U petak, 9. lipnja, Kremlj prenosi odgovor ruskog predsjednika Vladimira Putina na novinarsko pitanje.
“Sa sigurnošću možemo konstatirati da je ofenziva počela. To znamo iz činjenice da je ukrajinska vojska koristila strateške rezerve. Nisu uspjeli postići ciljeve na borbenim sektorima, što je jasno kao dan. Intenzivna neprijateljstva traju već pet dana. Još uvijek nemamo dovoljno najnovijeg oružja, ali industrija oružja, obrambena industrija zemlje napreduje i siguran sam da će obrambena industrija, bez sumnje, ispuniti ciljeve. Proizvodnja suvremenih vrsta oružja ide velikom brzinom. Vidjeli smo, tijekom ovih dana, da ukrajinski režim trpi znatne posljedice. Kao što je poznato, gubici rutinski iznose oko tri prema jedan tijekom ofenzivnih operacija. U ovom slučaju puno su veći. Neću iznositi brojke, ali impresivne su. Ne mogu reći da je ofenziva zapela. Mogu reći da dosadašnji pokušaji protuofenzive nisu uspjeli. Ali ofenzivni potencijal trupa kijevskog režima još uvijek je očuvan. Vjerujem da je rusko vojno vodstvo realno u procjenama situacije i da će poći od te realnosti dok nastavlja planirati naše akcije u kratkom roku.”
Počela je tako dugo očekivana ukrajinska operacija udara na ruske utvrđene položaje. Najavljivala se proljetnom, pokazuje se da će biti ljetna. Putinov odgovor je interesantan jer, za razliku od ostalih ruskih dužnosnika koji govore kao da je ukrajinska vojska razbijena, predsjednik je gotovo pa neočekivano precizno definirao stanje istovjetno zapadnim izvorima. Prvo, ukrajinska vojska nije ostvarila duboke proboje ruskih obrambenih linija, ali to se nije očekivalo. Operacija, što se može zaključiti, nije za cilj imala silovit, moćan udar koji će slomiti protivnika jer to nije realno. Prvi dani ofenzive iskušavali su s jedne strane taktičke sposobnosti ukrajinskih postrojbi te čvrstinu i fleksibilnost agresorske obrane. Bilo je i gubitaka što je očekivano jer su Ukrajinci u naletu. Osobito je intrigantna Putinova izjava da ruske jedinice još uvijek nemaju dovoljno najnovijeg oružja. Nije riječ samo o najnovijem oružju nego i o drugim manjkavostima unutar ruskog vojnog sustava koji traju i dalje, od logističkih poteškoća do neusklađenosti djelovanja različitih rodova. Zaključno, kremaljski car nastupa gotovo defetistički govoreći o ofenzivnom potencijalu ukrajinskih trupa. Izražavajući nadu da će ruski zapovjednici biti realni u procjenama. Je li rušenje brane Nova Kahovka bila nerealna procjena u Putinovim očima ili možda ispravna odluka? Ući u Putinovu glavu, eh, to bi bio uspjeh, shvatiti što se zbiva u moždanima tog bivšeg osrednjeg pripadnika ruske obavještajne službe KGB. Neću stoga zalaziti u traženje “što je predsjednik htio reći”, to stvarno zna samo on. Ali, izgleda da je svjestan potencijala ukrajinske vojske, možda i slabosti ruske.
Mislim, ipak, da odgovor nije slučajan jer je i Putinu jasno da će ishod ukrajinske vojne operacije imati presudni utjecaj na kasnije uređenje geopolitičkog i geostrategijskog okruženja zapada Eurazije s posljedicama na široj regionalnoj ali i globalnoj razini.
Nekoliko je interesantnih elemenata ukrajinske ofenzive. Više je autora prst uperilo prema datumu, 5. lipnja, dan prije obljetnice Dana D, savezničke invazije kojom je otvorena zapadna bojišnica u Europi i tako ubrzan krah nacističke Njemačke. Razmišljalo se i tada o simboličkoj, ali i političkoj važnosti ulaska u Berlin, trebalo je biti brži od Sovjetskog Saveza čemu je zamalo zasmetala nacistička zimska ofenziva u Ardenima. Pravi stratezi već su tada gradili scenarije budućeg izgleda Europe – zbog eurocentričnosti prečesto zaboravljamo da je u to vrijeme rat jednako vatreno trajao i u Aziji gdje su se također redefinirali geostrategijski odnosi pri čemu su ondje još postojale europske kolonije.
Ruska agresija na Ukrajinu suštinski se razlikuje od Drugog svjetskog rata i ranijih ratova jer je praktički nestao faktor iznenađenja. Film ”Mincemeat”, o britanskoj operaciji koja je trebala razuvjeriti nacističke stratege da neće biti iskrcavanja na Siciliji, jedan je od primjera. Poznato je i koliko su truda nacistički obavještajci ulagali kako bi otkrili točnu lokaciju savezničkog iskrcavanja u Normandiji, a koliko su truda saveznici ulagali da to zadrže tajnim. Opsjena, kako je pisao Sun Tzu. Sada je nije bilo. U studenom 2021. godine američki su nas obavještajni izvori uredno upoznali s bezmalo svim ruskim planovima agresije. Vjerovali smo im, pretežita većina među kojima i ja, ali nismo mogli pojmiti da bi se Putin odlučio na potez koji po svim logičnim, racionalnim i ekonomskim kriterijima ne može biti uspješan, poglavito nakon što je Moskva dobila precizne podatke o retorzijskim mjerama koje će uslijediti. Početkom ove godine bilo je obznanjeno da će Rusija oko obljetnice početka invazije (24. veljače) pokrenuti ofenzivu. Pokrenula ju je koji dan ranije. Zapovjednikom je postavljen Valerij Gerasimov, načelnik glavnog stožera ruske vojske, koji je na tom položaju predugo, od 2012. godine. Bilo je nekih pokušaja, ali je u središtu ostao Bahmut. Navodna ofenziva nije ostvarila ništa taktički vrijedno, ali Gerasimov je ostao na svim položajima.
Od tog je trenutka počelo licitiranje datuma kojeg će Kijev krenuti u odsudnu operaciju. Citirao sam u člancima u Globusu češkog predsjednika Petra Pavela, generala, bivšeg visokog zapovjednika NATO (velik dio vojnog nauka obavio je u Hrvatskoj u sklopu UN-ovih mirovnih snaga) koji je rekao da Ukrajina ima tu jednu šansu. Mislim da to mišljenje dijeli velika većina članica NATO i EU, osim Poljske koja, kad je riječ o Rusiji, djeluje pod snažnim emocionalnim nabojem što je potpuno razumljivo. Početak lipnja dobro je izabran trenutak jer slijedi nekoliko mjeseci dugih dana povoljnih vremenskih uvjeta, sve tamo do kraja rujna. Michael Kofman iz analitičke kuće CNA tvrdi da će operacija trajati vjerojatno nekoliko mjeseci i da će vjerojatno biti više ofenzivnih operacija. Formirane su nove borbene postrojbe koje su stekle temeljnu obuku na Zapadu, opremljene moćnih oružjem NATO standarda koje će predstavljati udarnu silu ukrajinske operacije.
Iznenađenja, poput Sicilije, opet nema. Dovoljan je pogled na zemljovid da bude razvidno da će ukrajinska operacija glavnim ciljem postaviti izbijanje na Azovsko more koje je sad u cijelosti pod ruskom okupacijom. To su znali i Rusi i zato je obrambena linija na tom dijelu, koji se proteže od zavoja koji radi rijeka Dnjipro nakon što prođe grad Zaporižje kako bi nastavila tok prema Hersonu i utoku u Crno more do grada Donjecka, snažno utvrđena. Na tom je prostoru ruski kopneni most od granice do Krima najuži, na nekim mjestima 90 kilometara. Prostor je to gdje su pokrenute prve ukrajinske operacije 5. lipnja. Ima profesionalnih vojnih analitičara koji su oprezni pa navode da nije isključeno da Kijev pokušava vezati ruske obrambene snage na liniji očekivanog udara kako bi potom udarili drugdje, razbili rusku obranu i napali te pozicije s boka što bi za njih bilo pogubno. Tu opciju svakako treba imati na umu jer nije slučajno došlo do eskalacije napada u ruskom pograničnom okrugu Belgorod zbog čega je povučen dio jedinica s linije obrane. Bila bi to opsjena kakvom bi se Sun Tzu ponosio, ali treba imati na umu da bi udar morao biti na istoku koji se naslanja na rusku granicu i gdje je lakše ruskim snagama organizirati obranu i logistiku. Također, takva bi operacija pa i u zapadnijoj oblasti Donjeck, nepotrebno razvukla ukrajinske snage koje nemaju toliku premoć u ljudstvu. Procjene govore da Kijev trenutno računa na 700.000 osoba raznih vojnih i paravojnih formacija, dok ruske linije brani oko 300.000 vojnika (možda i manje, ali ne znatno). Razmjer je, dakle, nešto više od 1:2 na bojišnici dugoj više od 1000 kilometara gdje je od presudne važnosti koncentracija ljudske i vatrene moći.
Sadašnji trenutak ukrajinske vojne operacije govori da je primarni cilj odsjeći Krim.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa.
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
