Marinko Zadro ipak razmišlja o Badelu 1862, potvrdio je Globusu izvor direktno upoznat s najnovijim poslovnim kombinacijama poduzetnika koji je zahvaljujući kupnji šećerane Viro na početku prošlog desetljeća, a potom i županjske Sladorane za koju se borio nekoliko godina ponio simboličnu lentu hrvatskog “kralja šećera”. Razmišlja Zadro naravno kako bi u nekoj kombinaciji mogao predati ponudu za kupnju Badela 1862, posrnulog proizvođača pića kojem država u posljednjem pokušaju od ožujka traži kupca, ali već je drugi put produljila rok za prikupljanje ponuda i on sada sada istječe 17. lipnja u akciji koja bi se mogla nazvati – posljednja bitka za Badel 1862. Država traži 150 milijuna kuna.
Zadro, u osmom desetljeću svojeg života, pod svjetlo je medijskih reflektora ponovno došao pred kraj protekle zime iznenada se pojavivši kao kupac Dalmacijavina u stečaju. Ponudio je u veljači 70,5 milijuna kuna da kupi dalmatinski biznis pića bez kompanijskih nekretnina, no kako nam otkriva, ponuđeni iznos za Dalmacijavino još nije uplatio. Čeka razrješavanje imovinsko-pravnih odnosa za koje će u svom specifičnom stilu seciranja biznisa, politike i povijesti reći kao datiraju još od Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. U kratkom razgovoru o interesu za Badel 1862 zauzima obrambenu poziciju. “Ne, ne, ne kupujem Badel 1862. Još ne. Imalo bi to smisla, spojiti jaka alkoholna pića Badela i Dalmacijavina i tim kompanijama dati šansu za uspjeh, to je jedino normalno i to bi netko trebao napraviti, ali tko će to sad, toliko je tu problema”, kaže Zadro koji bi akviziciju Dalmacijavina trebao zaključiti do rujna.
POSLOVNA LOGIKA Globusov izvor upoznat sa Zadrinim željama upravo ističe kako je spajanje dvaju biznisa poslovna logika spajanja koja je Zadru nagnala da nakon licitiranja za Dalmacijavino razmišlja o Badelu 1862. “Ključni problemi koji su do sada opterećivali prodaju Badela 1862 su riješeni i više nema zapreka da se da se ta kompanija pokuša spasiti”, prepričao je Globusov izvor. Uostalom, Zadrin šećerni biznis Badelu 1862 je dobavljač melase, potrebne za proizvodnju jakih alkoholnih pića pa mu ni s te strane propast Badela ne bi odgovarala.
Od spašavanja Badela 1862 nekoliko su se godina svi klonili zbog ozbiljnih poslovnih rizika utkanih u sudske procese koje je protiv kompanije pokrenuo njezin bivši predsjednik Uprave i mali dioničar Anto Perković i tvrtka Bobita Co iz Čitluka. Državi u potrazi spasitelja za Badel 1862 nije pomoglo niti stalno naglašavanje kako pregovori s tužiteljima nemaju izravan utjecaj na okončanje predstečajne nagodbe u kojoj se kompanija nalazi. Svi investitori odlučili su čekati okončanje pregovora kako bi bili sigurni da ih iza prvog zavoja neće dočekati neka nepredviđena isplata.
Prošlogodišnji pokušaj prodaje Badela 1862 lani u travnju završio je fijaskom iako je na adresu Uprave pristiglo pet neobvezujućih ponuda. Ozbiljni igrači bacili su oko na Badelov portfelj kojem je pelinkovac perjanica, a licenca za Pepsi dodana vrijednost. Za dubinsko su se snimanje neobvezujućim ponudama prijavili konzorcij sastavljen od fonda Quaestus Private Equity i Podravke, tvrtka JM Fundus, makedonski Tikveš u partnerstvu s Orbicom Branka Roglića te britanska STOCK Spirit Grupa, TEMPO Beverages iz Izraela te domaći Princeps promet. Na kraju je samo posljednja kompanija iz niza predala obvezujuću ponudu, ali su je odbili jer je ponuda stigla izvan roka. Od tada do ovogodišnjeg ožujka pregovaralo se u tišini da bi Badel 1862 u ožujku pobjedonosno obavio kako Ante Perković više neće tražiti povratak “Badela badelovcima”, a niti njegov sin Ivan Perković jer se država s njime nagodila pa je 67,68 posto vlasničkog udjela koji država prodaje – kako sada tvrde – čisto vlasništvo. Od trenutka kad je nagodba sklopljena Perković je utihnuo, a sadržaj nagodbe ostao je tajna. Nagodila se država i s Bobitom Co oko spornog potraživanja od 229 milijuna kuna, te s Poljoprovrednom zadrugom i Vinarijom Dingač oko povlačenja spornog potraživanja od 68 milijuna kuna.
INVESTITORI Međutim, dok je država raščišćavala pravne sporove, interes investitora je presušio. Podravka je u međuvremenu kupila slovensko Žito i odustala od ideje da kupnjom Badela 1862 okrupni vlastiti biznis pića okupljen pod Lipički studenac od kojeg je odustala, ali mu nije našla zadovoljavajućeg kupca. U preslagivanju odnosa na hrvatskom tržištu napitaka Badel 1862 i Podravka poslovno su zaratili kada je Luka Rajić prodavao Eurobev, svoju diviziju bezalkoholnih pića nositelja licence za Pepsi. Podravka je tada htjela dodati to gazirano piće svojem portfelju, ali kako je portfelj Eurobeva, Inka, Nara i sokovi Voćko nekad bio dio Badela, ta ga je kompanija htjela vratiti kući. Bile su to godine okrupnjavanja biznisa pića, no kad je Badel 1862 Atlantic Grupi Emila Tedeschija prodao Kalničke vode i brend vode Kala prije pet godina, porfelj je ostao bez vode koja se u biznisu pića smatra nužnom. Badel 1862, koji ne može opstati bez 150 milijuna kuna dokapitalizacije, danas je najveći proizvođač jakih alkoholnih pića na hrvatskom tržištu, drži više od njegove polovice. A Marinko Zadro? On je u jednoj od svojih poslovnih epizoda bio dioničar Badela 1862, a njegovo razmišljanje o mogućnosti da opet to postane u skladu je s poslovnom filozofijom čovjeka koji je karijeru i bogatstvo stvorio na krilatici “Za mene ništa nije nemoguće”, a k tome je sklon vraćati se na popravni ispit u onome u čemu jednom nije uspio.
Zadru je u Badel 1862 prvi put indirektno i neplanirano dovela vratolomna avantura s pivom i bankrot jedne banke. Krajem 90- ih Zadro je u hercegovačkim Grudama odlučio pokrenuti pivovaru pa je kupio Tvornicu hladno oblikovanih profila ulažući u nju tada stare strojeve koje je kupio u Koprivnici i 500 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. No, izgubio je novac u propasti Glumina banke pa je i sam na rubu bankrota Zagrebačkoj pivovari tada u vlasništvu multinacionalke Interbrew pivovaru prodao za 15 milijuna maraka, kako su zabilježili mediji. Tim je novcem kupio dionice Badela 1862, ali ih je brzo prodao tvrdeći kako se u toj kompaniji zbog političkih pritisaka ništa ne može postići. Okrenuo se šećeru. Ali to nije bio kraj pivu. Godine 2007. prodao je dio dionica Vira kako bi opet kupio grudsku pivovaru koju još uvijek ima i u kojoj s partnerima iz Češke, kako je prije nekoliko mjeseci govorio za Forbes, pokušava posložiti proizvodnju i izvoz piva u SAD. Na pitanje hoće li se Zadro vratiti u Badel 1862 sa sigurnoću nije moguće potvrdno odgovoriti. Iz izvora bliskih državi koja kompaniju prodaje pozitivan odgovor da mu Badel žele prodati nije došao. No, za kompaniju je zainteresiran i fond rizičnog kapitala Nexus u kojem konačnu odluku o predaji ponude još nisu donijeli, ali su za Globus iz fonda neslužbeno poručili kako sa Zadrom nisu u pratnerstvu.
U prvom kvartalu ove godine Badel 1862 ostvario je 61,7 milijuna kuna prihoda uz rast od 15 posto, no prihodi od prodaje koji su dosegli 56,8 milijuna kuna rasli su 8,2 posto. Rast prihoda na hrvatskom tržištu iznosio je pet posto, dok je prodaja u inozemstvu, a riječ je o 26 izvoznih tržišta, rasla 18 posto. Kvartalana dobit u prva tri mjeseca iznosila je 4,1 milijun kuna. Ovog mjeseca očekuje se riješenje za Badel 1862 jer na natječaju se ne primaju prvo neobvezujuće a potom obvezujuće ponude već se kupac bira odmah u prvom krugu.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
