Žalim novine kojima će Appelt pasti na grbaču

Neupućeni čitatelji i gledatelji stekli bi dojam da je Hrvoje Appelt neprikosnovena zvijezda hrvatskog istraživačkog novinarstva, kojoj su se "korumpirani mediji“ gadno osvetili. Najprije je u Saboru, na sjednici Nacionalnog vijeća za provedbe Strategije suzbijanja korupcije, održao podugačak govor o nedaćama koje u nas snalaze beskompromisne novinare, a zatim ga je prije nekoliko dana ugostio i Aleksandar Stanković u HRT-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2“.

Potonju nisam gledao jer ne volim svjedočiti kako mi se intervjui u trajanju od desetak minuta krate na tridesetak sekundi, no što mogu - ipak sam morao dati izjavu, jer ja sam onaj zločesti glavni urednik Globusa koji je naredio da se Appeltu da otkaz. Appeltov sam govor u Saboru pomno pročitao i bio gotovo zapanjen kakva sam vrijednog novinara samo tako otpustio. Pa taj se bavio aferama Kamen Ingrad i Liburnia Riviera hoteli, istraživao je Sanadera, Žužula, Bandića, Dmitrija Železnjaka i tko zna koga sve ne! Šteta što se ništa od toga nije dogodilo u razdoblju u kojem sam preuzeo Globus.

Appeltove reputacije nisam bio osobito svjestan kada sam se ovoga siječnja, nakon nekoliko godina, vratio u Globus – ovaj put kao glavni urednik. Dobro sam znao urednike i novinare revijalnog dijela – to je ipak moj teren – ali političkoga slabije. Kako to nije osobito velika redakcija, u trenu sam se upoznao s ljudima koji su definirali taj dio lista, međutim Appelt mi je nekako izmicao.

Dolazio je u redakciju kad je htio, a kada bih ga i natjerao da se izjasni što bi zapravo radio, arogantno se razmetao temama o kojima bi pisao. Tresnuo bi nekakvo ime i smatrao da je time rekao sve. Odmah se postavio problem: elaboriranje mu nije bilo osobito jaka strana, u ozbiljnijem razgovoru djelovao je krajnje konfuzno, pa sam mu u jednoj prilici rekao da mi je za njega potreban poseban tumač. U početku je kao takav figurirao urednik Terminatora Mark Cigoj, no kada je potonji promijenio redakciju (sada je glavni urednik Arene), ostao sam, nažalost, sam s Appeltom.

Nije to bio lak suživot. Došao bi uoči vikenda i saopćio da sutradan ide u Sarajevo jer ga zanima hokej. Da mu to zabranim? Pa ipak je to novinar kojem su, navodno, postavili bombu pod automobil. Zatim bi javio da ide u Split na utakmicu Hajduk – Dinamo. Zanima li me da nešto napiše o tome? Nema potrebe, ionako smo ondje već odavno ugovorili posebnog izvještača i fotografa. U prvom broju koji sam uredio imao je tekst o pobuni Hrvatske odvjetničke komore protiv stranih odvjetnika koji bi im se htjeli petljati u posao, što je bilo O. K., ali je slovilo kao B-tema.

Ne baš posao za najkontroverznijeg hrvatskog novinara! Dva tjedna kasnije naručili smo mu u zadnji čas – neposredno nakon ubojstva u Margaretskoj ulici u Zagrebu – da pokuša izmamiti komentar nekog od kamatara sa scene: obavio je to zadovoljavajuće, ali sam bio pomalo zgranut Appeltovim stilom. Novinar nije ni pokušavao prigušiti sirovost svog anonimnog sugovornika, no činio je to bez neophodnog novinarskog odmaka. Kao da i njemu samom pisanje nije jača strana.

Uslijedila je podjednako neobvezatna "temica“ o povlačenju sponzora iz kulture i sporta te sam naposljetku shvatio da s Appeltom imam ozbiljan problem: za novinara koji košta EPH – kompaniju koja izdaje Globus – 20 tisuća kuna bruto davao je premalo, a po mojoj procjeni novinar njegova platnog razreda trebao je isporučivati minimalno tri relevantna članka mjesečno. Jesam li ja kriv što Appelt nije više objavljivao? Sumnjam.

U "ladici“ mu je ostao jedan jedini tekst, onaj o potencijalnoj aferi u Hrvatskim željeznicama, koji nije sadržavao nikakve konkretne podatke ni inkriminirana imena. Afera je dan-dva poslije i izbila, ali su je dnevni listovi krajnje profesionalno i pedantno obradili, pa je Appelt svoju prvu verziju preradio i objavio – na valu aktualnog skandala – u Jutarnjem listu, odakle je godinu ranije prešao u Globus.

Procijenio sam da s njim ne mogu ozbiljno računati, a po svim komentarima kolega bilo je jasno da je Jutarnji bio presretan kada ga se riješio. Pritisak je bio jedino sredstvo da riješimo već nepodnošljivu situaciju, pa sam ga pozvao na posljednji razgovor. Nabacao je nekoliko teško razgovijetnih tema, od kojih je jedina zanimljiva bila priča o dobivanju stipendije Sanaderove kćeri Petre za studij glume u New Yorku. Rekoh: "Hrvoje, krasno, ali ako od toga išta bude, imat ćemo atraktivan materijal za dva–tri mjeseca. Napiši nešto za naredni broj.“

Otad se više nismo čuli. Nazivali smo ga na mobitel – kako ja tako i kolegica Jasna Babić - ali od njega ni glasa. Odluka o otkazu nije mi bila teška. Ionako se za taj novac moglo platiti članke neusporedivo agilnijih pa i provokativnijih istraživačkih novinara. Neosporna je istina da sve ovisi o komunikaciji između novinara i urednika, no možda sam suviše egzaktan i premalo popustljiv za konfuznog tipa kakav je Appelt.

Dok promatram u kakva se junaka našeg vremena on postupno pretvara, muči me samo jedno pitanje: kome će se ubuduće natovariti na grbaču? Da radi na Stankovićevu HRT-u ili u Saboru, gdje drži govore, plivao bi puno uspješnije nego u novinama koje paze na svaku kunu. Najutješnija je varijanta da osnuje svoju fantomsku neovisnu novinarsku agenciju. Bar će oni koji SMS-ima budu financirali njegov pothvat znati da su sami krivi za glupost u koju su se upustili.