Gledano u cjelini, Tomislav Karamarko i Zoran Milanović su prilično hrabri ljudi i političari, i to su uglavnom pokazali u svim dosadašnjim situacijama. Također se može reći da su obojica, uza sve ostalo, i pragmatici te da se i jedan i drugi snalaze u danom vremenu i prostoru - ali svaki, naravno, na svoj način.
Vjerojatno nećemo pogriješiti ako kažemo da su obojica poklonici ili sljedbenici Bismarckove teze da je politika umijeće mogućega. Stječe se, međutim, dojam da Karamarko još nije izvukao sve svoje potencijale, dok Milanović, u ovo predizborno vrijeme, koristi sve svoje resurse.
Neki moji sugovornici tvrde da je Karamarko nešto temeljitiji i političko-sigurnosno informiraniji, dok je Milanović za nijansu ili dvije odvažniji, uz ogradu da i hrabrost ima svoje granice koje se ne smiju prijeći, inače postaje kontraproduktivna.
Budući da je na projektu svog dolaska na vlast Karamarko radio već 10-11 godina, za njega su ovi izbori vjerojatno situacija "biti ili ne biti". Poraz na ovim izborima za njega bi značio, vrlo vjerojatno, odlazak iz politike.
Za razliku od njega, Milanović, čini se, ipak nije u tako ekstremnoj situaciji, pa ako na izborima ne pobijedi lijeva koalicija, on neće biti potpuni gubitnik. Honorirat će mu se već i sama činjenica da se u SDP-u nitko osim njega nije pokazao kao dorastao protivnik HDZ-u i Karamarku. Osim toga, on kao premijer ima neke rezultate iza sebe i svi će mu, zasigurno, priznati da se za drugi mandat borio do posljednjeg daha. Možda i zato što je sedam godina mlađi, Milanović danas živi puno sportskijim životom nego Karamarko. Nekada je strastveno trenirao boks, a danas obožava vožnju biciklom na vrhove hrvatskih planina, poput Medvednice, Biokova i Učke. U tom hobiju ili sportu uživa – i u ovim svojim premijerskim godinama – sa svojim prijateljima iz studentskih dana, kojima se tu i tamo pridruži i zamjenik ministrice MVP-a RH Vesne Pusić, Joško Klisović.
Koliko god različiti, Karamarko i Milanović imaju i neke sličnosti. Jedan od mojih sugovornika izdvojio je njih tri: prvo nisu pretjerani radoholičari; drugo, nisu previše zagrijani za ekonomiju; i treće, jako su ambiciozni.
Predsjednik SDP-a Ivica Račan s Ivom Josipovićem i Zoranom Milanovićem na stranačkom roštilju na Bundeku 2006.
Novi Globus ekskluzivno donosi veliki politički report – kako je politička stranka Most u četiri godine od malene inicijative postala glavna snaga takozvane treće opcije.
Donosimo totalni pregled hrvatskog etera, pišemo o najjačem kandidatu glavne grčke oporbene stranke - sinu nekadašnjeg premijera Konstantina Micotakisa , slavni umjetnik Miro Vuco otkriva kako je, u posljednji čas, nastao kip prvog hrvatskog predsjednika, a Ankica Dobrić otkrila nam je da traži dobrog sponzora.
Globusov politički tim odgovara na 15 najvažnijih pitanja o izborima, Slaven Letica otkriva nam kako prepoznati prodavača političke magle, a donosimo i odgovor na pitanje - zašto strani ulagači zaobilaze Hrvatsku?
Pišemo o menadžeru Odien grupe koja je kupila hotel Le Méridien Lav , o novoj formuli Luke Rajića i doznajemo kako je projekt s FER-a Hexapod dostigao prvi globalni uspjeh.
U rubrici Svijet pišemo o mesnoj inudstriji Zapada, o Europskoj ponudi od 10 milijardi eura Turskoj za zbrinjavanje izbjeglica te o stvaranju čvrstog vojnog bedema od Poljske do Hrvatske prema Rusiji.
Samo u Globusu pročitajte ispovijest Ivane Nikolić koja je kao dijete svjedočila iskopavanju Vučedolske golubice, otkrivamo zašto su svi ludi za rubbericama i borominama, a u velikom vodiču pišemo o najboljim tango školama i plesačima.
Globusovi novinari uoči koncerta u Tvornici razgovarali su s Ludovicom Navarreom o razlozima dugogodišnje stanke, o svome djetinjstvu, novom albumu i sudbini elektronske glazbe , doznajemo zašto je film Orsona Wellesa javno spaljen te donosimo portret alternativne heroine kazališta Nataše Dangubić.
DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
