Suspendiran si! Smiješ primati plaću, ali ne i doći na posao

Malo je onih koji se iz državnog proračuna mogu namiriti i onda kad ih se sumnjiči za neko teže kazneno djelo.

Recimo, primanja mita ili zlouporabe položaja.

Među rijetkim posebno zaštićenim vrstama posloprimca nalazi se državni službenik, vrsta kojom ne oskudijevamo, ali je ipak čuvamo poput velebitske degenije ili već zaboravljenog runolista.

Državni službenici pošteđeni su mogućnosti raskida ugovora o radu praktično za svaki krimen koji počine, osim u krajnjim slučajevima kad im sud donese pravomoćnu osuđujuću presudu, nakon godina pravnih bitaka i dokazivanja.

Državni službenik, na primjer, zbog svojih nedjela može završiti u pritvoru.

Ni tad ne može dobiti otkaz iz državne službe, ali zato može dobiti plaću i većinu primanja reguliranih ugovorom o radu, osim možda naknade za prijevoz, regresa i božićnice.

Tako je to propisano Zakonom o državnim službenicima koji u detalje određuje proceduru suspendiranja državnih činovnika, točnije “udaljenja iz službe”, koja se primjenjuje kod težih oblika povreda službene dužnosti.

Udaljen iz službe. Prema odredbama toga Zakona, činovnik odlukom čelnika državnoga tijela može biti privremeno udaljen iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak (pa čak i prije pokretanja ako postoji opravdana sumnja u neko teže kazneno djelo). Ali službenik u tom periodu, dakle dok čeka dovršenje postupka, ima pravo na naknadu dijela plaće, iako se postupci otežu i iznad godinu dana, a činovnici sjede kod kuće jer im je zabranjeno dolaziti na radno mjesto.

I ta nadoknada nije beznačajna.

Kako je to propisano Zakonom, činovnik za vrijeme suspenzije ima pravo na mjesečnu nadoknadu u iznosu 60 posto njegove zadnje isplaćene mjesečne plaće, a ako uzdržava obitelj, taj se iznos penje i do 80 posto.

Prema podacima koje je Globus prvi nabavio od Ministarstva uprave, u 2014. godini iz državne službe bila su na ovaj način suspendirana 322 službenika, a u siječnju ove godine već ih je 190, od čega je značajan dio vjerojatno prenesen iz prijašnje godine.

Nismo uspjeli doznati koliko je država suspendiranim činovnicima lani isplatila iz proračuna pa smo sami pokušali doći do okvirnih brojki. Evo konzervativnijeg izračuna.

Recimo da je prosječna plaća u državnoj službi približno 5500 kuna neto i da suspenzija iz službe traje cijelu godinu (sugovornici nas uvjeravaju da to ipak bude i znatno dulje, s obzirom na dugotrajnost kaznenih postupaka i istražnih radnji u našoj zemlji).

S obzirom na to da službenik u tom periodu ostvaruje pravo na 60 posto prosječne plaće, to po jednom službeniku iznosi 3300 kuna, a za njih 322 svota se penje godišnje na 12,7 milijuna kuna. Naravno, novca poreznih obveznika.

Među tim poreznim obveznicima su i, recimo, blagajnice iz supermarketa koje, iako se protiv njih ne vode kazneni postupci niti su optuživane za mito i korupciju, imaju manja mjesečna primanja od činovnika koji sjede u pritvoru. Oko tri tisuće kuna neto.

Kako su nam pojasnili u Ministarstvu uprave, većina službenika koji su lani bili suspendirani iz službe, udaljeni su s radnih mjesta uglavnom usred pokretanja kaznenih postupaka zbog sumnje da su zlouporabili položaj i ovlasti, počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, krivotvorili isprave ili počinili prevaru.

“Tu su i slučajevi pokretanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti nedoličnog ponašanja izvan službe koje šteti ugledu policije, ponašanja suprotnog Etičkom kodeksu, zloporabe položaja ili prekoračenje ovlasti u službi”, piše u odgovoru iz Ministarstva uprave.

Udaljenja iz službe, doznajemo od jednog sugovornika iz državne uprave, uglavnom se odnose na radna mjesta koja podrazumijevaju neki kontakt s građanima, ali i “priliku” da se kazneno djelo počini.

“Najčešće bilježimo slučajeve koji su vezani uz inspekcijske službe, što nije tako čudno zbog prirode njihova posla odnosno činjenice da su izloženiji počinjenju kaznenih djela. Iz službi zato najčešće znamo udaljavati porezne i carinske inspektore, ali tu bude i policijskih djelatnika, kao i raznih drugih inspektora kao što su to gospodarski, bivši državni, turistički...” rekao je Globusu jedan dobro upućeni sugovornik.

Lani je među 322 suspendiranih činovnika bilo njih 68 iz sektora Ministarstva financija, uglavnom ovlaštenih carinskih i poreznih inspektora kod kojih su se sumnje u kaznena djela glavnom odnosila na zloporabu položaja i primanje mita.

Kad se pojave sumnje u nezakonite radnje, čelnik tijela u pravilu sam donosi odluku u kojem će trenutku službenika udaljiti s radnog mjesta. Dakle, ta suspenzija ne ide automatski nego su pravila takva da se udaljenje iz službe svakako mora dogoditi u trenutku kad protiv službenika bude pokrenut optužni prijedlog, a prije toga može i ne mora, ovisno o procjeni rukovoditelja.

To, doznajem, ovisi o mnogo toga: za kakvo se kazneno djelo činovnik sumnjiči, hoće li ostankom na radnom mjestu biti u mogućnosti počinjenja novog takvog prekršaja…

“Recimo, kad su u pitanju sumnje u primanje mita, čelnik će službenika vjerojatno odmah udaljiti iz službe. No, možda će ga ostaviti na poslu u slučajevima krivotvorenja dokumenata, što je kazneno djelo za koje je propisana manja kazna”, kaže sugovornik Globusu.

Dugi postupci. Dakle, ovih 322 suspendiranih činovnika, koji zapravo čine samo 0,53 posto kompletne državne službe, nisu automatski i svi činovnici koji se sumnjiče za neko kazneno djelo, nego su to samo oni koji se sumnjiče za najteže “zločine”, dok za ostale suspenzija i nije izrečena.

Osim toga, kazneni postupci znaju biti dugotrajni.

“Imamo slučajeva u kojima istražni procesi, prikupljanje dokaza i ostali postupci znaju trajati i do pet godina prije podizanja optužnog prijedloga. Kad optužni prijedlog bude podnesen, čelnik obavezno činovnika mora suspendirati, ali se dalje pravni postupak vodi u dva do tri stupnja, a to dugo traje”, kaže Globusov sugovornik.

Moguće je da državni službenik za vrijeme trajanja postupka završi i u pritvoru.

U tom slučaju, dokaže li se naknadno da je bio nevin, sudac službeniku određuje novčanu naknadu za svaki dan proveden u pritvoru, koja obično iznosi između 300 i 700 kuna po danu, ovisno o sucu i kaznenom djelu za koje je bio optužen.

Ima službenik u tim slučajevima pravo i na povrat razlike do punog iznosa plaće, koja mu je udaljenjem iz službe bila smanjena.

Koliko je takvih slučajeva dosad bilo, nismo uspjeli saznati.

S obzirom na 322 suspendirana službenika godišnje, i samo četiri takva godišnje, koliko ih u prosjeku ostane bez posla, nije teško zaključiti kako većini službenika u pravilu ne uspiju dokazati krivnju te se oni vraćaju na posao.

Ili im postupak ode u zastaru, kao što je novi slučaj sa zamjenikom ravnatelja u Agenciji za poljoprivredno zemljište.

Bio je prijavljivan zbog nadripisarstva za vrijeme radnog odnosa na jednom sudu, ali je slučaj otišao u zastaru pa je napredovao do rukovoditelja.

I sve je to po pravilima.

Po nekog reda u službi ipak mora biti.