Sarajlija koji je ubio Sarajliju

Nogometne bitke u BiH pobrkale su planove njihovih političkih pokrovitelja i vođa koji njeguju jedan te isti klišej. Zato se u Hercegovini uporno prešućuje činjenica da je prije desetak dana u Širokome Brijegu hrvatski pištolj likvidirao ne samo zavičajnoga Sarajliju nego sarajevskoga Hrvata. “Ma nije on pravi Hrvat. Majka mu nije Hrvatica", objasnit će Globusovim novinarima hercegovački uglednik, pripadnik one zrelije generacije, koja pošto-poto nastoji održati nacionalne temelje bosanskohercegovačkoga rasapa. No, virus entropije ne zadržava se više samo na nacionalnoj razini. U Širokom Brijegu dogodio se nogometni okršaj FK Sarajevo iz Sarajeva i NK Široki Brijeg iz Širokoga Brijega. Kada se krenulo u teritorijalnu podjelu BiH, nešto se drugo imalo na umu, a ne frontalni sukob dvaju gradova.

Uoči malog Daytona. Širokobriješka bitka dogodila se uoči tzv. maloga Daytona. Tjednima prije susjednom državom tiho se pronosio glas da samit označava uvod u postupak dezintegracije Federacije BiH te stvaranje hercegbosanskoga “entiteta" o kojemu su sanjali politički roditelji i nacionalni odgajatelji današnjih nogometnih hordi. Među sarajevskim navijačkim skupinama politički događaj poimence nije ni spomenut. Ipak, spremajući se na ekskurziju, sarajevske “Horde zla", kako sami sebe nazivaju, dobronamjerno su upozorene da utakmica neće proći u miru. Neidentificirana glasina bila je posve dovoljna da se preventivno naoružaju, kako pojačanim gnjevom, tako svim tajnim oružjima iz navijačkoga arsenala.

Ukratko, nitko nikome nije morao ništa narediti, predložiti, isplanirati da bi se dogodila tragedija u zemlji u kojoj se svaka sitnica unaprijed podrazumijeva posljednjih petnaestak godina. Kontekst je petrificiran, a izgrađen je od etničkih predrasuda, stranačko-nacionalnih ključeva, geopolitičkih skica europske diplomacije, koje jasno pokazuju da svjetske sile sjajno operiraju mrtvim statistikama, ali nemaju pojma što bi sa živim ljudima.

Utakmica se, dakako, nije održala, jer su navijači FK Sarajevo ionako transportirani na teritorij NK Široki Brijeg s motivima koji izmiču sportskom fair playu. Bitka je započela čim su Horde zla izašle iz autobusa kod lokalnoga stadiona. U gunguli je stanoviti Oliver Knezović dohvatio je kalašnjikov, koji je posve samorazumljiv u širokobriješkim kućanstvu, i ispalio rafal u zrak. Ostalo uopće nije ni razumljivo ni usuglašeno. Po jednoj teoriji, tim je rafalom nastojao zaštititi širokobriješke Hrvate, po drugima - “raju" iz Sarajeva. U konačnici, isti je Knezović, navodno, likvidirao 24-godišnjeg Vedrana Puljića, dovoljno “slabašnoga" sarajevskoga Hrvata da hercegovačko mnijenje, onako za sebe, smatra kako je ubojstvo bilo opravdano.

Za to vrijeme vodstvo sarajevskoga nogometnoga kluba sjedilo je na sigurnom, u krajnje uljudnom razgovoru sa svojim širokobriješkim domaćinima. Među svim NK upravama uvriježilo se mišljenje koje će Ćiro Blažević iz zagrebačkoga Dinama prenijeti u BiH: da se sportskih menadžera i biznismena ne tiče navijačko nasilje, jer je ono nadležnost i odgovornost državnih institucija. Izuzetak je Zlatan Mijo Jelić, jedan od roditelja Herceg-Bosne, danas predsjednik NK Široki Brijeg. Kao i uvijek, zdušno je stao na stranu širokobrijeških navijača, očito uvjeren da je riječ o tradiciji iz njegove osobne mladosti, samo modernije stiliziranoj.

Policijski pištolj. Žaljenje zbog ubojstva izrazila je širokobriješka filijala HDZ-a tek u zad­njoj rečenici svoga javnog priopćenja. U tridesetak prvih redaka istoga teksta inače ponavlja tvrdnje o “nezapamćenom linču", “pomahnitalim navijačima", “institucionalnom linču"… Kvalifikacija “linč" odnosi se isključivo na sarajevski navijački čopor.

Naime, u takvu krkljancu zreli i iskusni političari u navijačkim skupinama traže alibi za nemogućnost hrvatsko-muslimanskog suživota. Stari politički plan u novim se naraštajima reflektira kao raspad tzv. hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH.

Da je prezentacija ubojice smišljena na brzinu – to nam pokazuje poveći sklop činjenica oko Olivera Knezovića koji su autori priče ispustili iz vida držeći se klišeja o federalnoj invaziji iz Sarajeva i nacionalnoj samoobrani Širokoga Brijega.

Prema prvim policijskim informacijama, Vedran Puljić ubijen je u kiši kamenja koju su Širokobriježani sasuli na sarajevske navijače. Tek dva dana poslije pojavila se verzija koju, očito, nitko više ne misli dovoditi u pitanje: 24-godišnji mladić likvidiran je policijskim oružjem, pogotkom u zatiljak, slično “školski" izvedenoj egzekuciji. No, inzistiralo se da pištolj nije aktivirala ruka širokobriješke policije. Navodno, mučen nečistom savješću, Knezević se osobno prijavio širokobriješkoj Policijskoj upravi, ustvrdivši da je usred pobjesnjele gomile, uz svoj kalašnjikov, smrtonosno oružje oteo nekom od nazočnih policajaca koji su nastojali uspostaviti kakav-takav red.

Knezovićevo priznanje nije zapisano i potpisano. Temelji se na prijenosu policijskih inspektora koji su, navodno, neslužbeno čuli Knezovićevo pokajanje. Naime, odmah nakon priznanja Knezović je uspio pobjeći pravosudnom policajcu, uzgred rečeno, pod ingerencijom sarajevske federalne centrale. No, od toga trenutka - opet po službenim izvorima - Knezoviću se izgubio svaki trag. Nitko ga ni po Bosni ni po Hercegovini više ne traži, jer je medijima dostavljena pouzdana spekulacija da se bjegunac nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.

Sarajlija Knezović. Što se Olivera Knezoviće tiče, njegova biografija nudi dovoljno građe da postane ubojica oko kojega je moguće, nakon stanovitoga vremena, uspostaviti potpuni mir među političkim staležima u Sarajevu i Širokom Brijegu. Nije korijenski Hercegovac, nego je također rođeni Sarajlija, što ga, prema potrebi, čini krajnje sumnjivim Hrvatom.

Za sarajevsku stranu, naprotiv, izuzetno je plodonosna geneza Knezovićeva prijelaza na hercegovačko područje. Godine 1993., kad su učinjeni prvi potezi u uspostavljanju hrvatsko-muslimanskoga primirja, gangsteri Juke Prazine priključeni su ozloglašenoj Kažnjeničkoj bojni pod tadašnjim zapovjedništvom sadašnjeg haškoga zločinca, doduše, neki samo “na papiru", koji je služio da se u Hrvatskoj opravdaju proračunski izdaci za plaće i logistički trošak Tutinih “vitezova". Tada se Knezović preselio u Hercegovinu, pa je uz daljnje formalno-pravno isključivanje iz svoga sarajevskoga zavičaja dobio status vojnika HVO-a i HV-a i stan u blizini širokobriješkoga nogometnoga stadiona.

Sve govori da je na sličan način aranžiran i njegov bijeg iz širokobriješkoga pritvora. Budući da je sarajevski političar Mirsad Kebo došao spasiti sarajevske navijače iz širokobriješkoga zatvora, nije bilo nikakva ni političkog razloga ni političkog otpora da se Oliveru Knezoviću dopusti bijeg u zamjenu za status nedokazanoga ubojice.

Ipak je sadašnja BiH, od vrha do dna, isključivo politička kreacija.

EKSKLUZIVNO IZ SARAJEVA

Policija ne govori istinu: moj brat nije priznao ubojstvo

Globusovi novinari razgovarali su u Sarajevu s Igorom Knezovićem, bratom odbjegloga Olivera Knezovića, osumnjičenog za ubojstvo navijača FK Sarajevo u Širokom Brijegu

Ne znam je li moj brat ubio navijača Sarajeva u Širokom Brijegu, ali znam da postoji niz proturječnosti u cijelom slučaju, barem prema onome što je javnosti dostupno – kaže Igor Knezović, brat Olivera Knezovića, osumnjičenog za ubojstvo Vedrana Puljića. “Policija u Širokom Brijegu objavila je da je Oliver priznao da je ubio navijača Sarajeva u neredima koji su se dogodili u nedjelju. Oliverova supruga bila je u policiji i tražila da vidi priznanje, ali joj ga nisu željeli pokazati. Naime, policija nema pismeno i potpisano priznanje, a tvrdi da je Oliver sve priznao. Znam da je prije odlaska u postaju supruzi rekao da ga policija traži i da ide vidjeti zbog čega. Sve se to dogodilo u nedjelju, a ne u ponedjeljak, kako je objavljeno”, priča Igor Knezović.

On godinama radi u Službi za zajedničke poslove institucija BiH, koja je zadužena za logističku potporu Vijeću ministara BiH, Parlamentu BiH te svim državnim ministarstvima i agencijama. S Igorom smo razgovarali u zgradi Vijeća ministara, gdje mu je radno mjesto.

Nekoliko medija u BiH objavilo je fotografije kuće Knezovića u sarajevskom naselju Vraca u kojoj živi Igor s obitelji i roditeljima: “Nakon užasnih događaja u Širokom Brijegu atmosfera je u cijeloj zemlji bila veoma napeta i naelektrizirana. Onda određene novine objave sliku kuće u kojoj živi moja obitelj, a Oliver ju je napustio prije 20 godina. Ne znam tko je imao potrebu da moju obitelj izlaže javnosti. Želim izraziti sućut obitelji Vedrana Puljića. Neizmjerno mi je žao zbog njihova gubitka i, ako je moj brat kriv, neka odgovara. Ali moja supruga i ja nemamo nikave veze s tim”, kaže Knezović.

Sutradan nakon nereda Igor je otišao u Široki Brijeg kako bi posjetio brata, koji je trebao biti u pritvoru. Prije njegova dolaska Oliver je, kako tvrdi policija, pobjegao iz pritvora.

“Nismo se uspjeli vidjeti. Otišao je u policiju, a potom i pobjegao. Ne znam zašto, jer se nismo vidjeli ni tada ni poslije. Nisam se ni telefonom ni na bilo koji drugi način uspio čuti s njim. Obitelj zaista ne zna gdje je Oliver, iako je istina da ima hrvatsko državljanstvo”, rekao je Igor Knezović.

Knezovići su prije rata u BiH živjeli u sarajevskom naselju Vraca. Za vrijeme opsade grada ono je bilo pod nadzorom vojske tzv. Srpske Republike BiH, pa je Igor s tadašnjom suprugom otišao kao izbjeglica u Makedoniju. Njegov mlađi brat Oliver otišao je u Široki Brijeg.

“Pojavila se priča da je bio član jedinice Jusufa Juke Prazine koja je bila u sastavu Armije BiH, a potom je prešla u HVO. To nije točno. Oliver nije imao nikakve veze s Prazinom. Kad smo morali napustiti Vraca, otišao je u Široki Brijeg jer je naš otac podrijetlom iz tog mjesta. Oliver je rođen 1974. i na početku rata u BiH bilo mu je 18 godina. U Širokom Brijegu pridružio se HVO-u, odnosno jedinici Mladena Naletilića Tute. Nisam siguran je li umirovljen kao pripadnik HVO-a ili Hrvatske vojske. Znam da Olivera nikad nitko nije sumnjičio za bilo kakve zločine”, kaže Igor.

Oliver Knezović, prema tvrdnji njegova brata, primao je mirovinu kao razvojačeni branitelj. Uz to je imao cafe-bar u Širokom Brijegu i bavio se ugostiteljstvom. Živio je u zgradi blizu stadiona NK Široki Brijeg. Oženjen je i ima dvoje djece.

“Pojavilo se milijun različitih verzija. Prvo da je iz puške pucao po navijačima Sarajeva, pa da je policajcu oteo pištolj, iz kojega je opet pucao po navijačima. Užasno je sve to što se dogodilo, ali želim da istraga koju provode nadležne institucije što prije razriješi ovu konfuziju i utvrdi kako se sve to dogodilo”, kaže Knezović.

Istragu o ubojstvu 24-godišnjeg Vedrana Puljića zajedno vode policija Zapadnohercegovačke županije i Federalna policija. Pištolji policajaca koji su pokušavali smiriti navijačke nerede izuzeti su i poslani na balističko vještačenje kako bi se ustanovilo jesu li oni pucali, što tvrde navijači Sarajeva u svojim iskazima policiji.

“Tko je pucao, na koga, tko se tukao i tko je odgovoran za smrt Vedrana Puljića, treba utvrditi što prije. Nadam se da to neće biti problem jer postoji niz snimaka, ali i drugih dokaza. Valjda nije problem otkriti kalibar oružja kojim je mladić ubijen. Ja i cijela moja cijela obitelj želimo da se sve činjenice utvrde i da odgovaraju svi koji su krivi, uključujući i mog brata ako je učinio to što mu se pripisuje”, zaključio je Knezović.

NALAZI ISTRAGE

Vedran Puljić ubijen je policijskim Glockom

Federalna policija saslušala je desetke navijača FK Sarajevo, stanovnika Širokog Brijega i ostalih očevidaca navijačkih nereda u kojima je ubijen Vederan Puljić. Dosadašnja istraga još nije otkrila slijed događaja.

“Istraga je u toku. Poduzimamo sve radnje i polako slažemo kockice cijelog događaja”, rekao je Edin Vranj, načelnik krim-odjela Federalne policije, koji zajedno s policijom iz Širokog Brijega provode istragu.

Prema neslužbenim informacijama, Vedran Puljić ubijen je metkom kalibra devet milimetara, što odgovara pištoljoma marke “Glock”, koji su službeno policijsko oružje u BiH. Navijači FK Sarajevo u svojim iskazima također tvrde da je policija pucala na njih dok policija u Širokom Brijegu Olivera Knezovića, koji je u bijegu, i dalje navodi kao glavnog osumnjičenog za ubojstvo mladog pripadnika Horde zla. Pripadnici ove navijačke skupine proteklih su dana odbijali razgovor s novinarima, a posebice fotografiranje.