HDZ je napokon pronašao način na koji može izgubiti sljedeće parlamentarne izbore. Naravno da je tvrditi takvo što potpuno nezahvalno u trenutku nepostojanja oporbe koja to može provesti u djelo, ali baš zato sam sigurniji u tu tvrdnju. Jer ja od današnje oporbe uopće ne očekujem da dosegne takav potencijal. Čak i da je Agrokor izazvao domino efekt i pad Vlade, HDZ bi mogao ponovo pobijediti i s nekim drugim formirati neku novu Vladu. No Vlada je otvorila temu na kojoj HDZ može ne samo izgubiti sljedeće parlamentarne izbore, nego doživjeti čak i takvu pirovu relativnu pobjedu nakon koje neće biti u mogućnosti pronaći bilo kakva partnera za sastavljanje Vlade. Da je Agrokor bio razlog pada Vlade, opet bi HDZ kao relativni pobjednik našao one koji bi rekli da je ta tema teret svih prethodnih HDZ-ovih i SDP-ovih vlada, ali da se vjeruje novom HDZ-u s novim vodstvom...
Ali najava “obračuna” s “lošim” mikro, malim i srednjim poduzetnicima – jer “neki” koriste određene zakonske prostore za svoju korist – sukob je s budućnošću, a ne prošlošću. A kad ulaziš u sukob s onim tko će biti pobjednik budućnosti – ma što mu nametao kao teret ili optužbu – onda je sasvim izvjesno da radiš na vlastitom porazu. Jer ma koliko sad reagirali s bijesom i revoltom na najavu državno uvjetovane nerealne minimalne plaće za “direktore” i “članove uprava” mikro i malih poduzetnika, budućnost je na njihovoj strani, a ne na strani neizdrživog, glomaznog i kontraproduktivnog državnog/javnog aparata. Promatranje poduzetnika kao problema društva, a prenatrpanih javnih ureda kao logičnog stanja države dugoročno je neodrživo.
Potpuno je nekorisno ovoj Vladi ovog (dijela) HDZ-a da se tako “odokativno” odnosi prema većini mikro, malih i srednjih poduzetnika (zapravo, pravih poslodavaca, jer tko se samozaposli ne čekajući da mu “radno mjesto” udijeli država, i jest poslodavac!). Naravno da i među poslodavcima (kao i među političarima!) ima i žita i kukolja. Naravno da i među mikro, malim i srednjim poduzetnicima (kao i među velikima) ima prevaranata. Ali ne piše se utjerivački zakon za sve, kako bi se u red utjeralo neke! I kako to da se “pravom” i “poštenom” mikro i malom poduzetniku neće promijeniti ništa ako je sada na bruto plaći od 5.200,00 kuna, a od 1. siječnja 2019. će morati biti na 10.000,00 kuna!? Zar će mu država – jer je “pravi”, a ne “krivi” – mjesečno bespovratno doturati 5.000,00 kuna? Ili će ih morati sam zaraditi, a možda ih ne može i nema gdje dodatno zaraditi.
Budući da nisu navedeni kao “loši” poduzetnici oni koji su prekršili zakon (pa ih se ionako može kazniti i bez novog zakona!), nego oni koji su koristili važeće zakonske mogućnosti na neki sebi koristan način, nije mi jasno kako ih se uopće smije apostrofirati kao problematične. Što su to prekršili ti “loši”? Zakon koji omogućava zapošljavanje na minimalac? Zakon koji omogućava prijavu na nepuno radno vrijeme? Tko je još prekršitelj zakona iz kojeg uzima ono što mu zakon dopušta!? Ako je zakon loš, nisu loši oni koji koriste njegove ponude, nego oni koji su ga takvog donijeli – a to su političari iz određene saborske (očito loše) generacije. Država jedino može reći da ispravlja loš zakon i ispričati se poduzetnicima što su ga dosad takvog lošeg morali trpjeti. Postojeći zakon je loš – sigurno bi se složili i poduzetnici. Zapravo je nepoduzetnički. Treba ga dodatno liberalizirati do te mjere da si vlasnik direktor može isplatiti koliko hoće malu plaću, pa i samo jednu jedinu neto kunu. Njegov je, naime, rizik i odabir da ne živi od plaće i da ne računa s mirovinom koju će mu netko za njega imaginaran isplaćivati u neko njemu nejasno buduće vrijeme. Da se stvar tako postavi, tada bi i suprotna namjera Vlade bila sasvim jasna, a ne skrivena iza leđa “loših” poduzetnika. Država od onih koji si kao vlasnici direktori ili vlasnici članovi uprave isplaćuju minimalac premalo ubire poreza. Posebno od onih prijavljenih na dva sata dnevno. Ali ako je u tom grmu porezni zec, stvar je za mikro, male i srednje poduzetnike opet jednostavna i prihvatljiva. Propišite nam (jer o zdravstvu je, zapravo, riječ!) koliko trebamo uplatiti za sebe kao vlasnika direktora doprinosa za zdravstveno osiguranje bez obzira na ikakvu isplatu plaće. I “sve pet”!
I prestanimo mistificirati najobičnije samozaposlene šljakere nazivima “direktor” i “član uprave”, jer u mikro i malim tvrtkama ti su “direktori” ujedno (u jednoj osobi) i vozači i tajnice i spremačice i domari i ugovaratelji poslova i izvršitelji poslova i dostavljači pošte i marketinški timovi i... hrabri ljudi. Svakom tko se skinuo s burze ili nekog državnog posla, pa i nekog solidno plaćenog posla kod velikog poslodavca (i tako prepustio mjesto nekom novom ziherašu), država treba na dan otvaranja mikro tvrtke udijeliti orden za hrabrost i sve dok se slomljen neuspjehom ne vrati na burzu među nezaposlene, država bi trebala biti oduševljena što preživljava bez njezine pomoći, a ne ga smatrati “lošim” i “prevarantom” samo zato što koristi benefite važećeg zakona. Ponavljam – loš propis je problem lošeg zakonodavca, a ne poslodavca. I treba ga popraviti samo na način da se neprimjereno mali doprinos za neku državnu ili javnu uslugu (a ovdje je u središtu problema zdravstveno osiguranje) propiše tako da se ničim dodatno ne petlja u slobodu poduzetnika-vlasnika-direktora da sebi isplaćuje ili ne isplaćuje plaću.
Jer ni o kakvoj zaštiti direktora ne-vlasnika ovdje nije riječ. Jer nema takve budale koja bi za 3.000,00 kuna neto minimalca radila takav odgovoran posao za nekog drugog.
A prave lopove poduzetnike, kao i prave lopove političare, trebalo bi u Hrvatskoj napokon prepustiti pravom sudstvu, samo što i u njemu treba najprije detektirati i odstraniti pravosudne lopove. Naravno, i bez sudstva je moguće poduzetnike koji namjerno varaju na porezu (ali i na plaći radnicima, itd.) pronaći i individualno sankcionirati u okviru poreznih inspekcija, a ne radi njih promjenom zakona kažnjavati sve! Naravno da je i bez sudstva loše političare poželjno zamijeniti boljima na izborima. Naravno da je korisno i bez sudstva i same suce zamijeniti boljima ako loše i sporo rade svoj posao.
Mikro i malih poduzetnika ima koliko i svih zaposlenika, dobavljača i kooperanata Agrokora, pa i mnogo više. Padom Agrokora ne bi oni svi kao krivca detektirali HDZ-ovu sadašnju Vladu (o koalicijskim partnerima ovdje uopće ne govorimo), pa bi HDZ opet mogao biti i relativni pobjednik i imati taman toliki koalicijski potencijal koliki je potreban za 76 do 80 ruku.
U slučaju mikro, malih i srednjih poduzetnika HDZ-u neće pomoći ni pokušaj da te poduzetnike dijeli na “prave” i “krive” (umiljavajući se “pravima”), jer svaki “pravi” je svjestan da je već sljedeći mjesec u opasnosti ni kriv ni dužan postati nelikvidni “krivi”. Ako HDZ bude inzistirao na ovakvim zakonskim podcjenjivanjima mikro i malih poduzetnika, on može na sljedećim parlamentarnim izborima i biti relativni pobjednik, ali neće naći koalicijskog partnera koji to može i želi podržati. I izgubit će izbore. A onda će i u HDZ-u početi ono što danas imamo u SDP-u.
Ne vjerujem da je pred HNS-om i HSLS-om ikakva politička budućnost, ali onoliko koliko se oni nadaju da je imaju, toliko je za njih ne samo nemoguće podržati takve zakonske ideje, nego čak ne smiju ni dati do znanja da su se predomišljali jednu jedinu sekundu! HNS-u i HSLS-u lakše je zamisliti i referendum o Istanbulskoj konvenciji nego ovakav zakonski propis koji bi donijela Vlada koje su oni dio, pa čak i da glasaju “protiv” glumeći svoj “ja” dok im većinski partner ukida liberalnu ekonomiju.
Budući da nema nikakve ozbiljne oporbe i snažnih partnera u Vladi, HDZ je previdio hrvatske građane. Mikro, mali i srednji hrvatski poduzetnici su građani i birači. I to najvitalniji dio i javnosti i birača.
Ako netko misli da je ionako u hrvatskoj javnosti dominantna slika poduzetnika kao bahatog primitivca koji adekvatno ne plaća radnike, ne podmiruje poreze, posluje samo s državom od koje dobiva milijunske poslove, a ima 0 ili 1 zaposlenog, onda treba znati i to da su percepcijski takvi poduzetnici baš vezani uz HDZ-ovu (i dijelom SDP-ovu) prošlost. Plenkovićev HDZ upravo je nasušno trebao identitetski pakt s većinom “normalnih” poduzetnika, ali ovim zakonskim idejama to “partnerstvo” je ozbiljno onemogućeno.
Jedan sam od onih koji je u prvoj Vladi HDZ-a i Mosta gurao inicijative za ukidanje poreza na tvrtku i pečata kao malog koraka u pravom smjeru (uz popuštanje pritiska na kažnjavanje za banalne greške i prve prijestupe bez namjere) – što su bile male poruke poduzetnicima da im se neće nametati glupi (čak i glupo nazvani!) porezi i glupe administrativne obveze – pa ovakvu najavu mogu komentirati samo kao put u suprotnom smjeru. Je li ova Vlada svjesna da je ušla na poduzetničku autocestu kroz znak STOP kao izazivač pogibelji?
Čak i da izdrži do kraja mandata (autoceste), HDZ će iz iniciranog sukoba s mikro, malim i srednjim poduzetništvom izaći kao konačni gubitnik. HDZ koji u svojim prvim redovima ima i osobe opterećene upravo “poduzetništvom” nije u poziciji “igrače” s druge strane stola sumnjičiti kao varalice. A to definitivno nije nešto s čime se kao predsjednik Vlade želi(o) poistovjetiti Andrej Plenković. Jer ako (a sad je odškrinuta i varijanta “kad”) HDZ izgubi, on će završiti kao gubitnik koji je igrao s “osmicama”, a imao je najviše (neiskorištenih) asova u rukama.