Dok su u prošli četvrtak i petak biskupi iz cijelog svijeta zajedno s papom Franjom brusili strategiju kako doskočiti seksualnim deliktima klera, u isto to vrijeme, istovremeno u 20 zemalja svijeta, na osam jezika, predstavljena je knjižurina pod nazivom “Sodoma”. Tema - svećenici homoseksualci s posebnim nišanom na visoke prelate u Vatikanu i biskupe po cijelom svijetu. Autor je francuski LGBT-aktivist Frédéric Martel koji se negdje predstavlja kao povjesničar, negdje kao sociolog, negdje kao istraživač. Prije “Sodome” globalno je postao poznat po svojoj knjizi “Global Gay” u kojoj opisuje trijumf LGBT-osoba u cijelom svijetu u osvajanju svojih prava na razini država, od prava na brak i obitelj, posvajanje djece do drugih više ili manje bizarnih stvari u kontekstu rodne fluidnosti. I dok su se biskupi u Vatikanu s papom prošli tjedan domišljali kako stati na kraj seksualnim zločinima klera, od kojih, kako i sam Martel priznaje, osamdeset posto su homoseksualni, a ne pedofilski zločini, Martel (u prijevodu “Čekić”) je objasnio koja je svrha njegove nove knjige: Nakon globalnog trijumfa LGBT-agende potrebno je slomiti Bastilju licemjernog kršćanskog morala, Vatikan: “Pedeset godina nakon pokreta Stonewall, kojim je počela gaj-revolucija u Sjedinjenim Američkim Državama, Vatikan je zadnji bastion koji treba osloboditi”, piše. Martel je bombastičan, četiri od pet kardinala i drugih u Vatikanu su homoseksualci, tvrdi. Vatikan je ta licemjerna Sodoma, a najveći homoseksualci su konzervativni homofobi, jer su oni prikriveni homoseksualci. Ta je ofucana teza ponovljena više puta, jer svatko tko je kritički raspoložen prema homoseksualcima i njihovoj agendi, zapravo je prikriveni peder, kako je kod nas u Saboru krasnoslovio i Pupovac.
Sam sam baš na ovim stranicama pisao o zločinačkom homoseksualnom lobiju u Crkvi na temelju statistika američkih svjetovnih pravosudnih vlasti i osobnih istraživanja na temelju relevantnih autora (Cozzens, Sipe), znam podosta o tome, pa mogu mirne duše u jednoj riječi okarakterizirati Martelovu “istraživačku” knjigu “Sodoma”: Smeće! To je nakupina insinuacija bez izvora, i kada ih ima, to su neki intervjui po sistemu rekla-kazala, aluzije i insinuacije koje možda i mogu biti točne, ali izvora i dokaza – nema, osim, najčešće, autorova ili sugovornikova “čvrstog uvjerenja”. I kad kaže da je razgovarao s papinim najbližim suradnicima, poput isusovca Spadara, ne zna se što je pjesnik htio reći osim da gura najbliže papine suradnike da bi potkrijepio svoju tezu da je Vatikan i Katolička crkva licemjerno društvo u kojem se svećenici dijele na homoseksualce i latentne homoseksualce pa se na trenutak čini da su i svi antički muški kipovi u Vatikanskim muzejima homoseksualci.
U etičkom i profesionalnom smislu najodvratnije je pisanje o najbližim suradnicima više papa koji su pokojni i ne mogu se braniti, koji su bezočno instrumentalizirani kako bi Martel čistim nagađanjima “rekla-kazala” potvrdio svoje apriorne teze. A ta je da su svi konzervativni kardinali “homofobi” u Vatikanu zapravo bili homoseksualci, praktikanti, a sve skupa “dokazuje” na mrtvim ljudima, zvučnih imena, bliskih papama. Tako besramno, bez ijednog dokaza osim “dobro upućenih ljudi” homofob homoseksualac je bio i Sebastiano Baggio, kojeg je Pavao VI., učinio kardinalom, a predstavljao se kao ultrakonzervativac, a zapravo je bio dio Sodome - Vatikan. I najbliži Wojtyilin suradnik kojem je ovaj poljski papa povjerio baš brigu za područje braka i obitelji, kardinal Alfonso Lopez Trujillo, mrtav više od desetljeća, umače se u krimine s trgovcima drogom u Medellinu, te da je, doslovno citirano, volio “penetraciju bez prezervativa”, da je cinkao kolumbijskim paravojskama svećenike koji su bili na strani siromašnih, pa su ih ovi upucavali u lokalnim birtijama. Ima li Martel dokaz za to, izvor koji tereti čovjeka, kardinala mrtvog jedno desetljeće? Nijedan, osim dobro upućenih osoba koji “poznaju taj milje” i “znaju kako stoje stvari”. Ovakvih primjera mrtvih visokih crkvenih velikodostojnika ima u knjizi podosta. Ali i živih kardinala, devedesetogodišnjaka poput najbližeg suradnika Ivana Pavla II., kardinala Sodana. Ne govoreći izričito da je Sodano homić, Martel ga smješta, dok je bio nuncij u Čileu za vrijeme Pinocheta, u “Pinocheteovu homoseksualnu mrežu”. Dakle, kao i svaki desničar i konzervativac, Pinochet je, po tom Martelovu ključu čitanja, zapravo potajno bio gay, kao i Jaime Guzman (hajde, prezime može biti možda neki dokaz), javno angažirani konzervativni katolik u Čileu blizak Sodanu, kojeg je ekstremna ljevica ubila 1991. godine. To je Martel saznao od “čileanskih tajnih službi”... Martel zna i zašto je abdicirao Bendendikt XVI., ali ne ono što sam Benedikt, Joseph Ratzinger, kaže o sebi, nego on zna pravu istinu. Opet je Sodoma i Gomora u pitanju. Naime, nakon što je posjetio Kubu, piše Martel, Ratzinger se suočio da “demonskim svijetom” u tamošnjoj crkvi, orgije, homoseksualci, seksualni zločini, pa mu nije preostalo drugo nego da se povuče. Pa taj Martel zna sve tajne ovoga svijeta, vjerojatno zna i što papa Benedikt ruča danas i s kim. Vjerojatno, a, Bože moj, s nekim homoseksualcem, a vjerojatno je i on tek prikriveni homoseksualac.
Što onda treba učiniti Katolička crkva prema Martelu? Očekivano, treba legalizirati homoseksualnost među klerom, odreći se vlastitog moralnog pologa, i prestati braniti homoseksualne odnose. Time će, ne staje genijalac Martel, riješiti i problem manjka svećeničkih zvanja (!?) jer u današnje vrijeme mnogi mladići homoseksualci ne moraju skrivati svoje sklonosti odlaskom u svećenike, već na Zapadu svoju homoseksualnost, za razliku homića unutar Katoličke crkve, mogu živjeti slobodno, legalno i radosno. Eto otkud manjak zvanja...
Tko je jedini pozitivan lik u Crkvi onda? Papa Franjo, jer on prvi nije upotrijebio riječ “homoseksualac”, nego “gay”, i on je nada da će Crkva konačno progledati i preusmjeriti se na ono što je pokret Stonewall započeo u SAD-u prije 50 godina.
Upravo na pokretu Stonewall najlakše je raskrinkati ovu globalnu LGBT-agendu i njene paradokse i licemjerja koja sada želi srušiti zadnje uporište protiv njihova globalnog džihada. O tome u Slobodnoj Dalmaciji napisah prije par godina:
“Kako je nedavno donio The Telegraph iz pera Brendana O’Neilla, u samo par desetljeća homoseksualni aktivisti spram institucije braka i obitelji pokazali su neviđenu raspolućenost, oprečnost kakvu ne poznaju ni najradikalniji politički pokreti. U vrijeme seksualne revolucije homoseksualci okupljeni oko pokreta Stonewall, tijekom svojih pionirskih ‘parada ponosa’ u New Yorku govorili su ovako: ‘Smisao seksualne revolucije jest ukidanje svih društvenih institucija’, pri čemu se prvenstveno misli na najodvratniju od svih: obitelj. Tako jedan gay manifest iz toga vremena piše: ‘Brak je bolesna i represivna institucija!’ Martha Shelley, jedna od najpoznatijih lezbijskih aktivistica toga doba, 1972. godine piše: ‘Mi smo muškarci i žene koji su se od svojih prvih sjećanja pobunili protiv spolnih uloga i obitelji.’
Ono što O’Neill potom logično propituje jest kako to da su homoseksualci u tako kratko vrijeme jednu bolesnu instituciju kao što je brak, od želje da je unište, proglasili svojim idealom, objektom bespoštedne borbe po cijeloj kugli zemaljskoj? Zašto oni koji su prezirali moral većine, brak i obitelj, želeći ga satrti, sada žele biti dio iste te do jučer prezrene zakonske forme i etosa? O’Neil će natuknuti da se od početka radi o istoj strategiji, uništenja institucije obitelji, samo je taktika promijenjena. Teško bismo se s tim složili, budući da kriza braka i obitelji na Zapadu ima puno složenije čimbenike pa da bi im homoseksualna prevrtljivost i žudnja za homologizacijom nešto značajnije štetila. Tu ne treba zapravo uopće tražiti razum ni razumne razloge i argumentaciju, tu razuma nema, jer kada netko s jednakom strašću nešto agresivno prezire i agresivno želi u kratkom vremenu, brak i obitelj, to je za neke specifične vrste analiza.”
Nitko razuman ne negira postojanje homoseksualnih lobija i zločina u Crkvi, zbog toga je u prošli petak i četvrtak papa Franjo i sazvao biskupe. No ovo što Martel radi i piše to je sumanuto i utuživo smeće koje želi unijeti dodatni kaos u Crkvu jer, nažalost, mnogi ljudi, i inače, vjeruju više bombastično ispričanoj laži sa zrncima istine nego smirenom razumu i analizi na temelju brojki.
Zato ću završiti kao i mnogi novinari (Feltri, Tecce, De Mattei...) koji su recenziju knjige zaključili kako “ne želimo iznositi ostale detalje iz knjige da se ne izložimo riziku tužbi”. No briga Martela i ekipu, ima se para, oni će rado sve klevete platiti znajući da će blato koje su bacili ostati. Doduše, osušeno, ali tvrdo. Stara metoda...