SADRŽAJ OMOGUĆUJE HEP

PREDSTAVLJAMO JUNAKE IZ HEP-a Ovi radnici ne boje se ni visina ni dubina:'Naš cilj je samo jedan - pomaganje ljudima'

Stupove teške do 200 kilograma na rukama nose kroz neprohodan teren. Rad na visini od 10 metara za njih je svakodnevica. Na intervencije odlaze usred noći ili godišnjeg. Dovoljan im je samo jedan signal: "Mjesto je ostalo bez struje. Krenite". Oni su radnici HEP-a I imaju samo jedan cilj: pomoći ljudima u nevolji.
 Paun Paunović /Cropix

Kliknite na sliku za ulazak u fotogaleriju

HEP ODS – ELEKTRA VINKOVCI, POGON ŽUPANJA

U bitki s ciklonom Donat: odvažna operacija HEP-ove ekipe koja je dovela struju u Gunju

HEP-ova ekipa u pogonu Županja vodila je bitku s velikom poplavom lani u Slavoniji. Najteže im je, kažu, bilo gledati ljude koji su ostali bez svojih domova. Ta tragedija dogodila se i jednom njihovom kolegi, koji je ostao bez obiteljske kuće (Foto: Vlado Kos/Cropix)

Ime Donat nije suviše popularno među vrijednim radnicima HEP-ova odjela za tehničke poslove u pogonu Županja. Tako se, naime, zvala ciklona koja je lani u svibnju poplavila Slavoniju i uništila gotovo sve što se moglo uništiti O Donatu je prošlogodišnjeg svibnja razmišljao i inženjer Ivan Blaževac, voditelj tog odjela. Kroz glavu su mu prolazile dvije situacije. Samo dva dana prije poplave na ulazu u Gunju trebali su pustiti u pogon novi Siemensov sklopni blok. Sada je uništen.

Nekoliko dana prije poplave na električnu mrežu priključili su tek obnovljenu kuću koja je izgorjela u požaru. Sada je ponovno uništena.

- Naravno da si ljut. Uložio si trud i znanje, a sada je to voda odnijela. No svjestan si da protiv prirode ne možeš – kaže mi Blaževac.

I dok su se razni spasioci, vojska, ronioci, mještani, ljudi iz svih krajeva Hrvatske borili sa poplavama, a čiji su napori ovjekovječeni u slikama koje su obišle svijet, u isto vrijeme veliku bitku s vodom vodila je i ova samozatajna HEP-ova ekipa. Danonoćno su bili na terenu po županjskoj Posavini, od sedam ujutro do kasno navečer i u prvim danima procjenjivali štetu.

Kad su napravili procjenu, krenulo se sa žestokim radom. Blaževac je u Gunju poslao elektromontere Mirka Vučičevića, Ivana Jozanovića i Miroslava Krištića, a oni se odande do dana današnjeg još nisu vratili. Naime, radovi u Gunji na obnovi kuća svakodnevno traju, i ovi elektromonteri imaju dnevno barem dva priključka električne energije na novoizgrađene objekte.

- Usred poplave jedino o čemu smo razmišljali bilo je kako pomoći ljudima. Vidiš kako se cijela Hrvatska ujedinila, a onda i ti daješ još više od sebe. Bilo je tu vojske, spasilaca, ronilaca i svatko je fantastično radio svoj posao. Tako smo radili i mi. Možda je to bio ključ uspjeha jer smo u vrlo kratkom vremenu, mjesec dana otkako se voda povukla, doveli po barem jedan priključak u svaku kuću – pričaju.

Kažu kako im je teško bilo gledati očaj ljudi koji su izgubili praktički sve, ono što su godinama stvarali. Pričaju i kako je jedan njihov kolega ostao bez obiteljske kuće.

- To je bio užas. Kao da nam je netko umro. No najviše nas je iznenadila snaga vode. Tek kad se povukla, vidjeli smo koliko je smeća iza sebe ostavila. To su bili prizori s kojim si morao raditi. S druge strane bili smo iznenađeni slogom koja je vladala. Mi štitimo trafostanicu, kad odjednom dolaze mladi volonteri i pomažu nositi vreće pijeska. To ćemo zauvijek pamtiti – kaže Blaževac.

Nadaju se da se takva poplava više neće ponoviti. Ekstremne situacije zamijenili su uobičajeni radni dani, ako bi se tako uopće mogao nazvati posao koji obavljaju. Područje u kojem rade vrlo je šumovito pa često imaju intervencije zbog stabala koja padaju na dalekovode uslijed jakog vjetra.

- Prije nekoliko godina grad je ostao bez struje jer su izgorjela dva velika transformatora. Uspjeli smo to riješiti u tri sata. Kako? Kad misliš na ljude koji ovise o struji, dobiješ dodatnu snagu. A onda nema problema koji ne možeš riješiti – kažu mi.

HEP ODS – ELEKTRODALMACIJA, POGON OMIŠ

“Puknuo mi je zaštitni opasač. Pao sam sa stupa i slomio dva kralješka, ali čim sam se oporavio, vratio sam se na posao"

Omiška HEP ekipa pokriva golemo područje od oko 450 četvornih kilometara. Za svoj posao kažu da ga moraš voljeti, drukčije nije moguće. “S ponosom nosimo HEP logo kad se sjetimo svih kolega koji dane i noći, kao i mi, provode na teškim terenima da bi ljudi imali struju”, kažu (Foto: Paun Paunović/Cropix)

Ledena kiša, orkanska bura ili jaka vatra, situacije koje bi svatko normalan htio izbjeći, radno su mjesto HEP-ove ekipe elektromontera iz Pogona Omiš. Iako su stacionirani u malenom gradu naslonjenom na Split, junaci naše priče pokrivaju golemo područje od oko 450 kvadratnih kilometara i gotovo da nema kutka u koji se barem jednom nisu zavukli kako bi podigli oštećeni stup, zamijenili kabele i pustili električnu energiju u domove mještana ovog kraja.

Za svoj posao kažu da ga naprosto moraš voljeti, drukčije nije moguće. Zna im se dogoditi da padnu s visokih stupova, nošenje teških tereta njihova je svakodnevica, a često se znaju probijati po brdima gdje bi čak i najmoćniji terenski automobili stali.

VELIKI POŽARI U desetak godina, omiška je ekipa imala šest, sedam ozbiljnih, velikih požara. Bili su odmah iza vatrogasaca. Opskrba električnom energijom bitna je, ne samo radi normalnog funkcioniranja naselja koja su spojena na oštećene dalekovode i elektromrežu već i radi gašenja požara, s obzirom na to da u nekim brdskim dijelovima voda za gašenje dolazi samo pomoću pumpi koje se napajaju na električnu energiju.

Stoga je njihova uloga često presudna, a da bi sve funkcioniralo nerijetko i sami moraju osjetiti vrućinu i udisati dim požarišta, uglavnom na ekstremno visokim temperaturama. A kad se sezona požara konačno smiri, za njih nema mira. Počinju jake, orkanske bure, koje gotovo u pravilu nanesu štetu mreži koju treba što prije sanirati.

Tako je bilo i početkom ožujka ove godine, kad je jedna od poznate “tri marčane” bure nanijela strašnu štetu na električnim vodičima. Stradalo je više od pedeset drvenih električnih stupova koje je bura iščupala iz zemlje kao da su čačkalice.

- Stvarno je teško reći što je zahtjevnije, biti na požarištu ili se izložiti orkanskoj buri. Kad si na stupu visokom devet metara i bura orkanski dere, nije nimalo ugodno. Još je donekle u redu ako puše u tvom smjeru, pa se držiš i vezan si konopima, no kad ti puše u leđa zalijepi za stup i ne možeš se pomaknuti dok reful ne prestane. Onda radimo u pauzama između dva refula. Uvijek moramo biti brzi jer ljudi od nas očekuju električnu energiju i ne zanima ih na kakve probleme ćemo mi naići – govore nam omiški HEP-ovci.

Bilo je, kažu, svakakvih situacija. Monter Ivan Tokić još se sjeća kako je, kad je poslan na ispomoć na otok Hvar, pao s visokog stupa jer mu je puknuo zaštitni opasač.

- Slomio sam dva kralješka. Nema veze, dobro sam prošao. Čim sam se oporavio, vratio sam se na posao – kaže.

Njihov rukovoditelj Željko Rogošić za svoje dečke ima samo riječi hvale.

- Ako je situacija takva da zahtijeva punu ekipu, zovemo ljude s godišnjeg odmora, slobodnih dana, svi su se na to navikli i uvijek se odazovu, rade, da bi potrošači što prije dobili normalnu opskrbu električnom energijom. Pa iako su domaći ljudi još donekle tolerantni kada nestane energije, turisti znaju izgubiti živce.

ZUJANJE No, sve je to, kažu, dio posla. Znaju imati i vrlo “zabavnih intervencija”, koje zapravo nemaju nikakve veze s njihovim poslom, no ljudima ipak uvijek rado pomognu. Nedavno ih je nazvala starija žena iz zabačenog sela u Zagori. Da bi došli do nje, morali su se voziti trideset kilometara. Prijavila je “zujanje u špaheru”. Monteri su umalo umrli od smijeha vidjevši da je špaher – na drva!

- Ali stvarno, nešto je zujalo. Pa smo pogledali iza štednjaka i shvatili da se nekako uključio onaj mali mikser za kapućino na baterije. To je zujalo, a žena se prepala da je struja i zvala nas. Maknuli smo mikser i riješili problem – smiju se HEP-ovci.

Požarišta su često na teško prohodnim terenima, zbog čega se stupovi, teški i do dvije stotine kilograma, prenose ručno. HEP-ovci nerijetko i sami gase požare, naročito na stupovima koje je moguće ugasiti, pa nose i “brentače”, a pričaju nam kako se često zna dogoditi da u pauzama posla priskoče u pomoć, gasiti sela, u trenucima kad je svaka ruka bitna.

- S ponosom nosimo HEP-ov logo na majicama, sjetimo se svih kolega koji kao i mi dane i noći provode na teškim terenima da bi sve funkcioniralo normalno.

HEP ODS – ELEKTROPRIMORJE, POGON LOŠINJ

Prerezan je podvodni električni kabel. Cijeli otok je bez struje. Počinje zahvatna 30 metara pod morem

HEP-ovci s Lošinja jurili su i po valovima visokima dva metra da bi spasili život čovjeka na Unijama koji je doživio moždani udar (Foto: Slađana Vignjević/Novi list)

Već dvadeset godina, još otkako je kao dvadesetogodišnjak stigao u HEP, Marko Pinezić plovi na brodu ove državne kompanije i razvozi vrijedne elektromontere od Lošinja do okolnih otoka i otočića.

- Volim more, volim brod, a tu mi je ljubav usadio otac koji je također bio voditelj HEPovog broda – kaže mi Pinezić. Iako na prvu priča djeluje romantično, posao koji radi poprilično je – surov.

Nabraja primjere. Dva sata je ujutro, a njega iz kreveta diže poziv dispečera. - Susak je ostao bez struje. Krenite – čuje glas.

SPAŠEN ŽIVOT Primjer drugi. Orkanska bura udara po kvarnerskim otocima, valovi se dižu i po metar, dva u zrak, a on sa svojim brodom juri na Unije. Nije se radilo o nekakvom kvaru, nego o spašavanju života.

- Jedan stariji gospodin doživio je moždani udar, policija je bila na drugom zadatku i mi smo uskočili u pomoć. A tada ne gledaš buru ni valove – priča mi. Brodom patrolira oko Lošinja, Unija, Suska i Ilovika, no najteže mu je, kaže, po buri pristati na Srakane. Tamošnja riva gotovo ne postoji, pa je sama muka dovesti ljude da obave posao.

- No i zbog jedne žarulje na stupu mi bismo pošli – kaže mi ovaj 40-godišnjak. A kad se Pinezić rodio, te 1975., u HEP-u se zaposlio Željko Aleksa. Kaže kako tada HEP nije imao svoj brod, nego su u pomoć priskakali privatni čamci i brodice.

HEP KIRURZI Danas ova osmočlana ekipa veliku muku ima i s inozemnim brodovima. Takav jedan problem dogodio se na Unijama kad je spušteno sidro jednog od tih brodova oštetilo podvodni električni kabel pa se otok mjesec dana morao opskrbljivati strujom uz pomoć agregata. Prema riječima Tonija Petrinića, rukovoditelja Odjela za tehničke poslove na Lošinju, misija spašavanja izgleda ovako.

Prvo se napravi dijagnoza, odnosno utvrdi na kojem dijelu kabela je došlo do kvara ili oštećenja. Zatim se angažiraju vanjski ronioci, koji režu kabel na mjestu kvara. Sve to rade na dubini od 30-ak metara. Odrezani kabel vade na površinu i tada nastupaju oni.

- U tom trenutku mi postajemo kirurzi i krećemo s bypass operacijom. Medicinskim rječnikom, odstranjujemo loše tkivo, odnosno dio koji se pokvario, umećemo ispravan dio kabela te oba kraja umetka spajamo s postojećim kabelom. Operacija je poprilično zahtjevna, ali struja mora teći – ponosno će Toni.

HEP ODS – ELEKTROPRIMORJE, EKIPA RIJEKA

U mraku ledoloma u Gorskom kotaru: “Mislili smo samo na ljude bez struje”

Specijalna postrojba iz Rijeke hrabro radi i po ledu, mraku, buri ili paklenim vrućinama (Foto: Damir Škomrlj/Novi list/Cropix)

Dalekovod je njihov drugi dom, a život na visini iznad 10 metara svakodnevica. I kad puše jaka bura, kada smrzne cijela konstrukcija, kada grmi i sijeva, oni su gore. Ne zato što su avanturisti i željni adrenalina, nego zato što u tom trenutku netko malo dalje sjedi u kući u mrklom mraku.

- Pomisao na te ljude tjera bilo kakav strah - kažu mi. Oni su Goran Borčić, Krešimir Balentović, Matej Dijanić i Emilio Negri. Članovi su specijalne postrojbe riječkog Elektroprimorja zadužene za ispravan rad dalekovoda.

OPASNA BURA No da im je najugodnije na visini iznad 10 metara dok otklanjaju neki kvar ili obavljaju redovni remont, nije.

- Svaki dan se penješ i radiš. A onda puhne bura onako na refule, ti se stisneš oko stupa i čekaš da prođe. No bura puše na refule pa često kad pomakneš glavu da se sakriješ, ona te zanese i tada vilicom opališ po stupu – opisuje nam Krešimir.

OKOVANI LEDOM Ni sanjao nije da će gotovo polovicu života provesti u HEP-u, a kamo li da će se naći u zaleđenoj šumi kako diže i popravlja 15 stupova koje je iz zemlje iščupalo srušeno drvo čije je deblo imalo promjer od metar i pol.

- Bili smo na ispomoći u Gorskom kotaru za vrijeme ledoloma. Sve te stupove digli smo za 12 sati da što prije otvorimo mogućnost da se pusti struja. Nije ugodno kad živiš u Gorskom kotaru, a oko tebe samo mrak. I to nas je tjeralo naprijed. Završili bismo mi i prije da svi stupovi nisu bili u ledu. Pa onda, prije nego kreneš popravljat, čekićem moraš oslobodit stup okovan ledom – kaže ekipa koju smo zatekli u Opatiji.

Tamo su dizali željeznu rešetkastu konstrukciju, na 35 stupnjeva. Osim Opatije, područje na kojem djeluju je Rijeka, Crikvenica i otoci.

HEP PROIZVODNJA, PROIZVODNO PODRUČJE HE SJEVER (VARAŽDIN)

Noć kada je Varaždin spašen od poplave: HEP u obrani od vala koji je mogao razoriti sjevernu Hrvatsku

Dramatični dani za ekipu iz Proizvodnog područja Sjever: zahvaljujući izvanrednim reakcijama u teškim trenucima uspjeli su izvesti briljantan manevar protiv vodenog vala (Foto: Željko Hajdinjak/Cropix)

Prošli su ih trnci.

- Provjerimo još jednom – kažu. Ekrani ispred njih u potpunosti su ispunjeni zabrinjavajućim podacima, crveni alarm je već bio upaljen. Informacija koju je trebalo provjeriti odnosila se na najnovije prognoze nadolazećeg vodnog vala. Jer noć je bila mirna. U 2.52 kontrolni centar Maribor javio je kako se oko 6 sati očekuje protok Drave od 1000 kubnih metara u sekundi.

U 5.17 javljeno je iz istog centra kako se oko 10 sati očekuje protok od 1900 kubnih metara po sekundi. Dežurna ekipa iz HEPa pratila je razvoj situacije jer ti podaci još nisu značajnije odskakali.

ŠOK Dva sata kasnije situacija se dramatično promijenila.

- Prognoza iz Maribora glasi: Očekuje se val iz Austrije od 2850 kubnih metara u sekundi – čulo se u prostoriji. Pa to je identično rekordu iz 1966., kad je Drava gotovo odnijela sjever Hrvatske, prošlo im je kroz glavu. Točno je 7.05, peti je dan studenog 2012. godine.

Za Miljenka Brezovca, Gorana Zrinskog i Željka Štefana, ali i cjelokupnu HEP-ovu ekipu upravo je počela najveća operacija zaštite od poplava u povijesti ovog pogona. Protok Drave sljedećeg je dana, 6. studenog 2012., iznosio 3300 kubnih metara po sekundi, što se događa “jednom u tisuću godina”. Prvi put brana na HE Varaždin bila je potpuno otvorena, voda je protjecala kroz sustav akumulacija, a u potencijalnoj opasnosti bila su naselja uz Dravu, uključujući Varaždin i sva moguća postrojenja HEP-a na Dravi.

Proizvodno područje HE Sjever upravlja s tri hidroelektrane na Dravi – Varaždin, Čakovec i Dubrava. Radi se o posljednje tri hidroelektrane u sustavu od 22 hidroelektrane, koliko ih se ukupno nalazi u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Osim struje koju su lani proizveli u rekordnim količinama, njihova je glavna zadaća zaštita od poplave.

Već u 7.30 plan obrane od biblijskog potopa bio je dogovoren.

VODENI VAL Prije nego što najviša Drava u povijesti stigne do granica Hrvatske, ispustit će se dva metra vode iz tri akumulacijska jezera HE Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava. Radi se o 50 milijuna kubika vode, kako bi sebi omogućili veći prostor za manevar kad dođe vodeni val. O kakvoj se količini vode radi, dovoljno govori podatak da Vodovod i odvodnja Grada Zagreba godišnje iscrpi i distribuira 55 milijuna kubika vode.

Razina Drave narasla je za oko pet metara, i da nije povučen ovaj potez, vodostaj bi bio viši. Samim tim i veća opasnost od poplava. Odmah nakon toga pozvani su i posebni strojevi i bageri da budu u pripravnosti na HEP-ovim nasipima u slučaju da bude bilo potrebno hitno intervenirati u izvanrednim situacijama i tako onemogućiti da voda ugrozi okolna naselja i HEP-ove pogone.

KNJIGA DRAME Dok se spremaju na obranu, u isto vrijeme prate situaciju koja se događa deset kilometara uzvodno u Sloveniji, gdje je HE Formin doživjela havariju. Pukao im je nasip na dva mjesta i punih šest mjeseci taj je pogon bio izvan funkcije. Drava im je nanijela štetu koja se procjenjuje na više desetaka milijuna eura.

HEPovoj ekipi nije bilo ugodno gledati te scene. No, reagirali su brzo, i stoga kad je došlo do problema na vodoprivrednom nasipu Otok Virje - Brezje, koji nije u HEP-ovoj nadležnosti, i kad je voda počela nadirati, sustav je bio spreman.

- Bager koji je bio u pripravnosti počeo je rušiti cijevne propuste kako bi se preusmjerile zaobalne vode prema šumskom djelu i tako smo zaustavili opasno nadiranje vode – priča Zrinski. Iako pravila ponašanja u ovako ekstremnim situacijama praktički ne postoje, ova ekipa HEP-a ne misli da je učinila herojsko djelo, posebno ne kao pojedinci, jer u takvim situacijama dolazi do izražaja sustav u koji su uključeni svi radnici proizvodnje i održavanja hidroenergetskih objekata.

- Da smo se dokraja pridržavali protokola, trebali smo čekati sa ispuštanjem vode iz akumulacijskih jezera. No mi smo to učinili prije i tako eliminirali utjecaj uspora vode i izbjegli da nam se dogodi slučaj HE Formin – kaže Štefan.

Bi li poplavio Varaždin da nisu učinili ove radnje, na to ne žele odgovarati.

- Mi znamo da je naša zadaća, uz proizvodnju struje, i zaštita od poplava. No da bismo to izveli, bitno je da sustav funkcionira – kaže Brezovec dok pratimo rad Centra za upravljanje i nadzor. Radi se o centru iz kojeg se daljinski upravlja s tri hidroelektrane – Varaždin, Čakovec i Dubrava, a u kojem su se u smjeni zatekli dispečeri Zlatko Mudri, Marijan Batisweiler i Bernard Lukša.

O danima velike poplave, ekipa iz Sjevera napisala je knjigu. Sva dokumentacija, mailovi, grafovi, kronologija, problematične situacije i slike s terena skupljeni su u knjizi.

- To smo napravili za buduće generacije. Da za 50 godina netko može pogledati kako je reagirao naš sustav – kažu.

Ovaj prilog napravljen je u produkciji Native Ad Studija EPH u suradnji s HEP-om, u skladu s najvisim profesionalnim standardima portala Jutarnji.hr

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. svibanj 2024 21:57