Željko Malnar: Sezona lova na cjepanice

Mnogi u Hrvatskoj nisu vjerovali tvrdnjama nekih mojih ministara koji su, iza mojih leđa, uvjeravali razne nevladine organizacije da je za sječu šuma u Republici Peščenici odgovoran mirogojček, a ne pohlepa za profitom nekih tajkuna iz drvne industrije.

Kad sam naredio našoj tajnoj službi da ispita neke od tih ministara, pokazalo se da nas već godinama “zelenima” prijavljuju oni naši ministri koji nemaju šumu.

Nemaju čak ni okućnica, u kojima na Peščenici u zadnje vrijeme cugeri sade listopadno drveće. Dokazano je, naime, da listopadno drveće danas raste četri puta brže nego prije 200 godina. Zbog toga na Peščenici nitko više ne sadi paradajz, peršin ili luk, kako su stoljećima radile naše bake, nego sad svi sade bjelogoricu.

A tajna je u ovome! Kad zapuše sjeverac, a temperatura padne, kao, naprimjer, neki dan u Čakovcu, na minus 21 Celzijev stupanj u Republici Peščenici cjepanice postaju sredstvo plaćanja u kafićima. Jedna cjepanica vrijedi tri mirogojčeka od 0,5 dl ako nije kvrgava, a ako jest, onda jadnik, to jest vlasnik, dobije tri mirogojčeka, ali od 0,3 dl.

Oni, nesigurni u sebe, cvokoćući zubima, obično stoje ispred kafića sa zagrljenom cjepanicom. Nama koji smo svoje zamijenili za mirogojček zabavno je gledati unutarnju borbu kroz koju prolazi vlasnik cjepanice – a to je: da li da uđe i s njom sjedne za šank ili ne?

Obično svi završe na šanku. Tužno ih je gledati. Pogotovo kad nakon trećeg mirogojčeka shvate da je pred njima noć “laganog smrzavanja”. Otkad je RTL televizija umjesto programa na TV ekrane stavila kadar vatre, neki od njih ugurali su televizor u pećnicu. Onda sjednu, gledaju vatru i tako se griju. Neki se i znoje. Pogotovo oni koji misle da će preživjeti sljedeću noć. Kažu da je “jebeno” samo onima koji imaju crno-bijeli televizor.

Kada sam ja o tome pričao siromašnim Hrvatima, mnogi od njih mislili su da se šalim. Pogotovo oni socijalni slučajevi koji svake godine idu na skijanje.

“Vi, kad se vratite sa skijanja, nećete imati izbora. Morat ćete krenuti u lov na cjepanice. Računi za plin natjerat će vas na to”, govorio sam im tihim glasom.

Ovih je dana eurosuper probio psihološku granicu od devet kuna. Ubrzo će i plin, a onda kruh, šećer, mlijeko, meso i ostale namirnice. Kako običaj u hrvatskim kafićima “piće za cjepanicu” još ne postoji, odgovorni u Turističkoj zajednici Republike Peščenice sigurni su da će najezda tih jadnika poboljšati turističku sezonu naše države. Da je ministar Bajs mudar, potrudio bi se zadržati te “turiste” u Hrvatskoj.

Sad je već kasno!

Kasno je zato što je lov na cjepanice u Hrvatskoj već počeo. Naslovnice Jutarnjeg lista, Večernjeg lista i ostalih tiskovina izvještavaju o tome. Večernjak ističe tu bizarnu vijest koja glasi: “POLICIJA PRONAŠLA KRADLJIVCE KOJI SU ŽENI UKRALI ŠUMU.”

Pošto je žena iz Boraje policajcima prijavila da joj je netko ispilio cijelu šumu, piše dalje u tekstu, kradljivci su ubrzo nađeni. Nisu bili državljani Republike Peščenice, nego državljani Republike Hrvatske. Ukrali su 15 metara drva, ali je policija kod njih pronašla samo šest kubika.

Šteta što su ih uhvatili. Ja i moji ministri spremali smo se da ih dočekamo “Kod Mike”. I Mika se veselila cjepanicama. Unkas, naš meteorolog, uvjerio je Miku da će ova zima biti duga

“Prava hladnoća tek dolazi!” govorio je i nama.

Šuma je nestala 58-godišnjaku iz Trogira, objavili su neki portali i nije bilo panike, ali kad je jedan objavio da lovci iz varaždinskog i čakovačkog kraja više ne idu u lov na domaće pse koje vlasnici šeću šumom nego u lov na cjepanice, nastala je frka.

Brže-bolje neko je ministarstvo, da li Čobijevo ili Bajsovo, naručilo plaćeni tekst u Večernjaku pod naslovom

“MIRISNE SVIJEĆE SVAKI DOM PRETVARAJU U TOPLO UTOČIŠTE”.

Tekst je osjećajan, pomalo hedonistički, govori da je miris osjet koji potiče ne samo seksualne asocijacije nego i one niže vrste, pa zato ne čudi pomama za mirisnim svijećama što ljude vraćaju u neka sretnija razdoblja života, to jest kad su imali za drva.

“Organska svijeća kuće Durance ne sadrži štetne tvari (poput dima i pepela) i gori čak 40 sati. I miriše kao ruža”, rekao sam ja sjedeći za šankom.

“Krasno! Ali košta ko metar drva!” viknuo je Tarzan, moj savjetnik za moral i ćudoređe, dodajući: “I ne miriši kao mirogojček, a bogme ni kao cjepanica od bukve.”

P. S. Kad sam skužio da mirisne svijeće na Peščenici ne mogu postati konkurencija našim cjepanicama, mirno sam otišao spavati.