Tomoljublje

Malo je neobično što je Tomislav Karamarko u utorak ujutro bio na grobu Franje Tuđmana, a ne u povorci stjuardesa koje su Zagrebom cupkale protiv Milanovića, Hajdaša i cijele Vlade.

Baš bi se on tamo lijepo uklopio.

Jer mnogo više nego na Tuđmana, Karamarko se u novije vrijeme “fura” na Vilima Ribića, poglavara sindikalnog pokreta koji traži da se svima na državnim plaćama daju sve pare, a ako nema, neka se onda država bez puno mudrovanja zaduži u inozemstvu.

Karamarko za te zahtjeve ima mnogo razumijevanja.

Najviše zato što nije na vlasti.

Čak je u ime sindikata u novinama objavio tekst o tome koliko je danas važno slušati sindikate i kako su oni mudri dok prosvjeduju, a Vlada ohola što ih ne sluša.

Nije jasno je li taj članak Karamarko napisao sam ili mu je ipak malo pomogao Krešimir Sever.

Na Tuđmanov grob predsjednik HDZ-a došao je sa svijećom. Svijeća kod Karamarka simbolizira njegovo dugogodišnje političko traženje i vrludanje, od nemila do nedraga.

Ali sindikalnu povorku pronašao bi i bez svijeće, zavezanih očiju. Ruke bi mu tada bile slobodne za jedan veliki transparent. Na njemu bi pisalo: “Drage stjuardese, poštenje se ovih dana vratilo u HDZ. Više vam nikad nećemo isisati sve pare iz kompanije.”

Jednu bi parolu zajedno mogli ponijeti HDZ-ovci Miomir Žužul i Bianca Matković.

“Vratite nas dvoje u nadzorni odbor, obećavamo da više nećemo letjeti džaba. Plaćat ćemo barem 20 posto karte.”

Prisutnost tolikog broja kamera koje neumorno prate štrajk Croatia Airlinesa Karamarko bi čak mogao iskoristiti za prikriveno oglašavanje HDZ-a uoči lokalnih izbora.

Jedan poveći natpis tako bi, na primjer, mogli udvoje nositi Milijan Brkić i Ivan Šuker.

Poruka bi se odnosila na sve birače i glasila bi: “Dragi građani, provjerite jeste li vezani. Jer mi polijećemo.”

Općenito, pogrešan je dojam da je Karamarko grub i opasan političar. Naprotiv. Treba samo pogledati tu nježnost i razumijevanje kad se on obraća sindikatima, Crkvi, braniteljima, Janjevcima, poslodavcima, Ruži Tomašić, obitelji

Tuđman, svima koji su mu važni za izbore.

Najtopliji je ipak prema sirotinji i nezaposlenima.

Jednostavno pukne kad to vidi. Čak tjera svoju djecu da s balkona gledaju redove pred pučkom kuhinjom.

“Sve su veći”, potresen je.

Redovi su i na granicama gdje se, zastrašuje nas ovih dana Karamarko, upravo odvija pravi, veliki, prestrašni egzodus Hrvata. Kao nekad davno. Rijeke mladih Hrvata napuštaju zemlju i goli i bosi odlaze u mrski London, Pariz, Berlin, New York. Užasno!

Pa zašto ne bi ostali ovdje čekati turiste?

Hrvatska za mjesec i nešto ulazi u Europsku Uniju, a šef HDZ-a, navodno silno europski orijentiran čovjek, čudom se čudi što se neki mladi ljudi najednom žele preseliti u europske metropole – Bruxelles, Frankfurt ili Ženevu.

Gdje im je domoljublje? I zašto je Dubravka Šuica utekla u Bruxelles umjesto da je ostala dobiti izbore za HDZ u Dubrovniku? To je nedopustivo.

Sigurno Karamarko ima rješenje za Hrvate sklone egzodusu.

Ostanu li ipak u domovini, predsjednik HDZ-a može im zauzvrat obećati da će ih, čim bude u prilici, sve zaposliti u ministarstvima, uredima, zavodima, agencijama, komisijama, općinama, županijama, područnim uredima i ispostavama, matičnim uredima i pisarnicama, a ako slučajno ostane još nezbrinutih, bit će mjesta i u stranci, koaliciji, koordinaciji i stožerima.

Nema brige.

Vilim Ribić do posljednje sindikalne članarine branit će njihove plaće.

Karamarko je silno začuđen što Hrvati baš ovih dana toliko odlaze.

Iako je povjesničar, nije do sada primijetio da su uvijek odlazili. Pa sad to pripisuje kao poseban grijeh Milanoviću.

Ali veliko je pitanje napuštaju li ljudi zemlju jer im je jezivo pod Milanovićem i Vesnom Pusić ili možda više njih bježi od užasa da će na njihovo mjesto možda uskoro doći Karamarko i Ruža Tomašić.

Jer ta pomisao zaista može potaknuti čovjeka na razmišljanje o jednom ekspresnom egzodusu.

Predsjednik HDZ-a u zadnje vrijeme govori više. Govori više, ali ne kaže više. Ovi oko njega i dalje šute. To sigurno nije zato što nemaju plan. Prije zato da nitko ne dozna što sve planiraju.