U Moskvi sam zvijezda, u Lovranu anonimna susjeda

Olga Rodionova posebna je žena. Crvenokosu Amazonku odmah zavole i muškarci i žene.

Model, glumica, manekenka, poslovna žena, Olga Rodionova supruga je ruskog izdavačkog magnata i bivšeg bankara Sergeja Rodionova koji je prije desetak godina kupio vilu Sveti Rok u Lovranu i redovito onamo dolaze na odmor.

Olga Rodinova puno čita, marljivo uči arapski jezik, puno putuje, ima velik krug poznanika - ali malo pravih prijatelja - majka je tinejdžerice Anastazije s kojom teško proživljava dane razdvojenosti jer se djevojčica školuje u Švicarskoj...

Novinarka Guardiana, koja je s njom lani razgovarala, opisala ju je, bez trunke ženske zavisti, s otvorenim divljenjem, kao ženu pred kojom muškarci spontano ustaju kada uđe u prostoriju. Vjerujemo da su se slično osjećali i gosti kafića u blizini naše redakcije kad je Olga, dotjerana i našminkana, zakoračila unutra.

Nedavno je osnovala event agenciju - Constellation by Olga Rodionova:

“Organiziram događaje, radim i PR. U Cannesu sam organizirala nastup Ruskog baleta i VIP večeru. Željela bih i u Hrvatskoj napraviti nešto slično. Sviđa mi se zagrebački HNK. Tako bih i ovdje organizirala večer Ruskog baleta i VIP večeru...”, kaže Olga.

Nedavno je s emitiranjem u Rusiji završila televizijska serija u kojoj je glumila. Olga je već pozvana da glumi u novom filmu.

“Osim filma, u proljeće snimam još jednu knjigu fotografija. Snimat će je jedna velika fotografska zvijezda i to žena”, dodaje. Prva velika knjiga “The Book of Olga”, luksuzno i limitirano izdanje erotskih fotografije, koje je snimala Bettina Rheims, objavljena je 2008. godine.

Olga je bila i vlasnica dizajnerskog butika Vivienne Westwood u Moskvi, ali ga je prije dvije godine prodala. Vodila je jedan poslovni talk show gotovo tri godine na ruskoj televiziji, te je radila i na Fashion TV u Rusiji.

Kada su nedavno mediji pisali da su gradovi Opatija i Lovran “objavili rat” Rusima koji su ondje kupili kuće, neokrznuta nije prošla ni obitelj Rodionov, vlasnici prekrasne Vile Sveti Rok pored Medveje, između Opatije i Lovrana.

“Uvrijedili su me ti napadi. Kad sam pročitala napise, upravo sam bila na crvenom tepihu u Veneciji. Mi ništa ne skrivamo, skromno živimo, uvijek plaćamo sve račune. Meni novac nije problem, važnije mi je poštovanje. Mi ne skrivamo da imamo novac, ali ne priređujemo zabave, niti smo razuzdani. Sve što radimo, radimo mirno i kod kuće. Ja gotovo uopće ne izlazim kad sam u Lovranu”, kaže Olga.

Kako je moguće da žena, koju se može vidjeti na svim važnijim događajima u Europi pa i šire, sjedi kod kuće u Hrvatskoj?

“Ako bih odlučila stalno izlaziti, morala bih tražiti neko treće mjesto za odmor, jer to više ovdje ne bi bilo moguće. Obožavam kamere, snimanja, nema veće sreće od toga, ali isto tako mi treba i odmor. Treba mi mir, moj raj, utočište... Dok radite, snimate, dajete se sto posto, jer to je ujedno i vaš osobni PR. No, ponekad sam tako premorena da, kad dođem kući, samo šutim. Sergej me pita što mi je, a ja sam preumorna da bih mu odgovorila. Zato sam uvijek imala pripremljenu kartu za Hrvatsku. Ovdje mogu neopterećeno organizirati svoj život. U Rusiji trebaš vozača, pa tjelohranitelja, ovdje je sve to nepotrebno”, priznaje.

Topli Hrvati. Olga sama vozi svoj bijeli Bentley, nema osobnog asistenta, ne osjeća potrebu za VIP tretmanom.

Hrvati i Rusi temperamentom su vrlo slični, naglašava, no ljudi u Hrvatskoj ipak su donekle topliji.

“Kad ovdje pokušavam parkirati auto, uvijek će se naći netko tko će mi pomoći. To se više u Rusiji ne događa.”

Olga potječe iz moskovske građanske obitelji, majka joj je liječnica, otac policijski časnik. Ima mlađeg brata koji se ove godine oženio, pa je obitelj organizirala veliko slavlje. I on je policajac.

“Tata je bio stog, a mama je uvijek bila mama. Kad sam počela izlaziti na ples, kod bake na selu, otac mi je rekao da me u ponoć čeka kod kuće. U pet do 12 ja bih još bila na plesu. Skinula bih cipele i jurila prečicom do kuće, a ona je vodila preko groblja. Zatvorila bih oči i trčeći zapomagala ‘mamma mia, mamma mia’. Ušla bih u kuću taman kada se čulo s radija: pi-pi-piiiiiii: vrijeme u Moskvi, ponoć”, prisjeća se ona.

Postojalo je vrijeme kad Rusija nije imala ništa, Olga se dobro sjeća i toga: “Stalno smo čekali u redovima. Morali smo imati toliko svakodnevnih problema da uopće ne mislimo na politiku. Bili smo izolirani, nismo znali što se događa drugdje. Sjećam se da su nam u školi govorili da ne jedemo žvakaće jer da je to izmišljeno u Americi za djecu koja nemaju ni roditelje ni dom. U to smo stvarno vjerovali. Svi roditelji u Moskvi, 1980. godine, za trajanja Olimpijade, poslali su djecu izvan grada jer se vlast bojala provokacija. Ali, i taj smo pakao preživjeli. ”

Nosom parala oblake. Njezin muž Sergej Rodionov bio je bankar, a danas je veliki ruski izdavač.

“I u Rusiji i u Hrvatskoj ljudi vole pokazivati što imaju. Ovdje mi kažu da Rusi to čine više nego Hrvati, ali da Hrvati imaju toliko novca kao Rusi, i oni bi se isto ponašali.”

Olga se prisjeća i drugačijeg života: “Moja obitelj nikad nije bila siromašna, bili smo srednji sloj, ali cijela je zemlja bila siromašna. U redovima smo zimi čekali banane, sjećam se da smo jednom cijelu noć čekali na cipele koje su stizale iz Jugoslavije... Danas je bitno različito. Kad imaš novac, kad možeš putovati, jesti dobru hranu, lijepo se odijevati i sebi priuštiti lijepe stvari, to je jedna vrsta kulture življenja. Nakon što smo se upoznali, moj suprug i ja živjeli smo obično, u pristojnome stanu.

Kad je počeo zarađivati novac, i ja sam, priznajem, digla nos. Takva je ljudska priroda. Ali, to nije dugo trajalo, to ludilo mora proći. Dostojanstvo je najvažnije, tu novac ne igra veliku ulogu. Opet sam se spustila na zemlju. Kad smo se obogatili, počeli smo putovati. Otišli smo na jednu večeru u Prag. Sjedili smo za stolom s nekim Austrijancima. Ja sam bila prvi put na jednoj takvoj večeri pa sam na svaki prst stavila prstenje s dijamantima. Bila sam puna svega. A ta gospođa, Austrijanka, starija dama, imala je divnu ogrlicu koja je blistala. Rekla sam joj da ima divnu orglicu; a ona mi je odgovorila – da, ali je lažna. Ovo je prava – i pokazala mi je tanki zlatni lančić s dijamantom koji je nosila ispod lažne...”, prepričava Olga, koja je iz te epizode izvukla pouku: “Novac daje slobodu izbora, ali nije cilj.”

Sergeja Rodionova upoznala je kao mlada djevojka, kad se, nakon srednje škole, a prije studija, zaposlila u banci. Iako je njezin prvi izbor bilo pravo, ipak je završila ekonomski fakultet. Susret sa Sergejem za njega je bio fatalan, jer joj i danas zna reći da je tada vidio djevojku kakvu je sanjao, a Olga je bila uzbuđena jer joj je to bio prvi radni dan, sama je sebi sašila haljinu prema kroju iz Burde, ali je imala tremu. Njezin prvi dan na poslu bio je njegov posljednji u ruskoj centralnoj banci. No, izlazili su dvije godine prije nego što su prohodali.

Kakva je kao mama?

“Moja je kći u pubertetu i svašta mi zna izgovoriti, kaže mi da je uvijek željela imati običnu mamu, a ne mene. Dobro, uvijek je bila sa mnom, imala je i dadilje, ali putovala je sa mnom već s četiri mjeseca. Kao dijete igrala se u uredu Vivenne Westwood, Jeana Paula Gaultiera... Sada kaže da joj je žao što se toga ne sjeća. Ne bi željela imati veze s mojim poslom i kaže da bi radije bila novinarka!”

Predrasude koje postoje prema Rusima, znaju joj zasmetati:

“Prošli smo pakao i sada želimo najbolje što možemo. Ali, i meni smeta pretjerano pokazivanje. Takvi me ljudi ne zanimaju. Inače su Rusi po tome poznati; kada Rus vidi Nijemca na plaži, odmah mu prilazi i zapodjene razogovor. Ali, ako jedan Rus vidi drugoga, krenu u suprotnim pravcima...”