Antonio Peršak ima dugu kosu i nesalomljivu volju. Kad nije uspio upasti na Muzičku akademiju u Zagrebu, došao je u Mostar. U Zagrebu je bio šesti na listi. A primaju samo troje. On želi studirati gitaru ili ništa. Mladi Čakovčanin s kosom do struka jedan je od 468 studenata iz Hrvatske koji su ove jeseni upisali prvu godinu na Sveučilištu u Mostaru. Sve mu se čini super, kaže stidljivo se ogledavajući po novouređenim prostorima zgrade fakulteta na Rodoču.
Na mjestu bivše vojarne sad su moderni laboratoriji, učionice s klavirima i kompjutorima, zatvoreni bazen i sportski tereni. Čini mu se da je Mostar pravo mjesto za njega. Razmišlja da nakon završenog preddiplomskog studija ode na akademiju u Austinu u Teksasu. Možda i neće, ovdje mu se čini sasvim dobro.
Sa svojih 14.715 studenata Sveučilište u Mostaru maleno je u usporedbi s onim u Zagrebu (56.000 studenata) ili Univerzitetom u Sarajevu (50.000 studenata).
“Sveučilište je duša, život i perspektiva ovoga grada. Svaki sedmi stanovnik ovoga grada je student”, kaže rektorica Ljerka Ostojić. Bez njega bi Mostar bio mrtav grad, uvjerena je. Sa svojih 100.000 stanovnika Mostar je centar Hercegovine i najveći grad s hrvatskom većinom u Bosni i Hercegovini: veći je od Osijeka, a manji od Rijeke, Splita i Zagreba.
Ove su godine na svojih deset fakulteta i Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu upisali 2647 brucoša. Oko 2500 studenata dolazi im iz Hrvatske, i taj se broj svake godine povećava. Od 12,5 posto u 2010. godini njihov je udio porastao na 18 posto, a najviše ih je iz Dalmacije.
“Oni se većinom vraćaju u svoje krajeve, što ne bi bio slučaj da studiraju u Zagrebu”, kaže mostarska rektorica. Privlačno je i to što u Mostaru državna matura nije uvjet za upis. Ove su jeseni upisali 302 studenta manje, ili deset posto manje nego lani. Nije nebitno jer se velikim dijelom financiraju od školarina. U krizi u Bosni i Hercegovini nikli su deseci novih, privatnih studija.
Došlo je vrijeme da se borimo za svakog studenta, kaže rektorica. Svi žele svoj dio kolača, javni i privatni fakulteti, ali je kvaliteta ono čime se mi moramo razlikovati od drugih, poručuje. “Na tržištu rada naši završeni studenti moraju biti prepoznati kao oni koji imaju najviše znanja i sposobnosti”, ističe Ljerka Ostojić, liječnica, sveučilišna profesorica i predsjednica Matice hrvatske Mostar. Ona je uvjerena da je, uza sve probleme koje imaju, mostarsko sveučilište najbolje u BiH.
“Sarajevo ima tradiciju, puno su bolje financirani, pa imaju i više studenata koji studiraju na teret ministarstva. Naši studenti većinom plaćaju studij, pa više uče, više im je stalo”, objašnjava rektorica.
Sada imaju 60 posto stalnog nastavnog osoblja, a 40 posto gostujućih, koji nastavu nerijetko izvode i preko videolinka.
Na priče da mladi iz Hrvatske dolaze u Mostar jer je tamo lako položiti ispit i završiti faks, samo se smiju. Suprotno predrasudama, prolaznost na ispitima im je vrlo niska. Čak preniska za bolonjske kriterije: od 50.684 prijavljenih ispita, studenti većinu nisu položili (29.634 nepoloženih).
Oni koji su prošli, izašli su s prosječno upisanom trojkom. Na Filozofskom fakultetu još je gore: od 11.000 prijavljenih ispita, čak 7000 ih padne. Kompjutor ne laže, pokazuje nam brojke profesor Ivica Musić s Filozofskog fakulteta. Svjestan sam percepcije kakva prevladava u Zagrebu i drugdje, ali stvarnost je dijametralno drukčija, ističe on. Dekan Filozofskog Zoran Tomić govori kako je kći njegova poznanika iz Cavtata studirala ovdje i pala godinu. "Pitam je, što nisi učila? Mislila sam, kaže ona, neš ti fakulteta u Mostaru", prenosi Tomić.
Čak 78 posto upisanih bili su u srednjoj školi odlični i vrlodobri đaci, tumači nam statistiku profesor Vojo Višekruna, bivši rektor, a sada pomoćnik rektorice za nastavu. Najelitnija je farmacija: od 30 upisanih, 90 posto ih je došlo iz srednje škole s peticom, ovi ostali s četvorkom. Pritom ih je desetak posto iz medicinske škole, a svi ostali iz gimnazije. Naravno, sve te ocjene ne garantiraju izvrsno znanje. Slično kao u Hrvatskoj, predznanje s kojim učenici dolaze jako varira. I veliki je odljev studenata: puno ih više upiše nego što ih završi.
“Svojim studentima uvijek kažem, nije bitno gdje studirate. Ako steknete znanje, s njim ćete moći uspjeti bilo gdje”, ističe Izabela Dankić, profesorica engleskoga. Ona je Mostarka koja je studirala ovdje, magistrirala u Americi i doktorirala u Zagrebu.
Student s Filozofskog Matej Marović došao je ovamo zato što je iz Metkovića pa mu je blizu, Paoli Bašić iz Šibenika Zagreb je bio skup. “Za mene je dolazio u obzir samo Mostar. Ipak je ovo jedino sveučilište u BiH na hrvatskom jeziku”, kaže Tanja Meljančić, studentica novinarstva iz Nove Bile. U tom je smislu Sveučilište u Mostaru i politička institucija, jedna od najvažnijih nacionalnih institucija Hrvata u Bosni i Hercegovini. U toj zemlji živi 550.000 Hrvata, ili za 200.000 manje nego prije rata. Po svježe objavljenim rezultatima popisa stanovništva, udio Hrvata u BiH pao je na 15,47 posto. Uoči rata po popisu iz 1991. bilo ih je 17,38 posto, Srba 31,21 posto a Bošnjaka 43,47 posto. Bošnjaci su stekli natpolovičnu većinu sa 50,24 posto, ako su točni podaci koje je ovih dana objavio sarajevski magazin Stav. Smanjen je malo i udio Srba na 30,6 posto. S tih 15,47 posto Hrvati bi trebali biti jednakopravan narod, ravnopravan Srbima i Bošnjacima. Teško. Država BiH je tanki pokrov s mizernim proračunom iz kojeg se prvo isplaćuje vanjski dug, Federacija financira penzije i invalidnine ratnim veteranima, a visoko obrazovanje je na proračunu kantona odnosno županija.
Kojima ove više razine stalno oduzimaju ovlasti, ali ostavljaju troškove i obaveze. U Mostaru su tragovi granata vidljivi posvuda, ako zanemarite šoping-centre i odlično uređene kafiće, većina onog što vidite u prilično je jadnom stanju. Sveučilište je iz sasvim drugog filma.
Sve je novo i ušminkano, organizirano u dva kampusa: između Avenije i stadiona na Bijelom Brijegu nove su zgrade Filozofskog fakulteta i Građevinskog fakulteta, obnovljene zgrade Fakulteta strojarstva i računarstva, Pravnog i Ekonomskog, i dio Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (FPMOZ). To je praktično centar zapadnog Mostara, oko kampusa sve je puno kafića i kladionica.
U blizini je Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet, a Medicinski i Fakultet zdravstvenih studija su neposredno uz Klinički centar Mostar. U drugom kampusu, onom na Rodoču na južnom ulazu u grad, u bivšoj kasarni sada je studij kemije s laboratorijima, glazbeni odjel FPMOZ-a i studij fizičke kulture. Nekadašnji poligon za treniranje vojnika sada služi budućim nastavnicima tjelesnoga i trenerima. Nove zgrade, računala, amfiteatri postoje zahvaljujući donaciji hrvatske Vlade. Pomagala je HDZ-ova vlada, ali i SDP-ova. Za razne projekte pomoći Hrvata u BiH Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina izdvojila nešto manje od 500 milijuna kuna, nedavno je izjavio hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Del Vechio. U mostarsku bolnicu Hrvatska je uložila oko sto milijuna kuna, a u sveučilišni kampus 200 milijuna kuna. Sav trošak izgradnje četiri nove zgrade (Medicina, Fakultet zdravstvenih studija, Filozofski, Građevinski) i obnovu ostalih iz prvog kampusa snosila je Hrvatska. Hrvatska pomaže i tako što plaća putne troškove nastavnicima iz Hrvatske. Rektorica Ljerka Ostojić nada se da će i buduća Vlada nastaviti pomagati kao i Milanovićeva. “Prije smo dobivali manje, ali lani su nam premijer Zoran Milanović i resorni ministar izašli u susret pa smo potpisali sporazum s Vladom od 8 milijuna kuna. Kontrolira se strogo svaka kuna. Nadamo se da će se ta stavka naći i u idućem hrvatskom proračunu”, kaže rektorica Sveučilišta u Mostaru. Pomoć iz Hrvatske iznimno im je važna jer im se svake godine smanjuje iznos koji dobiju od Hercegovačko-neretvanske županije, i drugih županija s hrvatskom većinom. Iz tih institucionalnih izvora stiže im oko 20 posto prihoda.
“Sve ostalo dobijemo od školarina i od Hrvatske”, kaže dr. Ostojić. Novac koji dobiju nije dovoljan ni za režije, dugovi rastu, neki fakulteti idu na rezanje plaća.
“Navikli smo se na to i optimistično idemo naprijed, radimo kao da je sve u najboljem redu”, smije se rektorica.
Najviše trpi znanstveno istraživački rad.
“Jedna od temeljnih misija sveučilišta je znanost. To koliko imamo opreme i radova objavljenih u uglednim časopisima, možemo zahvaliti entuzijazmu pojedinaca.
Citiranost u časopisima nabolje govori da i u ovim uvjetima ima znanstvenih radova”, kaže rektorica.
Ali zato prvi imaju poseban studij Odnosa s javnošću. Studenti novinarstva imaju svoju radiopostaju, s pravim studiom, i web stranicu www.treci.ba. Je li to po trećem entitetu? Ne, nego neka se čuje i treća, neovisna strana, smije se Ilija Musa, pročelnik studija novinarstva. A svak tko želi može učiti novinarstvo na televiziji. Prvi, koju je s dva prijatelja vlastitim novcem pokrenuo Franjo Takač, 30-godišnji tajnik studija novinarstva.
Studenti novinarstva Rudolf Tuna, Ante Musa i Tanja Kraljević u studiju studentskog radija
Prednost internetske televizije je u tome što nije skupa i što brzo vidiš reakciju gledatelja. Studentica novinarstva iz Livna Helena Čolić kaže da joj je najpopularnija bila emisija s Ankom Galić, studenticom iz Posušja koja je na Facebooku pokrenula akciju pomoći siromašnim srednjoškolkama koje nemaju novaca za maturalne haljine. Akcija je bila pun pogodak, puno ljudi se javilo i pomoglo curama da zablistaju. Helena se iz Mostara prebacila u Dubrovnik, i tamo imaju studij novinarstva.
Privukli su je s predavačima, imaju više ljudi s HTV-a, a u Mostaru od poznatih faca iz Zagreba predaje samo Siniša Kovačić. Ispostavilo se da u Dubrovniku svi studenti uče strane jezike i pripremaju se za poslove u turizmu, od kraja svibnja nikoga nema na fakultetu jer svi sezonski rade kao konobari i vodiči, a gotovo nitko ne radi u struci. “Bolje je u Mostaru”, ističe. Kao i u Hrvatskoj, žene su ovdje u većini: 64 posto je studentica i 36 posto studenata.
Na građevini i agronomiji su izjednačeni, a mladića je više samo na Fakultetu strojarstva i računarstva, gdje djevojke čine trećinu studenata. Filozofski fakultet ima čak 3200 studenata u 17 studijskih grupa, uz filozofiju i latinski tu su politologija, socijalni rad, odnosi s javnošću. Dekan Filozofskog Zoran Tomić kaže da su od ove godine uveli logopediju, što se može studirati samo u Zagrebu i Tuzli. “Moramo se konstantno prilagođavati tržištu, i zato smo uveli sve te studije.”
Posebno je ponosan na Odnose s javnošću, jedini sveučilišni studij odnosa s javnošću u jugoistočnoj Europi. Postoje fakulteti s takvim stručnim studijem, ali ne i znanstvenim, što je bitno za diplomante koji se žele znanstveno usavršavati. Svi fakulteti imaju besplatan wi-fi. To što Hrvatska plaća putne troškove i honorare sveučilišnim profesorima s javnih sveučilišta u Hrvatskoj, velika je pomoć mostarskom sveučilištu. S jedne strane dobiju najbolje nastavnike, a s druge taj trošak ne moraju pretočiti u školarine.
Kad je Hrvatska uvela praksu da studenti sami plaćaju školarinu, uveli smo i mi, kaže bivši rektor Vojo Višekruna, koji je još 1975. počeo raditi na tadašnjem Mašinskom fakultetu kao asistent. Godina se plaća od 600 KM (2400 kuna) do 1600 KM (6200 kuna), ovisno o smjeru. Na studiju medicine lani je otvoreno samo šest mjesta bez plaćanja školarine i 54 uz plaćanje. U ovoj godini jedno mjesto manje je bez plaćanja. Ali i to se plaća 200 KM ili 800 kuna. Školarina za drugu godinu je 1500 KM, odnosno oko 6000 kuna, a za treću i ostale nešto niža 1250 KM. Moraju biti konkurentni: naprimjer, godišnja školarina za studij engleskog jezika u Zadru je 2750 kuna, ali kako jezik možeš studirati samo dvopredmetno, trošak je dvostruki. Isti taj studij u Mostaru košta 1500 KM, nešto više nego u Zadru, ali Mostar je povoljniji kad se uzmu u obzir cijene podstanarskih soba i stanova, i života općenito. Godina na Fakultetu strojarstva i računarstva košta 1600 KM, a doktorski studij oko 2000 KM. Za taj novac trude se da studentima omoguće da nakon faksa brzo nađu posao. Fakultet strojarstva i računarstva ima svoj Gospodarski savjet, u kojem su svoje predstavnike dali Feal, Aluminij, HT i Eronet, najveće tvrtke na ovom području. Ranijih godina studente su tamo slali na praksu, a sada će studenti završni semestar provoditi na radu u tvrtki, pripremajući diplomski rad koji će biti rješenje konkretnog problema te tvrtke u kojoj obavljaju završnu praksu. A ako im mladi stručnjak riješi problem, što ga ne bi zaposlili?
Na strojarstvo se sada upisalo 106 brucoša, na računarstvo 120. I to je znak da je gospodarstvo u Hercegovini stalo na noge, jer je bilo godina, pričaju nam, kad bi na strojarstvo upisali samo 17 ljudi na prvu godinu.
Najviše ih se upisuje - očekivano - na ekonomiju i pravo. Na prvu godinu je ove jeseni upisano 159 studenata na sveučilišni studij ekonomije, plus 28 u Vitezu i 12 u Orašju. Sveučilište u Mostaru ima odjele u hrvatskim enklavama u Vitezu i Orašju: kroz Orašje je od 2010. prošlo 6000 studenata, među njima mnogi iz Vinkovaca i Županje. Zbog bujanja privatnih škola interes za te podružnice slabi. Tako su na pravu u Mostaru ove godine upisali 104. studenta u prvu godinu, 17 u Orašju i 6 u Vitezu. Bolonja nije baš uspješna, ako je suditi po tome da je lani 1500 studenata diplomiralo, u usporedbi s 2500 koliko ih se godišnje upiše. Zoran Tomić se ne slaže.
“Lani je jedan naš student politologije prešao u Beč, i nijedan ispit razlike nije morao položiti. Mislim da je to ogroman uspjeh Bolonje”, kaže Zoran Tomić. I taj dečko nije bio jedini. To bi mogao biti odgovor profesorici Mirjani Kasapović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, koja je prije nekoliko godina, kad je u Mostaru tek pokretan studij politologije, optužila Zorana Tomića da je plagirao program zagrebačkog fakulteta.
“To je besmislica i opasna laž na razini klevete. Kako možeš ukrasti nešto što je svima javno dostupno na internetu? Uostalom Bolonja predviđa da svaki novi studij ima referentni fakultet, a logično je da nam Zagreb bude referentan”, kaže Tomić. On u Zagrebu predaje na specijalističkom studiju odnosa s javnošću.
Bez obzira na to što ga je napala, Zoran Tomić kaže da iznimno poštuje Mirjanu Kasapović kao znanstvenika, pa su je pozvali da predaje na njihovu doktorskom studiju.
Zadnji podaci kažu da je Mostarsko sveučilište lani imalo 29 novih doktora znanosti, a 581 ih je bilo na doktorskom studiju. Studij u Mostaru privlačan je i zato što su troškovi života niži nego u Hrvatskoj.
Knjižnica Filozofskog fakulteta
Dobra garsonijera s režijama je 350 maraka mjesečno, oko 1400 kuna. Soba se može naći i za 50 maraka, dakle 200 kuna.
U studentskom domu odmah uz kampus ima 440 ležajeva. U cijenu od 165 maraka uključena su i dva obroka u menzi.
Za večeru su toga dana studenti mogli birati između batka, bolonjeza i kobasica, za ručak su imali bečki, musaku, gulaš ili juneću šniclu. Tko nije u domu, obrok plaća 2,5 KM ili deset kuna.
Ove su godine studentima iz Hrvatske bili najzanimljiviji Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti (181 brucoš) pa Filozofski sa 157 upisanih i Fakultet zdravstvenih studija sa 59. Puno je i 10 upisanih na likovnu akademiju kod fratara na Širokom Brijegu, ako se zna da ih se godišnje upiše 20.
Ekonomija u Mostaru nije zanimljiva, samo je 9 mladih iz Hrvatske to upisalo, a njih 15 se odlučilo za pravo. Prošle su godine kad se na Sveučilište u Mostaru gledalo sa sumnjom, kao na nepotreban nacionalistički projekt, s obzirom na to da u Mostaru od prije rata postoji Univerzitet “Džemal Bijedić”.
“Hrvati imaju pravo na sveučilište na svom jeziku u svojoj zemlji. Ako ništa drugo, jačanjem mostarskog sveučilišta svakako je usporeno odseljavanje. Oduvijek se odlazilo iz Hercegovine, odlazi se i sada”, kaže rektorica Ljerka Ostojić. “Ali mi smo sada imali promociju 65 liječnika, da nemamo medicinski fakultet koliko bi studenata otišlo u svijet studirati medicinu da bi nam se toliki broj vratio s diplomom?” postavlja retoričko pitanje.
Mostar nema samo ova dva javna sveučilišta nego i privatne fakultete. Oba javna financira županija, imamo zajedničke projekte, razmjenjujemo nastavnike.
“Mi nemamo ništa protiv ‘Džemala Bijedića’, dapače. Imamo dobre relacije”, ističe rektorica. Rat je davno prošao. Iz Sarajeva studentima u zapadnom Mostaru dolaze predavati Nerzuk Ćurak, Mirko Pejanović, Senada Dizdar, jedan od predavača je Asim Peco s ‘Džemala Bijedića’. Koliko je drugih nacionalnosti među studentima to ne znaju, jer se nacionalno ne prebrojavaju. Osim iz Hrvatske, studij upiše poneko iz Srbije ili Crne Gore.
Čudno, ali nitko s kim smo razgovarali nije govorio da želi naći posao u inozemstvu. “Zašto bih ikud išla? Ostajem tu!” odlučna je 22-godišnja Marijana Čubela iz Širokog Brijega, koju smo s cvijećem u ruci uhvatili neposredno nakon obrane diplomskoga. Upisala je biologiju i geografiju i nada se da će u Hercegovini naći posao. Kao što ga je ubrzo nakon diplome našao njezin dečko Dražen Njavro iz Neuma. Ekonomist se zaposlio u hotelu.
“Da, želim živjeti i raditi ovdje. Apsolutno vjerujem da ću uspjeti”, kaže Mostarka Anica Ištuk, studentica violine.
Velike planove imaju Dejan Jurišić iz Viteza, Tomislav Gabrić iz Tomislavgrada i Ante Hrkać iz Širokog Brijega. Na strojevima starijim od njih, uz pomoć Nedžada Paje iz radionice Fakulteta strojarstva i računarstva, složili su specijalni bolid s kojim su sudjelovali u utrci studentske formule. Ove su godine bili domaćini utrke koja se održala od 3. do 6. rujna bili Česi. Sami su sve izmodelirali i proračunali, pronašli sponzore i konstruirali crvenu jurilicu. Najskuplji dio, motor motocikla, platili su 2500 KM. U stvari nisu platili ništa, sav su novac skupili od donatora. I skupljaju ga još jer su već krenuli u novi projekt, novu i bržu jurilicu. Ovo staro čudo imalo je 320 kila, pa sad žele projektirati novi bolid s boljim ubrzanjem i samo 250 kila. Nije mali zadatak, ako se zna da su za ovaj prvi morali skupiti 80.000 M. Sretno, dečki!
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
