Zašto su knjige o samopomoći bezvrijedne

Zamislite kako uzimate lijek protiv glavobolje, no da je riječ samo o dražeji. Iako ona u sebi ne sadrži sastojke koji bi mogli odstraniti njezine simptome, glavobolja nestaje, a vaša glava odjednom postaje lakša. Kako to da je dražeja djelovala i uklonila vašu bol? Odgovor je prilično jednostavan. Ono što ste iskusili, nakon što ste konzumirali dražeju, bio je tek obični placebo efekt. Fenomen placeba demonstrira točnost jedne vrlo raširene, i u naše vrijeme upravo nemilosrdno eksploatirane teze: da je vjera vrlo moćan lijek.

Iako na tom postulatu počiva i mehanizam industrije self-helpa, za koju se ponekad čini da je toliko uhodana da je ništa ne može zaustaviti, u pojedinim američko-kanadskim psihologijskim krugovima kao da je počeo nastajati jedan novi trend koji prijeti da do temelja pokosi “nasade” onakvog self-helpa kakav je, primjerice, još prije 57 godina osmislio Norman Vincent Peale, kada je objavio svoj bestseller “Moć pozitivnog mišljenja”.

Premda najmanje bazirana na znanstvenim činjenicama - dakle, utemeljena ponajviše na anegdotama i gomilama svjedočenja koja su navodno potekla iz usta ljudi koje protestantski svećenik Peale u svom megapopularnom djelu gotovo nigdje izrijekom ne imenuje - upravo je ova knjiga, koja je prodana u 5 milijuna primjeraka (od čega 2,1 milijun do 1958. godine), i koja je do danas prevedena na 15-ak jezika, jedan od prvih izdanaka škole pozitivnog mišljenja koja je poslije na Zapadu postala nešto kao novo evanđelje.

Vjera kao rješenje. Norman Vincent Peale obilato je u svojim knjigama propagirao formulu vjere, koju je nudio kao eliksir za mnoga životna pitanja i probleme, kao što je starenje, ili kod liječenja bolesti. Kao i Peale, i prva milijarderka crne boje kože Oprah Winfrey, čiji show svakodnevno samo u SAD-u gleda 20 milijuna ljudi, dobro je unovčila adut vjere - premda, doduše, nikada nije stala na stranu neke određene religije.

Jedna od najpopularnijih ličnosti svih vremena, koju još zovu i kraljicom self-helpa, do sada je napravila na stotine TV showova u kojima promovira i jednu vrlo diskutabilnu vrstu pozitivnog mišljenja, koja se bazira na repetitivnosti bombastičnih izjava tipa: ”Moj život je odličan!”

“Moja istraživanja, i vrištećim naslovima unatoč, ne propagiraju ideju da su baš sve self-help knjige bezvrijedne ili da je ‘pozitivno mišljenje’ bez iznimke štetno. Ona ne napadaju Oprah, već sugeriraju da je jedna vrlo raširena tehnika ponavljanja pozitivnih izjava o sebi, na specifičan način, koji sam proučila - neučinkovita ili čak za neke ljude lošije rješenje”, kaže Joanne Wood, profesorica psihologije na Sveučilištu Waterloo u Kanadi, autorica nedavno objavljene studije “Positive Self-Statements: Power for Some, Peril for Others” (Pozitivne izjave o sebi: Moć za neke, opasnost za druge), koju je izradila zajedno s kolegama Johnom Leejem i Elaine Perunovic sa Sveučilišta New Brunswick.

U njoj je uspješno dokazano da je ljudima koji imaju visoku razinu samopouzdanja ponavljanje jedne prototipske pozitivne izjave o sebi iz self-help knjiga: ”Ja sam osoba koju većina ljudi može voljeti” lagano podiglo raspoloženje, dok je za one koji imaju nisku razinu samopouzdanja ponavljanje te iste izjave imalo upravo suprotan efekt. “To ih je dovelo u stanje u kojem su se osjećali još gore od ljudi koji imaju nisku razinu samopouzdanja u kontrolnoj grupi, umjesto da se osjećaju bolje”, ističe, među ostalim, Joanne Wood.

Što treba čitati. Pomama odnosno potreba za self-help literaturom danas je u svijetu vrlo velika, a mnogi psiholozi slažu se kako je to donekle dobro jer je riječ o navici koja je autentična - ponajprije kod ljudi s interesima za vlastito samopouzdanje, kao i za neka druga pitanja, poput zdravlja, prehrane, obitelji, roditeljstva, duhovnosti... Ono s čime se mnogi, međutim, ne slažu, jest činjenica da je ta industrija, na žalost, i vrlo “umjetna".

S obzirom na raširenost problema, pitamo Joanne Wood ima li ona možda neki novi, prokušani, prosvjetljujući savjet, za ljude s niskom razinom samopouzdanja, koji se ubrajaju u najčešće konzumente takve literature: ”Nemam za to gotov recept”, odgovara ona, “ali imamo jednu studiju koja sugerira da pozitivna izjava o sebi koja je specifična, i u koju se može vjerovati, možda može pomoći ljudima s niskom razinom samopouzdanja.

No, to dovodi samo do trenutačnog popravljanja raspoloženja, a može li imati dugotrajne rezultate, nismo ispitivali. Većina zagovornika self-helpa vas nikada ne upozori da ponavljanje određenih rečenica ne mora biti prava stvar za svakoga, niti to da je potrebno nešto vremena da one djeluju.

Jedna od glavnih poruka mojeg istraživanja jest da mi psiholozi moramo temeljiti svoje savjete na kontroliranom istraživanju, a ne na spekulacijama ili na osobnim iskustvima”, napominje ova profesorica socijalne psihologije, koja je doktorirala kliničku psihologiju na UCLA, i koja je u svojim istraživanjima sa suradnicima, među ostalim, dokazala da ljudi s većom razinom samopouzdanja poduzimaju veće socijalne rizike, kao što je na primjer učlanjivanje u neku novu grupu ili iniciranje novog romantičnog odnosa.

“I po meni je jedan od glavnih problema self-help knjiga znanstvena neutemeljenost. No, isto tako mislim da postoji vrijednost u knjigama o samopomoći koje su ‘nečija mudrost’, jer su neki ljudi time naprosto obdareni - na primjer, takvom smatram ‘Umjetnost sreće’ Dalai Lame. Neki su, pak, kliničari i imaju veliko iskustvo rada s ljudima koji nisu sretni, te iskustva s onim što ih čini sretnijima, pa onda i u tome ima mnogo vrijednoga.

I to, dakle, treba čitati ali su nam također potrebne preporuke koje su izrasle iz istraživačkih eksperimenata”, smatra Sonja Lyubomirsky, profesorica psihologije na University of California, koja je doktorirala na Stanfordu. Dobitnica 5 milijuna dolara teške stipendije Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje tim novcem istražuje mogućnosti kako se sreća doista može trajno povećati.

“Tajna" Rhonde Byrne. Joanne Wood upozorava da to što ona i psiholozi poput nje i Sonje Lyubomirsky rade nije “obrnuti self-help”, kao što bi se to isprva moglo misliti. “Na to navode i mnoga medijska tumačenja takvih istraživanja, no mi zastupamo nešto znanstveniji pristup psihologiji”, kaže Sonja Lyubomirski, te dodaje: “Mislim da mnogi od mojih kolega sada pišu knjige slične mojoj, koje se temelje na istraživanju, ali koje daju i praktične savjete.”

Pitamo Sonju koja je “tajna” fenomenalnog uspjeha najprodavanije self-help knjige svih vremena, “Tajne” Rhonde Byrne, prodane u više od 9 milijuna primjeraka. “Mnogi vjeruju u štošta što nema vrijednost. Poruke su snažne, a neki od nas silno žele biti sretni i žele da put do tog cilja bude lak, žele magičnu formulu. Pa se često se uhvate za lažnjak koji kaže: ‘Ako mislite da je nešto pozitivno, onda će vam to doći’.

No, kao u mnogim self-help programima, i u slučaju knjige Rhonde Byrne placebo efekt bitan je dio cjelokupne slagalice. Ipak, ne znači da stvar nije validna samo zato što je riječ o placebo efektu.”

Koliko sami možemo? U knjizi koju je izdala prošle godine, “The How of Happiness” (u slobodnom prijevodu: “Kako funkcionira sreća”), Sonja Lyubomirsky je za naslovnicu izabrala sliku pite od trešanja. Njezinu teoriju o sreći moguće je opisati i shvatiti upravo kroz primamljivi grafikon u obliku pite s korica knjige.

“Pita predstavlja ključne elemente: istraživanja pokazuju da je oko 50 posto individualnih razlika u sreći objašnjivo genima, oko 10 posto okolnostima, dok oko 40 posto ovisi o osobi, što je prilično velika porcija sreće nad kojom osoba ima kontrolu, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom pravcu”, objašnjava nam Sonja Lyubomirsky, koju pitamo kako oni koji nemaju dobru samodisciplinu mogu najbolje popraviti svoj nivo sreće po uputama iz njezine knjige: “Mogu pokušati biti optimističniji”, kaže ona, “zatim zahvalniji, više vježbati, imati podršku prijatelja ili si nabaviti, npr., aplikaciju za iPhone ‘Live Happy’, koja funkcionira poput eletroničkog prijatelja koji vas potiče da mjerite svoju sreću, a opet nije nešto plitko. To se osobito odnosi na publiku u dobi između 14 i 20 godina, koja smatra da nije cool kupovati self-help knjige, ali koju zanima samonapredovanje.“

Sonja Lyubomirski dodaje kako je razgovarala s nekim ljudima koji su izgubili posao u recesiji. “Jedna prijateljica koja ima mali dućan morala ga je zatvoriti, nakon čega mi je rekla da ju je to usrećilo jer se sada bavi stvarima kojima se inače ne bi mogla baviti: uči strani jezik, kaže da sada provodi više vremena sa svojom obitelji…", napominje Sonya Lyubomirski, i zaključuje:

“No, opet, to ne znači da svi moramo slomiti nogu da bi netko od naših ukućana mogao naučiti kuhati, ili da trebamo izgubiti posao da bismo od toga imali pozitivne rezultate. Već samo, suprotno uvriježenom mišljenju, da doista ima mnogo ljudi koji su sjajni u tome da ponekad loše stvari pretvore u dobre i da razviju određene vještine koje inače ne bi.”

SONJA LYUBOMIRSKY

“Ne vjerujte svakoj knjizi o samopomoći“

Koji aspekt self-help literature po vama iziskuje oprez čitatelja?

- Mislim da su mnoge knjige vrijedne, no mnoge su samo nečije mišljenje. One su mišljenje njihovih prijatelja ili njih samih, i govore: ”Znam što ljude čini sretnima.“ To je vrlo pristupačan teren, i mnogi misle da mogu biti psiholozi. Ne može svatko biti astronom, ali svatko, eto, može reći da zna što ljude čini sretnima, i onda piše knjigu o tome, a koja možda nema nikakvu vrijednost osim za tu pojedinu osobu. Samim time što su napisali knjigu o tome kako biti sretan impliciraju da znaju više o tome nego vi. No, potrebno je vidjeti kakve autor za to ima kvalifikacije. Neki ih imaju: možda su radili s ljudima koji pate od depresije. No njihova će ekspertiza onda biti pristrana jer su se bavili samo time. Dakle, ni znanost nije savršena, i znanstvenici imaju predrasude, te moramo biti svjesni onoga što čitamo i na čemu se temelje određene preporuke. Opet, kao i s lijekovima, nećete ići na operaciju samo zato što je mišljenje doktora da će ona pomoći… Vi je želite samo ako postoje studije i iskustvo koji dokazuju da je učinkovita. Mislim da sa srećom nije ništa drugačije.

Ako je potrebno ići liječniku, mnogi će potražiti drugo mišljenje.

- Da, jer ni medicina nije savršena. Pojedini uzimaju lijekove i podvrgavaju se tretmanu koji nema validnost, samo zato, recimo, jer im je prijatelj rekao da je on dobar. No većina ipak nešto ne želi ako studije nisu pokazale da to vrijedi… Eh, sad, sa psihologijom ljudi nemaju takav odnos: ona im se ne čini znanstvenom iako je ona cijela jedna znanost.

Koliko ste jak zagovornik "pozitivnih izjava o sebi"?

- Postoje istraživanja o tome da je pozitivno mišljenje u vezi sa srećom, i da ljudi koji se trude misliti optimističnije, pozitivnije, o sebi i svojem životu, na tjednoj bazi, postaju sretniji. No to je drugačije nego kad stalno ponavljate, a što sugeriraju mnogi self-help priručnici: ”Dovoljno sam dobar, dovoljno sam snažan!” Optimistično mišljenje je mnogo kompleksnije od toga, ono se ne vrti samo oko izjava. U studijama koje provodim, ljudi vode dnevnik u koji pišu o svojim snovima: za 10 godina želim biti doktor, želim imati bebu, itd. i zamišljaju da se ti snovi ostvaruju. Ali to je već manipulacija pozitivnim mišljenjem, a ne samo "izjave".

JOANNE WOOD

LOŠA STRANA "POZITIVNIH MISLI"

Nije svaka tehnika za svakoga

Joanne Wood, profesorica psihologije na Sveučilištu Waterloo u Kanadi, jedna od protagonistica znanstvene sumnje u bezrezervnu valjanost self-help knjiga, zastupa stav da se u mnogim takvim knjigama i u medijima pozitivne izjave koriste a da nitko nije provjerio njihovu učinkovitost. Međutim, dodaje, ne misli da su baš sve pozitivne misli “loše”. “Mislim da je ona pozitivna izjava koju smo mi koristili u našem istraživanju imala efekt bumeranga kod ljudi koji imaju nisku razinu samopouzdanja jer je bila u suprotnosti s njihovim stavovima o sebi samima. Zbog toga su imali kontradiktorne misli. Razmišljali su o tome da nisu osobe vrijedne toga da ih se voli, i te su negativne misli prevagnule nad pozitivnima. Moguće je da je još jedan faktor bio u igri: kada ljudi ponavljaju pozitivnu izjavu o sebi, misle da ne smiju imati negativne misli - da sve njihove misli moraju biti pozitivne. Čak se zbog toga mogu osjećati promašeno. Paradoksalno, ali oni s niskom razinom samopuzdanja bili su bolje volje kada su se trebali koncentrirati samo na to je li izjava koju ponavljaju istinita, što je sugeriralo da je normalno imati negativne misli.”

ZNANSTVENO POTVRĐENE TEHNIKE

12 SAVJETA SONJE LYUBOMIRSKY KAKO DA

OSTVARITE ONAKAV ŽIVOT KAKAV BISTE ŽELJELI

1 Brojite svoje blagoslove: izražavajte zahvalnost za ono što imate (bilo u privatnosti, kroz kontemplaciju ili vođenje dnevnika) ili izrazite zahvalnost nekome kome nikada niste kako treba zahvalili na nečemu.

2 Kultivirajte optimizam: vodite dnevnik u kojem ćete pisati o najboljoj mogućoj budućnosti za sebe ili vježbajte gledanje svijetle strane svake situacije.

3 Izbjegavajte previše razmišljanja i socijalna uspoređivanja: upotrebom određenih strategija (recimo, skretanje pozornosti) nastojte umanjiti sklonost da često mozgate o nekom problemu i umanjite uspoređivanja s drugima.

4 Vježbajte svoju dobrotu: radite dobre stvari za druge, prijatelje, strance, izravno, anonimno, spontano ili planirano.

5 Njegujte odnose: izaberite odnos koji treba ojačati i uložite vrijeme i energiju u zacjeljivanje, kultiviranje, potvrđivanje i uživanje u tom odnosu.

6 Bavite se aktivnostima u koje se doista treba unijeti: povećajte broj zadataka kod kuće i na poslu u kojima se možete “izgubiti”, koji su izazovni i koji vas mogu u potpunosti zaokupiti.

7 Iznova vratite film na životne radosti i uživajte u njima: usredotočite se i razmišljajte o trenutnim užicima i čudima - kroz razmišljanje, pisanje, crtanje, dijeljenje s drugima.

8 Posvetite se svojim ciljevima: izaberite jedan, dva ili tri važna cilja koja su vam važna i posvetite im svoje vrijeme i trud.

9 Razvijajte strategije nošenja s problemima: vježbajte načine podnošenja ili prevladavanja nedavno doživljenog stresa, nedaće ili traume.

10 Učite se praštanju: vodite dnevnik ili pišite pismo u kojem radite na tome da se riješite ljutnje ili predbacivanja spram jednog ili više ljudi koji su vam nanijeli bol ili nepravdu.

11 Prakticirajte religiju i duhovnost: više se uključite u svoju crkvu, hram ili džamiju, ili čitajte i kontemplirajte o knjigama s duhovnim temama.

12 Brinite se o svojem tijelu: bavite se fizičkom aktivnošću, meditacijom, smiješite se i smijte.