Umirući grad na četiri rijeke

U južnom predgrađu Karlovca 25. listopada završen je moderni četverotračni most preko Korane kakva se ne bi posramili ni mnogo bogatiji gradovi ni mnogo veće rijeke. Ima osam raspona iako plitka rijeka široka najviše 50 metara prolazi samo ispod jednoga. Ipak, vozila, i da hoće, ne bi mogla prijeći preko mosta jer ni s jedne strane nema pristupnih cesta. Jedan od najbizarnijih građevinskih projekata u hravatskoj povijesti, vrijedan više od 60 milijuna kuna, najspominjaniji je hrvatski most nakon Masleničkoga i Pelješkoga, s kojima dijeli i istog projektanta, IGH Jure Radića.

Vukelićev most Most na dionici zasad nepostojeće ceste od gradskog naselja Mostanje do sela Vukmaničkog Cerovca dobio je neslužbeno ime Vukelićev jer je u tom selu dom ministra obrane. Od investitora Hrvatskih cesta saznajemo da je završen u roku.

Na početku uskog prašnjavoga puta koji s karlovačke strane vodi do mosta gradilište je od uljeza čuvala policija, no postoji još jedna blatna vijugava staza preko polja, kojim smo se i mi probili. Kad su se u kolovozu novinari raspisali o gradilištu, premijerka Kosor rekla je da će tražiti izvješće, ali nije poznato što je dalje poduzela. Dok je recesija zaustavila većinu poslova u cestogradnji, uključujući i Sanaderov Pelješki most, za Vukelićev se novca našlo.

Gradnja je, kažu u HC-u, počela prije dvije i pol godine kada je Vuki, kako u Karlovcu mnogi zovu najmoćni­jeg HDZ-ovca u cijelome kraju, još bio ministar gospodarstva. Koliko je premijerki do njega stalo, najbolje će se vidjeti po tome hoće li se graditi i cesta koja bi se na magistralu D1 u Vukmaničkom Cerovcu trebala spojiti kod restorana “Kristina”, koji drže ministov brat i šogorica i koji je poznat kao okupljalište karlovačkih HDZ-ovaca.

Inače, od Karlovca do ministrova rodnog sela sada se stiže za najviše 10 minuta širokom ličkom magistralom D1, na kojoj je od otvaranja Dalmatine promet rijedak, i mnogi se pitaju jesmo li toliko bogati da gradimo još jednu prometnicu širine autoceste kojom bi se od Karlovca do Vukmaničkog Cerovca stizalo za pet minuta i na što bi trebalo potrošiti još oko 250 milijuna kuna. Ne sagradi li se cesta, most će ostati spomenik usred netaknute prirode, poput engleskog Stonehengea, iznad kojeg tisućljećima lebdi pitanje tko ga je i zašto podignuo.

Da pojasnimo, prostornim planovima iz 70-ih upravo je tom trasom zamišljene tzv. južne karlovačke zaobilaznice trebala prolaziti autocesta prema Dalmaciji, no ona je prije nekoliko godina obišla Karlovac sa sjeverne strane, čime je prastari projekt izgubio smisao.

Spomenik fetusu Ne može se reći da se u Karlovcu mnogo gradi. Dizalice nigdje na vidiku. Zato se podižu spomenici. I to posve neuobičajeni. Prošle je godine na središnjem šetalištu postavljena skulptura žabe, koja se, sudeći po reakcijama, Karlovčanima svidjela. Početkom listopada na gradskom groblju Jamadol gradonačelnik Damir Jelić otkrio je spomenik nerođenoj dječici, bijeli mramorni kip Milosrednog Isusa visok 180 cm.

Kako objašnjava inicijator postavljanja, svećenik pavlinskoga reda pater Marko Glogović (33), posvećen je svoj djeci koja nisu rođena jer su usmrćena pobačajem ili su umrla u spontanom pobačaju. Kipar Franjo Haramina izradio je kip Isusa koji desnom rukom blagoslivlja, a iz srca mu izlaze dvije zrake – jedna predstavlja milosrđe, a druga ljubav. Na postolju je urezana crvena slika fetusa i poruka: “Milosrdni Isuse, oprosti nam za nerođenu i nevinu dječicu koja više nisu s nama.” Mladi pater Glogović kaže da su 10.000 eura, koliko je kip koštao, osigurali isključivo vjernici.

“U Hrvatskoj je to jedini kip nerođenom djetetu, no takvih spomenika ima gotovio u svim europskim zemljama i u SAD-u i neke sam od njih osobno obišao. Sve žene koje se kaju zbog pobačaja mogu se pomoliti kod karlovačkog spomenika i tako naći mir za svoju opterećenu savjest. Borba protiv pobačaja moje je poslanje jer mi je Bog dao srce za nerođene”, govori pater Marko, koji s još dvojicom svećenika pavlina i jednim časnim bratom živi u samostanu u Kamenskom, što je u ratu bio na prvoj crti bojišnice te je od njega ostala ruševina, pa još traje obnova.

Noćno bdjenje Uz obnovljenu crkvu Majke Božje Snježne u samostanskom je podrumu uređena i kapelica Majke Marije Života, gdje se održavaju molitve protiv pobačaja kao i za neplodne bračne parove i žene s rizičnom trudnoćom. Tu je kip blažene Majke Tereze, zaštitnice nerođene dječice, koji je u Kamensko stigao iz Međugorja, nekoliko anđela te fotografije djece koja su rođena pošto je pater njihove majke nagovorio da ne pobace.

“Par iz Karlovca 18 godina nije mogao dobiti dijete, pokušali su svim metodama, i medicinskim i alternativnim, a onda su došli k nama na molitvu, i sada čekaju već drugo dijete. Molitva čini čuda. Svakog 18. u mjesecu imamo noćno bdjenje jer je 18. dan nakon začeća počinje kucati srce nerođenog djeteta. Pavlinima su najvažniji molitva i dobročinstvo. Prvi u Hrvatskoj vodimo seminare za žene i muškarce ranjene pobačajem. Od tih se rana ljudi teško oporavljaju”, govori pater Marko.

Udruga Gabrijel U podizanju spomenika sudjelovala je i udruga za promicanje dostojanstva života “Gabrijel”, kojoj je predsjednica Mirjana Granić. Po njezinim riječima, udruga pomaže mnogim obiteljima s više djece i, posebno, samohranim majkama, a nakon spomenika planiraju tražiti grobna mjesta za sahranjivanje tijela djece pobačene u visokom stupnju trudnoće. Mirjana Granić, rođena Slavonka, s mužem je godima živjela na Hvaru, a kad su početkom 90-ih ostali bez posla, preselili su se u Zagreb, gdje su bili podstanari, i ubrzo zaključili da će u Karlovcu kupiti stan dvostruko jeftinije nego u Zagrebu ili Splitu.

Već 13 godina s trojicom sinova žive u gradu na četiri rijeke, koji im se veoma sviđa zbog brojnih parkova u kojima svakodnevno šeću s kućnom ljubimicom kujicom Hosan, koja je prije dvije godine u medijima proglašena psom herojem jer je, kao pas tragač, spasila život dječaku u Požegi zajedno s Mirjaninim sinom Josipom, pripadnikom Gorske službe spašavanja.

“Srpska kuća” Pravoslavnu crkvu u Karlovcu od pobačaja više muče vandalski napadi na crkvu svetoga Nikole, na kojoj je prije desetak dana netko, tko zna koji već put, razbio prozor, nakon čega je Gornjokarlovačka eparhija službeno priopćila da je time “Srbima u Karlovcu poručeno da nisu poželjni tamo gdje vjekovima i generacijama žive” te da su “nedjelo izveli oni koji očigledno mrze sve što je srpsko i zaslijepljenji mržnjom i šovinizmom napadaju sve što je vezano za srpski narod”.

U crkvi u središtu Karlovca, koja je 1993. eksplozivom dignuta u zrak i prije dvije godine izgrađena po izvornom projektu iz 1785., dočekao nas je svećenik Slaviša Simaković, paroh karlovački. On ističe kako se posljednjih godina vjernički život pravoslavaca u Karlovcu normalizira.

“Nadam se da prevladavamo strahote što su ih naši vjernici i Crkva doživjeli u Karlovcu, koji je od svoga osnutka multietnički i tolerantan grad. Već četiri godine živim u Karlovcu i osjećam se vrlo ugodno”, kaže Simaković i žali se kako zgrada Eparhije, koja se nalazi nedaleko od crkve, još nije obnovljena jer država tvrdi da za to nema novca. I ta je zgrada početkom 90-ih minirana, a iz ostataka njezina krova danas raste breza. Paroh karlovački nije htio komentirati spomenik fetusu. Protivi se pobačaju jer smatra da život počinje začećem. Međutim, za razliku od katoličkih kolega, podržava umjetnu oplodnju.

“Dobro je sve što čovjek upotrebljava, a ne zloupotrebljava. Ako možemo liječiti teške bolesti, onda ni u izvantjelesnoj oplodnji ne vidim ništa loše”, zaključuje Simaković. Potvrđuje kako se u Karlovac vraća sve više srpskih obitelji koje su u ratu izbjegle u Srbiju, no nije čuo za zgradu, smještenu u predjelu Dubovac, koju neki nazivaju i “srpskom kućom”.

U novoj četverokatnici država je dala stanarsko pravo srpskim povratnicima u čije su se stanove za vrijeme rata uselile izbjeglice s okupiranih područja. Problem je što stanari ne mogu stanove otkupiti, a država je kao vlasnik gradskom komunalnom poduzeću dužna velike svote.

Ljuljačke za Rome Osim spomenika gradonačelnik Jelić otvara i dječja igrališta. Ako se tako mogu nazvati dvije ljuljačke okružene hrpama smeća u romskom naselju u gradskoj četvrti Orlovac. Gradonačelnik je ljuljačke predstavio proljetos, a već nekoliko tjedana poslije Romi su ih uklonili.

“One su izazvale mnoge svađe među našom djecom jer se njih 50 nikako nije moglo dogovoriti tko će se ljuljati”, objašnjava nam Rom Petar Brajković i dodaje da bi gradu bio mnogo zahvalniji kada bi mu poklonio kakav stari građevinski kontejner u koji bi se uselio jer mu je sadašnji, u kojem već godima živi, toliko šupalj da se cijelu zimu smrzava.

“Ako Grad želi pomoći Romima, neka podrži programe opismenjavanja i edukacije roditelja o važnosti školovanja njihove djece”, govori SDP-ovka Marina Novaković, potpredsjednica Gradskoga vijeća, kojoj su samo 23 godine i u karlovačkim je gradskim strukturama najviše rangirana predstavnica najveće oporbene stranke.

Predsjednik Gradskog odbora SDP-a Josip Benčić, na to mjesto izabran prije nešto više od mjesec dana, kaže kako je Karlovac hrvatski rekorder po nezaposlenosti i niskim plaćama, a u nekoć industrijski vrlo razvijenom gradu danas je jedina svijetla točka tvornica oružja HS Produkt.

“Nijedna dosadašnja vlast nije imala viziju razvoja, pa su nas gradovi slične veličine poput Zadra, Varaždina ili Velike Gorice odavno pretekli u svakom pogledu.

Tko nema člansku iskaznicu HDZ-a, teško može dobiti dobar posao. Najbolji je primjer mladi HDZ-ovac Danijel Trupković, koji je prošle godine divljao u kafiću, nakon čega ga je stranka unaprijedila iz gradskog u županijskog vijećnika. U gradskoj upravi gomila se administracija. Turizam bi nam trebao biti glavna gospodarska grana, pa treba što prije urediti staro središte grada, a bivše vojarne pretvoriti u studentske domove kako bi Karlovac postao studentski grad”, govori Benčić, koji smatra da glavne poteze u gradu povlači Branko Vukelić.

“Grad previše troši na nogomet. Crkvi bi pak bilo bolje da umjesto nerođenoj više pažnje posveti rođenoj djeci, a odluku o pobačaju prepusti ženama”, ističe Benčić.

Ministrova svemoć Jedan od najžešćih kritičara Vukelićeve politike jest bivši gradski vijećnik i saborski zastupnik HNS-a Nikola Vuljanić, koji je narodnjake napustio zbog neslaganja s Radimirom Čačićem. Mirovinu je zaradio kao profesor na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu, no cijeli je život proveo u rodnom Karlovcu i putovao u Zagreb na posao.

“Pametni su se ljudi u Karlovcu distancirali od politike jer preglasni lako ostaju bez posla. Vukelić ne radi ništa za grad, nego samo za sebe, za što je najbolji primjer most koji ne vodi nikamo, nego je čista demonstracija njegove političke snage. Isto tako okupio je najjače gospodarstvenike i naredio im da daju novac za nogometni klub, što su svi i učinili jer mu se ne usude zamjerati. Možda je i spomenik fetusu u službi politike kakvu zagovara Andrija Hebrang. Taj spomenik smatram morbidnim”, komentira Vuljanić.

Rock ili cajke Karlovac bi htio turiste, a ima samo tri mala hotela. Hotel “Korana” sredinom 70-ih, kad je otvoren, bio je ponos grada i jedan od najboljih hotela u cijeloj bivšoj državi. Imao je 280 soba i bio je okosnica turizma u gradu. U ratu je teško oštećen, a premda je do danas promijenio nekoliko vlasnika, još nije obnovljen i pretvorio se u gradsko ruglo, te mu je sudbina do danas neizvjesna.

Iskusni ugostitelj Ivan Srakovčić 2001., na poziv gradskih vlasti, uz pomoć kredita kupio je obližnju staru zgradu u parku uz Koranu u kojoj je nekoć bio hotel “Park” i na njezinu mjestu u izvornom stilu s početka 20. stoljeća podignuo novi hotel “Korana Srakovčić”, s četiri zvjezdice.

Ima 19 soba i brojne prateće sadržaje te cijele godine privlači goste – poslovne ljude, ali i strance, koji putem do mora nekoliko dana provedu u Karlovcu. Nekoliko je puta od hotelijerske struke proglašen najboljim malim hotelom u kontinentalnoj Hrvatskoj, a nedavno je u selu Gorici Lipničkoj otvorio seosko domaćinstvo za turiste, u koje je uložio pola milijuna eura. Planira preko svoje agencije na selo i u Karlovac dovoditi goste iz cijele Europe.

“Karlovac se mora turistički brendirati i osmisliti kvalitetne aranžmane. Imamo četiri čiste rijeke, atraktivnu gradsku jezgru, netaknutu prirodu... Treba nam još smještaja visoke kategorije, a već je vrijeme da se otvori i kamp uz Koranu o kojem se godima priča”, nabraja Srakovčić.

Mladi u Karlovcu svi redom tvrde kako je noćni život vrlo siromašan i sveden na kafiće, pa je grad navečer prazan kao da vlada kuga. Učenice 1. razreda srednje frizerske škole Jasmina Muratović i Andreja Markuš kažu nam da se najbolje zabavljaju uz – cajke, koje se puštaju u nekoliko kafića. Pod tim pojmom smatraju turbofolk glazbu iz Srbije.

Denis Mikšić vodi udrugu za kreativni razvoj “Domaći”, koja ima svoje prostorije u Centru za mlade i koja osmišljava razne zabavne i edukativne programe za provođenje slobodnoga vremena. “Prije rata Karlovac je bio rokerski grad s mnogo klubova i koncerata. Rat je donio ekonomski pad, urbana se mladež odselila, a u grad su došli ljudi sa sela i prevladao je prigradski mentalitet”, objašnjava Mikšić.

Student Domagoj Šavor iz udruge mladih “Poluga” kaže da Karlovac nema nijedan klub, čak ni kinodvoranu, a gradsko kazalište nema svoj ansambl i predstave su vrlo rijetke. Obrazovanima i ambicioznima nije lako naći posao, pa stoga sve više mladih sreću traži u Zagrebu. Obično odu na studij i više se ne vrate.

Na posao u Zagreb O odlasku u Zagreb razmišlja i Dario Matanić, Karlovčanin koji je u Zagrebu prije nekoliko mjeseci diplomirao elektrotehniku na FER-u. “Za posao je bolji Zagreb, ali se u Karlovcu živi mnogo mirnije i ugodnije jer nema prometnih gužvi, do svih se odredišta brzo dolazi pješice, a priroda je predivna”, tvrde supružnici Branka i Ilija Bajdić, koji zajedno vode tvrtku za trgovinu i proizvodnju građevinske opreme.

Zbog posla često idu u Zagreb, no rado se popodne vraćaju u svoj grad. Kažu kako znaju nekoliko mladih obitelji iz Zagreba koje su se doselile u Karlovac jer je cijena kvadrata stana dvostruko niža i iznosi oko 1000 eura.

“Ima i umirovljenika iz Zagreba koji ondje iznajmljuju svoje stanove i ovdje mnogo jeftinije unajmljuju, pri čemu im ostane dosta novca za popunjavanje kućnoga budžeta”, kažu Bajdići.

Pokraj spomenika žabi susrećemo Juliju Sarkisjan, Ruskinju koja se prije pet godina doselila zbog posla u Tvornici plinskih turbina, koju su ruski vlasnici preuzeli od kontroverznog poduzetnika Slavka Canjuge.

“Karlovac je lijep gradić, klima je ugodna, ljudi su gostoljubivi, no još se bolje osjećam u Zagrebu, gdje satima uživam u šetnji. Ipak, oba su grada u usporedbi s Moskvom sićušna”, govori rođena Moskovljanka, koja je izvrsno naučila hrvatski jezik.

NK “KARLOVAC” – NOVA SPORTSKA VELESILA

Od dna 3. lige do vrha 1. lige

Što je grad bez nogometa? Karlovac proživljava nogometnu renesansu. Iako postoji 90 godina, NK “Karlovac” ove je jeseni prvi put ušao u Prvu ligu i već je pri vrhu prvenstvene ljestvice.

“Prije tri godine klub je ispao u Treću ligu i imao milijunski dug, kad je za direktora došao Krešimir Perković, direktor marketinga u Karlovačkoj pivovari, a za predsjenika poduzetnik Ivan Pađen. Uz pomoć sponzora vratili smo dugove, ali zamalo nismo ispali u Četvrtu ligu, pa smo doveli trenera Igora Pamića. Dobar rad primijetili su iz Grada i Županije, ali i ministar Vukelić.

Sponzori nas drugačije gledaju otkako imamo njihovu potporu”, otkriva glavni tajnik kluba Neven Šprajcer. On smatra da su politika i nogomet usko povezani svagdje u svijetu. Vukelić im je, kaže, član klupske skupštine, moralna potpora i navijač koji redovito dolazi na utakmice i ima povjerenja u upravu. Najveći su sponzori Pivovara, HS Produkt, PBZ, Gavrilović...

“Tajna uspjeha jest u dobroj suradnji između struke, igrača i uprave. Pamić ima karizmu i veliko nogometno znanje, a sve igrače dovodimo iz Hrvatske i BiH. Najmanje ih je iz Karlovca. Ako se plasiramo u neko europsko natjecanje, morat ćemo razmišljati i o uređenju stadiona”, kaže Šprajcer.

Trener Pamić odbacuje glasine da je katkad grub prema igračima: “Tvrd sam samo na terenu, no izvan njega sam mekan.

Iskren sam čovjek i, kad na nekoga vičem, taj će s vremenom shvatiti da sam imao pravo”, kaže Pamić zvan i div iz Žminja, dodajući kako su ga Karlovčani dobro prihvatili.

“Igramo hrabro i nikoga se ne bojimo jer možemo pobijediti svakoga, pa i Dinamo. Neka mi daju 30 milijuna kuna - što je dvostruko manje od budžeta velikih hrvatskih klubova - i bit ćemo prvaci”, kaže Pamić te nam odgovara na pitanje podržava li kažnjavanje igrača izbacivanjem iz tima: “Da se moji igrači međusobno potuku, ne bih ih izbacio iz momčadi kao Bilić. To znači da imaju emocije i karakter. Drugo bi bilo da igrač nasrne na trenera ili predsjednika kluba.”

DAMIR JELIĆ, KARLOVAČKI GRADONAČELNIK

Važno je da u Vladi imamo svog čovjeka - Vukelića

Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić obavlja svoj drugi mandat. Na neposrednim izborima pobijedio je već u prvom krugu, a ima i bezrezervnu potporu Branka Vukelića.

Koliko za grad znači činjenica da u Vladi imate “svog” čovjeka?

- Vrlo je bitno da Karlovac u Vladi i ministarstvima ima što više svojih ljudi koji mogu pomoći razvoju karlovačkih, ali i županijskih projekata, i zasigurno je od velike važnosti to što je i naš Karlovčanin Branko Vukelić u Vladi, i to drugi mandat zaredom.

Je li točno da se karlovački gradski proračun izvrsno puni dok većina drugih gradova u Hrvatskoj grca u dugovima?

- Dosad se rebalans Grada Karlovca s obzirom na gospodarsku krizu punio zadovoljavajućim ritmom bez većih problema. Nedavno smo u Gradskom vijeću izglasali drugi rebalans, koji je za 3,7 milijuna kuna veći od prvobitnog proračuna za 2009. Rebalans je bio nužan jer naplata potraživanja ima blagu tendenciju kašnjenja. Na vrijeme se želimo pripremiti na manji proračun dogodine.

U čemu je tajna uspjeha NK Karlovac i ima li tu i Grad svojih zasluga?

- Uz igrače, koji su svakako najvažniji, na uspješnost utječu i Uprava kluba, Grad, trener, uvjeti treniranja, financije te navijači i sami građani Karlovca, koji klubu daju veliku podršku. Željeli smo Karlovčanima omogućiti da imaju nogometnog prvoligaša i drago nam je što smo sportskim rezultatom to i postigli. Uza sve bitne čimbenike i malo sreće NK “Karlovac” je danas stabilni prvoligaški klub koji niže uspjehe, čime se ponosim.