Specijalni filmski rat na Internetu

Tko vodi specijalni rat protiv hrvatskih premijernih filmova, i to u međunarodnim vodama - na najvećoj, najutjecajnijoj, najposjećenijoj i najrelevantnijoj bazi podataka o filmu na Internetu The Internet Movie Databaseu (IMDb)?! Kako to, da su upravo filmovi “Crnci” i “Kenjac”, koji još nisu ni imali hrvatske kinopremijere, tek one na filmskim festivalima u Puli i Sarajevu, i to, izvještaji kažu, vrlo uspješne, dobili u tom cyberspaceu, doslovce preko noći, na desetke jedinica - u žargonu IMDb-a ocjenu “awfull" ili “grozan"?

Tko se, napokon, krije iza korisničkih imena “Zvonimir Kerestinec”, “Omar Skender” i “Thomas Hassler” koji su istoga dana, 26. kolovoza, na najvažnijoj filmskoj točki svjetske računalne mreže objavili svoje oduševljene komentare o filmu “Vjerujem u anđele” Nikše Sviličića, sasjekli “Crnce” Gorana Devića i Zvonimira Jurića, a “Kenjca” Antonija Nuića dobronamjerno pokudili?

Krije li se, možda, samo jedna osoba iza činjenice da je trenutačno po glasovima korisnika IMDb-a najbolji ovogodišnji premijerni naslov hrvatske kinematografije “Vjerujem u anđele” Nikše Sviličića, koji od maksimalne ocjene 10 ima vrlo dobru 7,3, dok je prvi sljedeći po osvojenim “zvjezdicama” Nuićev “Kenjac” s jedva prolaznih 5,2? Sva ta pitanja bila su prošloga tjedna glavna tema razgovora među hrvatskim filmskim autorima i producentima.

Dok se na međunarodnoj konferenciji u Slanom “Novi strateški koncept NATO-a: izazovi i mogućnosti” raspravljalo o hakerima kao o najvećim neprijateljima sigurnosti zemalja članica, domaći filmaši su po svojim domovima i produkcijskim uredima istraživali strategiju virtualnog rata na IMDb-u protiv svojih filmova.

Tehnologija ocjenjivanja. IMDb je online baza podataka s informacijama vezanima uz filmove, glumce, televizijske emisije, produkcijske timove, videoigre te, odnedavno, i uz fiktivne karaktere iz vizualnih medija, pokrenuta 1990., koja je postala toliko uspješna da ju je 1998. otkupila najveća online knjižara Amazon.com.

Jedan od tada uvedenih dodataka jest upravo ponuda ljestvice koja posjetiteljima omogućuje ocjenjivanje filmova od 1 do 10. Ponuđene opisne ocjene uključuju kategorije od 1 (grozan) do 10 (izvrstan), a uzevši u obzir činjenicu da je ocjena 1 iznimno rijetka, srednja ocjena jest 5,5, a ne 5,0 kako bismo zaključili s obzirom na maksimalnu ocjenu 10.

Drugim riječima, metoda je jednaka uobičajenom ocjenjivanju u skali od pola zvjezdice do pet zvjezdica. Jednostavnost sve to čini iznimno popularnim, ali u okvirima statističkih i ostalih kriterija, ta metoda pati od mnogih nedostataka, o čemu, pak, svjedoči i ova mala hrvatska filmska afera.

Da bi se ocijenio jedan filmski naslov na IMDb-u, potrebno je prijaviti se kao korisnik, a s jedne adrese elektroničke pošte i s jednim korisničkim imenom može se samo jednom glasovati! Međutim, pod različitim imenima i s različitih adresa moguće je glumiti brojno glasačko tijelo – i sve to sa samo jednog, istog kompjutora!

Stoga možda i nije neobično da su u jednome danu hrvatski filmovi, koji još nisu ni stigli u kina, mogli od 50-ak različitih korisnika IMDb-a dobiti gotovo sve same jedinice. Pogotovo što većina naših naslova jedva da uopće i skupi nekoliko desetaka glasača!

A upravo se to dogodilo. Svoje sumnje da ocjenama novih domaćih filmova manipulira upravo neki njihov autor odnosno producent, naši filmaši drže potpuno utemeljenima, no premda su u svojoj internoj istrazi angažirali i hakera, neprijatelj broj 1 hrvatske kinematografije nije razotkriven! Identitet osobe koja revno radi protiv “Kenjca” i “Crnaca”, jedinih novih domaćih naslova koji imaju neku festivalsku perspektivu, samo je predmet nagađanja!

No, s obzirom na to da se ovaj specijalni rat, kako ga već zovu, ne odvija u forumskoj krčmi nekog domaćeg portala, već na uglednom The Internet Movie Databaseu koji selektori međunarodnih filmskih festivala, pogotovo manjih, u pravilu konzultiraju birajući filmove iz nepoznatih kinematografija poput hrvatske, takve namjerne manipulacije i medijski su zanimljive.

Dakle, “Crnci” Zvonimira Jurića i Gorana Devića u nedjelju 6. rujna imaju na IMDb-u ocjenu 4,3 od maksimalnih 10 koju su dobili od 65 glasača. Svaka ocjena ispod 6 na IMDb-u u pravilu je ozbiljna diskvalifikacija filma. A “Crnci” koji su od 65 glasača dobili čak 28 jedinica, 14 dvojki, 8 trojki i svega 5 desetica već su time zaslužili naslov, barem na IMDb-u, jednog od najgorih hrvatskih filmova, a da još nisu ni ušli u kinodistribuciju niti dospjeli na DVD-e.

Ima, naravno, i lošije ocijenjenih hrvatskih naslova na IMDb-u, no zanimljivo je da su se “Crnci”, zapravo preko noći, iz solidno ocijenjenog filma pretvorili u debakl sve bliži, primjerice, “Četveroredu” Jakova Sedlara koji ima ocjenu 4,1, ali od čak 251 glasača.

Kod hrvatskih je filmova uobičajen malen broj glasača, pa je konačnim ocjenama moguće i lako manipulirati. Na IMDb-u se može glasovati, ponovimo, samo jednom s jedne elektroničke adrese, no na tako malenom uzorku glasača dovoljno je da netko ima dovoljno volje (i vremena) otvarati razne adrese i smišljati razna korisnička imena, pa da utječe na ocjenu filma.

A “Crnci“ su na IMDb-u dobili brdo jedinica upravo 26. kolovoza kada se prvi put na tu stranicu prijavio izvjesni Zvonimir Kerestinec iz Hrvatske. I napisao i svoj komentar pod naslovom “Nimalo mi se ne sviđa... ali” u kojemu kaže da je “Crnce“ gledao i na Pula Film Festivalu i na Sarajevo Film Festivalu. “Ima nešto zanimljivo u ovom bolesnom filmu – ako mu to dozvolite, može vas vrlo lako uvući u svijet rata i političkih tema, gdje nijedno poznato pravilo više ne funkcionira...”, piše uz ostalo na IMDb-u Zvonimir Kerestinec.

"Remek-djelo". Istoga je dana komentirao i film “Vjerujem u anđele” Nikše Sviličića, aktualnog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, koji mu se, međutim, jako sviđa. Dapače, to mu je, kaže, uz “Tko pjeva zlo ne misli” i “Prije kiše” Milča Mančevskog “najbolji domaći film svih vremena”. “Napokon jako dobar hrvatski film bez ratnih i socijalnih tema!“, piše Kerestinec. “Zaista sam uživao gledati ga ovog ljeta u pulskom (Istra) amfiteatru. Opuštajući je, lijep, nježan, smiješan i toooliko drugačiji od većine hrvatskih filmova...”

U ovom komentaru je Zvonimir Kerestinec otkrio ponešto i o sebi, pa piše da je filmofil već više od 35 godina i da je “Vjerujem u anđele” sa ženom i djecom uspio pogledati još jednom, nakon Pule. Dakle, Zvonimir Kerestinec je ovog ljeta bio i na sarajevskom i na pulskom filmskom festivalu, što nam kaže pišući o “Crncima”, a iz ovog komentara je očito da je bio i u Motovunu, odnosno u Komiži gdje je Nikša Sviličić promovirao svoj prvi film. Teško da je osoba koja obilazi sve filmske događaje u regiji neki autsajder u hrvatskoj kinematografiji!

Film “Vjerujem u anđele“ Nikše Sviličića jedini na svojoj stranici na IMDb-u ima još dva komentara. Unesena, također, 26. kolovoza, kada i onaj Zvonimira Kerestinca. I, također vrlo pozitivna. Jedan je potpisan imenom Thomasa Hasslera, “bivšeg njemačkog nogometnog reprezentativca”.

“Mislim da to nije festivalski film jer ne sadrži nikakve političke intrige i socijalnu pozadinu (svjetski festivali, koliko mi je poznato, vole takve teme). Ali publika će sigurno obožavati taj film!“, piše Hussler. I njega, zanimljivo, kao i autora filma Nikšu Sviličića koji tim usporedbama, uostalom, reklamira “Vjerujem u anđele”, on podsjeća na “Mediterraneo” i Fellinijeve filmove, a posebno hvali glumce. Ne čudi, stoga, da “Vjerujem u anđele” na IMDb-u ima najvišu ocjenu - 7,3, koju je postigao dobivši čak 26 desetica, 13 devetki i 10 osmica, a svega 3 jedinice od 62 glasača.

Skender iz Remeta. Jedan među njima je sigurno i Omar Skender iz Hrvatske odnosno Švedske. “Omar” je naziv hotela i drvne industrije iz Skender Vakufa, ali svakom je Zagrepčaninu, kada čuje naziv “Skender”, prva asocijacija omiljeni roštilj Milana Bandića u “Skenderu” na Remetskoj cesti, preko puta kojega stanuje i autor filma “Vjerujem u anđele”. Omar Skender s IMDb-a, kao i Hassler, piše da je to “hrvatski Mediterraneo”, a pogledao ga je, nastavlja, kao turist na premijeri u Komiži.

“Kenjac” Antonija Nuića, koji je na Sarajevo film festivalu zauzeo drugo mjesto po glasovima publike, na IMDb-u nema tu naklonost glasača iako su ga oni mogli vidjeti samo u Sarajevu i na Puli. Kao i “Crnci”, preko noći je 26. kolovoza, dokad je imao 26 desetica, dakle, najviših ocjena, počeo dobivati jedinice, dvojke i trojke – njih ukupno 41. U trenutku pisanja ovog teksta “Kenjac” na IMDb-u ima ocjenu 5,2 od 83 glasača.

Uoči prikazivanja na Sarajevo Film Festivalu imao je ocjenu 8,0, što znači da je u jednom danu iz kategorije vrlo dobrog filma prešao u onu trećerazrednoga. Jedini koji ga je komentirao je opet Zvonimir Kerestinec koji je tog 26. kolovoza bio izuzetno aktivan jer je unio i svoj komentar na “Zagrebačke priče”, a za Kenjca je zaključio “Dobar film, dobri glumci i kamera... no zbog čega ratna tematika?!“

Inače, u Kerestincu kraj Zagreba postoji restoran “Zvonimir“ koji reklamira svoju dvoranu za svadbene svečanosti, pa...

Producentica filma “Crnci”, Ankica Tilić iz kuće Kinorama, kaže nam da je loš status filma na IMDb-u primijetila nedavno kad je provjeravala jesu li na stranici ažurirani neki podaci koje je dodavala. Za razliku od većine svojih kolega, koji vjeruju da netko namjerno uništava one hrvatske filmove koji imaju mogućnost odlaska na neke međunarodne festivale, ona se time ne opterećuje.

Dapače, ocjenu 4,3 prima s dosta humora. “Primijetila sam da ‘Crnci’ imaju izuzetno nisku ocjenu i prvo što mi je palo na pamet bilo je da je netko od mojih prekrasnih glumaca ili redatelja slomio srce nekoj dami pa mu se ona sveti na taj originalan način”, kaže nam Ankica Tilić.

“Loša ocjena na toj stranici mi znači jednako kao i komentari na forumu - anonimna mišljenja uopće ne uvažavam i na mene osobno kad radim, bilo da se radi o mojim filmovima ili tuđim, ove anonimne procjene i komentari ni najmanje ne utječu; jednostavno ih ne smatram relevantnima ni za što.“

Plansko rušenje. Za razliku od nje, Boris T. Matić, producent filma “Kenjac” i ravnatelj Zagreb Film Festivala, otvoreno nam kaže da je uvjeren kako netko, preko IMDb-a, svjesno stvara potpuno pogrešnu sliku o najnovijim hrvatskim filmovima. “Svaki dan idem na IMDb jer zatvaram program Zagreb Film Festivala i to mi je alat za rad. Manji festivali poput mojeg žele najbolje naslove i logično je da i na IMDb-u provjeravamo filmove.

Pa i kao potencijalni gledatelj, kad vidim da na IMDb-u neki film ima ocjenu ispod 6, uopće ga ne gledam. S obzirom na to da znam da je ‘Kenjac’ prije Sarajevo Film Festivala imao ocjenu 8,0, siguran sam da netko planski ruši njegov rejting! Kako to da se od cijele produkcije s ovogodišnje Pule samo jedan film izdvaja s toliko mnogo desetica, a da smo mi preko noći dobili toliko mnogo jedinica?”, ogorčen je Boris T. Matić.

Na naše pitanje sumnja li upravo u producenta i autora filma “Vjerujem u anđele“ Nikšu Sviličića, odgovara: “Ne mogu tvrditi da iza toga stoji autor filma koji je sada po IMDb-u najuspješniji i bilo bi blesavo na temelju indicija to tvrditi. No, bavim se mišlju pisati IMDb-u da vidim tko je čovjek koji se bavi takvim poslovima!”, zaključuje Boris T. Matić.

Obrana od optužbi. Nikša Sviličić, autor i producent filma “Vjerujem u anđele”, jedini se od hrvatskih redatelja potrudio na IMDb-u postaviti i svoju fotografiju, a u specijalni rat protiv hrvatskog filma ne vjeruje! Misli kako ocjena filma na IMDB-u ne može utjecati na pozivanje nekog filma na filmske festivale.

“Za to postoje definirana pravila i procedure kao što su slanje DVD screenera na adresu festivala odnosno izbornika”, kaže Sviličić, “zatim učešće na festivalskim filmskim fokusima na kojima selektori gledaju, komentiraju i odabiru one filmove koje će prikazati na svojim festivalima. Osim toga, važni su i osobni kontakti sa selektorima, te – zadnje, ali ne i najmanje bitno – ‘minuli rad’ autora vezan za neki festival.

Osobno ne vjerujem u to da netko namjerno ruši rejting naših filmova. U ovom trenutku za domaću kinematografiju je puno važnije budžetiranje, izbor povjerenika za film, donošenje pravilnika, natječaj i dr.”

Kao autor i producent domaćeg filma s najboljim ocjenama na IMDb-u, njima nije iznenađen i ne dovodi ih u pitanje. “Povremeno pratim ocjene na IMDB-u, u tisku i na forumima, posebno nakon javnih projekcija. Kao i svaki autor, zadovoljan sam nakon dobrih komentara, a nakon loših preispitam komentar u sebi, prihvatim dobronamjernu kritiku, odbacim zlonamjernu i idem dalje...

Naš film je do sada kao dobitnik nagrade publike na Puli 2009. imao nekoliko neformalnih projekcija po Dalmaciji i na otocima, posebice u Visu i Komiži gdje se na ulaznicu čekalo u redovima. Imali smo jako dobre komentare publike, mada je vjerojatno taj dojam dijelom subjektivan jer smo film snimali tamo, u Komiži, pa to možda i ne daje pravu sliku o njemu. Objektivan prikaz uspjeha filma i je li prihvaćen od gledatelja ipak će dati rezultati kinodistribucije”, reći će Sviličić.

Tijekom rujna i listopada i “Kenjac” i “Crnci” i “Vjerujem u anđele” imat će svoje hrvatske kinopremijere. No, hoće li njihove ocjene na IMDb-u utjecati na to gdje će se pojaviti, jednako je važno kao i odgovor na pitanje – je li moguće da neki hrvatski producent ili autor koristi nedostatke glasačke mašine IMDb-a da bi usporio, onemogućio ili, jednostavno, obezvrijedio mogući međunarodni put drugih hrvatskih filmova?