Tko je Aleksandra Kolarić? – napisala je status na Facebooku SDP-ovka Sabina Glasovac. Bilo je to dan nakon što je Kolarić predala pristupnicu za obnovu članstva u SDP-u i objavila Platformu novog SDP-a.
Kolarić joj je uzvratila javnim pozivom na kavu jer “zaista vjeruje u razgovor”.
Glasovac se nije odazvala.
“Osobe s kojima želim porazgovarati obično pozovem na kavu osobno, a ne putem medija. Isto očekujem i od ostalih. Ako gospođa Kolarić zaista želi popiti kavu sa mnom i ako mi uputi iskren osobni poziv, rado ću se odazvati.”
Podsjetimo, kad je Kolarić izbacivana iz SDP-a, ulogu inkvizitorice na Facebooku odigrala je Sandra Petrović-Jakovina, bivša europarlamentarka i supruga ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.
Sad kad se želi vratiti u SDP, tu je ulogu odlučila igrati gotovo anonimna zadarska SDP-ovka Sabina Glasovac, inače pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
“Kolegica Kolarić godinama je bila u stranci, pa bih više voljela da je koristila stranačke mehanizme, da je iznutra mijenjala stvari”, govori Glasovac dok sjedimo u njezinu uredu u ministarstvu. Petak je, kasno popodne. Vikendima Glasovac juri u Zadar, gdje je predsjednica zadarskog SDP-a. Naslijedila je na toj funkciji Ingrid Antičević-Marinović. Glasovac je radišna, posvećena politici, karijeri, nema obitelj ni dečka, voljela bi postati majka, a politika joj je izazov i odan je stranački “igrač”.
Kolarić nije taj tip, ona se odmetnula i sad bi natrag, a to iritira dugogodišnje članice koje vjerno prate Milanovićev put.
Glasovac poštuje Milanovića, sprijateljila se s Jovanovićem, SDP je okruženje koje ju, kaže, prihvaća.
Do Kolarićkine politke Glasovac baš ne drži.
“Osobno u stranci nisam nikad imala prilike čuti ni jedan politički stav Aleksandre Kolarić do trenutka kad je bila na izlasku iz SDP-a. Čak se i slažem s nekim stvarima koje predlaže, nema ništa u tome sporno, dapače treba težiti većoj demokratizaciji stranke, s tim se većina članova slaže. Međutim čudno mi je što nije koristila tu mogućnost kad je bila članica stranačkog Glavnog odbora. Ne sjećam se njezinih rasprava. Možda se varam, ali ne sjećam ih se. Stranka zaista nudi platformu za drukčije mišljenje. Mi smo jedina stranka koja u statutu nudi mogućnost osnivanja frakcija pa to još nitko nije napravio unutar organizacije. Za to što članovi ne koriste statutarne mehanizme, ne možemo kriviti vodstvo stranke”, kaže Glasovac.
A tko je uopće Sabina Glasovac?
Ta 37-godišnja pomoćnica ministra u Zagreb je stigla iz zadarskog ogranka SDP-a. No, rodom je iz Slavonije, iz mjesta Našice. U SDP je ušla kao 20-godišnjakinja.
“Još sam studirala. Malo duže sam studirala jer sam paralelno i radila, i to sve: od prodavanja karata za Kornate po plažama do raznih promocija, pa i kao tajnica režije jedne lokalne televizije. Sve me to malo usporilo s faksom”, kaže. U Zadar je došla na studij Filozofskog fakulteta. Još na početku srednje škole znala je da želi studirati jezike: engleski i njemački.
Ali zašto Zadar?
“Donijela sam tu pomalo ishitrenu odluku da odem studirati u Zadar. Nismo baš imali veze sa Zadrom, osim što moja baka vuče korijenje iz Zadra”, dodaje.
Za vrijeme studija aktivirala se u SDP-ovu Forumu mladih.
“SDP kao opcija mi je bio bliži jer je zagovarao toleranciju, jednakost, poštovanje svakog pojedinca, utemeljenje na radništvu...”
Roditelji joj nisu bili stranački aktivni.Odrasla je u obitelji srednjeg staleža. Majka je, kaže, radila u industriji tekstilne konfekcije, koja je poslije rata propala, pa je ostala bez posla, a otac u Ini. Isprva nisu bili sretni zbog njezina političkog angažmana.
“Što će ti to u životu? Zašto si izabrala baš tu opciju u Zadru? Zašto se izlažeš?”, govorila joj je majka, prisjeća se Sabina Glasovac.
Ali to je bio njezin izbor od kojeg nije imala namjeru odustati.
“Shvatila sam da možete mijenjati svijet oko sebe samo ako se angažirate. Osobno me sudbina usmjerila u Forum mladih, a sve poslije bio je splet okolnosti.”
Prvi put je pravu političku priču osjetila 2003. godine kad je bivši predsjednik SDP-a Ivica Račan za parlamentarne izbore osmislio koncept da kampanje vode direktori kampanja, koji ne žele biti kandidati na listama.
Osoba koja je to radila u njezinoj izbornoj jedinici imala je u to vrijeme smrtni slučaj u obitelj, pa je na Glasovac spao veći dio posla.
“Strašno me zanimalo kako to ide”, dodaje.
Nedugo nakon toga, 2005. godine, dobila je priliku postati vijećnica u Skupštini zadarske županije.
“Bila sam najmlađa vijećnica i nije mi bilo lako. Često sam se javljala za riječ i postavlja pitanja, a neke kolege bi mi vikale: ‘Daj više šuti, makni se s te govornice! Odi doma, kuhaj, šta sad tu opet nešto pričaš?!”, prisjeća se. Ali nije odustala, dapače, smatrala je da se treba dalje boriti.
Zarazila se politikom, radila je sve što je trebalo: dijelila letke, razgovarala, organizirala, volontirala.
“Našla sam se među istomišljenicima, a i uvidjela da neke stvari mogu realizirati. Još se nisam razočarala u politiku, nisam se dosad našla u situaciji da moram raditi kompromise sa samom sobom, vlastitim odgojem i sa osobno mi važnim vrijednostima i životnim postulatima. U SDP-u mogu biti ono što jesam, a da većina ne traži da se mijenjam”, kaže.
Već je 2007. na parlamentarnim izborima bila kandidatkinja za Sabor, na petom mjestu na listi, a potom je u jednom mandatu bila vijećnica u Gradskom vijeću, ali je ubrzo imenovana na mjesto savjetnice u ministarstvu.
Iako je otišla iz Zadra, u politici je i dalje vodi nastojanje da se u Zadru prekine dominacija HDZ-ove vlasti.
“Ista je opcija na vlasti od 90-ih, ali nije problem u tome, nego u modelu obnašanja te vlasti, koji je vođen krivim prioritetima, u megalomaniji. Bazira se na kozmetičkim promjenama, koje nisu ni jeftine. Kao što je svojevremeno zaživio koncept 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj, tako i u Zadru, orwellovski rečeno, postoje jednaki i jednakiji”, objašnjava te dodaje da je morala zamrznuti poziciju vijećnice kad je imenovana pomoćnicom u ministarstvo.
Profesionalno je prije toga bila zaposlena kao profesorica u gimnaziji u Zadru.
Radila je sedam godina: počela je s malom satnicom, a dogurala do stalnog posla.
“Naišla sam na natječaj za šest sati na određeno vrijeme, to mi je tada baš odgovaralo. Javila sam se na natječaj, ali nisam bila primljena, no zvali su me nakon deset dana da kolegica koja je primljena ne može izaći na kraj s tim jednim razredom koji je bio živahan i pitali su me mogu li doći u ponedjeljak na posao. Rekla sam da mogu. Došla sam s ravnateljem na razgovor koji mi je rekao: 'Glasovac, imaš dva razreda. Jedan je ok, drugi je problematičan. Već su promijenili tri profesorice i, ako uspiješ s njima, ostati ćeš, ako ne, u kolovozu se pozdravljamo.'”
Neopterećeno je došla na novi posao i u taj razred.
“Bili su živi, osebujni. Došla sam u ožujku, a oni nisu imali ni jednu ocjenu u imeniku u tom polugodištu. Dogovorili bi se i predavali prazne ispite, a na snazi je tada bio pravilnik da ako više od 50 posto razreda dobije nedovoljan da im ne možete upisati te ocjene, nego morate ponoviti ispit. Kad sam prvi dan ušla u taj razred, nisam se stigla ni predstaviti, bacali su aviončiće, imali su šou. Bili su neobični, inteligentni, razred pun individualaca, a imali su i neobične međusobne odnose.
Ali, uspjela sam, našla sam put do njih, pisali su ispite, uspjeli smo zaključiti ocjene”, priča.
Zadržala je posao. Prvo je dobila pola satnice, pa razredništvo, pa i punu satnicu.
Ponudu Željka Jovanovića da dođe u ministarstvo isprva je odbila.
“Poznavala sam ga tada, ali vrlo površno, više sam surađivala s Ingrid Antičević-Marinović, Rankom Ostojićem, Antom Kotromanovićem. Oni su bili vezani uz moju izbornu jedinicu. Jovanović me iznenadio tom ponudom, pa sam ga odbila, ali jedan dan, kad sam poslije nastave došla doma i po običaju slušala saborsku raspravu, bila je baš na temu izglasavanja nepovjerenja Željku Jovanoviću, i kad sam čula na koji su način donedavni HDZ-ovi ministri, od kojih su nas neki zavili u crno, moralizirali, u tom trenutku sam uzela mobitel i rekla Jovanoviću da ću mu doći pomoći.Ne samo njemu nego da ću se staviti stranci na raspolaganje”, rekla je.
U Zagreb je stigla u srpnju na mjesto savjetnice, a godinu dana poslije, kad se radio preustroj, postala je pomoćnica za najveći resor, koji pod sobom ima 1200 škola, 70 tisuća zaposlenih i 500 tisuća učenika. Uselila se u dužnosnički stan u Ilici, u kojem plaća najam po posebnoj odluci Vlade.
“Presudio je inat da dođem pomoći Jovanoviću. I tu sam upoznala Željka, čovjeka s velikim č. Postoje zapravo dva Željka: jedan nastupa kad se upale kamere, a drugi kad se ugase. Izuzetno je tolerantan, iskren, ima apsolutno pozitivan pristup ljudima, nikad nijednu ružnu ili neprimjerenu riječ nije izgovorio, ima beskrajno povjerenje u ljude, spreman im je dati bezbroj prilika, kvalitetna je osoba, ali u nastojanju da obrani ono što misli da je pravi put, zna koristiti agresivna verbalna sredstva, želi to sad i odmah, bez zadrške, glume i tako je najviše naštetio samom sebi. Pokušavala sam ga smiriti, bezbroj puta, jer sam smatrala da otvaranje tolikih frontova, kojih je u nekim trenucima bilo previše, rezultira prevelikim pritiskom koji otežava rad. Također, smatrala sam da neke stvari treba odraditi mirnijim putem, možda jednu po jednu, ali Željko ima nevjerojatnu energiju, želi sve sad i odmah, njegove ideje su bile dobre, sadržaj je, uvjerena sam, bio pravi, ali pokušavala sam utjecati na način. No vjerujem, da njega pitate, da bi sve to ponovio”, kaže Sabina Glasovac, koja je zajednički jezik našla i s novim ministrom Vedranom Mornarom.
“Koliko mi je bilo žao što Željko odlazi, toliko mi je u tom trenutku bilo drago da dolazi ministar Mornar. Karakterno smo različiti, ali radimo za istu stvar”, diplomatski objašnjava. Sabina Glasovac vjeruje da SDP još ima šanse dobiti iduće parlamentarne izbore. Uvjerena je da će utakmica biti neizvjesna, ali da će ipak osvojiti još jedan mandat:
“Pozitivni pomaci se osjete, pokazat će se da se ipak radilo, ne dovoljno brzo, ali uvođenje reda je pretpostavka bilo kojeg rada i progresa. Mi zapravo prvih godinu dana nismo bili svjesni stanja u kojem se država nalazi i tu smo izgubili vrijeme. Ali to sad ide u dobrom smjeru, što se tiče reformi.”
Kojih reformi, pitam je.
“Uveo se red u državu, red kao pretpostavka rada, stabilizirale su se financije, uvedena je fiskalizacija”, govori.
“Mislite fiskalizacija koju je uveo Linić?”, pitam.
“To je projekt ove Vlade, nastavio ju je i ministar Lalovac. Gledajte, svi smo mi prolazni, ljudi prolaze, projekti ostaju nismo nezamjenjivi i loše je ako pomislimo da jesmo. Ubrzali smo način na koji građani mogu doći do usluga kroz npr. projekte e-građanin, e-upisi koji možete obaviti od kuće, podizanje studentskog i učeničkog standarda. I u zdravstvu se neke stvari kreću, zaustavljen je rast franka, otpisujemo dugove socijalno ugroženim građanima...”
Svaki mjesec je 90 tisuća blokiranih građana...
“Pa da, ali činjenica je da se stvari miču s točke, ne možete očekivati da se dvadeset godina sustavnog uništavanja države riješi u dvije godine.”
Mandat traje četiri godine, upozoravam.
“Ali nisu odmah započeti procesi. Ipak, broj zaposlenih raste, nezaposlenih pada, isto tako se malom i srednjem poduzetništvu pokušava dati input, imamo tu jednu inteligenciju i pamet, i BDP i ostali pokazatelji ukazuju da postoji svjetlo na kraju tunela”, kaže.
Vraćamo se na ‘otpisane’ SDP-ovce: Linića, Holy, Kolarić.
“Izbacivanje Linića nije naštetilo Vladi, jer i Slavko je izabrao vlastiti način komunikacije sa strankom. Osobno mi je žao da se moramo odreći bilo kojeg člana, ali ulaskom u stranku prihvaćate statut, njime propisana prava, obveze i pravila ponašanja. Ako procijenite da vam ne odgovara smjer u kojem se ide, društvo kojim ste okruženi te da na to ne možete utjecati, uvijek imate izbor i možete otići”, kaže.
Mirelu Holy poštuje, misli da je vjerodostojna političarka i da je stranka njezinim odlaskom izgubila. Za Milanovića kaže da je najbolji izbor za premijera.
“Ima državničke kvalitete, radnu energiju, odlučan je, vodi se javnim interesom, nije ga podredio osobnom te je u ovom trenutku, a i za budućnost, najbolji izbor. Zoran Milanović je možda preiskren u nastupu, što šteti najviše njemu, ne podilazi širokim masama, da laže jer se želi svidjeti, ide s istinom, a poslije kako se kome svidjelo. Nije opterećen rejtingom i politiku Vlade ne podređuje tome da bude popularan. Možda daje preveliku autonomiju ministrima. Nipošto nisam za autokraciju, ali osobno bih to drukčije”, govori.
Uspoređuje Račana i Milanovića pa kaže da je Milanović odlučniji.
Ali tih odluka se baš ne drži: monetizacija autocesta, outsourcing..., primjećujemo.
“Neovisno o tome tko je, a tko nije glasao za vas, vi ste premijer svih građana. Ako predlažete neko rješenje, a kroz javnu raspravu se pokaže da se većina protivi, potpuno je pogrešno ići đonom i forsirati rješenje mimo volje građana”, kaže Sabina Glasovac.