U pravu je bio voditelj Ivan Šarić kad je najavljujući prvo predavanje na ovogodišnjem Bug Future Showu u kinu Europa rekao: sada nam dolazi čovjek koji je velika faca.
Shawn DuBravac jedan je od ključnih ljudi u svijetu gadgeta i inovacija, glavni ekonomist i direktor za istraživanja američke Udruge za potrošačku elektroniku (CEA) pod čijem okriljem je oko 2000 najvećih tech kompanija.
Jedan je od glavnih producenata CES-a, najvećeg svjetskog sajma inovacija koji je i ove godine u Las Vegasu uspješno predstavio svijet automatiziranih automobila, robota i dronova. Posljednji je posjetilo više od 170 tisuća ljudi, a 3631 kompanija iz 153 zemlje svoje je proizvode predstavila na čak 2,2 milijuna kvadrata.
DuBravac je i gost predavač na američkim sveučilištima i odnedavno autor bestselera; njegova lanjska knjiga "Digitalna sudbina" kao jedina knjiga s tech tematikom dospjela je na listu uspješnica New York Timesa.
Redovito ga biraju na liste utjecajnih analitičara i proroka tehnološkog napretka, a kao kolumnist je gostovao u Wall Street Journalu, NY Timesu, Financial Timesu i mnogim drugim publikacijama.
Reputaciju je ponovno opravdao i na Bug Future Showu gdje je održao jedno od najzanimljivijih predavanja, i to u konkurenciji newsbarovaca, Diteta Ćaćinog i matematičara Tonija Miluna. Pričao je o digitalizaciji, omiljenoj temi svojeg bloga shawndubravac.com i svoje knjige.
"Digitalizacija mijenja svijet. Pogledajte samo autonomna vozila koja su svakim danom sve naprednija. Uskoro nećemo trebati volane da bismo njima upravljali, nećemo čak trebati ni prednja sjedala. Možda u automobilima budućnosti sjedala uopće nećemo trebati, u njima ćemo možda imati krevete ili jacuzzije. Promijenit će se i prometna infrastruktura, materijali od kojih se ona danas gradi. Ali moramo biti svjesni da se to neće dogoditi preko noći. Jer socijalna dinamika je fluidna i brzo se prilagođava. No za razliku od društva, za fizičke i strukturalne promjene trebat će vremena i najmanje 50 godina da se današnji kapital zamijeni novim reformatiranim kapitalom. Ali promjene dolaze", piše u jednom od zadnjih postova. Slično mi ponavlja dok nakon predavanja pred punim auditorijem sjedimo na terasi kina Europa.
Razgovaramo o budućnosti tehnologije, umjetnoj inteligenciji, automatskim automobilima i pametnim kućama, ali kad čuje grički top koji označava podne, DuBravac zastaje.
"Nije li to divno? Možda ćemo jednom živjeti u svijetu robota i senzora, ali top će ovdje i dalje pucati. To je ljepota inovacija, taj način na koji ih integriramo u svoju tradiciju i povijest."
U Zagrebu je tek drugi put, iako je porijeklom Hrvat. Djed mu je rođen nedaleko od Zagreba, kao mladić je emigrirao u SAD, gdje je Shawn i rođen.
"Pravo je osvježenje doći u grad u kojem svi koji te pozdrave točno izgovaraju tvoje prezime. Moram priznati da osjećam poveznicu s ovim mjestom. Osjećam se Hrvatom", kaže mi.
Mediji vas često nazivaju tehnološkim Nostradamusom. Mislite li da će stvari poput pametnih kućanstava ubrzo postati naša stvarnost? Koliko smo blizu potpunoj integraciji, inteligentnim kućanskim aparatima spojenim na internet?
- U kratkom vremenu dogodilo se puno promjena. Ako ste pametni dom poželjeli prije 20 godina, morali ste rušiti zidove, provlačiti kabele kroz njih, sve graditi sami. No, tehnologija toliko brzo napreduje da je to danas moguće s jako malo muke. Ovako bih zaključio: sve su cigle na mjestu, ali još ih nismo spojili u funkcionalnu kuću. Ali brzo ćemo i to uspjeti. Upravo na CES-u predstavljena je perilica za rublje Whirlpool koja je spojena s Amazonovom uslugom automatske dostave Dash. Perete rublje, stroj sam mjeri kad su vam zalihe deterdženta na izmaku, automatski ga naručuje, a Amazon vam ga dostavlja na kućni prag. To je dobar primjer pametne kuće i načina na koji je ona spojena sa svijetom oko sebe.
Skeptici kažu kako mnoge od tih inovacija neće pojednostaviti naše živote, nego će ih učiniti još kompliciranijima. Sve te aplikacije i senzori... Slažete li se s time?
- Na kraće staze svakako. Bit će mnogo komplikacija. Ali u konačnici svatko od nas vladar je svog računala, a ne obrnuto. Koristit ćemo samo one inovacije koje će unaprijediti naše živote. Kao što sam rekao na panelu: pametni satovi imaju mogućnost slanja vašeg srčanog ritma drugim vlasnicima satova. Želimo li to, treba li nam ta mogućnost? Možda ne, ali što ako je jedna od tih osoba naš liječnik? Mislim da će proći još dosta vremena, ali na kraju ćemo prihvatiti samo onu tehnologiju koja nam istinski treba. Uostalom, kroz desetljeća smo odbacili mnoge inovacije, sjetite se samo propagandnih filmića iz šezdesetih, već tada smo bili inovativni i smišljali gadgete. Na kraju se sve svodi na pojedinca: ima li potrebu za nečime ili ne. Ja osobno ne volim natrpavati kuhinju raznim aparatima. Mnogi to vole. Ali meni je, da se tako izrazim, dovoljan običan nož.
Pametni domovi samo su još jedan korak prema umjetnoj inteligenciji, baš kao i automatski automobili. Zašto najveći umovi današnjice pozivaju na oprez? Moramo li se bojati umjetne inteligencije?
- Ne moramo je se bojati. Umjetna inteligencija samo je još jedna od neizbježnih inovacija u bliskoj budućnosti. Mi smo ti koji kontroliramo tehnologiju. Umjetna inteligencija će potpuno promijeniti način na koji radimo i komuniciramo, i tome se ne možemo oduprijeti. Promijenit će se i tržište rada, i toga moramo biti svjesni.
Koliko smo joj blizu?
- Jako smo blizu. Često govorim o napretku koji smo ostvarili u prepoznavanju ljudskog govora i prebacivanju u tekst. Dvadeset godina smo istraživali i došli do 50-postotne točnosti. Dakle svaka druga izgovorena riječ bila je točno prenesena u pisanu formu. A onda smo u samo nekoliko godina dosegli točnost od 95 posto, a sada još i više. Taj munjeviti napredak ključan je za razvoj AI jer pomaže komunikaciji strojeva i ljudi. Jer što vam vrijedi superkompjuter koji bi trebao upravljati vašim domom ako ne razumije vaš govor. Ako takvom računalu morate davati pisane naredbe putem tipkovnice, onda sve to nema smisla. Dakle, sve su to koraci nužni za otkriće AI...
Dakle, AI će nastati nizom malih koraka, a ne jednim velikim, epohalnim otkrićem?
- Točno tako. Mnogo malih koraka od kojih smo mnogo njih već napravili.
Jeste li i sami technofreak, koristite li puno tehnologije u svakodnevnom životu?
- Ne nužno. U nekim poljima života koristim, ali uvijek se vodim tezom da je upotrebljavam samo tamo gdje ima smisla. Kad već govorimo o pametnim kućama, i sam koristim pametna ulazna vrata spojena na internet i s kamerama. Puno ljudi ulazi mi u kuću dok me nema i ja ih daljinski puštam unutra i tako vidim i kontroliram tko su oni.
Otkud opsesija tehnologijom? Je li ljubav počela za rane mladosti ili kasnije tijekom života? Vi ste primarno ipak ekonomist.
- Bio sam dječak kad sam počeo rastavljati radioprijamnike i proučavao kako rade. Sjećam se da poslije niti jedan nisam znao ponovno sastaviti (smijeh). Ali oduvijek me fascinirao način na koji stvari funkcioniraju, razmišljao sam izvan okvira, kako će se gadgeti koje koristimo danas upotrebljavati sutra. Kako će naš život izgledati u budućnosti.
Je li se ta budućnost koju ste zamišljali kao dječak do danas već dogodila?
- Svijet će uvijek izgledati drukčije od onog kakvim smo ga nekad zamišljali. Ako predviđamo sljedeću godinu, sigurno ćemo prilično precizno predvidjeti što će se događati. Ali svijet se prebrzo mijenja da bismo znali kako će izgledati za 30 ili 50 godina. Već za 30 godina postojat će stvari koje danas uopće ne možemo zamisliti.
Usudite li se onda uopće prognozirati kako će svijet izgledati, primjerice, 2040. godine?
- Mogu samo maštati. Ali hoću li pogoditi? Ne znam. Mislim da precjenjujemo blisku budućnost, a ne razmišljamo dovoljno na duge staze. Ne cijenimo napredak koji će u našu svakodnevicu donijeti automatizirani automobili ili dronovi. Prije mjesec dana svjedočio sam prezentaciji drona koji je dizajniran da gasi požare na neboderima. Vidio sam i dronove kojima se koriste spasilačke službe na plažama. Ti strojevi puno brže od ljudi mogu doletjeti do utopljenika na pučini i spustiti im pojas za spašavanje. Dakle, sad odjednom imate čitavu nišu dronova koji spašavaju ljudske živote. Jesmo li doista vjerovali da će takvo što postojati?
Govorite o realnom napretku koji nam donosi tehnologija...
- Tako je. Odjednom svuda oko nas počinjemo primjećivati te naoko male pomake i strojeve koje ih omogućuju. Tehnologija je već promijenila naše živote. Ali kad se osvrnem oko sebe, i dalje vidim mnogo analognih stvari. Mi sada sjedimo na analognim stolicama, za analognim stolovima, pod analognim lampama. Zašto ih ne bismo digitalizirali? U njih ugradili senzore i učinili ih pametnim stvarima koje će nam pomagati?
Takvo razmišljanje je, vjerujem, i razlog zašto ste svoj bestseler nazvali "Digitalna sudbina". Vjerujete u potpuno digitalizirani svijet.
- Naslov knjige meni osobno znači da svjedočimo valu inovacije koji se počeo događati i protiv kojeg nema borbe. Mi samo moramo odlučiti što ćemo s tim valom, kamo ćemo ga usmjeriti i koje će biti posljedice.
S druge strane, mnoge ozbiljne studije upozoravaju da uvođenjem automatizacije gubimo radna mjesta, da nas roboti šalju na burzu rada i da zbog toga kapitalizam na kakav smo navikli dolazi svom kraju. Slažete li se s time?
- Donekle. Inovacije su uvijek krale radna mjesta, ali istovremeno stvarala nova radna mjesta. Kad je izumljen traktor, on je bio inovacija za poljoprivredu. Traktor nije ubio poljoprivredu, samo ju je unaprijedio. Isto će se događati i u budućnosti. Nedavno sam odsjeo u hotelu u kojem hranu u sobe dostavljaju robotom. Naručio sam doručak i robot mi ga je donio. Trenutačno smo u hibridnom dobu. Još nismo automatizirani. Morao sam prvo nazvati nekoga u kuhinji i naručiti hranu. Netko je hranu morao utovariti na tog robota. U budućnosti vjerojatno to neće biti tako. Nećemo trebati tog radnika. Ali on će biti potreban negdje drugdje.
Govorite o preraspodjeli zanimanja i prilagođavanju novom dobu?
- Tako je. Uvijek će postojati otpor inovaciji, i to je prirodno, to se događa svagdje u svijetu u različitim industrijskim granama.
To je možda najvidljivije u kompanijama koje su nastale na principima ekonomije dijeljenja, a omogućile su ih nove tehnologije. Jeremy Rifkin kaže da će te kompanije izazvati treću industrijsku revoluciju.
- Tehnologija je ekonomiju promijenila na profinjen način. Naravno da se tradicionalni taksisti protive Uberu jer on im mijenja život i poslovanje. Ja Uber koristim svugdje u svijetu i veselim se da ga isprobam i u Zagrebu kad budem odlazio na aerodrom. Ostali taksisti zbog toga neće biti sretni. Ali morat će se mijenjati, i to na bolje. Jer ovo što se događa, u konačnici će biti promjena na bolje.
Godinama organizirate CES, najveći svjetski sajam potrošačke elektronike u Las Vegasu. Idući će biti poseban?
- Da, to će biti 50. po redu, i bit će veći i bolji nego ikad. Tri najveća prostora za sajmove na svijetu nalaze se u Las Vegasu, i CES je zakupio sva tri. Fokusirat ćemo se na startupove, što je za mene poanta svega. Možda će neka kompanija koja će za 50 godina biti najveća na planetu svoju premijeru doživjeti na sljedećem CES-u.
Jeste li i sami ikad došli na ideju da osnujete startup? Stalno se krećete u tom svijetu, ideja vam sigurno ne nedostaje?
- O tome razmišljam bez prestanka. I nisam odustao od toga. Često u svom poslu vidim prilike. Međutim, da bih postao poduzetnik, morao bih biti potpuno opsjednut idejom o nekom proizvodu ili usluzi, a takve ideje proždiru vrijeme i energiju. Isto sam proživio s knjigom koju sam pisao punih godinu dana, svaki dan. Zato bih se za projekt vlastite tvrtke trebao potpuno posvetiti njenom stvaranju. Jer jedino tako bih imao šanse uspjeti. Puno je rizika. Ali nisam odustao. Još nisam
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
