Obiteljska kuća na zagrebačkom Rokovu perivoju mjesto je gdje Goran Štrok i njegova supruga Renata posljednjih godinu dana provode najviše vremena. Ako ne računamo putovanja u London, gdje žive njihove kćeri s obiteljima, Zagreb je danas njihovi novi dom. Kuću je uredila supruga Renata, koja je dizajnirala i interijer gotovo svih Štrokovih hotela. Dnevnom sobom, u kojoj smo vodili razgovor, dominiraju Murtićeva djela iz njegove posljednje faze. Cijela ulica djeluje mirno i spokojno.
Ovdje su se odlučili smjestiti nakon poslovnog kraha s hotelima. Nakon 15 godina bavljenja hotelijerstvom Štrok je zbog financijskih problema lani prodao sve svoje hotele (četiri u Dubrovniku, jedan u Rijeci i jedan u blizini Londona) i potom je napustio Dubrovnik.
Takav poslovni kraj mnogima je bio znak da donedavna najmoćniji hotelski poduzetnik u zemlji ide u mirovinu. No, oni koji ga bolje poznaju znali su da je to daleko od istine.
I imali su pravo.
U siječnu ove godine Štrok je u nekoliko rečenica objavio da se vraća. Odlučio se javiti na natječaj na kojem će država ponuditi u koncesiju atraktivno zemljište u centru Rijeke. Turistički djelatnici kažu da je parcela od 180 tisuća kvadrata savršena za hotele, stanove, shopping-centre i kongresne centre...
Najava Štrokova projekta u medijima se pojavila 38 dana nakon parlamentarnih izbora.
Štrok od toga ne bježi. Priznaje kako su se kockice konačno posložile.
Naime, nakon osam godina SDP je na vlasti i u Rijeci i u državi.
“Ja sam po vokaciji ipak ljevičar”, kaže.
Ne sumnja kako upravo on ima najbolje reference za takav projekt. Kad je u Račanovu mandatu kupio prvi hotel u Dubrovniku, još nije bio domaća zvijezda hotelskog biznisa. No, nakon nekoliko godina i daljeg širenja u dubrovačkom hotelijerstvu uspio je najpoznatijem hrvatskom turističkom gradu dati notu luksuza.
Ubrzo se prometnuo u najutjecajnijeg hotelijera.
To je trajalo do financijske krize koju je dočekao potpuno nespreman.
Projekt Porto Baroš u Rijeci trebao bi biti njegova druga prilika.
Čime ste se bavili posljednjih godinu dana, otkad ste prodali Jadranske luksuzne hotele?
- Prvo sam bio u jednoj vrsti psihološke traume. Više od 16 godina radio sam i stvarao Jadranske luksuzne hotele (JLH) i, kad je to u trenutku nestalo, doživio sam svojevrsni šok.
Činjenica da više ne poslujem s hotelima, koje sam stvarao toliko godina, na meni je ostavila trag. Taj proces bio mi je vrlo zamoran, frustrirajući i iscrpljujući. Prodaja Jadranskih luksuznih hotela za mene je bilo kao odvajanje od obitelji. Moj tim i ja proveli smo zajedno 16 godina, stvarali smo od početka hotelsku kompaniju koja je bila lider u regiji i oni su kroz taj period stasali u zrele i ozbiljne profesionalce. Danas je jedan od njih doministar u Ministarstvu turizma, druga je direktorica Turističke zajednice u Dubrovniku, treći je predsjednik Udruženja hotela Hrvatske, ostali su general-menadžeri najboljih hotela, chef je postao glavni chef u Hrvatskoj… To su sve ljudi koji su sa mnom počeli od nule. Smeta mi što je moja misija završila, a nije bila zaokružena. Htio sam da hrvatsko znanje koje smo stvorili izvezemo van i imali smo ponuda za to. Ipak, uspjeli smo dubrovački turizam iz prosječnosti dovesti u vrh.
Negdje ste rekli da je zlatna sredina opasna za domaći turizam. I dalje tako mislite?
- Da, opasna je jer ste tada u izravnoj konfrontaciji s najvećim turističkim zemljama u Europi, a to su Turska, Grčka, Španjolska i Italija. Ove tri zadnje su na koljenima i spremne su napraviti sve da konkurentima uzmu goste. Turska je pak trenutačno najbogatija i najpropulzivnija ekonomija. Oni su sada spremni 50 posto subvencionirati aviokarte da bi doveli goste u Tursku. Ako mi ovako siromašni s njima uđemo u sraz, tada smo osuđeni na iscrpljujuću bitku u kojoj će se demotivirati ljudi jer će im biti vrlo, vrlo teško. No, i u takvoj kompleksnoj situaciji na tržištu zajedno sa svojim timom uspio sam u Dubrovniku otvoriti vrata vrhunskog turizma.
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA