Pitate me je li nakon svega što se posljednjih dana događalo oko prebendara u Crkvi u Hrvatskoj oslabilo položaj kardinala Josipa Bozanića u Vatikanu? To ćemo tek vidjeti, ali kardinali su žilavi – rekao nam je to jedan visoki crkveni dostojanstvenik koji pomno prati sve što se događa između kaptolskih zidova u kojima, barem prema van, vlada zavjet šutnje. Ali svi koji dobro znaju prilike upiru prst u bivšeg nuncija Alessandra D’Errica da je upravo on pokrenuo sve što je sada izašlo u javnost, a da je glavni cilj bio Bozanić. “Odmah kako je iz BiH došao u Hrvatsku kao papinski nuncij, moglo se iz njegovih krugova čuti: ‘Srušit ćemo Bozanića.’ Često su iz zagrebačke nuncijature bile upućene i kritike hrvatskim biskupima, da su rastrošni, sebični, da brane krajnju desnicu i pokazuju animozitet prema Srbima. Kada su pred papom Franjom nunciji govorili o radu biskupa u pojedinim zemljama, čule su se sve same pohvale, dok je, navodno, samo D’Errico bio vrlo kritičan prema hrvatskim biskupima.”
Isto tako, iz crkvenih se krugova širila priča da je apostolski nuncij želio osobno oko nekih stvari pregovarati s državom, a ne da to čine biskupi, što je izazvalo nezadovoljstvo pa je na kraju i spriječeno. Ipak, najveći je nesporazum izbio oko Alojzija Stepinca i prijedloga da na znanstvenom skupu koji je organiziran u Zagrebu budu prisutni i ljudi iz Srbije koji nisu bili skloni proglašenju kardinala svetim. Navodno je baš D’Errico bio sklon tome da se pozivi upute i Srbima, kao što je podržavao ideju pape Franje da se osnuje posebna mješovita komisija koja se više puta sastala da raspravlja o Stepincu, a na kraju nije postignut zajednički stav.
Tako su iz godine u godinu nesporazumi između Alessandra D’Errica i hrvatskih biskupa bili sve veći, a kulminacija je upravo cijela priča koja se sada vuče oko prebendara. Nisu oni ovako radili “od jučer”, a sami prebendari su znali isticati da je na sličan način izgrađena i nuncijatura u kojoj je stolovao D’Errico te da se sam nuncij nije libio zvati ih da mu se obave svi mogući radovi na nuncijaturi kada se uselio u zgradu. Navodno mu tada nije smetalo odakle novac dolazi i kako se njime raspolaže, kao što mu nije smetalo ni da zove kada je trebalo popravljati ogradu, stavljati žicu, alarme i drugo. A onda je izbila afera koja je potresla sam vrh Crkve u Hrvata, iako prebendari uporno tvrde da nisu oštetili Crkvu ni za kunu.
“Umjesto da nas je nuncij branio, jer je dobro znao i kako je izgrađena nuncijatura, on nas je prepustio. A sve do Vatikana uvijek ide preko nuncijature i nuncij je ključna osoba koja papi daje informacije”, kaže nam jedan sugovornik koji je bio blizak prebendarima. I on tvrdi da je sukob biskupa i nuncija posebno eruptirao uoči simpozija o Stepincu, kada je D’Errico, koji se često u Hrvatskoj družio s političarima s lijevog dijela političkog spektra poput Vesne Pusić, zamjerao dijelu biskupa da desničare i podržavaju one koji žele nanovo pisati povijest. “Bilo bi možda pregrubo reći da je u nekim biskupima vidio ekstremne desničare, ali ponekad se dobivao takav dojam”, kaže naš sugovornik.
Taj stav prema visokim crkvenim dostojanstvenicima u Hrvatskoj navodno je Alessandro D’Errico imao dok je još bio na službi u BiH. Često se tamo susretao i s jednim pravoslavnim svećenikom s kojim je bio u vrlo dobrim odnosima i pomno je pratio sve što se događa u Hrvatskoj. Činjenica je da su neki biskupi u svojim istupima zaista pretjerali, ali Vatikan bez obzira na to nije protiv njih primijenio nikakav postupak, iako samo papa može “smijeniti” biskupa.
“Kada je umro Ivan Pavao II., hrvatskim je biskupima D’Erricov prethodnik Giulio Einaudi rekao: ‘Imate za kim žaliti, jer više nemate prijatelje u Vatikanu.’ Gotovo da je bilo tako. Iz do sada nikada dokraja, bar ne javno, razjašnjenih razloga iz Vatikana je na diplomatsku službu u Njemačku morao otići i Nikola Eterović”, kaže Globusov sugovornik.
Taj svećenik rođen u Pučišćima bio je najviše rangirani Hrvat u Vatikanu, kojeg je papa Wojtyła izuzetno cijenio. Biskupski red primio je 1999. godine u hvarskoj katedrali od kardinala Angela Sodana, a pet godina kasnije papa ga je imenovao za generalnog tajnika Biskupske sinode. Ta važna služba smještena je u ulici koja vodi do Trga sv. Petra, a Eterović je slovio kao papin povjerljivi čovjek koji je koordinirao rad Sinode u cijelome svijetu.
I onda je, čim je Ivan Pavao umro, došlo do pritiska da se Eterovića makne iz Vatikana. Za iskusnog diplomata imenovanje u Njemačkoj svakako nije bilo poniženje, baš naprotiv, ali utjecajni hrvatski svećenik više nije bio blizu papa. Među vrsne diplomate Svete Stolice, čija je diplomacija i danas vrlo utjecajna, spada i Alessandro D’Errico, svećenik rođen 1950. godine u Frattamaggioreu. Za svećenika je zaređen 1974., a dvadesetak godina kasnije imenovan je za apostolskog nuncija u Pakistanu. Na službu u BiH došao je u studenom 2005. godine, a od 2010. imao je i ured u Crnoj Gori. Dvije godine kasnije, 21. svibnja 2012., imenovan je za apostolskog nuncija u Hrvatskoj.
“Nismo ga voljeli, to vam moram otvoreno reći. Kontakti koje je nuncij imao s kardinalom bili su, naravno, korektni, ali se u zraku osjetilo da ni tu neke velike ljubavi nema”, kaže jedan umirovljeni svećenik koji se dobro sjeća nastupnih dana D’Errica u Hrvatskoj. “Kao da je odmah došao s predrasudama, nije se libio govoriti loše o nekim biskupima. Doduše, kako to često ide, u prepričavanju njegovih razgovora se i ponešto dodalo, pa su dojmovi o njemu kod mnogih bili od početka vrlo negativni.”
Razne su se teorije širile, od toga da D’Errico pripada onoj struji talijanskih svećenika koji još uvijek nostalgično gledaju na hrvatski dio Jadrana, što se, inače, nikada u njegovim nastupima nije osjetilo. Naprotiv, nuncij se odmah pokazao odlučnim ali oko sasvim drugih tema i vidjelo se da s njim neće biti lako. A kako je u Vatikan dolazilo “novo vrijeme”, prije svega s papom Franjom, tako je raslo i neraspoloženje prema hrvatskim biskupima. Oni će reći da je D’Errico jedan od onih koji su zaslužni za to, a nuncij ionako nije bio razgovorljiv pa je za vrijeme svoje službe u Hrvatskoj izbjegavao davati novinske intervjue u kojima bi mu se možda i takva pitanja postavila.
A to što je D’Errico među svoje sugovornike birao osobe poput Vesne Pusić i Zorana Milanovića, a očito je dobro slušao i što govori Milorad Pupovac, za neke crkvene dostojanstvenike, ali i one koji su bili bliski Crkvi u Hrvata, bila je crvena krpa. To dio biskupa nije mogao trpjeti bez komentara, pa su nuncija ogovarali “na sva usta”. Mnogo od toga došlo je, bez sumnje, i do njega, kao što je i ono što je D’Errico govorio o hrvatskim biskupima dolazilo do njih. “Tamo u nuncijaturi stoluje do sada, blago rečeno, najneobičniji nuncij u Hrvatskoj od osamostaljenja, mons. D’Errico. Žao mi je što ovo moram napisati, ali smatram ga spletkarom, ‘neobičnim’ crkvenim diplomatom. Već prvi njegov nastup pri dolasku u RH iz BiH bio je škandal, kršenje Bečke konvencije, kada je kao diplomat strane države išao komentirati unutarnje stvari RH, njene zakone, kao da je došao u banana državu, jer RH, uza sve mane, to nije. Time je, dakle, pokazao ‘poštovanje’ prema ovoj zemlji, otvorivši sukob s hrvatskom vlašću”, napisao je još 2013. godine teolog i komunikolog Ivica Šola u tekstu “Nuncij D’Errico, član Kukuriku koalicije?”. “D’Errico na sjednicama HBK zna držati duge castrovske monologe, kao da se obraća maloumnoj djeci, a ne biskupima koje je sam Papa imenovao, često citirajući Vesnu Pusić, pa ga je jedan od biskupa u šali upitao: ‘Čije Vi stavove ovdje zagovarate, Papine ili Vesne Pusić?’.”
Već tada je naime bilo jasno da između biskupa i veleposlanika Svete Stolice nema skladnih odnosa. Zapravo je bilo mnogo gore nego što se činilo.
Posljedice je počeo osjećati i kardinal Bozanić, koji je dugo iskazivao ambiciju da vodi jednu od kongregacija u Rimu. Navodno je bio i blizu toga, ali do imenovanja nije došlo. A onda je misteriozno plasirana vijest o “novcu kardinala Bozanića u Vatikanu”. Nije trebalo dugo čekati da se pokrenu mediji u zemlji u kojoj su se na stupu srama našli i najviši političari, a sada, navodno, i prvi čovjek Crkve kojeg “lijevi” mediji nikada nisu previše simpatizirali. Sve se vezalo za Kardinalsku komisiju i izvještaj Vatikanske banke za 2016. godinu, kako šestorica članova tog povjerenstva za nadzor djelovanja Instituta za religijska djela u banci drže 3,4 milijuna eura. Među kardinalima koji žive izvan Rima i nisu u Kuriji bio je, uz poznatog bečkog nadbiskupa Christopha Schönborna i torinskog nadbiskupa Thomasa Christophera Collinsa, i Bozanić. “Ima milijune u Vatikanskoj banci, jedan je od šestorice moćnih”, pisali su naši mediji, a sve se primirilo kada je Kaptol detaljno objasnio da to nije kardinalov privatni novac.
Ali, dojam je ostao, jer je uvijek “glavna” vijest jača od demantija. Oni koji dobro znaju prilike u Vatikanu kažu da je sve to, korak po korak, slabilo položaj Bozanića u Rimu. A onda je došla priča s prebendarima koja, po mišljenju mnogih, ne bi mogla doputovati do Trga sv. Petra bez znanja nuncijature u Zagrebu. “Sve ionako ide preko nuncija”, tvrde naši sugovornici, dok je D’Errico, koji je sada nuncij na Malti, nedavno to šturo demantirao poručivši da sa svime time nije imao nikakve veze.
Na svom Facebook profilu, na kojem je nuncij D’Errico vrlo aktivan, ni riječi o crkvenoj aferi u Hrvatskoj. Eccellenza se slika s veleposlanicima koji su na službi na Malti, prilikom vjerskih obreda, a u Zagreb je u međuvremenu doputovao novi nuncij Giuseppe Pinta, talijanski svećenik koji je diplomat od 1984. godine, a diplomatsku službu je obnašao u nuncijaturama u Papui Novoj Gvineji, Argentini, Senegalu, Maliju, Gvineji Bisao, Mauritaniji, Čileu i Filipinima. Sve to nabrojeno pokazuje da je riječ o iskusnom diplomatu, koji se za sada, u ovim trusnim hrvatskim crkvenim prilikama, drži prilično rezervirano, barem kako se stječe dojam.
Ali, posljednji događaji oko prebendara ostavit će tragove i u Crkvi u Hrvatskoj. Ta priča morat će dobiti epilog. Ima tu svega i svačega, a očito su i prebendari presjekli aferu tako da se naposljetku kardinalu Bozaniću ostavi manevarski prostor i da ne bude žrtva napada koji bi mogli krenuti i na njega. A već su i krenuli plasiranjem informacija da je “Bozanić sve znao”.
“Ako mene pitate, ovo ga je dodatno poljuljalo u Vatikanu”, tvrdi jedan od naših sugovornika s Kaptola. Što će biti dalje, teško je predviđati, jer Vatikan nikada ne donosi brza rješenja i preko koljena. Mnogo će ovisiti i o novom nunciju, ali i o daljnjim aktivnostima hrvatskih biskupa koji su, ako dojam ne vara, nekako pomirljiviji u posljednje vrijeme i oko vrućih tema iz naše prošlosti koja nam ne služi na čast. Alojzije Stepinac za sada nije proglašen svetim, a nitko u ovom trenutku ne zna hoće li se to dogoditi u dogledno vrijeme. Iako je papi Franji upućen poziv za posjet Hrvatskoj, ove godine u kalendaru za to nema predviđen termin.
Hrvatski svećenici očito više nemaju ni moćne zaštitnike u Vatikanu i sve su više prepušteni tome da drugi sude o njima na osnovi dojma koji stječe i nuncij i visoki dostojanstvenici iz samog Vatikana. Mnogo je toga u igri, pa i “politika”, koja se vodi kroz vatikansku diplomaciju. Dr. Ivica Maštruko u svojim analizama često tvrdi da je papin cilj doći do Moskve, a put do tamo vodi preko Beograda. Nekih pomaka da papa Franjo dođe u Srbiju već ima, tako da Hrvatska svakako nije više u fokusu ni vatikanske diplomacije ni samog pape. S druge strane i ovaj papa, kao i svi njegovi prethodnici, iskazuje simpatiju prema Hrvatima, dok izbor novih biskupa pokazuje jasan novi kurs koji dolazi iz Vatikana.
Alessandro D’Errico za vrijeme svoje diplomatske službe u Hrvatskoj apsolutno je uspio u jednom. Uvjerio je vrh Katoličke crkve, a možda i samog papu, da dio hrvatskih biskupa ne slijedi promjene i da su mnogi zakopani u prošlosti. A onda je došla priča oko crkvenog novca i prebendara, koja je ionako zahlađene odnose hrvatskih biskupa i Vatikana dodatno zaoštrila. Mjeseci koji dolaze pokazat će je li zaista i naštetila Josipu Bozaniću ili će “žilavi kardinal” i dalje čvrsto držati konce u svojim rukama.
