Prihajajte na piransko morje

U beton portoroške plaže upeklo je sunce, pa se čini da i ručnici vrište pod podlogom koja isparava.

I još bi čovjek podnio vrućinu, samo da nije te proklete vlage.

Čini se da ni u moru nije mnogo bolje. Promoli se tu i tamo glava ponekog kupača, a pogled seže do sredovječne žene što se kroz travu probija do obale.

Iz mora izlazi namrgođena, ne zamata se u ručnik u nadi da će je osvježiti dašak vjetra…

Uzalud.

Beton peče stopala, a usijana atmosfera miješa se s mirisom pljeskavica koje su dvojica mladića donijeli djevojkama.

Gutaju ih slasno.

Jeftine su, kažu kad ih pitam o ponudi na slovenskome moru.

Nekoliko metara dalje dokolica ljetnog poslijepodnevnog petka proširila se i do spasilaca.

Zavaljeni su u ležaljke, jedan je i stolicu primaknuo kako bi na nju odložio teške noge.

Čuvari plaže. Kakva je plaća, pitam ih, a sve mi je neugodno jer se čini kako su ljuti što ih uopće prekidam dok trate vrijeme.

Kažu da je dobra.

Šest eura po satu.

Do njih metlama po betonu udaraju smetlari, polugoli dječaci kojima je ovo vjerojatno prvi posao u životu.

I baš kad se spremam tu razglednicu iz Slovenije zauvijek urezati u sjećanje, pored neosunčanih tijela turista što su tek počeli stizati na slovensko morje, ležernim korakom prilazi Afrikanac s drvenim drangulijama.

“You want to buy?”, dobacuje rulji, no drvenoga slona, čini se, ne želi baš nitko. Pitam ga govori li engleski, odgovara da zna nešto malo.

“You want to buy?”, pita i mene, no oduševljenje mu odmah splasne kad shvati da bih samo porazgovarala.

Odlazi, a ja ostajem na plaži pregrijanog Portoroža koji izgleda kao da je baš svima dojadio.

Bit će da je navika, kažu, da unatoč ponudi i novcu što ga slovenske vlasti rado ulažu u turizam, domaći ljudi i dalje na more radije odlaze u susjedne zemlje.

Točnije, pokazuju to podaci istraživačkog centra Mediana, njih 32,7 posto u posljednjih je 12 mjeseci na odmor otišlo u Hrvatsku, a kod kuće se izležavalo samo 13 posto Slovenaca.

Slovenske vlasti takvom su malodušju odlučile stati na kraj.

Prošle je godine preuređena i obnovljena portoroška plaža na kojoj sada ne manjka ugostiteljske ponude, a napose je mjesto živo noću kad se sva sila Slovenaca slije u gradić na obali u kojemu kafići vrve polupijanom mladeži i bračnim parovima što su vikend odlučili provesti na moru.

U obnovi infrastrukture najviše prednjači Koper: cijeli je u radovima, grade se tuneli, uređuju ulice, posadio je gradonačelnik i palme, a samo je u ovoj sezoni grad odvojio najmanje 200 tisuća eura za različite priredbe zahvaljujući kojima će se, piše slovensko Delo, “Koper poleti utapljat v prireditvah”…

Slovenske su vlasti postavile i reklamne panoe s kojih mršava Hrvatica Slovencima poručuje neka ipak ostanu kod kuće.

Slovenski narod, čini se, na te se pokušaje i dalje slabo obazire.

Čak i dnevnik Finance nedavno objavljuje kako je slovenskih sto eura ipak bolje odnijeti u Hrvatsku.

Tamo će, izračunali su, vrijediti čak 12 eura više.

I jedan mladić što je uživao u hamburgeru povjerio nam se kako je u Portorož na more ove godine stigao - prvi put u životu.

“Recesija”, kaže s podsmijehom, a tada stane spominjati svoju kuću na Visu u koju će na kraju ipak s društvom doći provesti “pravi” godišnji odmor.

Dvojica 17-godišnjih “metlara” Jan i David ulovili su minutu slobodnog vremena da se zaliju hladnom vodom i osvježe grlo.

Kažu da će mjesec dana za 4 eura po satu grabljati plažu.

“I, gdje ćete kad završite s poslom? Piran, Kopar…?”, pitam mladiće, a oni se samo nasmiju.

Štede za Zrće, odgovaraju pa usporeno uzimaju metle u ruke.

Oni koji se u Sloveniji zaista bave turizmom, uvjeravaju nas kako se posljednjih godina puno učinilo da se strance i domaće u većem broju privuče u Portorož, Piran, Koper i Izolu.

Pomogao im je u tome i ulazak u EU, objašnjava nam Janez Jager iz hotela LifeClass Portorož: posljednjih godina pristigao je ozbiljan kontingent strane radne snage koja čini dio egzotične ponude “slovenskega morja”.

29-godišnja Mali iz Tajlanda u Portorož je stigla prije godinu i pol s još 15-ak zemljakinja.

Ona na hotelskoj plaži, zakrivena iza drvenog paviljona, masira turiste.

“Bolje je nego u Tajlandu, veća plaća”, lomi jezik na lošem engleskom.

Tik do njezina paviljona, usluge masaže pruža i 26-godišnji Indijac Sreejith.

On je došao prije dvije godine, kad se u njegovu rodnom mjestu pojavio jedan Slovenac.

“Tražio je masere i ja sam se prijavio”, priča veseli Sreejith.

Za masažama na plaži najviše luduju Talijani koji za to izdvajaju od 30 do 65 eura.

Ti isti Talijani, potvrđuje nam i Jager, uz Austrijance ujedno su i najčešći turisti na slovenskom djelu Jadrana.

Jageru je žao što među Slovencima vlada fama kako se tu nema gdje ljetovati te kako je najbolje uplatiti nešto vani.

“Mi ih pokušavamo naučiti kako bi ipak trebali ostati kod kuće. Na kraju krajeva, uređeni su šetalište i plaža, uložen novac u infrastrukturu, a mi moramo strepiti hoćemo li ih ove godine kod kuće zadržati barem u jednakom broju kao lani”, govori tužnim glasom.

Osim što im je neusporedivo ljepše hrvatsko more, većina će se Slovenaca dodatno požaliti kako im je kod kuće - ipak preskupo.

Odlučili smo to provjeriti, šetnjom kroz ugostiteljsku i drugu ponudu Portoroža i Pirana, dvaju gradića koje dijeli polusatna šetnja.

Prvi plus mogli smo zabilježiti već pri izlasku iz Portoroža.

“Besplatan prijevoz”, piše na minibusu parkiranom na izlasku iz grada. Liniju su uveli nakon što je Piran odlučio ulazak u grad automobilima zabraniti svima, osim lokalnom stanovništvu.

Tim besplatnim autobusom oduševljene su i tri Austrijanke koje već godinama ljetuju upravo u Portorožu.

“Free bus, free bus”, viču mi na uho kad ih pitam za put do Pirana.

Zašto su tu?

Jeftino je, kažu, a ni more nije loše…

Do Pirana smo se ipak zaputili pješke.

Negdje na pola puta požalili smo što smo propustili besplatnu gradsku vožnju: činilo nam se da sunce nikad neće potonuti u Piranskome zaljevu.

Pusto i u Piranu.

Glavni trg prazan.

“Može li se ovdje pojesti pizza?”, pitam u trgovini a prodavačica u pomoć poziva prijateljicu.

Šalju nas do rive, a mi putem zurimo u cjenike iz kojih se nipošto bi reklo da je Slovenija nešto skuplja od hrvatske obale.

A Slovenci su uvjereni da jest.

Pizza se može pojesti za 35 do 65 kuna, rižoto sa smrznutim škampima stoji u prosjeku 70 kuna.

Toliko otprilike košta i pašta, a za 250 grama srdela, ovisno o restoranu, treba izdvojiti približno 50 kuna.

Fotoreporter i ja biramo pizzu i rižoto. Hm, porcije bi ipak mogle biti nešto veće.

Samoprozvani slovenski galeb Andrej Fric, kojeg kasnije srećemo, nikad nam neće oprostiti što smo eure ostavili u toj “lošoj piranskoj prčvarnici”.

“Sve je otišlo k vragu”, objašnjava nam dok sjedamo na terasu kafića u kojoj Frica znaju gotovo svi gosti.

Vrsni je on kuhar, kaže, a jela je spremao čak i Titu kad je kao 18-godišnji mladić gulio krumpire u Kuparima.

“Zato vam odmah mogu reći da je slovenski turizam propao. Ne može se dobro pojesti nigdje osim kod mog prijatelja u restoranu ‘Ivo’, a većina stranaca kad sjedne da prezalogaji, na kraju ne zna razliku između soma i brancina”, žali se galeb. Pažnju mi privlači riječki morčić što mu visi iz uha.

Andrej bi samo o Kuparima i Titu, koji ga je, tvrdi, učio loviti ribu.

“Kazao bi mi: ‘Janez, spremi mi štrukle onako kako mi ih je mamica spremala’”, radosno se prisjeća.

Ove će godine, važno nam objavljuje, na slovenskoj obali ljetovati znatno manje turista.

Ovdje se većinom zarađuje od vikend-turizma, a krivnja ostaje na slovenskim moćnicima koji se umjesto o autentičnosti mediteranske ponude ipak više brinu o betoniranju vlastitih prilaznih puteva i rastu dionica.

Tu teoriju o vikend-turizmu potvrdit će nam većina sugovornika.

Dvije djevojke koje stoje pored parkiranog automobila pitam koliko ostaju.

Došle za vikend, prijateljica im se udaje.

Čini se da će najdulje odsjesti mladi par Austrijanaca.

Tobias Lorenze i djevojka Julie četiri će dana razgledati slovensku obalu. Na dulji odmor ipak će u Italiju…

Noćni život. Piran i po noći uglavnom miruje, ne računajući ribarsku feštu na kojoj ni u 20 sati kad smo odlazili nije bilo više od 30 ljudi.

Ali zato portoroški kafići, koji su satima ranije zjapili prazni, sad vrve ušminkanom slovenskom mladosti.

“Portorož je glavno mjesto za izlaske”, otkriva nam Katjuša, koju smo prekinuli u ispijanju martinija u klubu Alaya. Ni ona nije iz Portoroža, nego je zbog izlaska potegnula do obale.

“To danas čine gotovo svi mladi u Sloveniji, a Ljubljana je vikendom tijekom ljeta sablasno prazna”, objašnjava nam.

I ona se slažu s mojom primjedbom da Slovenija cijenama ne odskače od Hrvatske.

Štoviše, ne sjeća se da je u Dubrovniku uspjela popiti koktel za 50 kuna.

Moram se složiti da ima pravo.

Katjuša i prijateljice upozoravaju nas kako se u Hrvatsku ne smijemo vratiti ako prije toga ne razgledamo Koper.

Grad će se, uvjerena je, nakon ulaganja moći mjeriti s većinom europskih ljetovališta.

Lanjske statistike govore u prilog toj prognozi: samo iz pristiglih cruisera Koprom je prošlog ljeta prošetalo barem 40 tisuća stranaca.

Sve što nam je Katjuša nahvalila o Kopru, sljedećeg nam se jutra učinilo možda i trunkicu boljim.

Dobro, ne sviđa nam se gradska plaža koja je prekrcana turistima, ali besplatni parking subotom i nedjeljom, e tome se nismo ni u snu nadali.

Gradski ugostitelji ne gaje velike nade u ovogodišnju sezonu.

Talijani iz Trsta koji su u Kopar stigli kako bi na buvljaku u centru grada prodavali antikvitete, u prolazu će nam se požaliti kako kupaca nema.

“Ne kupuju ni Slovenci ni stranci”, dobacuje prodavač Lorenzo dok gledam noćne ormariće, izložene pod palmama.

I Emil Horvat, vlasnik popularnog restorana “Skipper”, ne sakriva razočaranje u sezonu.

“Ova je počela kao najlošija dosad. Ide slabo, samo vikend-paketi”, govori i prisjeća se kako je restoran nekad bio prepun slovenskih političara i poslovnjaka.

Za očekivani fijasko sezone većina Slovenaca optužit će - Afriku.

Svjetsko je prvenstvo, smatra to i Emil, krivo što će biti manje gostiju jer su se i Slovenci, Talijani i drugi njihovi strani gosti istrošili na putovanja na daleki kontinent.

Ostaje im nada da će gorki okus zbog dosad najlošijeg svjetskog prvenstva razočarani navijači doći isprati, možda baš na slovenskome moru.