvoji vlast na parlamentarnim izborima, jer Hrvati ne stavljaju sva jaja uz isti koš.

„HDZ-u treba nezavisni kandidat kojemu Milanović ne bi imao što spočitnuti. No pitanje je je li Plenković spreman stvarati nekoga tko bi potencijalno mogao biti jači od njega. Mislim da Marija Pejčinović-Burić nema bogzna kakve šanse. Tu priču sa ženskim kandidatom je HDZ potrošio s Kolindom čije je mandat bio fijasko nad fijaskom i teško je ljudima dvaput prodati isti trik”, govori Gotovac.

„Ne vidim takvu osobu”, tvrdi Vesna Škare-Ožbolt, koja je deset godina bila bliska savjetnica prvoga hrvatskog predsjednika. Napominje da će kolektivno uvjerenje o tome kakav treba biti predsjednik ovisiti i o tome kakva će biti parlamentarna većina i tko će biti u izvršnoj vlasti.

„Ako to opet bude HDZ, opet će predsjednik biti Milanović, koji je u sebi sublimirao čvrstinu i odlučnost, intelektualnost Franje Tuđmana koju prosječni hrvatski političari nemaju, ali i drskost i osebujan stil u izričaju koji istovremeno i zabavlja i šokira. On je kao premijer u jednom izlaganju u Saboru citirao Tuđmana, što sam ja prepoznala i nisam mogla vjerovati da cijeli HDZ-ov klub zastupnika nije. Suprotstaviti Milanoviću nekakvog štrebera iz prve klupe bila bi propast. Kada bi to bila neka žena, ona bi morala biti politička amazonka. U svakom slučaju, netko tko zna i davati i primati udarce. Drugi mandat je Milanoviću prilično izgledan”, zaključuje Vesna Škare-Ožbolt.

(...)

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa.

image

Naslovnica novog ‘Globusa‘

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. veljača 2024 11:38