Donald Trump u subotu je na svojoj društvenoj mreži TruthSocial objavio da bi američki brodovi, vojni i trgovački, trebali besplatno prolaziti Panamskim i Sueskim kanalom koji ne bi postojali da nije bilo Sjedinjenih Država.
Tekst počinjem ovom vijesti jer detektira ozbiljne teškoće mentalnog stanja čovjeka na čelu prve globalne vojne i ekonomske sile. U jeku kaosa koji je izazvao nametanjem carina, najave pa povlačenja odluke da će smijeniti Jeromea Powella, šefa američke emisijske banke Fed, pregovora o iranskom nuklearnom programu, nastavka krize u pojasu Gaze te i dalje nejasnog statusa pregovora o prekidu vatre u Ukrajini, Trump smatra važnim upozoriti da bi američki brodovi trebali ploviti besplatno ključnim svjetskim kanalima.
Ne obazirući se na činjenice, u njegovu ograničenom mentalnom svijetu svakako lažne, da je SAD kontrolirao Panamski kanal nekih 85 godina, čime je namirio troškove izgradnje i sigurno ostvario profit. Kad je o Sueskom riječ, SAD nema ali baš nikakve veze s njegovom izgradnjom, ali živimo o doba postistine, alternativnih činjenica.
I još jedno, trgovački brodovi nisu američki, privatni su, pripadaju tvrtkama. Jednom rečenicom, te najavom da je naložio državnom tajniku Marcu Rubiju da se pozabavi tim pitanjem, Trump još jednom narušava temeljne postavke međunarodnog sustava, u ovom slučaju pomorskog prometa, koje vrijede jako dugo i nitko ih ne dovodi u pitanje. Ni Kina.
PROČITAJTE VIŠE Trump je u 100 dana napravio štetu koju će sanirati generacije
Njegov drugi mandat u Bijeloj kući poprima neugodne oblike kaosa u kojem je sve teže detektirati ikakvu logičku podlogu sustava. Simon Tisdall u The Guardianu ide dalje, američkog predsjednika definira tiraninom.
- A od svih alata u setu rušenja tiranina nijedan nije toliko potencijalno presudan kao oni koje nudi Trumpova vlastita glupost (...) kao tiranin, a kamoli kao predsjednik, Trump je prilično beskoristan – i kako se njegovi neuspjesi, frustracije i fantazije množe, postajat će sve opasnije nestabilan. Trumpov najveći neprijatelj je Trump. Oni koji bi spasili SAD i sebe – kod kuće i u inozemstvu – moraju upotrijebiti sva demokratska sredstva kako bi ga obuzdali, odvratili, onesposobili i svrgnuli. Ali sada, najbolja, najsvjetlija nada je da će Trump, utapajući se u obijesti, uništiti sam sebe, zaključuje kolumnist.
Trumpova lutanja
Stanje u pregovorima koji bi trebali dovesti do prekida vatre u Ukrajini, trenutno najzahtjevnijeg pitanja kojim se Trumpova administracija bavi jer su carine odgođene, potvrđuje lutanja Bijele kuće i Tisdallove riječi.
- Tijekom karijere pratio sam brojne mirovne pregovore, nekima i svjedočio, ali ovakav amaterizam nikad nisam vidio. Trump i njegov čovjek od povjerenja Witkoff lutaju bespućima vlastitog nesnalaženja i nerazumijevanja, američki predsjednik nije nepredvidljiv, on je izgubljen u nesposobnosti poimanja složenosti pregovaračkog problema, mogućih posljedica, interesa uključenih strana kojih je više od dvije pa se ne može osloniti na transakcijski modeli djelovanja, lišio se profesionalaca s dubokim razumijevanjem bilo koje od kriza o kojima pregovara, a za suradnike postavio likove koji mu se ne usuđuju protusloviti. U pravilu i ne znaju više od njega, pa mu i ne mogu kontrirati, ali znaju da je korisno hvaliti ga. Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz u nedjelju je rekao da je predsjednikov sastanak sa Zelenskim pokazao njegovu odlučnost da postigne dogovor, prenosi Reuters.
- Taj sastanak ući će u povijesne knjige predsjednika Trumpa, predsjednika mira, rekao je Waltz za Fox News.
Zbog toga Trump mijenja stavove ovisno o vanjskom podražaju, je li to snažan ruski napad na Kijev pa će kritizirati Putina ili je to odlučna izjava Zelenskog pa će kritizirati Ukrajinu. Tako to bude kad se za pregovarački cilj postavi populistički jednostavna teza, prekid ratnih djelovanja, bez vizije kako doći do toga – pokazalo se da prijetnje uopće ne djeluju na Moskvu, a i Kijev se opire u mjeri u kojoj smije – i barem kontura putanje prema trajnom rješenju.
Američki potpredsjednik JD Vance prije nekih desetak dana izjavio je da je napad SAD-a na Irak 2003. godine bio pogreška, a ne vidi da je pristup njegove administracije traženju modela prekida ratnih djelovanja u Ukrajini gotovo jednako tako pogrešan i vodi mogućim ozbiljnim globalnim posljedicama na štetu SAD-a, Zapada pa i cijelog svijeta kao i invazija koju je George W. Bush, sin, pokrenuo kako bi ojačao pozicije na Bliskom istoku. Pojava terorističke skupine Islamska država jedna je u nizu posljedica takve politike.
PROČITAJTE VIŠE Službena objava iz Kremlja: ‘Odbacujemo prijedlog iz Kijeva!‘
Susret na sahrani
Na trostranom sastanku u Parizu (Europa, SAD, Ukrajina) 17. travnja američka je strana predstavila svoj dokument prijedloga prekida sukoba. Po završetku Rubio javlja da bi se SAD mogao povući iz pregovora ako se stavovi ne približe, što je ponovio Trump. Putin zbog toga u Veliku subotu poslijepodne (!) proglašava ‘uskrsno‘ primirje pa u utorak (22. travnja) preko The Financial Timesa poručuje da je spreman za ustupak, neće tražiti cijeli teritorij četiriju oblasti koje je okupirao (Doneck, Luhansk, Zaporižje, Herson) nego samo dio koji drži pod kontrolom. U srijedu je trebao biti novi trostrani sastanak, ali otkazan je jer su američki mediji objavili da je SAD spreman priznati ruski suverenitet nad Krimom.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski burno reagira i odbacuje tu mogućnost. Rubio i Trumpov posebni izaslanik Steve Witkoff (taj pregovara o svemu, pojas Gaze, iranski nuklearni program, Ukrajina) otkazuju odlazak u London, američki predsjednik prijeti Ukrajini tvrdeći da je izgubila Krim još 2014. godine.
A onda se Trump i Zelenski sretnu na pokopu pape Frane nakon čega Amerikanac prijeti Putinu. Koji je ponudio pregovore Kijevu bez preduvjeta u petak na sastanku s Witkoffom. Krim se potvrđuje ključnom točkom izbijanja i prekida rata. Podsjeća na Kosovo koje je prvo, 1981. godine krenulo u prosvjede protiv srpske vlasti, da bi se krug, nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije, opet vratio na Kosovo, koje je i danas točka nestabilnosti. Sovjetski Savez je na Krim, u Sevastopolj, smjestio Crnomorsku flotu, a Rusija je nakon 1991. godine s Ukrajinom potpisala sporazum koji joj omogućava zadržati brodovlje u luci na određeno vrijeme.
Krim je strategijska točka s koje se kontrolira Crno more zbog čega je Kremlj tijekom previranja u Ukrajini 2013/14. pokrenuo operaciju zauzimanja Krima, organiziranja referenduma i aneksije. Veliki uspjeh ubrzo se pokazao problemom jer nije postojao kopneni kontakt Rusije i Krima niti prirodno zaleđe – ne bih ulazio u spekuliranje što se motalo ispod ćelave glave Nikite Hruščova, Ukrajinca, koji je 1954. godine Krim vratio Ukrajini, ali pitanje geografskog zaleđa, zaobalja, svakako je bilo jedan od argumenata – pa je sagrađen Kerčki most, ali svima je bilo jasno da je riječ o ranjivoj infrastrukturi.
I zbog toga je Putin pokrenuo agresiju koja je jedini uspjeh ostvarila na jugu stvarajući kopneni most od Rusije do Krima. Plan je htio kreirati strategijsku dubinu osvajanjem Hersona i prodorom dublje u ukrajinski teritorij s jedne strane i osvajanjem Odese s druge čime bi Ukrajina ostala bez izlaza na more. Oba su plana propala pa je Krim postao relativno lakom metom ukrajinskih projektila te besposadnih letjelica i plovila. Kremlj računa da bi očuvanje sada osvojenog i prekid vatre omogućio povratak Crnomorske flote na Krim čime bi obnovio kontrolu nad morem i imao čvrstu točku s koje može izvesti novi napad na Herson i dalje.
U trenutnom odnosu snaga Kijev nema snage vratiti Krim, potvrdila je to propala ofenziva u ljeto 2023. godine. Razborito rješenje bilo bi prihvatiti rusku kontrolu nad poluotokom definiranu privremenom, kao i nad ostalim okupiranim dijelovima. Vitalij Kličko, gradonačelnik Kijeva, takvu je opciju iznio dok je Zelenski rezolutno odbacivao ikakvo, pa i privremeno formalno lišavanje kontrole. Možda Kličko nije tako planirao, ali prijedlogom je otvorio prostor Zelenskom da reterira i potvrdi da se Krim može vratiti samo diplomatski (vojna operacija odnijela bi previše života, što je bio i hrvatski argument pristajanja na mirnu reintegraciju Podunavlja) pozivajući na korištenje sankcija i ekonomskog pritiska na Moskvu.
PROČITAJTE VIŠE Trump: Činim veliku uslugu Ukrajini, ali taj Zelenski...
Neće se Trump sukobljavati s Putinom
Trumpu se obrat svidio pa se okrenuo kontra Putina, ali teško je vjerovati da bi on – još – ušao u konflikt s kremaljskim carem. Reuters je došao u posjed obaju dokumenata s prijedlozima, američkog i europskog, te prenio njihove temeljne odrednice.
Nema u njima neočekivanog jer ne može ni biti, situacija na prostoru Ukrajine te interesi i ciljevi svih uključenih strana poznati su od prvog dana sukoba, promjene su na razini nijansi.
Dobili smo tako uvid u temeljne dokumente koji otvaraju niz novih nedoumica i mislim da napisano u njima ima prednost pred izjavama bilo koje strane u ovom trenutku jer drugih prijedloga u skoro vrijeme, ako ovi ne uspiju, biti neće. Agencija naglašava da je prvi dokument predstavljen kao ‘konačna američka ponuda objema stranama‘.
Prekid vatre trebao bi biti trajan dok Europa razrađenije predlaže ‘potpuno i bezuvjetno primirje u zraku, na kopnu i na moru‘ te traži da se usporedo obavljaju pripreme u smjeru stvaranja cjelovitog mirovnog sporazuma. SAD nudi robusna sigurnosna jamstva skupine europskih i neeuropskih zemalja i odbacuje članstvo Ukrajine u NATO-u, ali put u EU je otvoren. Europa i dalje inzistira na uključivanju SAD u sigurnosna jamstva koja bi trebala imati snagu Članka 5 Sjevernoatlantskog sporazuma (kolektivna obrana). Traži se ukidanje bilo kakvih ograničenja ukrajinskoj vojsci, što je kasnije zatražio i Washington.
Teritorij je najveća točka smutnje. SAD bi de iure priznao rusku kontrolu nad Krimom te de facto kontrolu nad ostale četiri ukrajinske oblasti, a Kijevu bi bio vraćen teritorij u Harkivskoj oblasti.
Nuklearna elektrana Zaporižje, najveća u Europi, ostala bi pod ukrajinskom kontrolom, ali SAD bi njome upravljao, a električna energija bi se isporučivala Ukrajini i Rusiji. Ukrajina bi imala pravo neometane plovidbe Dnjiprom uz kontrolu Kinburinske kose, strategijski važnog vrha poluotoka na ulazu u estuarij Dnjipra. Europa bi teritorijalna pitanja ostavila raspravi nakon potpunog i bezuvjetnog prekida vatre pri čemu bi početna točka bila linija kontrole. Prihvaća se ideja američke kontrole nuklearke Zaporižje.
Ustupci Rusiji
SAD nastavlja inzistirati na sporazumu o rijetkim mineralima, ali ih stavlja u okvir šire ekonomske suradnje te jamči obnovu Ukrajine i financijsku kompenzaciju. Točka spora su sankcije Rusiji, SAD traži da se ukinu kako bi se mogla razviti američko-ruska suradnja u energetskom i drugim industrijskim sektorima (Trump i Putin smatraju da će fosilna goriva ostati ključni izvor energije). Europa smatra da Moskva treba financijski kompenzirati Ukrajinu, a jamstvo su zamrznuta sredstva koja bi bila vraćena tek po ispunjenju tog uvjeta. Sankcije bi se ukidale postupno postizanjem održivog mira i bile podložne ponovnom pokretanju u slučaju kršenja mirovnog sporazuma.
PROČITAJTE VIŠE Trump možda i jest naklonjen Putinu, ali ovime ga je udario ravno u zube
Razlike su vidljive u svim dimenzijama i potvrđuju sklonost SAD-a ustupcima Rusiji ne obazirući se na posljedice koje će proizvesti na globalnoj razini: priznanje okupacije kao modela promjene granica. Moskva je to potvrdila u medijskim tumačenjima koja naglašavaju njima važno, priznanje ruskog suvereniteta nad Krimom, zamrzavanje sukoba na sadašnjoj liniji bojišnice te neslužbeno priznanje kontrole nad ukrajinskim oblastima.
- U komentarima o suvremenom ratovanju, razlika između ‘pobjede‘ i ‘neporaza‘ je vitalna, ali teško ju je shvatiti. Razlika nije intuitivna zbog pretpostavke da će u ratu uvijek biti pobjednik i zato što se u bilo kojem trenutku može činiti da jedna strana pobjeđuje čak i ako zapravo nije pobijedila. Situacija ‘neporaza‘ nije u potpunosti obuhvaćena pojmovima poput zastoja i pat-pozicije jer podrazumijevaju malo vojnog kretanja. Obje strane mogu ‘ne gubiti‘ kada nijedna ne može pobijediti drugu, čak i ako jedna ili obje povremeno mogu poboljšati svoje pozicije. Zato prijedlozi za okončanje dugotrajnih ratova obično imaju oblik poziva na prekid vatre. Međutim, problem s prekidima vatre je što ih strane u sukobu obično smatraju tek pauzama u borbama. Slab je njihov utjecaj na implicitne sporove pa mogu jednostavno ponuditi objema stranama priliku da se oporave i obnove za sljedeći krug. Čak i u slučajevima kada se može postići političko rješenje, a ne samo prekid vatre, sukob se možda neće riješiti. Teritorijalne prilagodbe, a možda i znatni ekonomski i politički ustupci gubitničke strane mogu izazvati ogorčenost i želju za odmazdom poraženog stanovništva, tako je, pišući općenito, u časopisu Foreign Affairs u tekstu naslovljenom ‘Doba vječnih ratova, Zašto vojne strategije više ne donose pobjedu‘ precizno situaciju na ukrajinskom bojištu opisao Lawrence D. Freedman, professor emeritus ratnih studija na King‘s Collegeu u Londonu.
Slična situacija u BiH
Stanje nakon rata bez pobjednika i poraženih vidimo u BiH, gdje su trenutno bez sredstava za pokretanje novog sukoba, ali neprestane političke tenzije potvrđuju gotovo sve što je Freedman napisao. Kako je dobro utvrdio stanje rata u Ukrajini, tako i nemoć obiju strana (iako se Rusija nada da bi mogla ostvariti proboje kad bi prestala američka pomoć Ukrajini, što je upitno) da ostvare pobjedu i uz reducirane ciljeve:
- Ipak, iako Rusija nije uspjela dobiti rat, dosad ga nije izgubila. Bila je prisiljena povući se s dijela teritorija osvojenog na početku rata, ali od kraja 2023. ostvaruje spore, ali kontinuirane dobitke na istoku. S druge strane, Ukrajina također nije izgubila, jer se uspješno oduprla ruskim pokušajima podjarmljivanja i prisilila Rusiju da plati visoku cijenu za svaku osvojenu četvornu milju. Najvažnije je da ostaje funkcionalna država.
Zbog navedenog je simplificiran pristup pregovorima – prekid vatre što prije – opasan jer stvara uvjete za novo izbijanje rata. Trumpa to ne zabrinjava jer na njegovoj ljestvici važnosti na prvom je mjestu ostvariti primirje, ispuniti obećanje, postati predsjednik mirotvorac, a zatim ostvariti neke nezamislivo lukrativne poslove s Rusijom uz eksploataciju ukrajinskih rijetkih minerala kako bi se mogao lišiti ovisnosti o Kini. Daleko je to razmišljanje od logike i razumijevanja međunarodnih odnosa.
- Pretpostavimo da pritisak američkog predsjednika Donalda Trumpa za prekid vatre urodi plodom, ostavljajući rat zamrznutim duž trenutnih linija fronte. Moskva bi mogla prikazati svoje teritorijalne dobitke svojevrsnim uspjehom, ali ne bi mogla istinski proglasiti pobjedu sve dok Ukrajina ima funkcionalnu neovisnu i prozapadnu vladu. Ako bi Ukrajina privremeno prihvatila svoje teritorijalne gubitke, i dalje bi mogla jačati svoje snage i dobiti neku vrstu sigurnosnih jamstava uz pomoć svojih zapadnih partnera, pa bi ishod i dalje bio daleko od često navođenog ruskog zahtjeva za demilitariziranom, neutralnom Ukrajinom. Rusiji bi ostala uprava i subvencioniranje razorenog teritorija s ogorčenim stanovništvom, a istovremeno bi morala braniti duge linije prekida vatre.
Ne treba ništa dodati Freedmanu.
PROČITAJTE VIŠE ‘Putin je razvio novu specijalnost. Nimalo ohrabrujuć znak!‘
Analitička tvrtka Teneo na toj je liniji uz dodatne elemente:
- Općenito, neslaganja oko buduće kontrole teritorija i sigurnosnih jamstava za Ukrajinu otkrivaju veliki jaz između ruskih i ukrajinskih stajališta i temeljne kontradikcije njihovih interesa. Čak i ako SAD uspije osigurati sporazum o primirju, njegova provedba i održivost suočile bi se s velikim izazovima, baš kao i deseci prethodnih sporazuma o primirju između Rusije i Ukrajine koji su propali od 2014.
Rusiji trebaju SAD i Europa
U raspravu se uključila i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja naglašava interes Rusije da dođe ne samo do ekonomske suradnje sa SAD-om, nego i do obnove trgovine s europskim državama koja je do 2022. godine bila važan dio prihoda koji Moskva i dalje nije poravnala. Interesantno je u tom kontekstu podsjetiti na brojne kritičare sustava sankcija protiv Rusije koji su tvrdili da su beskorisne (dijelom i jesu zbog niza kolateralnih kanala kršenja koji su otvoreni, prije svega opskrbni lanac iz Kine) i nanose veću štetu EU nego Moskvi. I to je točno, EU, osobito Njemačka, pretrpjela je velike štete s prekidom obuhvatne trgovinske suradnje, ali indikativno je da Rusija neprestano uvjerava američki pregovarački tim kako je nužno da joj odmah ukinu sve sankcije radi razvijanja suradnje u punom opsegu na korist i zaradu američkih tvrtki. Isti zahtjev pred istog pregovarača, Witkoffa, stavlja i Iran. Sankcije nisu sredstvo kojim se može zemlja baciti na koljena (i Srbija u doba Miloševića je preživjela sankcije), ali predstavljaju ozbiljan teret ekonomiji i prepreku rastu i razvoju.
Rubio je u nedjelju nastupio izuzetno logično, što ga izdvaja iz užeg kruga Trumpovih suradnika (primjerice besprizornog ministra obrane Petea Hegsetha, kojeg ni suradnici koje je doveo u Pentagon više ne smatraju ozbiljnim): ‘Jedina solucija su pregovori u kojima obje strane moraju odustati od nekih od zahtjeva i dati drugoj strani što nisu željele‘.
Kad se sadašnje stanje ukrajinskog sukoba podvrgne kritici teorije završetka ratova, vidljivo je da sila neće dovesti do kraja. Koristio sam klasičnu teoriju prema kojoj rat stane kad jedna strana ostane bez resursa da nastavi rat, što nije na djelu, a moral Ukrajinaca je i dalje visok – kod Rusa se o tome ne raspravlja, ratuje se dok Kremlj traži. Niti jedna strana ne može očekivati vanjsku intervenciju iako su vojnici Sjeverne Koreje dobro poslužili Rusiji u smanjenju vlastitih žrtava u operaciji izbacivanja Ukrajinaca iz oblasti Kursk.
Ukrajina i dalje nije sklona pomiriti se s posljedicama mogućeg poraza jer smatraju da bi bile katastrofalne. Bloomberg je u studenom prošle godine predstavio analizu završetaka ratova od 1945. godine koja pokazuje da je samo četvrtina završila mirovnim pregovorima (u BiH, primjerice, ali ne u Hrvatskoj koja je vratila oteti teritorij).
Zaključno: ‘Najčešća krajnja točka jest da uopće nema kraja. Većina modernih ratova sve više se transformira u sukob koji se nastavlja, ali na nižoj razini (vidi BiH)‘.
Ova opcija mi se trenutno čini izglednim modelom odnosa između Rusije i Ukrajine s ishodom koji bi mogao biti novi sukob ili možda, u neko dalje vrijeme, kompromis o suživotu, iako je to optimizam bez utemeljenja u argumentima i realnosti.
- Putin se pregovorima o prekidu vatre koristi kao sredstvom za ostvarenje svojih geopolitičkih ciljeva, ne kao putem prema istinskom i trajnom miru, dobro poentira Teneo.
Komentari
0