Zadarski uzlet na irskim krilima

Zadarski je aerodrom malen, ali uredan i organiziran.

I svake se godine širi. S porastom broja putnika raste i potreba za povećanjem terminala i stajanke za avione, za proširenjem duty free-shopa, za business loungeom, sve to otkriva mi direktorica zračne luke Katica Pupić-Bakrač dok mi pokazuje prostorije Zračne luke. To traže Rusi i Lufthansa. U planu je novo širenje putničkog terminala prema jugu za 1000 četvornih metara, gotov je i projekt skladišta za duty free… Na aerodromu pretežno rade mladi ljudi.

“Da, zapošljavamo mlade, obrazovane ljude. Mnoge smo uzeli odmah nakon fakulteta. Nismo tražili iskustvo. Zajedno ga stječemo”, govori mi direktorica.

Prvog travnja Zadar je postao 54. baza Ryanaira, što znači da jedan njegov avion, Boeing 737-800 sa 189 putničkih mjesta, noći na zadarskom aerodromu te da njegovi piloti i kabinsko osoblje imaju urede u Zemuniku.

Irci, Britanci i hrvatski gastarbajteri, česti su putnici na Ryanairovim letovima. Na 300 tisuća putnika trebalo bi se otvoriti 300 novih radnih mjesta. No, ne samo na aerodromu; povećat će se i broj taksista, broj zaposlenih u rent-a-car tvrtkama, restoranima, kafićima, hotelima… Svi će oni sada trebati više ljudi.

“Lani smo Ryanairom prevezli 200 tisuća putnika, ove godine do kraja listopada očekujemo 300 tisuća. Govorim samo o putnicima Ryanaira. Ukupan broj, kako se nadamo, porast će s 375 tisuća na pola milijuna”, otkriva mi Katica Pupić-Bakrač.

Veliki rast. Kad bi se broj putnika povećao za 100 tisuća, to bi donijelo milijun i 100 tisuća više noćenja. Prihod od boravišne pristojbe, uzmemo li da je ona 5 kuna po danu, povećao bi se za 5 milijuna i 500 tisuća kuna. Prihod od smještaja, ako je prosječna potrošnja turista od 45 eura ili 335 kuna po danu, povećao bi se za 365 milijuna i 500 tisuća kuna. Ugostitelji bi zaradili 385 milijuna kuna.

Zbrajanjem tih prihoda dolazimo do broja od 100 milijuna eura.

Takvim je predviđanjima zadovoljan i direktor županijske Turističke zajednice Ivo Dunatov: “Još se Županija nije sasvim prilagodila novoj situaciji, ali neke se stvari razvijaju. Kako raste potreba, tako se i ponuda polako povećava. Ovo su neki novi turisti koji dobro zarađuju, a zanima ih aktivni turizam, kulturni turizam, gastroturizam…”, kaže Dunatov.

“Prije dolaska Ryanaira imali smo samo jedan rent-a-car, a danas ih imamo 10.”

U šest godina povećao se i broj taksija. Prije ih je u gradu bilo 12, danas ih je 146. Na web-stranici booking.com 2006. nije bio nijedan hotel ni privatni smještaj iz Zadarske županije, a sad ih je 292.

“U 2012. imali smo 370 tisuća putnika, a šest godina prije 65 tisuća”, kaže šefica Zračne luke Zadar. I zadovoljna je rezultatima. To ne krije. Zato joj osmijeh ne silazi s lica.

Cijeli grad živne kad Ryanair počne letjeti.

“Svi aerodromi žele biti baze. Ima oko 180 aerodroma na koje Ryanair leti i svi žele biti baze. Mi smo to uspjeli, ali mislim da smo to i zaslužili. Najbliža sljedeća baza je u Italiji”, objašnjava šefica aerodroma.

Uvjeti. Za bazu, kažu nam u Zemuniku, uvjeti nisu bitno drukčiji od onih za ostale aerodrome na koje se leti. Jedino što su morali osigurati jesu prostorije za posadu, aviomehaničare i skladišta za rezervne dijelove.

“Jedan avion ovdje je stalno. On dnevno leti na tri destinacije i navečer se vraća ovamo na ‘noćenje’, a dolaze i drugi zrakoplovi iz drugih baza koji samo dovezu putnike. Danas imamo sedam letova, a naš avion će odraditi četiri od tih sedam”, objašnjavaju u Zračnoj luci.

Ryanair trenutačno u Zadru ima 27 zaposlenika, a kad se kompletiraju, bit će ih 30, što je, zapravo, pet posada po šest ljudi. Pilot, kopilot i četiri stjuardese čine jednu posadu.

U zračnoj luci 70 je stalno zaposlenih, a 64 i, prema potrebi više, na određeno vrijeme, to su sezonski radnici.

Zasad je dogovoreno da je Zadar Ryanairova ljetna baza, ali nije isključeno da će neka od 16 destinacija na koje se leti iz Zadra ostati i preko zime. No, to će se znati tek krajem ljetne sezone.

Uoči dolaska Ryanaira u Zadar, još 2007., zemaljske domaćice bile su u Dublinu na edukaciji za registraciju putnika, prodaju karata, naplatu viška prtljage i ostale procedure. Takvi se tečajevi održavaju svake godine.

Marija Blagojević s aerodroma u Zemuniku krajem travnja ide na novu edukaciju u Dublin: “Ryanair ima stroga pravila i toga se pridržavaju. Što se tiče prodaje karata, ona se uglavnom obavlja preko interneta, u zračnoj luci isključivo na dan leta. Ako putnici nisu registrirani, moraju dodatno platiti printanje boarding-karte. Kod njih se sve dodatno naplaćuje. Obučavali smo se u Dublinu i u Zemuniku. Učili smo sve o kartama i izgubljenoj prtljazi. Strogi su, ali nema pitanja ne koje nećete naći odgovor. Nema improvizacije. Najčešći problem je naplata printanja boarding-karte u zračnoj luci. Ako putnik dođe ovamo bez nje, nova se naplaćuje 70 eura”, priča mi Marija dok sjedimo na info pultu.

U tom trenutku prilazi stariji gospodin i pita je: “Zašto mi je ovo ovoliko naplaćeno?”

Strpljivo mu objašnjava u čemu je problem.

Osim toga, naplaćuje se i višak prtljage. Po kilogramu 20 eura.

“Ako se prtljaga ošteti, morate odmah pisati zapisnik pri silasku s leta. Sat-dva kasnije nemojte se vraćati na aerodrom to prijaviti jer vam se neće uvažiti”, savjetuje Marija.

Stjuardesa iz litve. Pusinskaite Akvile je stjuardesa Ryanaira s boravištem u Zadru. Inače je iz Litve. Oduševljena je gradom:

“Sve imamo. Lokalci su simpatični i pristupačni, spremni pomoći, hrana je vrlo ukusna… Ovo je nama kao odmor. Radimo, ali mislim da ćemo plakati na dan kad budemo odlazili iz Zadra”, otkriva mi prve dojmove.

Spavaju isključivo u Zadru jer se njihov avion nakon leta u 25 minuta okrene i vrati u bazu.

Kabinsko osoblje stiglo je u Zadar prije desetak dana i ostaje ovdje do listopada. Pet dana rade, dva su dana slobodni, pa pet dana opet rade, pa su tri dana slobodni.

U avionu prodaju hranu, piće i druge proiz­vode iz kataloga Ryanaira.

“Da nam nije te prodaje i posluživanja, bilo bi nam malo dosadno”, kaže stjuardesa. I smije se.

šef baze. Kapetan baze ili šef pilotima Ryanaira je Hrvat Vlaho Brbora, koji u toj kompaniji leti već 15 godina, a posljednjih devet radi posao kapetana baze u europskim gradovima.

Pilotski posao započeo je u Americi na malim avionima, gdje se i školovao. A potom je došao u Dublin i prebacio se u komercijalnu avijaciju. Njegov je posao nadzirati rad ostalih pilota u bazi. On vodi evidenciju o polascima, dolascima, brine o točnosti o čemu Ryanair posebno vodi računa…

“Najvažnije je da letovi kreću na vrijeme”, govori mi dok stojimo na stajanci pred zrakoplovom. Okrene se prema nama, pogleda na sat i zadovoljno kaže: “Evo ga, točno na vrijeme!”

Preko njega se odvijaju sve promjene s letovima, slobodni dani pilota, ispravnost aviona, sva papirologija…

“Ja sam se za kapetana baze obučavao prije devet godina u Dublinu. Bazu treba organizirati tako da je ista kao i sve druge. Kad uđeš u naš ured bilo gdje, znaš gdje što stoji, gdje su dokumenti za let, planovi leta…”, objašnjava kapetan. On se, naime, čim je vidio natječaj za Zadar, sam javio za taj posao. Sad živi u svojoj kući u Biogradu, jer mu je majka porijeklom iz Biograda.

Kad prođe sedam mjeseci, koliko su posade u Zadru, Brbora se vraća u Dublin, gdje čeka novi plan i novi raspored, ali dok je Zadar baza, i on ostaje kapetan baze.

Tvrtka Aerostandard koja posluje na zadarskom aerodromu s Ryanairom je potpisala ugovor o održavanju tog jednog zrakoplova. A za to su se morali školovati. Naime, dvojica mehaničara bila su na Ryanairovoj obuci, a na kraju su imali težak ispit na kojemu je prolaznost tek 50 posto. Bili su uspješni.

Sigurnost je Ryanairu na prvom mjestu, primjećuju Dean Ćurik i Marko Kozarić iz Aerostandarda: “Bili smo posvuda na obukama i školovanjima, no takav sistem i takvu kvalitetu održavanja nismo nigdje vidjeli. Oni su ovdje doveli opremu kojom se može održavati deset aviona, a ne jedan. Vrijednost skladišta prelazi 300 tisuća eura”, kaže Kozarić.

“Tko bi rekao za low cost prijevoznika? Selekcija je stroga i za mehaničare. Za linijsko održavanje u Engleskoj imaju kompletno rastavljen jedan Boeing 737 u presjeku i svi mehaničari moraju proći točno određene radove uz nadgledanje instruktora. Morate moći promijeniti kotač za 25 minuta. Morate moći otkloniti manji kvar u tih famoznih 25 minuta. Nitko nema takav princip rada. Funkcioniraju gotovo kao vojska. Imaju poseban mali avion koji po potrebi s njihovim mehaničarima i dijelovima leti po Europi”, tvrdi Kozarić koji je prošao obuku.

Prvi dio su odradili u Londonu, potom su u Pisi radili s instruktorom, zatim i u Bergamu, gdje se obučavaju za rad noću.

Novi avioni. Samo je jedan tip aviona u Ryanairu, Boeing 737-800, svi su identični, pa jedan mehaničar može održavati sve avione. To također smanjuje troškove. Najavili su nabavku 175 novih aviona. Sa 75 će povećati flotu, a s preostalih stotinu zamijeniti najstarije. Naime, nakon deset godina letenja, slijedi veliki servis na avionu. Najčešće, vrlo skup.

A to im se ne isplati.

Vrlo im je važna i sigurnost mehaničara. Poučeni negativnim iskustvom kada je motor koji je radio usisao dvojicu mehaničara, strogo se kažnjava približavanje i otvaranje poklopca motora koji radi.

“Za to nema isprike. Da imaš ne znam kako dobre namjere, ako se nađeš u toj zoni, odmah dobiješ otkaz”, priča Kozarić dok sjedimo u uredu njihova hangara.

Za Zadar, kako je Kozarić čuo od njihovih tehničara, Ryanair ima velike planove.

“Bili bi sretni kad bi u Zadru imali i hangar gdje bi mogli raditi mjesečne preglede, što u ovom kraju nemaju. Da postoji hangar, i baza bi bila veća. U Zadru bi sigurno bilo više njihovih aviona”, kaže.

Dobavljači . Za catering i čišćenje aviona Ryanair također ima posebne zahtjeve. Njihovi su djelatnici dolazili u Zadar obučavati zaposlenike. Pravila su i u ovim sektorima vrlo jasna.

“Oni imaju svoje dobavljače i mi smo sa svima njima morali potpisati ugovor. U avionu su katalozi i svi proizvodi koji su unutra moraju se moći kupiti”, kaže Vesna Bačić.

Sendviči u avionu su Montana, kroasani zadarske Tvornice kruha, alkoholno piće i vina su opet domaći poizvodi, a sve ostalo je njihovo. I voda, i parfemi, i čokolade…

O broju putnika ovisi broj sendviča na letu. Oni u Dublinu određuju količinu i šalju u Zadar. Hrana koja ostane se odmah baca.

“Postoje strogo propisane norme kako se kolica slažu i što ide u koju ladicu. Sve to prati dokumentacija na koju se također posebno pazi”, otkriva mi Sandra Gulan, odgovorna za catering i avio-shop u zraku.

Kolica je pet, a u svakim je od pet do sedam ladica. U svakoj ladici određeni broj proizvoda. U svih pet kolica je oko 290 artikala. Hrana ide u posebne male bokseve zatvorene plombama. Sve je označeno i sat vremena prije polijetanja sve treba biti u avionu.

Ekipi na aerodromu treba oko dva sata da to pripremi. I to rade uvečer jer avion kreće rano ujutro.

Što se tiče čišćenja, i tu treba predano slijediti upute irske tvrtke.

“Došli su nas ovdje obučavati i za čišćenje aviona. I to od samog ulaska u avion do izlaska iz njega”, priča mi Ljiljana Butić.

“Oni imaju svoja sredstva za čišćenje, točne naputke kako se koncentrat razrijedi i samo njihovim sredstvima smijemo čistiti.”

Dodaje kako čišćenje traje 45 minuta. Svaki drugi dan se čisti malo detaljnije. To se odnosi na pranje prozora, micanje žvakaćih guma i slično. Avion se čisti svaku večer i s čistačicama uvijek bude jedan mehaničar kako ne bi dotaknule nešto što ne trebaju. Vodi se precizna evidencija. Ljiljana je kolegicama isprintala naputke na hrvatskom jeziku, pa sad svaka ima šalbahter.

U Zadru rade na tome da budu baza za više aviona od jednog, jer smatraju da zadovoljavaju uvjete.

Pitam ih misle li da će putnici, Hrvati, iz drugih dijelova zemlje dolaziti u Zadar i odavde letjeti na neke europske destinacije po povoljnijim cijenama?

“Dolaze putnici iz Zagreba, pa i iz Bosne, ali to je u ukupnom prometu vrlo mala brojka. Možda pet posto prometa čine ti putnici. Hrvati malo putuju”, tvrdi mi Katica Pupić-Bakrač.

Ističe kako su Ryanairovi putnici drukčiji od onih na koje smo navikli. To su putnici istraživači, nomadi. Ne borave dugo na jednom mjestu.

Dobici i gubici. Negodovanje prema zračnoj luci osjeti se u općini Zemunik Donji. Naime, samo 1,5 km udaljena od aerodroma, do nje sada automobilom vozite 15-ak kilometara. Cesta, koja je naselje s dvije tisuće stanovnika povezivala s aerdoromom, zatvorena je. Naime, prolazila je preko piste. Donedavno je tamo stajala rampa koja se spuštala kad bi avion prolazio. Ipak, činjenica je da ta općina može imati jedino koristi od zračne luke. Već sada, kaže nam načelnik općine Josip Marušić, vide se neki pomaci.

“Prošle godine oformili smo taksi-službu, jer je zračna luka na području naše općine, i izdali 56 taksi dozvola, što će obogatiti naš proračun za otprilike 100 tisuća kuna”, kaže nam načelnik.

U planu je rješenje problema s cestom. Oni ga vide u projektu podvožnjaka pod pistom. Projekt vrijedi 15 milijuna eura i, kako tvrdi Marušić, lako je izvediv. Naime, projektna dokumentacija za njega već postoji. A potom bi trebalo poraditi na ugostiteljskoj i smještajnoj ponudi Zemunika Donjeg, jer tamo nema restorana, nema hotela, tek poneki kafić, jedan diskont…