Princ od Monaka uhodio je srpskog kralja lonaca

Robert Eringer, američki tajni agent i privatni detektiv, istraživao je srpskog milijardera Filipa Zepter po nalogu princa Alberta od Monaka! Upravo je ime kralja lonaca navedeno u tužbi što ju je američki privatni detektiv uputio zbog neisplaćenih honorara, a u kojoj tvrdi da je princ Albert od njega tražio da dozna što više informacija o dvojici vrlo moćnih muškaraca, od kojih je jedan bio najbogatiji Srbin, ujedno zainteresirani kupac za hrvatska brodogradilišta.

Eringer je, sudeći prema onome što je zapisano u tekstu podnesene tužbe, odmah reagirao na Albertova traženja i, premda to ne pojašnjava, tvrdi da je srbijanskog bogataša, koji ima trajno boravište u Monte Carlu, povezao s mračnim krugovima šverca oružja te napisao da je riječ o vrlo sumnjivoj osobi.

Na temelju tih informacija, princ Albert naglo je zahladio odnose s Zepterom i njegov je utjecaj na dvoru znatno opao, tvrdi Eringer, pa je Milan Janković, kako je Zepterovo pravo ime, iz prvog ešalona prinčevih prijatelja došao do dvorskog predvorja.

Sumnjivi tipovi. - Princ Albert i ja upoznali smo se 1991. preko jednog svjetskog milijardera za kojega sam tada radio. Princ je ostavio na mene vrlo pozitivan dojam. Bio je simpatičan. Činilo mi se da imamo dosta toga zajedničkog i ja sam vrlo brzo otputovao u Monako, gdje sam se kretao u istim krugovima kao i on. Njega je, pak, veoma zanimao moj posao i sve čime se bavim.

Naime, on je vapio za informacijama. Mnogo je putovao, ali mu nitko nije ništa govorio. Čak nije imao pojma ni o onome što se zbiva u samom Monaku. Jako puno ljudi željelo je s njim razgovarati, susresti se s njim, ali on nije ništa o njima znao, pa je želio imati uza se nekoga od povjerenja tko bi ga pripremio na takve razgovore. Također su ga veoma zanimale dvije osobe koje sam morao “nadzirati”. Ti su ljudi bili ključni za akciju protiv korupcije i pranja novca što ju je Albert želio provesti.

Međutim, savjetovao sam mu da se distancira od svog prijatelja Phillipa Greena, vlasnika “Topshopa”, britanskog milijardera, koji je pod stalnom sumnjom da je uključen u pranje novca. Zahvaljujući mojim savjetima, princ Albert odbio je susresti se s nekim ljudima koji su bili povezani s takvim krugovima, a koji su mu bili najavljeni kao poduzetnici s idejama za novi prosperitet Monaka.

Trebao sam identificirati tko su bad guys, a osobito sam upozoravao na sumnjivce koji su dolazili ili s europskog istoka ili iz Italije, i htjeli iskoristiti Monako za svoje prljave poslove. Potrudio sam se da Rus sumnjive reputacije Aleksej Fedoričev ne kupi nogometni klub u Monaku, upozorio sam i na veze monegaških banaka i talijanske mafije – objašnjava svoju misiju u Monte Carlu američki agent.

Princ Albert uživao je kada bi saznao imena novinarskih doušnika i kada bi otkrio tko stoji iza tekstova napisanih o njemu i njegovu ljubavnom životu. Novinari su mu bili opsesija, ali je bio vrlo oprezan i kada su poslovni ljudi bili u pitanju. Posebno je bio znatiželjan da otkrije što njegovi suradnici misle o njegovim dobrim prijateljima, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i Marku Thatcheru, problematičnom sinu Željezne Lady.

Kao monarh na čelu male države od 30 tisuća stanovnika, mondene jet-set destinacije i poreznog raja za svjetske bogataše, princ Albert ipak je bio dosta usamljen u bilo kakvim ozbiljnijim političkim aktivnostima. Često je putovao i susretao važne ljude, a da uopće nije znao tko su oni, jer nije imao savjetnike koji bi ga o tome brifirali; mnogo je toga ovisilo o njegovim vlastitim interesima, a oni često nisu bili baš pravilno fokusirani.

Rastrzan između života playboya dokoličara i vladarske uloge na koju se pripremao, princ Albert ipak je, sudeći po njegovoj vlatitoj biografiji, radije bio na stranicama Vanity Faira nego The Economista.

Otkaz agentu. Duboko svjestan da su njegova oca Rainiera u godinama starosti i bolesti izmanipulirali strani “dobronamjerni” poduzetnici, koji su se koristili beneficijima male kneževine kako bi izbjegli plaćanje poreza ili – još gore – prali novac, princ Albert u svojim je ozbiljnim namjerama da počisti poslove u Monaku bio prilično usamljen. Njegove sestre Caroline i Stephanie više su se posvetile rješavanju svojih emocionalnih problema i nesređenih privatnih života. Iako se pripremao za preuzimanje trona nakon očeve smrti, Albert je ipak bio duboko potresen i iznenađen kada je otac umro 2005.

O onome što je tada osjećao zapravo je mogao govoriti samo s rijetkima. Među njima je bio kalifornijski privatni detektiv i bivši FBI-evac Robert Eringer. K njemu je dolazio na razgovor kada mu je bilo teško pri srcu. Eringer je Alberta upoznao davno, još 1991., preko jednoga zajedničkog prijatelja, i postao mu neformalni savjetnik, a poslije i glavni (i jedini) obavještajac. Ipak, Albert je preko noći prekinuo odnose s Eringerom, prestao odgovarati na njegove telefonske pozive i prestao mu isplaćivati plaću, zbog čega ga tajni agent 001 tuži za iznos od 40 tisuća eura, koliko mu je, navodno, princ ostao dužan.

Eringer je bio osoba prinčeva najvećeg povjerenja, bio je upućen u sve dvorske tajne, ali zasad, dok sudski proces još nije pokrenut, ne želi otkrivati previše o političkim i osobnim intrigrama u Monte Carlu. Napušten i ignoriran, prijeti s druge strane Atlantskog oceana da sve što govori lako može dokazati i da je Albertu bolje da plati za obavljene usluge.

Seksi video. Međutim, Albert nije spreman isplatiti novac, negira da je ikada angažirao Eringera, pa američki agent u znak odmazde polako, dozirano, pušta u javnost sočne detalje o životu monegaškog kraljevića. U francuskim se medijima već naveliko priča o seks-vrpci na kojoj je Albert snimljen s prijateljicom na proslavi svojega 40. rođendana, kada mu je ona poklonila samu sebe...

Kao da se aposlutno ništa ne događa, obitelj Grimaldi proslavila je 19. studenoga Dan Kneževine, a okupljeni novinari nisu imali priliku čuti od princa što misli o američkom detektivu i tajnom agentu, nego je Albertov prijatelj iz djetinjstva i njegov odvjetnik Thierry Lacoste najavio tužbu zbog laži koje je Eringer plasirao.

Robert Eringer pohvalio se francuskim novinarima, koji su ga opisali kao kalifornijskog D’Artagnana, da je radio za FBI devet godina, da je bio američki špijun u Rusiji, potom novinar istraživač u Londonu, a da mu je jedan od zadataka bio infiltracija u Ku Klux Klan, čiju bijelu halju još čuva u podrumu svoje kuće u Santa Barbari. Tijekom trosatnog razgovora za francuske medije Eringer je bio u društvu svog odvjetnika, koji je razgovor prekidao čim su se približili spornim, utuživim temama.

Dogovor o poslovnoj suradnji sklopljen je prije sedam godina, 2002., Eringer zna sve detalje o večeri kada je dogovoren posao: “Bila je to nedjelja, 16. lipnja 2002., oko 18 i 30 sati. Na sastanku smo bili princ Albert, naš zajednički prijatelj koji nas je upoznao i ja. Sastanak je trajao 45 minuta. Rekao mi je da me zapošljava na neodređeno kao svog obavještajnog savjetnika.

Nismo ništa potpisali, nije postojao nikakav ugovor jer se sve odvijalo na vrlo prijateljskoj bazi obostranog povjerenja. Lista ljudi o kojima sam trebao doznati informacije bila je vrlo dugačka, a princ mi je rekao da sve mora biti u velikoj tajnosti, pa tako nitko nije smio znati o onome što istražuje, ni njegove sestre ni njegov otac, koji je tada još bio živ. Tako svih ovih godina nisam upoznao ni Caroline ni Stephanie, a nisam imao čast upoznati ni princa Rainiera. Nije tražio da mu pribavljam informacije o sestrama, a sve svoje račune trebao sam slati na točno određenu adresu. Morali smo djelovati u tajnosti – tvrdi Amerikanac.

No, on i princ često su se susretali i razgovarali u prostranom stanu jedne obiteljske zgrade u kojoj je Albert pronašao Eringeru privremeni smještaj. Nazivali su taj stan Baza. Balkon Baze točno je gledao na prinčeve odaje u palači, tako da su se Eringer i Albert znali šaliti da u slučaju teške krize mogu jedan drugome slati dimne signale.

- Iako je Albert vrlo drag čovjek, bilo mi je važno da zadržimo isključivo profesionalni odnos. Odbijao sam odlaziti na zabave na koje me pozivao, bio sam samo jednom na dodjeli nagrada Monaco TV-a 2003. godine. Inače, nisam se pojavio ni na jednoj gala večeri, iako sam mogao otići – tvrdi.

Nepriznata kći. Premda se godinama nagađalo o njegovoj navodnoj homoseksualnosti, samo zbog činjenice da je odlučio ostati neženja i zato što je nastojao biti diskretan u svojim ljubavnim aferama, princ Albert II. bio je itekako sklon avanturama, a tek se prije nekoliko godina počeo pojavljivati u stalnom ženskom društvu, onome južnoafričke plivačice Charlene Wittstock.

Ipak, upravo je Eringer posredovao, kako sam ovih dana tvrdi u opsežnom intervjuu Paris Matchu, u kontaktu između princa i njegove izvanbračne kćeri Jazmin Grace Grimaldi, rođene 1992. Albert je isprva nijekao očinstvo i aferu s Tamarom Rotolom, Jazmininom majkom, pa je prva tužba bila odbačena jer sudske vlasti Kalifornije, odakle je majka, nisu mogle dobiti dovoljno podataka iz Monte Carla.

No, analiza DNK neumoljivo je dokazala da je monegaški princ djevojčičin otac, pa je Eringer posredovao pri prvom Jazmininu dolasku u Monako, kada joj je princ platio boravak u najluksuznijem hotelu, ali je nije želio primiti u posjet: - Ona je zaista fino odgojeno dijete i vrlo draga mlada dama – govori o svojim dojmovima Robert Eringer, duboko povrijeđen time što vladar Monaka sada gotovo i negira da su se ikada poznavali.

Kao dokaz ponosno pokazuje iskaznicu monegaške tajne službe na kojoj je broj 001, uz natpis kako je vlasnika iskaznice za obavještajne djelatnosti ovlastio sam princ Albert II. Svog mlađeg sina, začetog u vezi s togoanskom tamnoputom stjuardesom 2005. princ Albert također je nastojao držati u tajnosti, ali nije uspio. - Znao sam da susret s Jazmine neće uspjeti, iako sam i njoj i njezinoj majci rekao da ću učiniti sve da im boravak u Monaku bude što ugodniji.

Posljednji susret. Odnosi između princa Alberta i Roberta počeli su se naglo hladiti 2007. Američki agent još na zna zbog čega je prijateljstvo prestalo. Tvrdeći da su uvijek bili jedan prema drugome iskreni i otvoreni u razgovorima, bivši FBI-jevac očekivao je da će barem saznati razlog zbog čega se sve ovo događa.

- Kada smo se upoznali, princ Albert bio je vrlo ugodan, šarmantan čovjek, kojem se moglo vjerovati. S vremenom se prometnuo u neku sasvim drugu osobu.

Kada je preuzeo tron, bio je pod velikim stresom. Činilo mi se da je vrlo brzo zaboravio svoje obećanje da će počisiti Monako. Naš posljedni susret dogodio se u ožujku 2007., i za to imam svjedoke. Rekao sam mu da imam za njega vrlo važne informacije koje mu moram iznijeti. Odgovorio mi je da će me nazvati, što nikada nije učinio. Pokušao sam stupiti u kontakt s njim na nekoliko načina, uzalud.

Više se nikada nismo ni čuli ni vidjeli, sve dok nisam odlučio da bi bilo u redu da mi plati za posao koji sam obavljao. Želim vidjeti Albertovu reakciju. Ako me bude nastojao diskreditirati, pokazat ću da sve što govorim mogu i dokazati...