Tomislav Čadež: Zašto reklama s Antom ima 100.000 obožavatelja

Hrvatska reklamna industrija odavno se pozapadnjačila pa već godinama nepogrešivo regrutira najbolje hrvatske glumce. Dražen Kuhn i Slavica Knežević dugogodišnji su manekeni Hrvatskog telekoma, Krešimir Mikić, Bojan Navojec i Leon Lučev nezaobilazan su trojac u reklamama za Karlovačko pivo, mlada Ana Begić zaštitni je znak Pan piva, a Rene Bitorajac preuzeo je Ledo.

Nekad davno, u socijalizmu, glumačkim prvacima bilo je zazorno da se bave takvim nečim trivijalnim kao što je reklamiranje alkoholnih pića, keksa i sladoleda. U socijalizmu je visoka kultura naprosto bila visoka kultura i ako bi koji glumac iskočio iznad prosjeka, onda bi ga se eventualno moglo vidjeti da pjeva u novogodišnjem programu ili bismo čuli da je zabavljao druga Tita.

Link od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu do Osječke pivovare naprosto nije postojao, a reklamnu industriju opskrbljivali su svojim više-manje umobolnim sloganima uglavnom propali romanopisci potrpani u reklamne odjele velikih poduzeća kao nekovrsni ovlašteni paraziti, ”animatori kulture“. Stoga nije čudno što se prva glumačka zvijezda, i to marginalna, u nas pojavila u reklami tek sredinom osmadesetih.

Bio je to je glumac Satiričkog kazališta Jazavac (danas Kerempuha) Mladen Crnobrnja Gumbek u reklami za poduzeće Kraš i njegove Bronhi bombone. Slogan ”lakše se diše“ preživio je i zreli, raspadajući socijalizam, i rat i tranziciju, vjerojatno zato što se disalo sve teže, a i zbog toga što je dimnjačarski uniformiran lik koji je slogan izgovarao kao ispao iz Krležina domobranskog ciklusa.

Reklama je imala svojevrstan oporbenjački naboj, a ima ga, eto, i danas. Sve je zapravo ostalo isto, samo što je dobri Gumbek, koji je od tog posla čak kupio automobil, u međuvremenu umro.

Zanimljvo je primijetiti da se stariji glumci u novo reklamno doba baš i nisu iskazali. Pokojni Boris Dvornik bio je prilično neuvjerljiv u reklami za mentol bombone, a nije se baš proslavila ni Semka Sokolović Bertok koja je svojedobno glumila snalažljivu staricu u HT-ovoj kampanji za brzi internet.

Posebno poglavlje u razvoju hrvatske reklamne industrije predstavljaju, međutim, Bosanci. Na djelu je, u stvari, čisti kulturni rasizam. Viceve o Muji i Hasi zamijenile su reklame u kojima je glavni lik dobroćudni Bosanac koji se ne snalazi baš najbolje ali je šarmantan i, rekli bismo, nekako ”duševan“.

Hrvatska javnost obožava takve reklame pa se čak čini da kroz njih pomalo pere svoju nacionalističku savijest dokazujući, eto, da mi Bosance ne mrzimo nego, naprotiv, obožavamo, pogotovo kad su šereti i kad su pomalo blesavi, kako samo, je li, Mujo i Haso mogu biti. Prototip takvog reklamnog Bosanca je glazbenik i vrstan glumac Branko Đurić Đuro, koji je bio uspješan maneken Hrvatskog telekoma, a u istom poslu najmoćnija domaća kompanija angažirala je svojedobno čak i pjevača Edu Maajku koji je glumio živahnog, glavatog susjeda balkanskih manira.

Najviše se tom mujo-haso poetikom okoristio Tarik Filipović koji je, kao prototip ”uljuđenog“ Bosanca, stao reklamirati sve, od naočala do kladionica. Posljednji primjer takvog uspjelog reklamiranja preko bosanskih leđa je slučaj Emira Hadžihafizbegovića, ministra kulture sarajevskog kantona i možda najpoznatijeg bosansko-hercegovačkog glumca.

On nastupa u reklami telekomunikacijske kompanije Tele2, i ta je reklama samo na Facebooku dosad prikupila više od sto tisuća obožavatelja. U njoj se pojavljuje kao bojažljivi bosanac-gastarbajter, koji krije da je zapravo papučar. Sjeda s prijateljem (kojeg glumi mladi hercegovački glumac Goran Bogdan) u luksuzni porsche cayene koji ne može pokrenuti nego glasovnom identifikacijom.

Ispostavlja se da automobil ne sluša njegove komande jer je ”baždaren“ na pravog vlasnika, suprugu Darinku, čiji glas nesretni Bosanac uzalud oponaša. Automobil prema Bosancu ne samo da iskazuje neposluh nego je od njega toliko inteligentiji da ga doslovno zarobi u sebi i još povrh toga prikliješti.

Bitka između Bosanca i ”tehnike“ toliko je zapravo neravnopravna da se Hrvati doslovno valjaju od smijeha kad je vide. Što je sljedeće čemu bi se rado smijali? Evo nekoliko prijedloga: Bosanac koji ne zna uključiti mikser, Bosanac koji ne zna prijeći ulicu, Bosanac koji iz logora šalje sms zlatnoj ribici...