Ivu Sanadera austrijska policija zaustavila je na autocesti kod Salzburga, dok je plaćao cestarinu na naplatnim kućicama. Za njim je u tom trenutku bila raspisana tjeralica Interpola. Prilikom uhićenja nije pružao otpor. Dogodilo se to 10. prosinca 2010. godine točno u 15.46 sati. Od tog trenutka prošlo je više od 1750 dana.
Prvih 220 proveo je u istražnom zatvoru u Salzburgu, u ćeliji 79, dvokrevetnoj sobi koju je dijelio s Friedrichom Lorenzom, austrijskim odvjetnikom otpuženim za pronevjere. Hrvatskoj je izručen 18. srpnja iduće godine, a dok su televizijske kamere na graničnom prijelazu na Bregani snimale zatamnjena stakla automobila u kojem ga navodno transportiraju pod jakim mjerama osiguranja, on je u pravoj koloni u zemlju ušao kroz teretni terminal. U Remetinec je stigao u 21.40 sati, obavio obavezni liječnički pregled i smjestio se na drugom katu središnje zgrade u samici na ženskom odjelu zatvora.
Na slobodi je od te noći do danas bio ukupno 342 dana (pušten je 16. prosinca 2011., a u zatvor vraćen 22.studenog 2012. godine). Ostatak je proveo iza rešetaka. Globusovi izvori biski Sanaderovoj obitelji i odvjetnicima Čedi Prodanoviću i Jadranki Sloković, prijatelji bivšeg premijera i zatvorski čuvari koji na njega paze prvi put su nam otkrili što sve u zatvoru radi, kako živi, što ga smeta, a što zabavlja, o čemu čita, zašto piše i s kime se druži.
Još važnije, kako se pripremao za odluku izvanraspravnog vijeća zagrebačkog Županijskog suda. Odluku o kojoj ovisi njegova sloboda. Ivo Sanader na zidnom kalendaru, ako ga ima, moći će precrtati uskoro 1200. dan proveden u Remetincu. I svaki od tih bio mu je isti. Bar što se zatvorske procedure tiče. Proveo ih je u samici i kako nam kažu, na vlastiti zahtjev. U početku je bio na ženskom odjelu, pa je prebačen na odjel broj 4, u jednokrevetnu sobu od 8,8 kvadrata smještenu odmah do sobe upravitelja (svaki odjel ima po jednog; u žargonu ih zovu komandirima). Bude ga u 7 sati ujutro, u 23 sata mu gase svjetla (čuvar automatski isključi cijeli odjel).
Kako je Sanaderova ćelija najbliža komandirovoj, prva se otvara. Čuvar ulazi u ćeliju, potvrđuje da je zatvorenik budan, pa odlazi u druge sobe. Dok ne obiđe cijeli odjel, proći će deset minuta. Za to vrijeme Sanader mora pospremiti krevet, obaviti jutarnju higijenu i obući se. Najčešće je to odijelo, jer je odmah nakon doručka, koji mu se nosi u sobu, puno puta išao na rasprave na Župnijski sud u Zagrebu. Na jutarnjem meniju uvijek isto. Nekoliko šnita kruha, pemkez ili pašteta. Zatvorenici doručak u žargonu zovu ‘dječja radost’.
Slijedi odlazak na Županijski sud ili, u nekoliko slučajeva, kod liječnika. Sanader ima stalne probleme s visokim tlakom, srcem (aritmija) i bolovima u nozi pa svakog dana u ćeliji prima propisanu terapiju lijekovima i dijetni menu. To znači manje masnoće, manje soli, manje kruha. Zatvorski obroci inače moraju ispuniti kvotu od 3000 kalorija dnevno. I dok većina zatvorenika u Remetincu te kalorije troši tako da šeću u grupama po glavnom šetalištu, dva sata svaki dan, s obzirom da je bivši premijer štićena osoba za njega je Uprava otvorila posebno, tzv. gospodarsko dvorište iza središnje zgrade.
U njemu je šetao sam. Uprava je šetnje inače zamislila kroz sustav rotacija. Dakle, prvi dan zatvorenici krenu u osam, sutra u deset sati, treći dan u podne, četvrti u 14 sati itd. Sanaderove šetnje organizirane su uvijek iza večere, ili u 18 ili 19 sati. Osim, kažu nam izvori, kad igra Hajduk. Kad igra Hajduk, Sanader ne šeće, ispred TV ekrana je. Televizor kao i kompjutor ima u svojoj sobi, ali nema internetski priključak. Kako nam objašnjavaju sugovornici, Sanader je u samici u početku bio jer je imao status štićene osobe za koju je postojao rizik od napada ili, u najmanju ruku, provokacija, a kasnije je takav status sam zatražio jer se želio u miru pripremati za sudske procese i negdje držati golemu količinu spisa koje je redovito tražio od svojih odvjetnika.
Na kompjutoru piše memoare. Kažu nam da se u njima, jednom kad izađu, očekuju brojne tajne s HDZ-a dvora iz vremena njegove vlasti, što je dosad držao isključivo za sebe. Osim toga u sobi redovito čita tisak, najviše Slobodnu Dalmaciju, koju ne propušta ni jedan dan. Dok šeće, gospodarsko dvorište ponekad dijeli sa zatvorenicama iz ženskog odjela. On šeće ukrug u jednom dijelu, a one u drugom. Susreću se na sredini. I upravo na toj lokaciji Ivo Sanader upoznao je neobičnu prijateljicu.
S Marinom Gašpar (u sredini fotografije), koja je bila uhićena kao dilerica, Sanader je razgovarao u šetnjama i to na engleskom jeziku, tvrde izvori
Dobro upućeni izvori otkrivaju nam da je riječ o kanadskoj Hrvatici Marini Gašpar, koja je bila uhićena u sklopu policijske akcije ‘Spider Web’. Akcija se odvila u travnju 2011. godine, pet mjeseci nakon uhićenja Sanadera, a Gašpar, atraktivna plavokosa bankovna službenica, pala je s grupom krijumčara kokaina koju je vodio njen dečko Miroslav Mike Aničić. Njih dvoje policija je također presrela u Austriji u Mercedesu punom kokaina, a cijeloj grupi dosuđeno je ukupno 73 godine zatvora (Gašpar je dobila pet) jer su u unajmljenim luksuznim zrakoplovima s Kariba u Europu dopremili 180 kg kokaina.
Zanimljivo, presudu je u travnju prošle godine ukinuo Vrhovni sud, a Gašpar je u Remetincu, kako nam kažu, provela ukupno godinu dana. Kako su tada oboje, u odvojenim ćelijama, bili smješteni na ženskom odjelu zatvora (zajedno s Vladimirom Zagorcem), sretali su se na hodnicima, čak su umalo zajedno iz Austrije bili Hrvatskoj izručeni u istom zrakoplovu. Međutim, najviše su se družili upravo na šetnjama u gospodarskom dvorištu. Razgovarali su uvijek na engleskom i to u nekoliko navrata vrlo srdačno. Kad su čuvari bivšeg premijera pitali zašto razgovara s osumnjičenom dilericom kokaina kratko im je odgovorio: - Vježbam engleski, samo zato. Da ga ne zaboravim...
Sanader je bio taj koji je inzistirao na stranom jeziku, pitao bi je kako napreduje suđenje i slične stvari. S obzirom na to da je većinu vremena provodio sam, Sanader je zapravo bio ograničen na komunikaciju s ljudima koji su ga posjećivali i ljudima koji su ga čuvali. Prvo gosti. Najčešće su to bili odvjetnici Prodanović i Sloković. Prema zakonu, istražni zatvorenici primaju posjete prema odobrenju nadležnog suca, a zatvorenici, kažu nam u Ministarstvu pravosuđa, imaju pravo na najmanje dvije posjete mjesečno i blagdanom. Maloljetna djeca roditelje mogu posjećivati svakog tjedna i blagdanom. Sanaderu su odvjetnici u posjet dolazili gotovo svakodnevno i s njim provodili sate i sate.
Sanader je, kažu nam, s njima, posebno s Jadrankom Sloković, uspostavio topli ljudski, prisni kontakt. Čedo i Jadranka, unatoč spekulacijama kako im nikad za zastupanje nije platio ni kune, prema Sanaderu su razvili zaštitnički odnos i najviše mu pomažu dok je u Remetincu, nose spise koje često traži i ostale sitne potrepštine. Brinu se za njega. Supruga Mirjana u zatvor dolazi puno rijeđe, i to na zahtjev samog Sanadera koji ne želi da mu obitelj ispašta dok je on iza rešetaka.
Nikad ne koristi ni tzv. gratis posjete, blagdanima i vikendom. Posjećuje ga jednom mjesečno, a kćeri Bruna i Petra izuzetno rijetko jer Petra živi i radi u SAD-u, a Bruna je otišla u München kod dečka Vedrana Vukadinovića, gdje je kao diplomirana liječnica dobila stipendiju za specijalizaciju. Sanadera u zatvoru redovito posjećuje i najodaniji prijatelj Luka Bebić. - Točno je, ja ga posjećujem jer smo uvijek ostali dobri prijatelji, a u Remetincu sam bio pet ili šest puta, zadnji put prije tri mjeseca, zajedno s njegovim bratom d on Vinkom Sanaderom, kaže Bebić. I on je primijetio istu stvar kao i ostali naši izvori: Ivo Sanader neobično čvrsto podnosi dane u Remetincu.
Ne žali se ni na što. Nikad nije tražio ništa izvan uobičajenih prava. Jede svu hranu koju dobije (eventualno na tanjuru ostavi masnije komade mesa) i osim što kupuje stvari u kantini, nitko od naših sugovornika ne sjeća se da bi naručivao dostavu izvana. Nikad nije tražio razgovor s upraviteljima, ni s prošlim Jurom Žuljem, ni s Damirom Čumpekom, koji je trenutačno na čelu zatvora. A to, kažu nam čuvari, često traže svi, od najsitnijih lopova do ubojica. Doduše, upravitelji su nekoliko puta s njim razgovarali, ali na njihovu inicijativu. Pitali su ga je li sve u redu, treba li mu dodatna zdravstvena njega i slično. Sanader nikad nije napisao niti predao bilo kakvu formalnu žalbu na uvjete u Remetincu, a njegovi odvjetnici u jednoj su prilici prepričali kako ga nikad nisu čuli da se, iako je tlakaš, žali na vrućine ili hladnoću.
Čak ni prilikom posljednjeg toplotnog vala. I to ih je iznenadilo. Luka Bebić o takvim detaljima nije želio pričati, ali kaže da Sanader ni od njega nikad nije tražio da mu išta donese. - Kad smo Vinko i ja zadnji put odlazili, rekao nam je: samo da mi vi ovo izdržite, kao da smo mi ti koji smo iza rešetaka. Općenito je vrlo optimističan i dani mu brzo prolaze jer puno čita i piše, interesira se za sudske procese. Tako dugi zatvor ubija i najčvršće ljude, ali na njemu se to zasad ne vidi, kaže nam Bebić.
Dodaje kako su uvijek pričali o općenitim stvarima, ponekad bi se našalili, a samo dvaput mu je bivši premijer rekao da ima srčanih tegoba. - Od toga nije radio veliku dramu, samo je rekao da se nada kako će sa srcem sve biti u redu. S obzirom na to koliko su nenormalni uvjeti, naši je druženje ustvari bilo vrlo normalno i uobičajeno, zaključio je Bebić. Osim posjetitelja iz vanjskog svijeta, važan faktor u životu bivšeg premijera su čuvari. Jedan od izvora rekao nam je kako je Sanader odmah po dolasku pokušao nametnuti nadmoćan stav i bio pomalo osoran i nezadovoljan. - Brzo je, međutim, pohvatao konce i naučio pravila, pa postao iznimno uljudan i pristojan, kažu nam u zatvoru.
Sanader se čak potrudio zapamtiti sva imena i prezimena čuvara s kojima je kontaktirao, a posebno pravosudnih policajaca koji su ga pratili na suđenja. Uvijek im se obraćao s ‘vi’, kao i oni njemu, a kad bi se s nekim posebno povezao onda bi prešao na ‘ti’. S mnogima srdačno razgovara, pita ih za zdravlje, imaju li sve što im treba da dobro obave svoj posao ili komentira rezultate nogometnih utakmica. - Često nas pita: Imate li jakne? Hladno je, momci. Ponekad nam zna reći kako su mu, dok je bio premijer, suradnici ili ministri pričali o uvjetima u zatvorima, ali da tek sada shvaća kakvo je ovo mjesto i kakav je ovo zapravo posao, govore nam čuvari.
Čuvarima nikad ne stvara probleme. Primjerice, zatvorenik svaki put kad ide na sudsko ročište ili kod liječnika (na preglede koji se ne mogu obaviti u samom zatvoru) mora biti pretražen i prepipan kad odlazi i kad dolazi. Mnoge zatvorenike to živcira, pa prigovaraju. Sanader nikad. Čuvari mu se ponekad obraćaju s ‘predsjedniče’, a on njima sa ‘šefe’. Ponekad razmijene viceve. Kao kad su jednom pričali o nekoj građevinskoj tvrtci, pa je Sanader rekao da će im se javiti kad izađe. “Treba ponovno obojati neke tunele”, nasmijao se. U zatvoru je uglavnom u trenirci, običnoj pamučnoj majici i tenisicama. S obzirom na česta ročišta, barem do nedavno, u ćeliji mu vise dva odijela.
Nada se da mu uskoro više neće trebati. Problema je čuvarima ipak bilo, ali ne Sanaderovom krivicom. Primjerice, nedavno je na Facebooku pokrenuta grupa “Ćaća se vraća”, koja od fotografija sa Sanaderovih suđenja slaže duhovite stripove u kojima razgovaraju Sanader i njegov čuvar, mladi pravosudni policajac koji je najviše uz njega na optuženičkoj klupi. Iako je “Ćaća se vraća” vrlo popularan na Facebooku, doznajemo da je spomenuti čuvar iz stripa već zatražio da više ne prati Sanadera na sud, jer mu ne odgovara medijska pažnja ni izrugivanje na njegov račun. I nije to samo stvar njegova ega. Priča o “Ćaća se vraća” proširila se na Remetinec, pa sad postoji bojazan da Sanaderovi čuvari iz Facebook stripova više neće moći uspostaviti autoritet nad zatvorenicima, što je ključno za posao u zatvoru.
Uz to, kako nam otkriva jedan drugi izvor, jedan je čuvar dobio opomenu pred otkaz jer je previše komunicirao s bivšim premijerom. Naime, nepisano je pravilo da čuvari ne smiju, osim ako je nužno, komunicirati sa zatvorenicima. Međutim, kako je Sanader izrazito komunikativan, čuvaru je bilo neugodno uopće mu ne odgovarati, kamere su uhvatile njihov razgovor i odmah se postavilo pitanje o čemu je riječ. Ovaj slučaj službeno nismo uspjeli potvrditi. Problema je bilo još. Naime, uvjeti u Remetincu daleko su od idealnih. Zatvor koji ima blizu 600 kreveta donedavno je imao gotovo tisuću zatvorenika i pritvorenika. Sobe su prenatrpane, a u opremi, pa čak i u uniformama, često se oskudijeva. Čuvari su u pradoksalnoj situaciji jer nove uniforme još nisu dobili, a stare se formalno ne smiju koristiti.
Tako bi, kad bi se odabrao dvojac koji s Ivom Sanaderom mora na sud ili kod liječnika, što znači i pred brojne fotoreportere i kamere, bilo potrebno snaći se kako znaš i umiješ. - Često smo jedni drugima posuđivali košulju, jaknu ili kravatu, samo da pred kamerama sve izgleda tip top, kažu nam. Pratnja zatvorenika kao što su Sanader specifičan je zadatak, s obzirom na potrebno policijsko osiguranje. Pravosudna policija morala je konstantno sastavljati posebna izvješća s detaljnim planovima kako osiguravaju Sanadera u zatvoru i prilikom izlazaka i to slati u Ministarstvo pravosuđa da se potvrdi. S druge strane, bivši premijer i šef HDZ-a u zadnje vrijeme izuzetno je dobro raspoložen. Kažu nam da više ne govori “ako sad izađem” nego “sad kad izađem”.
- Drži se neuobičajeno dobro. Psihički je stabilan. Od prvog dana nije imao velike promjene raspoloženja, osim kad je u studenom 2012. nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora. Tu je Turudićevu presudu teško prihvatio, čak su mu zasuzile oči, a u zatvoru je pao u depresiju. Međutim, jednom kad je vidio da su i njegovi odvjetnici demoralizirani, počeo se dizati i ohrabrivati ih, kaže nam izvor blizak odvjetničkom paru Sloković- Prodanović. - Idemo dalje, nema sad posustajanja, govorio bi im. Slično se ponašao i lani u lipnju kad mu je presudu potvrdio i Vrhovni sud.
- Mogao sam sada biti u hotelu Plaza, ali u Remetincu sam. Kao da živim samostanskim životom. A ionako sam u mladosti htio živjeti u samostanu, rekao im je, kako su već prenijeli mediji, nakon odluke Vrhovnog suda. Prodanović je zaključio kako je radio s puno pritvorenika iz Remetinca u karijeri, ali da još nije sreo nekoga tko tako čvrsto podnosi zatvor. Nakon toga, u listopadu lani, Sanadera je posjetila i Doris Pack, njemačka političarka i bivša europarlamentarka. Zadržala se sat vremena. Iako nije željela otkriti o čemu su razgovarali, doznajemo kako su europučani sve vrijeme bili zainteresirani za slučaj Sanader. Iako, kažu nam izvori, nisu željeli ulaziti u meritum, dakle je li Sanader doista kriv, pomno su pratili pravne zavrzlame i zapravo na neki način bili inicijatori strategije koja je sada dovela do toga da krajem srpnja Ustavni sud ukine presude u slučajevima Hypo i INA-MOL.
Turudićeve presude srušene su zbog zastare za kazneno djelo ratnog profiterstva (slučaj Hypo) i činjenice da u slučaju INA-MOL Županijski sud nije objasnio na temelju čega se premijeru može suditi kao službenoj osobi. “Angažman europučana na ovim slučajevima pokazuje da zapravo od njega nikad nisu digli ruke”, kaže nam naš izvor. Memoari na kojima radi (i navodno su pri samom kraju) trebali bi kad izađu otkriti niz detalja o Sanaderovoj borbi da Hrvatsku učlani u EU. - Mislim da on jednostavno želi iznijeti svoju stranu svega što se događalo, kaže nam izvor. Najviše zamjera Jadranki Kosor i Mladenu Bajiću. Prema Kosor je i dalje usmjeren sav njegov bijes. Sanader smatra da je ona odgovorna za pokretanje političkog progona, a Bajića doživljava kao izvršitelja.
U istraživanju o Sanaderovim zatvorskim danima doznajemo da je puno toga u medijima pogrešno protumačeno. Kao onaj put kad su se Sanader i Milan Bandić susreli na dvorištu u šetnji i srdačno razgovarali sat i pol. Nisu. Susreli su jednom na hodniku i samo se pozdravili u prolazu, kaže nam izvor iz Bandićeva bliskog kruga. Ili ono kad je Sanader mijenjao ćelije jer zbog bolesne noge više nije mogao koristiti čučavac. Netočno. Zbog noge su mu u samicu umjesto čučavca postavili wc školjku. Ili da su ga provocirali i dobacivali mu u šetnji. Nemoguće, jer nikad nije šetao s ostalim zatvorenicima.
- Problema, kao uostalom i ostali političari u Remetincu, imao je sa žicarima i raznim zatvorenicima koji bi mu kad im se negdje ukazala prilika prilazili i nudili da će mu pomoći ili nešto nabaviti samo da se upoznaju s njim i kasnije ga mogu tražiti protuusluge, kažu nam. Jednom se sukobio i sa svojim odvjetnicima nakon što im je uporno govorio kako bi trebalo postaviti obranu na sudu. Ali to je presjekao Čedo Prodanović koji mu je rekao: ili slučaj vodiš ti ili mi, odluči. Sanader im je tada prepustio vodstvo i samo objasnio kako je zainteresiran jer je u pitanju njegova sudbina. Sudbina o kojoj se odlučuje vrlo brzo...
SADRŽAJ JE PREUZET IZ GLOBUSA, A OBJAVLJEN JE 28. KOLOVOZA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
