“Nije mi poznato da je bilo koja druga članica EU istoga dana ušla i u Schengen i u Eurozonu. Dakle, taj 1. siječnja 2023. veliki je trenutak jačanja međunarodnog položaja Hrvatske, na razini kakvu dosad nismo imali. Ulazimo u klub samo 15 zemalja svijeta koje su u NATO-u i Europskoj uniji, u Schengenu i europodručju. Ujedno, ove su dvije dublje integracije najopipljivije u smislu koristi za građane i gospodarstvo”, rekao je premijer Andrej Plenković nakon što su ministri unutarnjih poslova država članica Unije na sastanku Vijeća EU donijeli konačnu odluku o ulasku Hrvatske u šengensku zonu.
Nema što, impresivan je to uspjeh za državu koja već tri godine - od pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima koju mu je Andrej Plenković čestitao najavom sada već famozne “tvrde kohabitacije” - pleše na rubu ustavne krize, jer se predsjednik Republike i predsjednik Vlade ni o čemu ne mogu dogovoriti.
Istina je da ćemo od Nove godine plaćati u eurima i nesmetano prolaziti granicama s Mađarskom i Slovenijom, no isto je tako istina da će Hrvatska u 2023. ući kao država koja nema veleposlanike u brojnim zemljama; kao članica Europske unije i NATO-a koja vodi dualnu politiku prema Ukrajini (predsjednik se protivi Vladinom prijedlogu da se ukrajinski vojnici obučavaju na teritoriju RH); kao članica NATO-a čiju Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju vodi čovjek koji je de facto podnio ostavku; kao država koja dva tjedna prije Nove godine ne zna tko će joj od 1. siječnja biti načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga...
Sukob Pantovčak - Banski dvori
Bez obzira na to što će spor Pantovčaka i Banskih dvora oko toga hoće li se dozvoliti obuka ukrajinskih vojnika na tlu Hrvatske razriješiti saborski zastupnici 15. prosinca prilikom glasanja o Vladinu prijedlogu, problem se neće do kraja riješiti. I dalje će biti jasno da se predsjednik države i premijer - sukreatori vanjske i sigurnosne politike RH - suštinski ne slažu oko toga kako bi se i koliko duboko Hrvatska trebala angažirati u najvećem vojnom sukobu na Starom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata.
Uostalom, i sama činjenica da će dvojba biti riješena u parlamentu, te da će sasvim sigurno biti popraćena komentarima o političkoj trgovini, dovoljan je dokaz da sada već trogodišnji sukob Milanovića i Plenkovića ozbiljno šteti interesima RH, u najmanju ruku na vanjskopolitičkom planu.
Za razliku od “ukrajinskog”, preostale sporove predsjednika i premijera ne može riješiti nitko, pa čak ni saborski zastupnici. Naime, bez njihova dogovora niti jedan diplomat ne može biti imenovan hrvatskim veleposlanikom u nekoj stranoj zemlji. Također, zakon propisuju da se “ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije imenuje, odnosno razrješuje rješenjem koje supotpisuju predsjednik Republike i predsjednik Vlade”.
I tu dolazimo do hrvatske inačice “kvake 22”.
Dok premijer Plenković sporove oko imenovanja veleposlanika i ravnatelja VSOA-e želi rješavati separativno, predsjednik Milanović ih želi riješiti isključivo u paketu. Još u rujnu - kada je general bojnik Ivica Kinder, nakon niza afera u kojima su se našli djelatnici VSOA-e, ponudio svoju ostavku - premijer Andrej Plenković rekao je da će Kinder “biti razriješen dužnosti ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, a njegovo razrješenje stupit će na snagu kada se postigne dogovor o osobi koja će ga zamijeniti”.
- To mora biti osoba o kojoj postoji suglasje predsjednika Vlade i predsjednika Republike, a na prijedlog ministra obrane. Mi ćemo pronaći osobu koja ima odgovarajuće vještine - rekao je premijer i dodao kako smatra da će novog šefa VSOA-e pronaći u idućih nekoliko dana ili tjedana.
Udaljeni stavovi
Pokazalo se kako je bio preoptimističan, jer danas je sasvim jasno da će Kinder i dalje, kao svojevrsni otpravnik poslova, i u 2023. voditi VSOA-u, pošto Plenković i Milanović svoje stavove nisu približili ni za milimetar.
Štoviše, u međuvremenu se sukob oko kadroviranja u diplomaciji, oružanim snagama i tajnim službama dodatno zaoštrio. Milanović je rezolutno odbio bilo kakvu mogućnost imenovanja novog šefa VSOA-e bez prethodnog dogovora o svim upražnjenim mjestima u hrvatskim veleposlanstvima diljem svijeta - i to po ranije definiranom principu “fifty-fifty”. Točnije, da se pola ambasadora imenuje iz predsjedničke, a pola iz Vladine “kvote”. Plenković je potom tu politiku “pola moji, pola tvoji” nazvao nebulozom.
- Prijedloge za imenovanje veleposlanika poslali smo predsjedniku RH još prije dvije godine, koje je on blokirao nebulozama o tome da postoji fifty-fifty praksa između Vlade i predsjednika. A to nikada nije bila praksa, što mogu potvrditi bivši predsjednici Republike. S obzirom da to nikada nije bila praksa, onda ćemo čekati da se dogovorimo - rekao je Plenković. Dodao je kako je prava vanjskopolitička tema u zadnjih godinu dana ta da je “Milanović štetio borbi za interese Hrvata u BiH, stvarao neprijatelje, antagonizirao i vrijeđao Bošnjake”.
- Čini mi se da je čak činio sve da gotovo ugrozi strateške ciljeve Hrvatske, ulazak u Eurozonu i Schengen. Mora se čovjek zapitati čemu to - poručio je.
Kako prepucavanje Plenkovića i Milanovića traje već tri godine, došli smo u situaciju da u više zemalja Hrvatska za veleposlanike ima osobe kojima je istekao mandat, dok na nekim vrlo važnim adresama, poput Pariza i Vatikana, poslove veleposlanika obavljaju otpravnici poslova.
Cijelu stvar je dodatno zaoštrila Milanovićeva prijetnja otpravnicima poslova, koje je nazvao osobama koje “HDZ skuplja iz raznih kaca” i “sudionicima u srozavanju diplomatske službe na razinu polubludnice”.
I kao da sve dosad pobrojeno nije bilo dovoljno, moguće je da u Novu godinu uđemo i sa spoznajom kako nije sasvim jasno tko je na čelu Oružanih snaga RH!
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....